esselamu alejkum.znam da je tesko stalno govoriti o bitnim stvarima, ali ipak volio bih znati zbog cega izbjegavate dati odgovore na pojedina pitanja .naime stalno cujemo od vas citirate kuran hadise itd, a vasi ucenjaci tvrde da je kuran u najmanju ruku izmjenjen dok pojedini kazu da je on samo trecina kurana imate svoje vlastite hadise , a buhariju i muslima koristite samo kada vam to ide u prilog.zaista bih vam bio zahvalan pa da govorite otvoreno da se vise ne pretvarate .hvala allahu uzvisenom ljudi posebno omladina sve vise se obrazuje pa vide sa kim imaju posla. zar ste zaboravili da do skora niste ni na hadz mogli otici zbog zablude u kojoj se nalazite.budite iskreni i recite koliko nas mrzite , jer koliko nas mrzite govori i to sto molite allaha uzvisenog da vas prozivi sa vatropoklonikom kojeg jos nazivate i vjernikom ebu luluom ubicom omera allah bio zadovoljan s njim.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Poštovani pitaoče, ovom prilikom ponudit ćemo vam dvije vrste odgovora: prvi se tiču samog vašeg pisma, a u drugom dijelu izložit ćemo jedan niz temeljnih rasprava kako bismo u svjetlu toga mogli doći do ispravnih zaključaka. Uzvišenog Boga molim da svima podari uspjeh.
Prvi dio
1. Rekli ste: “Znam da je teško stalno govoriti o bitnim stvarima”, i moram reći da ste to dobro rekli, jer temeljna pitanja i načela imaju svoj korijen u razmišljanju. Dakle, za raspravu o njima potreban je umni napor i potrebno je da se um prethodno isprazni od bilo kakvih predrasuda i brzopletih zaključivanja. Upravo zbog toga časni Kur'an kaže da je nagrada za ljude koji razmišljaju na taj način Božija uputa i oni su dostojni da se prođu izvanjskog kako bi stigli do istinskih spoznaja.
الَّذِينَ يَسْتَمِعُونَ الْقَوْلَ فَيَتَّبِعُونَ أَحْسَنَهُ أُوْلَئِكَ الَّذِينَ هَدَاهُمُ اللَّهُ وَأُوْلَئِكَ هُمْ أُوْلُوا الْأَلْبَابِ
Koji govor slušaju i slijede ono najljepše u njemu; njima je Allah na Pravi put ukazao i oni su pametni. (Ez-Zumer, 18)
Uvažavanje ova tri načela – ispravno poimanje pitanja, naučno i razumsko analiziranje istog i na kraju izabiranje najboljeg (pa makar ono bilo suprotno vlastitim prohtjevima ili željama neke skupine ili mezheba) – jeste problem i zbog toga kažemo da je teško. Zato je Uzvišeni Bog na Sebe preuzeo upućivanje ovih ljudi i pripisao im svojstvo oštroumnosti, istinoljubivosti i traganja za istinom. Upravo zbog ovog se u potpunosti slažem s vašom prvom rečenicom.
2. Pitali ste: “Zašto izbjegavate dati odgovor na neka pitanja”, a da bih odgovorio na ovo, na početku moram podsjetiti na nekoliko stvari: Prvo, dati odgovor na svako pitanje u bilo kojoj prilici nije razumno ni mudro. Kur'an kaže:
وَإِذَا خَاطَبَهُمُ الْجَاهِلُونَ قَالُوا سَلَامًا
A kada ih neznalice oslove, odgovaraju: “Mir vama!” (El-Furkan, 63)
Ponekad je davanje odgovora na svako pitanje ravno neznanju, jer neka pitanja bivaju uzrokom sukoba u porodici, društvu, pa čak i u školama mišljenja i u muslimanskoj zajednici, a Uzvišeni Bog to ne voli. Drugo, ponekad odgovori zahtijevaju tešku raspravu, koja opet zahtijeva niz uvoda, a da bi se svi oni naveli, to iziskuje mnogo vremena i prostora, što dalje čini da internetska stranica izađe iz svog načelnog okvira. Treće, jedan javni medij pripada svim ljudima, posjetiocima, gledaocima i slušaocima tog medija. Pridavanje pažnje samo jednoj posebnoj skupini pitanja jeste zanemarivanje prava drugih, što je suprotno islamskom moralu i načelu ljudskosti, a Uzvišeni Bog ne voli da se zanemaruju i slabe prava drugih. I četvrto, molim vas da jasno kažete koja su to pitanja kako bih ponudio bolji odgovor na njih. Zasigurno bih vam zbog toga bio zahvalan.
3. Rekli ste: “Citirate kur'anske ajete i predaje Poslanika”, pa zar je korištenje kur'anskih ajeta i predaja Poslanika islama loše? Općenito, sve teškoće islamskog svijeta, a samim time i ljudi, potiču iz neobraćanja Kur'anu i sunnetu Poslanika. A kada bi zbilja slijedili (nutrinom, ozbiljno i nepristrano) Kur'an i sunnet, izbjegli bi mnoge materijalne, duhovne, individualne i društvene teškoće.
إِنَّ هَذَا الْقُرْآنَ يِهْدِى لِلَّتِى هِىَ أَقْوَمُ وَيُبَشِّرُ الْمُؤْمِنِينَ الَّذِينَ يَعْمَلُونَ الصَّالِحَاتِ أَنَّ لَهُمْ أَجْرًا كَبِيرًا
Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu, i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika, (El-Isra, 9)
Ova tema zahtijeva vrlo opširnu raspravu koja izlazi iz okvira ovog odgovora.
4. Rekli ste: “Vaši učenjaci tvrde da je Kur'an u najmanju ruku izmijenjen, dok pojedini kažu da je on samo trećina Kur'ana.” Prije svega, moram reći da je ovo neosnovana optužba, i ako neko svjesno to pripisuje učenjacima ili školi mišljenja, zasigurno na Sudnjem danu neće imati opravdanje pred Bogom i časnim Poslanikom. Dakle, poštovani pitaoče, malo promislite o svom budućem stanju na Sudnjem danu i bez čvrstih dokaza tako ne govorite! Zar sam Kur'an ne kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ وَ قُولُوا قَوْلًا سَدِيدًا
O vjernici, bojte se Allaha i neka vaš govor bude postojan! (El-Ahzab, 70)
Istinit i postojan govor, prema predajama Poslanika, s.a.v.a., jeste govor koji ima tri odlike. Prvo, govor treba biti istinit, tj. treba se podudarati sa zbiljom. Prema tome, neosnovana optužba ne spada u istinit govor. Druga odlika je korisnost, dakle takav govor treba biti koristan pojedincu i društvu, a isprazan govor, koji izaziva sukobe, nije istinit govor i nije primjer svjesnosti o Bogu. Treće, govor treba biti zakonit, a to znači da je Sveti Zakonodavac dao dozvolu da se govori, piše i izdaje. Ponekad je govor ispravan, ali Bog i Poslanik nisu dali dozvolu da se obznani. Takav je slučaj s ogovaranjem, jer je moguće da ono što ogovarač govori bude istina, ali vjera ne dozvoljava takvu vrstu govora. Isto je i sa sihrom i magijom, koji nekim ljudima donose materijalnu korist, ali Bog i Poslanik su podučavanje, prakticiranje i širenje tog znanja zabranili (osim za skupinu ljudi koji učenjem istog sprečavaju širenje nereda koje može prouzrokovati sahir). Da li je ono što ste vi napisali primjer svjesnosti o Bogu i istinitog govora? Zar Kur'an ne kaže:
وَلاَ تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ إِنَّ السَّمْعَ وَ الْبَصَرَ وَ الْفُؤَادَ كُلُّ أُولئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْؤُولًا
Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (El-Isra, 36)
Iznesite samo jedan dokaz da naši učenjaci smatraju dio Kur'ana iskrivljenim! Poštovani pitaoče, više se zbližite s Kur'anom i nemojte radi odbrane Kur'ana pričati suprotno onome što kaže sam Kur'an. Pa zar u njemu ne čitate:
قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُم بِالْأَخْسَرِينَ أَعْمَالًا الَّذِينَ ضَلَّ سَعْيُهُمْ فِى الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا
Reci: “Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na Ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade?”
Potom se daje odgovor:
أُولَـئِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا بِآيَاتِ رَبِّهِمْ وَلِقَائِهِ فَحَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ فَلَا نُقِيمُ لَهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَزْنًا
To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izići; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati. (El-Kehf, 103–105)
Malo razmislimo i suzdržimo se od govorenja, pisanja i širenja riječi bez istraživanja i nemojmo pokvariti svoju sliku kod Boga i Poslanika na Sudnjem danu.
5. Napisali ste: “Imate svoje vlastite hadise.” Ne znam šta podrazumijevate pod tim? Ako želite reći da sljedbenici Ehli-bejta imaju hadise od Ehli-bejta i njih prihvataju, moram reći da je tako kod svake islamske škole. Zar hanefije ne prihvataju govor Ebu Hanife? Isto je i sa malikijama, koji prihvataju hadise Malika ibn Enesa. Hanbelije slijede govor Ahmeda ibn Hanbela, velike ličnosti koja je napisala El-Menakib kao odgovor na ružan govor ljudi Šama o Aliju ibn Ebi Talibu i zbog toga je pretrpio razna uznemiravanja. Isto je i sa Šafijom. Pa zašto onda taj prigovor upućujete samo sljedbenicima škole Ehli-bejta? Ako ste mislili na nešto drugo, onda bih vam bio zahvalan da pojasnite.
6. Kazali ste: “Koristite Muslima i Buhariju kada vama to odgovara”, a ja moram reći da su pouzdani i sigurni hadisi (čiji lanac prenosilaca je pouzdan) prihvaćeni od strane svih muslimana bilo da se oni spominju u knjigama vašeg pravca ili nekih drugih islamskih škola i tu ne postoji razlika. Sumnjivi hadisi, izmišljeni i pripisani Poslaniku, jesu hadisi koji su odbačeni i porečeni u bilo čijim knjigama se oni nalazili. Stoga ovaj vaš prigovor nije na mjestu.
7. Rekli ste: “Govorite otvoreno, ne pretvarajte se”, a ja moram istaći da je ovakav vaš govor proizašao iz ljutnje i srdžbe i suprotan je Kur'anu koji kaže:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ إِذَا ضَرَبْتُمْ فِى سَبِيلِ اللَّهِ فَتَبَيَّنُواْ وَ لاَ تَقُولُواْ لِمَنْ أَلْقَى إِلَيْكُمُ السَّلاَمَ لَسْتَ مُؤْمِنًا تَبْتَغُونَ عَرَضَ الْحَيَاةِ الدُّنْيَا فَعِندَ اللَّهِ مَغَانِمُ كَثِيرَةٌ …
O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite: “Ti nisi vjernik!” – kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! (En-Nisa, 94)
Iako ovaj ajet navodi džihad kao primjer, radi se o univerzalnoj poruci koja kaže da ako želimo braniti islam prvo sami moramo biti na njegovom putu i moramo učiniti svoj moral i ophođenje islamskim, a suzdržati se od neutemeljenog govora i lažnih optužbi za licemjerstvo, nevjerstvo i mnogoboštvo, jer to samo po sebi govori da ni mi nismo na Pravom putu i da ne slijedimo kur'ansku uputu. U svakom slučaju, Uzvišenog Boga molim: Ako u ovom robu ima licemjerstva, neka ga preoblikuje u vjeru, jer je Gospodar Uzvišeni moćan ružna djela pretvoriti u dobra, kako On Sam kaže:
فَأُوْلَئِكَ يُبَدِّلُ اللَّهُ سَيِّئَاتِهِمْ حَسَنَاتٍ وَ كَانَ اللَّهُ غَفُورًا رَّحِيمًا
…Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je. (El-Furkan, 70)
Ako nemate dokaz koji bi bio prihvaćen od strane Boga, Poslanika i Kur'ana za licemjerstvo – o bilo kome da se radi – tj. nemate dokaz a optužujete, na Sudnjem danu bit ćete odgovorni (pa makar ta osoba zaista bila licemjer), jer časni Kur'an za jedan sveti cilj prihvata samo sveto sredstvo, dok izreka: “Cilj opravdava sredstvo”, nije istinita niti je prihvataju Bog, Poslanik i Kur'an.
8. Rekli ste: “Hvala Bogu omladina se danas više obrazuje…” To je radosna vijest za sve koji vole islam, Kur'an i Poslanika, s.a.v.a., jer se sve nevolje i nesreće ljudi događaju zbog neznanja. Kada god bi islam bio napadnut, najsvjetlije tačke odbrane bili bi odgovori ponuđeni od strane islamskih učenjaka. Pa budite zahvalni Bogu zbog svjesnosti i obrazovanja mladih, posebno kada je riječ o vjerskom obrazovanju i odabranom mezhebu.
9. Kazali ste i: “Zar ste zaboravili da doskora niste ni na Hadždž mogli otići…” Moram reći da sam obavio Hadždž prije svoje dvadesete godine i Uzvišeni Bog mi je podario priliku da posjetim Njegovu kuću i osvijetljeni mezar Poslanika, s.a.v.a., i ovom prilikom ponizno Boga molim da ga prihvati i da Poslanik njime bude zadovoljan.
Poštovani i dragi brate, izašli ste izvan okvira “istinitog govora”, “riječi na temelju znanja”, a usto ste još pripisali i zabludu. Da li su svi muslimani koji su postojali na Zemlji obavili Hadždž? Da li možemo reći da su svi muslimani koji nisu obavili Hadždž u zabludi, licemjeri i nevjernici? Da bi spasili svoj Ovaj i Budući svijet, trebamo svoja razmišljanja, moral i djela uskladiti sa časnim Kur'anom i Sunnetom Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i to je jedni put, osim kojeg drugog puta nema.
10. Rekli ste: “Budite iskreni i priznajte koliko nas mrzite.” Ovom prilikom najiskrenije kažem i uzimam Boga i Njegovog Poslanika za svjedoke da ne samo da vas ne mrzim već vas iskreno iz srca volim, jer sam uvjeren da ljubav prema muslimanu jeste spas za čovjeka, a mržnja prema nekome ko izgovara: “Nema Boga osim Allaha i Muhammed je Njegov Poslanik”, jest jednaka zabludi, pa mogu slobodno reći: Niti sam ljut na vas, niti vas mrzim.
11. I na kraju, rekli ste: “Vi od Boga tražite da vas na Sudnjem danu proživi sa Ebu Lulom”, a ja kažem da je takvo mišljenje još jedna od neosnovanih tvrdnji. Ovom prilikom kažem: Neka me Uzvišeni Bog nikada, pa ni koliko jedan tren, ni na jednom svijetu ne spoji sa Ebu Lulom! Baš kao i vi, vjerujem da Ebu Lulu u biti nije bio musliman i njegova djela nikada nisu bila prihvatljiva niti jednom muslimanu (osim onoj skupini ljudi koju raduje postupanje suprotno Kur'anu i Sunnetu Poslanika). Ipak ne želim reći: “Bože, ako u mome srcu ima i trunke ljubavi i naklonjenosti prema Ebu Luluu, onda me udalji od Poslanika i njegovih ugodnika, a ako takve ljubavi nema, onda onog ko mi to pripisuje proživi sa nevjernikom Ebu Lulom”, jer ne volim da jedan brat musliman bude u društvu s nevjernicima. Dakle, poštovani pitaoče, opet ste izašli iz okvira islamskog morala i pripisali ste mi nešto neumjesno, nešto što nije prihvatljivo Bogu i Njegovom Poslaniku.
Drugi dio
Nekoliko univerzalnih tačaka:
Ovih nekoliko tačaka koje ću navesti u nastavku svoje korijene vuku iz Kur'ana, predaja časnog Poslanika, a isto tako potvrđuju ih i razum i iskonska priroda čovjeka (fitret).
1. Vjerski propisi su zbiljski a ne konvencionalni
Što to znači? U svijetu postoje dvije vrste zakona. Jedni su zbiljski zakoni dok su drugi konvencionalne prirode.
Zbiljski zakoni su ona vrsta zakona koji imaju zbiljske posljedice i karakteristike. Naprimjer, zakon gravitacije je zbiljski zakon po kojem Zemlja privlači tijela sebi. Zakon kretanja u prirodi je također zbiljski zakon i po njemu su sva prirodna bića na putu kretanja ka vlastitom savršenstvu. Poredak stvaranja za svaku vrstu materije, bilo da je hranjiva ili ne, propisao je posebna svojstva, pa tako, primjera radi, hrana čovjeku daje snagu, a otrov i otrovne supstance truju čovjeka. Ovakve vrste zakona, koje imaju zbiljske posljedice i tragove, nazivamo zakonima stvaranja. Drugim riječima, između tih egzistencija i njegovih posljedica postoji neraskidiva veza ukorijenjena u samoj njihovoj biti. Konvencionalni zakoni nemaju takvu narav jer vezu između zakona i njegovih posljedica određuju ljudi. Tako npr. crveno svjetlo na semaforu označava zabranu kretanja, žuto ukazuje na oprez i pripremu, dok zeleno označava dozvolu kretanja i prolaska. Ako čovjek ne poštuje ove propise, prekršio je zakon i mora odgovarati. Između nepoštivanja i kažnjavanja ne postoji zbiljski odnos, pa ako, recimo, policajac ne vidi ili pređe preko prekršaja, čovjek neće biti kažnjen. S obzirom na izneseni uvod, kažemo da islamski propisi i zakoni pripadaju skupini zbiljskih zakona. Namaz za zbiljsku posljedicu ima osvjetljavanje srca i odvraćanje od grijeha (naravno, ako se poštuju uvjeti koje propisuje islam). Plaćanje zekata za zbiljsku posljedicu ima čišćenje srca njegova davaoca, psihički spokoj, kao i blagoslovljenost imovine. Vjera u Boga uzrokuje nestanak straha, treme, duševnih i psihičkih bolesti. Tako je i sa svim ostalim islamskim propisima. Pa tako, ako je neko vjernik u Boga, a svi ljudi od početka svijeta pa do njegova kraja kažu da je on nevjernik, to neće ni najmanje uticati na njegovu nagradu kod Boga i, naravno, njemu pripadaju posljedice njegovog vjerovanja. Isto tako, ako je neko nevjernik i licemjer, a ljudi ga vide kao Božijeg ugodnika, on neće imati takav položaj u poretku svijeta na dan proživljenja, a na Sudnjem danu bit će predstavljen kao nevjernik ili licemjer. Dakle, poštovani pitaoče, moramo obratiti pažnju na dvije činjenice: prva je da Boga, Poslanika, Kur'an i Božije ugodnike moramo poznavati onako kako nam je Sam Bog rekao, a ne da samo stvaramo slike o njima bez naučnog utemeljenja ili zbog emocionalne privrženosti jednoj školi, pa da onda kažemo da je to islam. Bog ne gleda u ime ili običaje. On prihvata ono obožavanje i robovanje Njemu koje je proizašlo iz znanja, iskreno i u ime Njega. Druga činjenica na koju moramo obratiti pažnju je da ljudi koji manje ili više imaju ili nemaju naša uvjerenja ne postaju time vjernici ili nevjernici. Samo Bog i Njegov Poslanik, s.a.v.a., znaju da li neko u srcu nosi vjeru ili nevjerstvo. Zato, trudimo se da drugima ne pripisujemo nevjerstvo, licemjerstvo, neprijateljstvo prema islamu, iskrivljenje Kur'ana i stotine drugih kleveta.
2. U islamu postoje dvije vrste poricanja i prihvatanja
Sa kur'anskog stajališta, postoje dvije vrste poricanja istine ili prihvatanja neistine. Jedno je poricanje svjesno i sa znanjem o istini u vezi s nečim, kao što se kaže u ajetu:
وَجَحَدُوا بِهَا وَاسْتَيْقَنَتْهَا أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا وَعُلُوًّا فَانظُرْ كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الْمُفْسِدِينَ
I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako su skončali smutljivci. (En-Neml, 14)
Ljudi koji pripadaju ovoj skupini i vrsti tvrdoglavi su u vezi s istinom i zbiljski su neprijatelji istine, pa im tako ni Uzvišeni Bog neće oprostiti. Oni su zaslužili kaznu. Postoji i druga vrsta poricanja, poricanje iz neznanja, kada oni što poriču ne znaju da poriču. Ova skupina ljudi, po riječima Kur'ana, bit će u okrilju Božije milosti:
وَ مَا كُنَّا مُعَذِّبِينَ حَتَّى نَبْعَثَ رَسُولًا
A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali! (El-Isra, 15)
Iako je povod ovog ajeta poslanstvo, poruka je univerzalna. Dakle, Uzvišeni Bog neznalice i slabe ljude neće kazniti. Po ovom kur'anskom ajetu, moramo prvo dokazati da je neko porekao istinu namjerno i sa znanjem, da bi onda mogli takvoj osobi pripisati nevjerstvo, licemjerstvo i mnogoboštvo. Ako ne postupimo tako, na Sudnjem danu bit ćemo kažnjeni kao neko ko je bez čvrstog i šerijatskog dokaza nekoga oklevetao.
3. Neosnovana i nelogična ljubav i neprijateljstvo
Sljedeća činjenica na koju svakako treba obratiti pažnju jeste da ljubav prema Božijim prijateljima i neprijateljstvo prema Njegovim neprijateljima vrijedi u slučaju kada znamo i imamo dokaz da su neka osoba ili skupina prijatelji Božiji, pa ih i mi volimo, ili su neprijatelji Boga, Poslanika i islama, pa ih i mi držimo neprijateljima. Mjerilo prijateljstva i neprijateljstva mora biti u granicama islama, jer ako se pređu te granice i ode u krajnost, u tom slučaju ljubav i neprijateljstvo nemaju vrijednost. S nadom da ćemo oslanjanjem na Boga i ispravnim, naučnim i preciznim slijeđenjem Kur'ana biti upućeni!
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh