Prženi ječam

Salih ibn Ibrahim al-Misri prenio je od Faddala ibn Abu Bekra, od Abu Ya'fura, od Abu Abdillaha Es-Sadiqa – mir neka je na nj – da je rekao:

“Kada se prženi ječam uzima na prazan stomak, on uvijek grije i umiruje žuč; a kada se konzumira izdrobljen, on to ne čini.”

Od Imama Baqira – mir neka je na nj – prenosi se sljedeće kazivanje: “Kako je divan učinak prženog ječma. Kada ga neko uzima dok je sit, to je zdravo za njega i on ubrzava varenje hrane. Ako ga uzima gladan, on će ga zasititi. Prženi ječam je najblagodarnija stvar na putu i u kući.”

Izvor: Imam Džafer Es-Sadik, Mudrosti islamske medicine, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić