Argumentacija (برهان)

Ako su u dedukciji sve uvodne premise neosporne istine, ovakva dedukcija se naziva argumentacija, a njen rezultat je istinit. Prvi primjer: Četiri je paran broj. Svaki paran broj je djeljiv sa dva. Dakle, četiri je djeljiv sa dva. Drugi primjer: Ako je ugao A manji od pravog ugla, u tom slučaju nije otvoreni ugao. Znamo da je ugao A manji od pravog ugla. Dakle, ugao A nije otvoreni ugao. Prvi primjer je argumentacija sa neospornim premisama u kalupu dedukcije prve figure. Drugi primjer je argumentacija sa neospornim premisama u kalupu razdvojene dedukcije. 

Na osnovu ovih primjera argumentacija se može definirati na sljedeći način: Argumentacija je dedukcija čiji sadržaj grade neosporne istine kao premise koje nužno i po biti daju neosporan i ispravan rezultat.

Moguće je da se postavi pitanje zašto se u definiciji argumentacije samo govori o dedukciji, a nema spomena o indukciji i analogiji. Da li je u to u značenju da indukcija i analogija nikada ne mogu dati ispravan i tačan rezultat?

Indukcija i analogija kod kojih se spozna zakonitost kauzaliteta pojave daju ispravan i pouzdan rezultat. Međutim, u zbilji se ovakva indukcija i analogija oslanjanju na skrivenu dedukciju na osnovu koje se može imati pouzdanje u ispravnost rezultata.

Podjela argumenatcije na kondicionalnu argumentaciju (برهان انى) i uzročnu argumentaciju (برهان لمّى)

Prvi primjer: Peć je upaljena. Upaljena peć dimi. Dakle, peć dimi.

Drugi primjer: Peć dimi. Uvijek kada peć dimi, ona je upaljena. Dakle, peć je upaljena.

U čemu se razlikuju ove dvije argumentacije? Kod prve argumentacije znanjem da je peć upaljena došlo se do zaključka da ona dimi, a kod druge argumentacije znanjem da peć dimi došlo se do zaključka da je peć upaljena. Postavlja se pitanje, da li je vatra uzrok dima ili je obrnuto, dim uzrok vatri? Potpuno je jasno da je vatra uzrok dima. Prema tome, prva argumentacija se kretala od uzroka ka posljedici, a druga od posljedice ka uzroku. U logici se prvi oblik demonstracije, od uzroka ka posljedici, naziva uzročna argumentacija, a drugi oblik demonstracije, od posljedice ka uzroku, naziva se kondicionalna argumentacija.

Postoji i drugi oblik argumentacije koji nije ni čista kondicionalna ni čista uzročna argumentacija, već je kombinacija ovih dviju argumentacija.

Obratite pažnju na sljedeći primjer: Konj je biće koje osjeća. Svako biće koje osjeća kreće se svojom voljom. Dakle, konj je biće koje se kreće svojom voljom.

Kod ove argumentacije zaključak o tome da se konj kreće svojom voljom izveo se posredstvom njegove osobine da je biće koje osjeća, a nijedno od ovoga dvoga nije uzrok drugome, već su oboje, tj. srednji termim i veliki termin, posljedica zajedničkog im uzroka, tj. biti životinja.

Dakle, kod ove argumentacije zaključak se izveo iz jedne posljedice ka drugoj posljedici, a ne iz uzroka ka posljedici, niti iz posljedice ka uzroku.

Na koji način je gornja demonstracija sačinjena od dviju argumentacija? Kod ove demonstracije mehanizam kretanja uma je takav da se prva argumentacija kreće od posljedice ka uzroku, a potom od uzroka ka posljedici. Na gornjem primjeru prvo se izvodi zaključak o tome da je konj životinja zato što je biće koje osjeća, a potom se izvodi zaključak da je konj biće koje se kreće svojom voljom zato što je životinja. Prema tome, ovakva demonstracija je sačinjena od kondicionalne i uzročne demonstracije.

Važnost i vrijednost argumentacije

Nema sumnje da čovjek po svojoj prirodi traga za istinom. Na tom putu čovjeka ništa ne može zadovoljiti ni smiriti osim neporecive istine, a jedini put do njenog dostizanja je argumentacija. Istinski mudrac je ona osoba koja ništa ne prihvata bez argumentacije i jedino je pred njom pokoran.

Čvrstina, upotpunjenost i svetost nauka filozofije, logike i matematike je zasnovana na argumentiranosti njihovih postulata i pravila. Kod ovakvih nauka nema mjesta za slijepo sljeđenje i upravo zbog toga nikada se ne sumnja u njihova načela i principe. Ova skupina nauka naziva se argumentiranim znanostima. Argumentacija kod ovih nauka mora biti sigurna i neporeciva kako sa aspekta njihove forme izvođenja zaključka, tako i sa aspekta sadržaja koji ulazi u argumentaciju, da bi rezultat bio ispravan i neporeciv.

Korist argumentacije

Poznavanje argumentacije donosi lične koristi i pomaže pri upućivanju drugih. Prednost argumentacija nad ostalim vještinama je upravo iz prvog aspekta, jer je rečeno da ništa ne zadovoljava i ne smiruje istraživački duh čovjeka osim pronalaska istine utemeljene na čvrstim argumentima, a što ne ispunjavaju druge vještine. Naravno, argumentacija ima značajnu ulogu i kod prenošenja istina drugim ljudima.

Napomena: Rečeno je da su premise argumentacije neosporivi sudovi. Međutim, sa druge strane znamo da su neki sudovi za pojedinca neporecive istine, a za drugoga nisu. Prema tome, moguće je da zaključivanje sa aspekta njenih uvodnih premisa nekome bude argumentacija, a nekome ne.

Izvor: Akbar Eydi, Islamska logika, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović