Sumnje povijesnog determinizma

Pristalice ovakvog svjetonazora kažu da povijest ima zbilju i posebne zakone. Filozofi povijesti nastoje otkriti ove zakone i na tom putu su napredovali, te se nadaju da će doći i do pouzdanijih i preciznijih rezultata.

U skladu s tim zakonima, narod koji živi u jednom posebnom povijesnom razdoblju potčinjen je tim zakonima. Znači da će, prema tim zakonima, biti upravo ono šta to posebno razdoblje zahtijeva, bilo da to ljudi hoće ili da to neće. Dakle, osim prirodnih činilaca koji se mogu predvidjeti na osnovu naučnih proračuna, postoji također i drugi činilac koji se naziva povijesni činilac.

Oni smatraju da povijest ima svoja razdoblja i da svako razdoblje ima neke zahtjeve. Također, vjeruju da svako razdoblje ima razvojno kretanje, te da se na osnovu njegovih zakona može predvidjeti kretanje ljudskog karavana u svakoj etapi iz aspekta njegovih specifičnosti i njegovih dostignuća.

Zaključak: ovo je pretpostavka za koju ne samo da nema dokaza nego se mogu ustvrditi dokazi koji su joj suprotstavljeni. Prvo, povijest nema vanjsku stvarnost, već je ona nešto apstrahirano, a tvrdnje o zakonitosti povijesti nisu ništa više do jedna uobrazilja jer, kako nešto što nema objektivnu stvarnost može imati “svoje zbiljske posebne zakone”? A glede dokazanih tvrdnji, o ovome ćemo govoriti njihovim jezikom: naučna metoda je metoda zasnovana na iskustvu. Prema tome, ova metoda se može praktično primijeniti u slučaju u kojem postoji mogućnost ponavljanja.

Na jednom mjestu iskusimo i slično tome na drugom mjestu itd. dok ne otkrijemo odnos uzročnosti i jedan zakon naučno ne bude dokazan. Ali povijest je tok koji se ne može ponoviti. Uz pretpostavku objektivnog postojanja, to je jedinstven i neponovljiv tok događaja i on nikada ne može biti predmetom iskustva. Kad bi, naprimjer, bilo moguće ponavljanje povijesti jednog naroda stotinu puta, onda bi bila tačna tvrdnja o otkrivanju zakona za svaki posebni period na osnovu iskustva, ali mi znamo da je povijest tok koji se ne može ponoviti i svaka pretpostavka o ovoj temi bit će u naučnom smislu nedostatna.[1]

Prema tome, determiniranost povijesti i slični govori nemaju nikakvu uvjerljivu osnovu. To je mišljenje koje je posuđeno od stranaca i, nažalost, ponekad oni koji su upoznati s islamskim pitanjima koriste se njime. Dakle, uz ovakvu nenaučnu i nedokazivu pretpostavku ne možemo previdjeti i zanemariti pitanje očiglednosti slobodne volje koje opažamo u sebi i koje potvrđuju svi kur’anski ajeti, predaje, sve religije i na kojem počiva svaki etički i odgojni sistem.

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić

[1] Uz pretpostavku smatranja dokazanim povijesnog determinizma, on se ne odnosi na svakog pojedinca. Sami pobornici povijesnog determinizma smatraju da se on odnosi na svakog čovjeka, ali smatraju da ima izuzetaka u pojedincu. U raspravi pod naslovom Društvo i povijest u Kur’anu bavit ćemo se opširnije ovom temom.