Evo jedno pitanje,Klanjam već 2 godine, ali imam problem,ne osjećam srce u namazu ili kad čitam Kur'an. Tražio sam po internetu vezano za to, kad pročitam da Allah pečati srca, uliva nevjernicima strah u srca…
Klanjam redovno svih 5 namaza, čitam Kur'an, ali problem je šta me hvata strah od Allaha i neprisutnost srca.
Zabrinut sam oko mog stanja, ali ne gubim nadu, čak i ako nemam srčanu prisutnost nebi ostavio namaz i Kur'an.
1 Odgovor
Eselamu alejkum !
Iskreno se nadam da će vam se ispuniti želja i da ćete postići srčanu prisutnost u namazu.
Prisustvo srca u namazu i u svim ibadetima zahtijeva tri osnovne stvari:
1.Spoznaja Boga Uzvišenog
To znači da čovjek treba znati da ga je Bog stvorio za savršenstvo i vječnu sreću, dao mu je načine postizanja te istinske sreće, kako razumom, savješću i primordijalnom prirodom tako i slanjem poslanika koji sa sobom nose Nebesku knjigu i Božiju poruku.
Prvi i najvažniji korak za stjecanje ovog znanja jeste prihvaćanje sebe kao Božijeg roba, a Boga kao svog skrbnika.
2. Vježbanje i ponavljanje
Čovjek treba stalno sebi ponavljati misaono vjerovanje koje smo naveli u smislu da, naprimjer, kada klanja, pomisli da stoji pred Uzvišenim Bogom i da želi s Njim razgovarati. Moli Ga za pravi put i društvo vjerovjesnika, moli Ga da bude odvojen od grupe onih na koje je On ljut i onih koji su zalutali – što je značenje dijelova Fatihe. To je moguće u minuti prije samog namaza.
Ako čovjek ovo ponavlja u svakom namazu, to stanje od jezika postepeno dolazi do uma i pretvara se u uvjerenje srca pa klanjač osjeća žudnju za ibadetima.
3. Napuštanje grijeha
To znači da osoba treba paziti da što više izbjegava velike grijehe. Naprimjer, ne ogovaraj, ne laži, ne povređuj ljude, ne otimaj okrutno tuđu imovinu i slično.
Ove tri radnje sigurno će postepeno dovesti osobu do srčanog prisustva ne samo u namazu nego u svim ibadetima.
O tome da “Bog pečati srca”
Prije svega moramo znati pravo značenje izraza “Bog pečati srca”. To ne znači da Uzvišeni Bog bez razloga pečati srca nekih ljudi i zatvara im Svoja vrata. Ne. Nikako.
Bog je cijelom čovječanstvu poslao vjerovjesnike koji su pozivali ka istinskoj sreći i savršenstvu. Pozivali su ljude da ih slijede.
Prema tome, mudri i milostivi Bog želi da svako dosegne savršenstvo, ali pri tome nikoga ne tjera prisilno u vjeru, ljudima je dao mogućnost izbora. Ako pojedinac ili društvo svjesno ili usljed tvrdoglavosti i neprijateljstva prema Bogu i poslanicima odaberu drugi put te izađu iz okvira čovječnosti, taj čin u zakonu stvaranja predstavlja stavljanje pečata na srce i odricanje Istine.
Dakle, oni svojim izborom stavljaju pečat na svoja srca, a ljudima koji vole da su na Božijem putu, koji prakticiraju vjerska pravila i propise, poštuju Božije zakone i vole Božije poslanike Bog će preći preko njihovih pogrešaka i oprostit će im. Bog je čak zapovjedio melecima da mole oprost za njih.
Strah od Boga
Čovjek se boji mraka, a ne svjetla. Boji se tlačitelja, a ne pravednika. Boji se loših manira, lošeg ponašanja i loših misli, a ne dobrih manira ljudi koji druge dočekuju otvorenog srca, raširenih ruku punih ljubavi i pažnje. Milostivi Bog rekao je poslaniku Davudu, mir s njim: “O Davude, kada bi grešnici znali koliko ih volim, od tog žara bi umrli.”
Kako kaže Sa’adi Širazi:
O Plemeniti, Koji iz riznice Skrivenog
zoroastrijanca i kršćanina izdržavaš
Gdje ćeš Ti prijateljima uskratiti
Ti, Koji na neprijatelje ovako gledaš
Prema tome, Uzvišeni Bog nije opasan, On je apsolutna milost i Njegova blagost je neograničena.
Njegove su ruke beskrajno otvorene da prihvati, oprosti i podrži Svoje sluge, ali, s druge strane, ima pravila koja se moraju poštovati.
Griješenje, kršenje zakona, nepoštovanje Božijih granica, kršenje tuđih prava, jedenje imovine siročadi, podržavanje tlačitelja, oslanjanje na ohole ljude, ljubljenje ruke protivnika, licemjera i nevjernika za sobom povlači kaznu i donosi duhovnu bijedu, zato časni Kur’an kaže:
إِنَّما تُجْزَوْنَ ما كُنْتُمْ تَعْمَلُونَ
Bit ćete samo kažnjeni onako kako ste radili (Tahrim, 7)
Zašto bismo se trebali bojati ljudi poput vas, koji vole Boga, mole se, uče Kur’an, zanimaju se za srčanu prisutnost u namazu? Naravno, treba da se brinemo kako da povećamo i produbimo svoju ljubav prema Bogu, Poslaniku, Kur’anu i ibadetu, ali to nije strah, to je čežnja, ljubav prema Bogu i duhovnosti.
Poštovani, ponekad šejtan čovjeku došaptava, naprimjer, “zašto nisi prisutan srcem u namazu”, i vrši pritisak na vaš um i dušu dok ne postanete umorni i očajni pa se polahko okrenete od namaza, a potom i od Boga. Šejtan želi da osjećate otuđenost i udaljenosti od Boga, ibadeta, Kur’ana, Poslanika, proživljenja, Božijeg vječnog Dženneta, vječnog života i trajne sreće. Ako to uspije, šejtan pobjeđuje, a vi gubite. Nemojte to dozvoliti, Bog Vas voli, prihvaća vaše ibadete i približava Sebi. Budite strpljivi i uporni. Volite Boga, On vas neće napustiti, naravno, uz uvjet da vas šejtan ne prevari.
Svako dobro.
Prof. Akbar Eydi