Irfan se dijeli na teorijski i praktični. Teorijski irfan je nauka u kojoj se nudi posebna interpretacija bitka. Sa gledišta teorijskog irfana, u svijetu postoji samo jedan istinski Bitak, a sve ostalo su manifestacije i emanacije tog istinskog Bitka. Teorijski irfan, iz ovog aspekta iz kojeg objašnjava bitak, poput je filozofije. Međutim, irfansko objašnjenje Bitka razlikuje se od objašnjenja koje daje filozofija. Irfan vjeruje u jedinstvo Bitka (وجود وحدت) a filozofija prihvata mnoštvo zbiljnih egzistenata. Kako se iz imena vidi, teorijski irfan ne govori o čovjekovom ponašanju i u njemu nema mjesta za praktične upute. Teorijski irfan izričito gradi poseban pogled na svijet i čovjeka.
Drugi dio irfana, koji se naziva praktični irfan, sličan je moralu stoga što govori o odnosu čovjeka sa samim sobom, Bogom, prirodom i drugima te upućuje čovjeka na uređivanje četiriju relacija.
Praktični irfan govori čovjeku kako da postupa i koje razine treba preći kako bi zbilje, o kojima se govori u teorijskom irfanu, putem srca bile otkrivene. Sa irfanskog gledišta, ne trebaju um i argument stići do zbilja o kojima se govori u teorijskom irfanu, već koracima srca treba ići tim putem i u te zbilje se osvjedočiti očima srca. Velika istina do koje čovjek stiže provodeći upute praktičnog irfana jeste “istinsko jednoboštvo” (توحید حقیقی).