Dova za upalu očiju

Ahmed ibn Abdullah al-Za'farani prenio je od Omera ibn Abdul Aziza, od Isaa ibn Sulejmana, koji je rekao:

“Otišao sam jednog dana Abu Abdillahu – mir neka je na nj – i vidio ga sa upaljenim očima, te sam se sažalio na nj. Posjetio sam ga sljedećeg dana, a on već nije imao upalu. Upitao sam ga o tome, a on mi reče: ‘Li­ječio sam ih dovom, putem koje sam tražio utočište.’” Potom je Isa ka­zao: “On me je obavijestio o njoj i evo njenog sadržaja: ‘Utječem se moći Allahovoj. Tražim spas u snazi Allahovoj. Utječem se Allahovoj uzvišenosti. Tražim spas u Allahovoj svevišnjosti. Utječem se Allahovoj ljepoti. Utječem se veličini Allahovoj. Utječem se Allahu od zaborava.  Utječem se mudrosti Allahovoj. Utječem se sjećanjem na Allaha. Tražim utočište kod Allahovog Poslanika. Tražim utočište u porodici Allahovog Poslanika, neka je salavat na nj i na njih, od onoga što me brine i bojazni za moje oči, i patnje koju trpim u mojim očima i onoga od čega strahu­jem i od onoga što me brine. O Allahu, Gospodaru, koji si iznad svih go­spodara, ukloni to od mene svojom moći i svojom snagom.’”

Izvor: Imam Džafer Es-Sadik, Mudrosti islamske medicine, Fondacija  „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2004., preveo sa engleskog: Ibrahim Avdić