Učenje dove u mjesecu ramazanu
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam Se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na Pravom putu. (Bekare, 186.)
Božiji prijatelji su Ramazan otpočinjali sa dovom. Postoje cijele knjige dova koje su sastavljene od predaja u vezi sa mjesecom Ramazanom. Dova u islamu i u predajama ima izvanredno važno mjesto. Može se reći da dove u sebi sažimaju sva islamska načela i sve ono čemu nas islam uči. Tako postoje dove u kojima tražimo svjetska dobra, kao što su hljeb, sol, dobra žena itd.
Dova je “odskočna daska” putem koje tražimo ahiretsko dobro, ahiretsku sreću i spas od Vatre, te džennetska uživanja. Dova je putna staza kojom stižemo do ahiretskih dobara. U dovama imamo istaknuto pitanje traženja zaštite od svake nedaće. Ukratko, dova je sve jednom vjerniku.
Čovjek kroz dovu traži spoznaju Uzvišenog Boga i na tom tragu on i razgovora sa Bogom. A kada se na jednom mjestu u dovi kaže: “Bože, kako Si Ti dobar Gospodar, a kako sam ja bijedan rob!” – ovaj mali iskaz otvara cijeli spektar učenja i naše spoznaje o Bogu.
Dalje, možemo uočiti da su neke dove takve da se njima ne traži ni ovosvjetsko, ni onosvjetsko dobro, već se u iskazanom sadržaju ide i dalje od toga: uopće se ne uzima u obzir bilo kakvo dobro. Pa evo, pogledajmo mali isječak jedne dove, gdje se kaže: “Ja Tebi ne robujem iz želje i čežnje za Džennetom, niti iz straha od Vatre, već Ti robujem zato što Ti to zaslužuješ!” To je uzvišeni položaj koji mi nemamo, ali nam je otvoren put ka njegovom dosezanju. Zato treba da se poučimo, da spoznamo taj put, način tog puta i da ta značenja usadimo u svoja srca. Ova pitanja nisu tako jednostavna. Živeći u Ovom materijalnom svijetu, koji je ograničen u svakom svom pogledu, i naše želje poprimaju ograničeni karakter. Ovaj isprazni svijet nas sputava i našu misao veže za niske stvari i stremljenja. Pa čak i kada tražimo spas od Džehennema i Vatre i Ognja, to je opet na tragu one naše spoznaje o ovosvjetskoj kazni i ovosvjetskom dobru. Jer mi posmatrajući dobra i patnje Ovoga svijeta, prenosimo to i na onosvjetske zbilje. Ako bi nam neko i rekao da postoji nešto više od Dženneta, onda to prelazi granice našeg poimanja i teško nam je da prihvatimo takvo šta. Našim djelovanjem na Ovom svijetu pokazujemo da smo zadovoljni Džennetom. Zadovoljni smo time i ne pokazujemo želju za nečim višim.
Dokaz za izneseno je sljedeći: pretpostavimo da Allah, dž.š., obznani da niko od danas neće u Džehennem – postavlja se pitanje: Da li bi iko ostao na namazu?
Sejjid Muhammed Dževad Veziri, U iščekivanju ramazana, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2010., preveo s perzijskog: Amar Imamović