Podjela univerzalija na jednoznačnicu i višeznačnicu (متواطى و مشاكك)

Općeniti pojam iz jednog ugla dijeli se na:

a) Općenitu jednoznačnicu (كـلى متواطى) 

b) Općenitu višeznačnicu (كـلى مشاكـك)

Kada se u obzir uzme jedna univerzalija i uporedi sa jedinkama skupa koje obuhvata, primijetit ćemo da ona odgovara jedinkama tog skupa ne­kada jednakim, a nekada različitim intezitetom. Naprimjer, kada se po­jam čovjeka upoređuje sa jedinkama koje obuhvata, očigledno je da se prema svim jedinkama odnosi na jednak način. Husejn je u istoj mjeri čovjek kao i Hasan, Sadik, Džafer itd. Prema tome, pojam čovjek nije istinitiji, hronološki ne prednjači i nije većeg inteziteta za jednu osobu u odnosu na druge. Na isti način se tretiraju i drugi pojmovi kao zlato, živ­otinja, drvo itd.

Primjedba: Neko će reći: “Mi nikada nećemo prihvatiti da se pojam čovjek jednako odnosi na plemenite i pročišćene ljude kao i na zle i nemoralne. Kako je moguće da se istinitost pojma “čovjek” jednako od­nosi na najplemenitije stvorenje, pečata poslanika, Muhammeda, s.a.v.a., ili Isaa, a.s., čijim je rođenjem čovječanstvo počašćeno, kao i na ona na­jniža?

Odgovor: U primjedbi je ponovo došlo do miješanja pojma i objekta. Ono što plemenite ljude čini posebnim jeste zbilja koja je izvan opsega pojma čovječnosti, a to su moralne odlike, lijepo ponašanje itd. Prema tome, čovjek je sa aspekta pojma u potpuno istovjetnom odnosu prema ob­jektima koje obuhvata. Ovakav pojam naziva se jednoznačna univer­zalija (كـلى متواطى).

U nekim slučajevima je odnos općenitog pojma spram pripadajućih ob­jekata različit. To znači da je taj pojam dosljedniji ili istinitiji za jedan objekat naspram drugog ili je u prednosti nad njim. Naprimjer, pojam svjetlosti – njegov odnos spram svjetlosti Sunca je dosljedniji i istinitiji u odnosu na svjetlost jedne svijeće, ili pojam bjeline snijega naspram b­jeline papira. Također, pojam bitka je dosljedniji za nužno biće od svih drugih stvorenih bića, a bitak uzroka je uvijek u prednosti u odnosu na bitak posljedice. Ovi pojmovi se, dakle, prema svojim objektima ne od­nose, poput jednoznačnih univerzalija, jednakim, već različitim inten­zitetom. Ovakav pojam se naziva višeznačna univerzalija (كـلى مشاكك), što upućuje da ona u sebi posjeduje različitost.

Ovim je postalo jasno da u logici postoje dvije univerzalije, općenita jed­noznačnica i općenita višeznačnica. U slučaju općenite jednoznačnice, me­đusobno razlikovanje njenih objekata odnosi se na zbilju izvan op­ćenitog pojma, a kod općenite višeznačnice razlika se ogleda u inten­zitetu podudarnosti objekata sa općenitim pojmom.

Izvor: Akbar Eydi, Islamska logika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović

Pitanja i odgovori