Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Proživljenje

A poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.

A A A
Smrt – početak vraćanja Bogu

Smrt – početak vraćanja Bogu

Sve dok se ne upoznamo sa zbiljama proživljenja onako kako to dostoji, ne­ćemo moći spoznati položaj proživljenja u islamskom po­gledu na svijet.

Definicija proživljenja

Proživljenje znači povratak Bogu, što je na više mjesta u Kur'anu istaknuto:

ثُمَّ إِلَى رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ

A poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.[1]

إِنَّا لِلَّهِ وَإِنَّـا إِلَيْهِ رَاجِعُونَ

Mi smo Allahovi i mi ćemo se Njemu vratiti![2]

Gdje se nalazi prelomna tačka povratka Bogu?

Časni Kur'an ljudski život dijeli na tri razdoblja: dunjalučki, berzahski i život nakon Kijameta.

قُلِ اللَّهُ يُحْيِيكُمْ ثُمَّ يُمِيتُكُمْ ثُمَّ يَجْمَعُكُمْ إِلَى يَوْمِ الْقِيَامَةِ

Reci: “Allah vam daje život, zatim će vas usmrtiti, a poslije će vas na Sudnjem danu sabrati.”[3]

Također, ova podjela može se vidjeti iz govora stanovnika Džehennema, koje Kur'an prenosi:

قَالُواْ رَبَّنَا أَمَتَّنَا اثْنَتَيْنِ وَأَحْيَيْتَنَا اثْنَتَيْنِ فَاعْتَرَفْنَا بِذُنُوبِنَا فَهَلْ إِلَى خُرُوجٍ مِّن سَبِيلٍ

“Gospodaru naš” – reći će oni – “dva puta si nas usmrtio i dva puta si nas oživio; mi priznajemo grijehe naše, pa ima li ikakva načina da se iziđe?”[4]

Imam Rida, a.s., spominje tri najstrašnija trenutka za čovjeka, od kojih svaki za sebe predstavlja početak novog razdoblja: “Najteže i najstrašnije za ljude bit će u sljedeća tri trenutka:

a) trenutak kada iziđu iz utrobe majke i ugledaju Ovaj svijet,

b) trenutak kada umru i susretnu se s Ahiretom,

c) te trenutak kada će biti proživljen i vidjeti istinitost Božanskih propisa i zakona, koje nije vidio na Dunjaluku.”

Allah dž.š. selamio je Jahjaa a.s. u tri spomenuta trenutka rekavši:

وَسَلَامٌ عَلَيْهِ يَوْمَ وُلِدَ وَيَوْمَ يَمُوتُ وَيَوْمَ يُبْعَثُ حَيًّا

Neka je mir na njega (Jahjaa) na dan kada se rodio i na dan kada je umro i na dan kad bude iz mrtvih ustao!

Također je rekao:

وَالسَّلَامُ عَلَيَّ يَوْمَ وُلِدتُّ وَيَوْمَ أَمُوتُ وَ يَوْمَ أُبْعَثُ حَيًّا

I neka je mir nada mnom (Isaom) na dan kada sam se rodio i na dan kada budem umro i na dan kada budem iz mrtvih ustajao!”[5]

U svakom slučaju, ova tri strašna trenutka, zajedno s ajetima koji govore o tome, ukazuju na tri razdoblja u ljudskom životu. Mi ćemo našu raspravu o povratku čovjeka Bogu otpočeti od trenutka napuštanja Ovoga svijeta, što bez sumnje predstavlja početak čovjekovog povratka.

Smrt je prva faza s kojom se čovjek susreće nakon ovosvjet­skoga života. Sama riječ smrt i njeni sinonimi u različitim jezicima uobičajeno se koriste u značenju gubljenja života ili životne moći i snage, ili nestajanja života i sl. Međutim, u kur'anskom i hadiskom rječniku, riječ smrt ima jedno posebno značenje koje je nekada predstavljeno pojmom, a nekada njenim oso­binama.

Da bi se smrt definirala, koriste se sljedeći pojmovi:

Uzeti k sebi (Bogu), dostignuti rok, potpuno iz­vršiti (تَوَفّى); Časni Kur'an smrt vidi kao preuzimanje jedne zbilje u njenoj potpunosti i prenošenje te zbilje u drugo ok­ruženje.

Kur'an u odgovoru na zamjerku kafira: Zar ćemo, kad nesta­nemo pod zemljom, ponovo stvoreni biti? odgovara sljedećim ri­ječima:

قُلْ يَتَوَفَّاكُم مَّلَكُ الْمَوْتِ الَّذِي وُكِّلَ بِكُمْ ثُمَّ إِلَى رَبِّكُمْ تُرْجَعُونَ

Reci: “Melek smrti, koji vam je za to određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.”[6]

U skladu s ovim ajetom, smrt ne predstavlja nestajanje i od­lazak u nepostojanje; očuvana je cijela bit čovjeka; za ovaj čin određeni su posebni meleci od Uzvišenog Boga, a ljudska zbilja bit će poslata Gospodaru.

U drugom ajetu kaže se:

اَللَّهُ يَتَوَفَّى الْأَنفُسَ حِينَ مَوْتِهَا وَالَّتِي لَمْ تَمُتْ فِي مَنَامِهَا فَيُمْسِكُ الَّتِي قَضَى عَلَيْهَا الْمَوْتَ وَ يُرْسِلُ اْلاُخْرَى إِلَى أَجَلٍ مُسَمًّى إِنَّ فِي ذَلِكَ لَآياَتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ

Allah uzima duše u času njihove smrti, a i one koje spavaju, pa zadržava one kojima je odredio da umru, a ostavlja one druge do roka određenog. To su, zaista, dokazi za one koji razmišljaju.[7]

U navedenom ajetu Allah dž.š. spomenut je kao Onaj koji uzima duše, što nije u suprotnosti s onim što je rečeno u gornjem ajetu, koji meleke spominje u kontekstu uzimanja duša. Budući da Uzvišeni Bog postavlja meleke i Njegovom se dozvolom uzima duša, u zbilji, Gospodar je taj koji je usmrtio, a ne meleci. Kao drugo, zbilja smrti i sna izjednačena je, s tom razlikom što se duše kojima nije stiglo vrijeme određenja vraćaju u Ovaj svijet za razliku od trenutka kada nastupi smrt, nakon čega nema povratka. Smrt u ovim ajetima nije predstavljena kao truhljenje voća i njihovo nasumično opadanje s drveta, već je duša vrsta voća koja se s velikom pažnjom ubire da bi se spremila za jedan mnogo uz­višeniji cilj.

1.Sredstvo pročišćenja

Jedna od drugih definicija smrti jeste predaja Imama Musaa ibn Džafera u kojoj on smrt upoređuje sa sredstvom pro­čišćenja: “Smrt je čin pročišćenja, čisti vjernika od svih grijeha da bi to za njega bila posljednja nedaća kojom će biti otkupljeni svi njegovi preostali grijesi, a pročišćuje nevjernike od njihovih dobrih djela, što je njegovo posljednje zadovoljstvo kao nagrada za njegova dobra djela.”[8]

2.Most ka Džennetu i Džehennemu

Ova definicija izrečena je na dan ašure, riječima Imama Husejna, prikazujući smrt vjernicima nečim veoma lijepim.

“Budite strpljivi! O vi plemeniti! Smrt nije ništa drugo nego most kojim se prelazi s Ovoga svijeta teškoća i problema ka Svi­jetu prostranog Dženneta i neprolaznih Božijih blagodati. Ima li iko od vas da je zabrinut što odlazi nastaniti vječne dvorce. Znajte da je položaj vaših neprijatelja obrnut! Oni odlaze iz ovosvjetskih dvoraca na dno Džehennema.”

Nakon toga imam Sedžad nastavlja riječima: “Moj otac prenio mi je od Poslanika, neka je mir i Božiji blagoslov na njih obojicu, kako je rekao: ‘Ovaj svijet zatvor je za vjernika, a dženet je za nevjernika. Smrt vjernika zapravo je most za sti­zanje do Dženneta, a smrt nevjernika predstavlja most koji vodi do Dže­hennema.’ Znajte, u ovome što vam prenosim niti sam ja, niti moj otac, prenio su­protno od onoga što je rekao Poslanik.”[9]

3.Hazreti Imam Dževad o zbilji smrti kaže sljedeće: “Smrt je isti onaj san koji vam svaku noć dolazi – osim što on duže traje i čovjek neće biti probuđen sve do Sudnjeg dana. Svaki čovjek u svom snu vidi mnoštvo ljepota i zas­trašujućih stvari koje se ponekada ne mogu ni prebrojati. Kako god možete biti sretni ili prestrašeni u snu, takva će vam i smrt biti. Zato se spremite za nju.”

Kao što se vidi, smrt u svim dosadašnjim prikazima predo­čena je kao postojeća, tj. egzistirajuća stvar, a ne nešto ne­posto­jeće, kao što i sam Kur'an kaže:

اَلَّذِي خَلَقَ الْمَوْتَ وَالْحَيَاةَ لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلًا وَهُوَ الْعَزِيزُ الْغَفُورُ

Onaj koji je stvorio smrt i život da bi iskušao koji će od vas bolje postupati, On je Silni, Onaj koji prašta.[10]

Pojašnjenje zbilje smrti Imama Sedžada

1. Određeni broj predaja u svom nastojanju da objasni po­jam smrti i predoči jasniju sliku ljudima, govori o njoj i njenim osobi­nama, kao što je i sljedeća predaja Imama Sedždžada, izrečena kao odgovor onima koji su od njega tražili da im pojasni zbilju smrti: “Smrt je za vjernika kao skidanje uprljane i masne odjeće i odbacivanje teških okova i zamjena toga najljepšom i na­jmirisni­jom odjećom, najbržim konjima i najboljim mjestima stanovanja. Smrt je za nevjernika skidanje odjeće časti i napuštanje najboljih mjesta stanovanja i nastanjivanje na­jstrašnijih nastambi i oblačenje masne i lojave odjeće uporedo s ve­likom patnjom.”[11]

2.Imam Sadik upitan da opiše smrt, odgovara: “Smrt je za vjernika kao najprijatniji miris; kada ga pomiriše, nestaju svi bolovi, a smrt je za nevjernika gora od ugriza otrovnih zmija i akrepa.”[12]

3. Pitali su Imama Alija da opiše smrt, za šta on reče: “Jednoj skupini to je najava vječne blagodati, drugoj skupini najava velike patnje, a trećoj skupini to je veliki strah.”[13]

4. Pitali su Imama Hasana o smrti: “Šta je to smrt, ta ljudska ne­poznanica ?” On reče: “To je najveća radost vjernicima, koja će im se desiti zato što prelaze iz kuće teškoća u kuću vječnih blagodati, a najveća je bol i nevolja nevjernicima jer prelaze iz svijeta kojeg vide kao Džennet u neprolaznu vatru.”

Iz svega što je rečeno o smrti zasigurno se može zaključiti da je smrt prelazak iz jednog svijeta u drugi svijet, što predstav­lja jednu fazu čovjekova povratka Bogu, kao što je i rekao naš Poslanik s.a.v.a.: “O Ali, ti i ljudi niste stvoreni za prolazni, nestajući svijet, već ste stvoreni za vječni i bit ćete premješteni iz jednoga u drugi svijet.”

Pojave i zbilje s kojima se susreće čovjek u fazi prelaska iz života u smrt

U trenucima smrti čovjek je suočen s različitim događajima koji se dešavaju istovremeno. U nastavku ćemo neke od tih događaja odvojeno razmatrati.

Smrtna agonija

Prva pojava s kojom se čovjek susreće prilikom smrti jeste teškoća čupanja duše.

وَجَاءتْ سَكْرَةُ الْمَوْتِ بِالْحَقِّ ذَلِكَ مَا كُنتَ مِنْهُ تَحِيدُ

Smrtne muke će zbilja doći – to je nešto od čega ne možeš pobjeći.[14]

U tim trenucima sa svih strana teškoće će svom svojom žes­tinom nahrupiti na čovjeka. Imam Sedždžad u vezi s tim kaže sljedeće: “Moj Bože, tako ti Kur'ana, olakšaj nam u trenucima smrti teškoće uzimanja duše i teškoće naricanja prilikom uzi­manja duše; onda kada duše stignu do grla i bude rečeno: Ko je taj ko uzima duše? Onda kada se melek pojavi iza skrivenog zastora - iz svijeta gajba - da uzme dušu i kada bude stavio strijelu smrti u svoj luk i kada nas napoji napitkom smrti i kada nas pozivom svojim približi drugome svijetu u kojem ćemo biti okovani našim djelima – olakšaj nam tada!”

Čovjek je u tim trenucima suočen s različitim teškoćama. Osjeća da gubi snagu upravljanja organima tijela i nemoć jezika da išta kaže. Suočen je s gubitkom svojih bližnjih, koji su mu bili oslonac u životu i novim okolnostima potpune usamljenosti. Udal­java se od ovosvjetskih zadovoljstava i uo­čava da se ona mijenjaju u gorčinu. Smrt mu dolazi iznenada i on se suočava s pojavama dotada skrivenog mu svijeta.

لَقَدْ كُنتَ فِي غَفْلَةٍ مِّنْ هَذَا فَكَشَفْنَا عَنكَ غِطَآءَكَ فَبَصَرُكَ الْيَوْمَ حَدِيدٌ

Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.[15]

Nešto slično tome zapisano je u povijesti poslanika da se de­silo hazreti Ibrahimu a.s. kada je zamolio meleka smrti da pokaže kakvog se oblika pojavljuje griješniku kada ga usmrćuje. Hazreti Ibrahim a.s., kada je vidio žestinu njegova lica, pao je u nesvijest da bi, nakon što je došao sebi, rekao: “O meleku smrti, da griješnik vidi samo tvoje lice, bilo bi mu dovoljno.”

Također, suočava se s nepravdom i zulumom koji je uradio samom sebi i time srce svoje ocrnio, kao i nepravdom i pra­vom drugih koje je kršio i time sebi velik teret učinio, a sa smrću je isteklo vrijeme i ne postoji više prilike da pokuša bar nadoknaditi propušteno.

Suočavanje s melecima

Jedan od važnih događaja prilikom smrti jeste spuštanje Boži­jih meleka i suočavanje umirućeg s njima. Brojni ajeti koji govore o smrti ukazuju na činjencu da je odnos meleka smrti različit prema vjerniku i nevjerniku. Upravo ovo i mijenja način njihova umiranja.

Susret vjernika s melecima

Časni Kur'an u vezi s ovim kaže:

إِنَّ الَّذِينَ قَالُوا رَبُّنَا اللَّهُ ثُمَّ اسْتَقَامُوا تَتَنَزَّلُ عَلَيْهِمُ الْمَلَآئِكَةُ أَلاَّ تَخَافُوا وَلاَ تَحْزَنُوا وَأَبْشِرُوا بِالْجَنَّةِ الَّتِي كُنتُمْ تُوعَدُونَ نَحْنُ أَوْلِيَآؤُكُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَفِي الْآخِرَةِ وَلَكُمْ فِيهَا مَا تَشْتَهِي أَنفُسُكُمْ وَلَكُمْ فِيهَا مَا تَدَّعُونَ نُزُلاً مِّنْ غَفُورٍ رَّحِيمٍ

Onima koji govore: “Gospodar je naš Allah”, pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleci: “Ne bojte se i ne žalostite se; radujte se Džennetu, koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na Ovom svijetu, a i na Onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele i što god zatražite, bit ćete počašćeni od Onoga, koji prašta i koji je milostiv.”[16]

Spomenuti ajeti ukazuju na činjenicu da se meleci još na Ovome svijetu spuštaju vjerniku. U to nema nikakve sumnje, jer objava Božija, poslata Pečatu vjerovjesništva, potvrđuje ovu zbilju do Sudnjega dana.

Najmanje što se može razumjeti iz ovih ajeta jeste da se vjer­nici, još dok su na Ovome svijetu, u posljednjim trenucima ovos­vjetskoga života, susreću s melecima. To razumijevamo iz govora meleka upućenog onome koji umire: Mi smo zaštitnici vaši u životu na Ovome, a i na Onome svijetu. Da se ovaj govor dešava u Onome svijetu, ne bi bilo smisla da meleci najavljuju i obećavaju svoju pomoć vjerniku na Ahiretu.

Na drugome mjestu u Kur'anu o susretu vjernika i meleka prilikom smrti rečeno je:

الَّذِينَ تَتَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ طَيِّبِينَ يَقُولُونَ سَلاَمٌ عَلَيْكُمُ ادْخُلُوا الْجَنَّةَ بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

One kojima će čisti meleci duše uzeti i kojima će govoriti: “Mir vama! Uđite u Džennet zbog onoga što ste činili!”[17]

Usmrćivanje vjernika, zbog toga što su čisti od grijeha i ne­pravde, dešava se posredstvom čistih meleka, što i govori 82. ajet sure El-En'am:

الَّذِينَ آمَنُواْ وَلَمْ يَلْبِسُواْ إِيمَانَهُم بِظُلْمٍ أُوْلَـئِكَ لَهُمُ الأَمْنُ وَهُم مُّهْتَدُونَ

Bit će sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogoboštvom ne miješaju; oni će biti na Pravom putu.

Preuzimanje duše odvija se u okrilju sigurnosti i spokoja, is­tovremeno s upućivanjem ka Džennetu.

U vezi s ovim Poslanik s.a.v.a. upitan je: “Kako melek smrti uzima dušu sinova Ademovih?” On odgovori: “Melek smrti prilikom uzimanja duše vjernika tako ponizno stoji kod umirućeg, kao rob naspram svoga gospodara. Melek smrti zajedno sa svojim pomagačima prvo stoji kod vjernika i ne prilazi mu sve dok mu ne nazove selam i obraduje ga Džennetom.”[18]

Prirodno je da je vjerniku u ovakvim okolnostima veoma la­hko dati dušu, što je u predajama objašnjeno kao udisanje lijepog mirisa cvijeta i nalaženje sebe u džennetskom vrtu.

Susret nevjernika s melecima

Časni Kur'an veoma jasno prikazuje susret nevjernika i me­leka.

وَلَوْ تَرَى إِذْ يَتَوَفَّى الَّذِينَ كَفَرُوا الْمَلآئِكَةُ يَضْرِبُونَ وُجُوهَهُمْ وَأَدْبَارَهُمْ وَذُوقُواْ عَذَابَ الْحَرِيقِ

Da si samo vidio kad su meleci nevjernicima duše uzimali i po licima ih njihovim i straga udarali: “Iskusite patnju u ognju!”[19]

O onima koji nisu prihvatili vjeru i koji su se okrenuli ovos­vjetskim zadovoljstvima i olahko gledali na Božije zakone Kur'an kaže:

فَكَيْفَ إِذَا تَوَفَّتْهُمْ الْمَلَائِكَةُ يَضْرِبُونَ وُجُوهَهُمْ وَأَدْبَارَهُمْ

A kako će tek biti kada im meleci budu duše uzimali udarajući ih po obrazima i po leđima njihovim![20]

Kur'an o oholima koji nisu imali nadu u susret s Gospo­darem i koji su vjerovali da trebaju Boga i meleke na Ovome svijetu vidjeti, kaže sljedeće:

وَقَالَ الَّذِينَ لاَ يَرْجُونَ لِقَآءَنَا لَوْلاَ أُنزِلَ عَلَيْنَا الْمَلاَئِكَةُ أَوْ نَرَى رَبَّنَا لَقَدِ اسْتَكْبَرُوا فِي أَنفُسِهِمْ وَعَتَوْ عُتُوًّا كَبِيرًا يَوْمَ يَرَوْنَ الْمَلآئِكَةَ لاَ بُشْرَى يَوْمَئِذٍ لِّلْمُجْرِمِينَ وَيَقُولُونَ حِجْرًا مَّحْجُورًا

Oni koji ne vjeruju da će pred Nas stati govore: “Zašto nam se ne pošalju meleci ili zašto Gospodara svoga ne vidimo?” Oni su, zaista, u dušama svojim oholi, a u nepravičnosti su sve granice prešli. Onoga Dana kada ugledaju meleke, grešnici se neće ra­dovati i uzviknut će: “Sačuvaj nas, Bože!”[21]

O skupini onih koji su sami sebi učinili nepravdu pod is­prikom da su živjeli u sredinama u kojima se nisu mogli upoznati s islamom Kur'an kaže:

إِنَّ الَّذِينَ تَوَفَّاهُمُ الْمَلآئِكَةُ ظَالِمِي أَنْفُسِهِمْ قَالُواْ فِيمَ كُنتُمْ قَالُواْ كُنَّا مُسْتَضْعَفِينَ فِي الأَرْضِ قَالُواْ أَلَمْ تَكُنْ أَرْضُ اللّهِ وَاسِعَةً فَتُهَاجِرُواْ فِيهَا فَأُوْلَـئِكَ مَأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ وَسَآءَتْ مَصِيرًا إِلاَّ الْمُسْتَضْعَفِينَ مِنَ الرِّجَالِ وَالنِّسَاءِ وَالْوِلْدَانِ لاَ يَسْتَطِيعُونَ حِيلَةً وَلاَ يَهْتَدُونَ سَبِيلاً

Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleci će upitati: “Šta je bilo s vama?” “Bili smo potlačeni na Zemlji” – odgovorit će. “Zar Allahova Zemlja nije pros­trana i zar se niste mogli nekud iseliti?” – reći će meleci i zato će njihovo prebivalište biti Džehennem, a užasno je on boravište, osim nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta.[22]

Također, Kur'an o skupini onih koji iznose laži o Bogu i koji se ne pokoravaju Poslaniku, a zauzimaju položaje kojih nisu dostojni, kaže:

وَمَنْ أَظْلَمُ مِمَّنِ افْتَرَى عَلَى اللّهِ كَذِبًا أَوْ قَالَ أُوْحِيَ إِلَيَّ وَلَمْ يُوحَ إِلَيْهِ شَيْءٌ وَمَن قَالَ سَأُنزِلُ مِثْلَ مَا أَنَزلَ اللّهُ وَلَوْ تَرَى إِذِ الظَّالِمُونَ فِي غَمَرَاتِ الْمَوْتِ وَالْمَلآئِكَةُ بَاسِطُواْ أَيْدِيهِمْ أَخْرِجُواْ أَنفُسَكُمُ الْيَوْمَ تُجْزَوْنَ عَذَابَ الْهُونِ بِمَا كُنتُمْ تَقُولُونَ عَلَى اللّهِ غَيْرَ الْحَقِّ وَكُنتُمْ عَنْ آيَاتِهِ تَسْتَكْبِرُونَ

Ko je nepravedniji od onoga koji laži o Allahu iznosi ili koji govori: “Objavljuje mi se” – a ništa mu se ne objavljuje, ili koji kaže: “I ja ću objaviti kao što Allah objavljuje.” A da ti je vidjeti nevjernike u smrtnim mukama, kada meleci budu ispružili ruke svoje prema njima: “Spasite se, ako možete! Odsada ćete neizdržljivom kaznom biti kažnjeni zato što ste na Allaha ono što nije istina iznosili i što ste se prema dokazima Njegovim oholo ponašali.”[23]

U svakom slučaju, smrt nevjernika i dvoličnjaka veoma je teška, to je kao kada se zub vadi bez lokalne anestezije ili kad se čupa no­kat, čak će i mnogo teže izgledati čupanje njihovih duša. Sve teškoće s jedne, a iznenadnost ovog događaja i suočavanja s nepoznatim s druge strane, višestruko uvećavaju teškoću smrti:

بَلْ تَأْتِيهِم بَغْتَةً فَتَبْهَتُهُمْ فَلاَ يَسْتَطِيعُونَ رَدَّهَا وَلاَ هُمْ يُنظَرُونَ

Nego će im nenadano doći i zaprepastiti ih i da je neće moći odbiti i da im se neće vremena dati![24]

Šejtanovo nametanje sumnje u vjeru

Jedan od važnih događaja prilikom smrti jesu napori šejtana i njegovih pomagača u potjecanju sumnje kod umirućeg, kada je riječ o njegovu vjerovanju i njegovu udaljavanju od istine ka batilu, a sve radi mogućnosti da čovjek ode sa Ovoga svijeta bez imana.

Imam Sadik a.s. rekao je: “Nema nikoga a da prilikom do­laska smrti s njim nije i Iblis, koji ga navodi na nevjerstvo i potječe sumnju u vjeru njegovu, sve dok mu duša ne iziđe. Onaj koji bude vjernik, Iblis neće imati moć nad njim. Kada vam dođe smrt, podstičite jedni druge (talkin) na izgovaranje šehadeta: ‘Svjedočim da nema Boga osim Allaha i da je Mu­hammed Božiji poslanik, neka je mir na nj i porodicu nje­govu!’, sve dok ne umre.”[25]

Naravno, šejtanove spletke primiču se čovjeku iz njegove nutrine putem ovladavanja njegovom moći imaginacije. On to čini na način da čovjeku predočava neku lijepu scenu ili ga podsjeća na neka nefsanska sjećanja (ako je npr. žudio za nekom ljepoticom, ili lascivnim scenama – Iblis mu ih u punom kapacitetu prikazuje) da bi time čovjek zaboravio na položaje i stepene Božijeg zadovoljstva, zanemario ljubav Uzvišenoga Boga i oživio ljubav ka ovosvjetskim ukrasima i prolaznim ljepotama. Ako čovjek podlegne ovoj šejtanovoj spletki, time je prekinuo sve veze s duhovnim bićima, a prije svega s Uzvišenim Bogom i Nje­govim Poslanikom i imamima, a svoje je srce predao niskim ovodunjalučkim strastima - dok mu duša zauvijek napušta svijet profanosti.

Međutim, vjernik, koji je srce predao vječnosti i koji je ašik susreta sa svojim Voljenim - koji je zaljubljenik posmatranja Nje­gove svobuhvatne milosti i druženja s čistim posvećenim dušama, čiji su umovi obuzeti Bogom - sve ove spletke u trenucima smrti vidi lažnim i zamkama šejtanovim. Ne oba­zire se na njih i u išče­kivanju je zapovijedi za uzdizanje ka višim svjetovima, vječnom svijetu tevhida, kao što je i rečeno u pre­daji: “Vjernik je kao čvrsta planina, ne pomjeraju ga oluje.”

U drugoj predaji Imama Sadika kaže se: “Zaista, šejtan dolazi čovjeku od naših ugodnika prilikom smrti, dolazi mu i s desne i s lijeve strane da bi ga spriječio od onoga što zas­lužuje, a Allah dž. š. ne voli da se desi takvo šta vjerniku te je zato rekao:

يُثَبِّتُ اللّهُ الَّذِينَ آمَنُواْ بِالْقَوْلِ الثَّابِتِ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَفِي اْلآخِرَةِ وَيُضِلُّ اللّهُ الظَّالِمِينَ وَيَفْعَلُ اللّهُ مَا يَشَاء

Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na Ovom i na Onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi šta hoće.”[26]

Pod desnom stranom, u spomenutoj predaji, podrazumijeva se čovjekova dimenzija duhovnosti i vjerovanja, a pod li­jevom stranom podrazumijeva se ona dunjalučka i materijalna. Dakle, še­jtan čovjeku prilazi s obiju spomenutih strana.

Ono što je važno istaći na ovome mjestu jeste činjenica da se povratak batilu, tj. neistini, tiče onih ljudi koji su bili na istini i imali iman. U ovom slučaju nameće se pitanje: kako je bilo moguće da čovjek bude na istini, a da ode s Ovoga svijeta bez imana? U odgovoru treba reći da se iman dijeli na dva oblika:

- jedan oblik imana jeste onaj koji je postojan,

- a drugi jeste onaj koji još uvijek nije dostigao razinu postojanosti. Drugim riječima, srce ga je prihvatilo kao neki privremeni zalog da bi nakon nekog isteka vremena nestao.

U čovjeku s postojanim imanom šejtan ne može ostvariti nikakav utjecaj, bilo da pokušava prići s lijeve ili s desne strane. Međutim, ljudi sa labavim imanom trebaju biti svjesni ovoga trenutka i na vrijeme početi razmišljati kako da se pripreme da s Ovoga svijeta ne odu bez imana.

Preneseno je kako je Fuzejl ibn Ajjaz, inače arif - putnik duhovnog puta, imao sljedbenika koji se računao kao njegov najodabraniji učenik. U časovima smrti ovoga učenika Fuzejl je prišao do nje­gove postelje i otpočeo učenje sure Ja-sin. Učenik zamoli učitelja da ne uči. Fuzejl ga otpoče potjecati na izgovaranje šehadeta, ali učenik odbi ponavljati rekavši da su mu te riječi odvratne. U tom stanju učenik napusti Ovaj svijet.

Fuzejla je potresao ovaj događaj i s velikom tugom vratio se kući. Iste noći u snu je vidio kako ga nose prema vatri. Tada ga upita: “Šta je bio razlog da ti je Bog oduzeo spoznaju i pustio te u lošem stanju da umreš? On odgovori: Zbog tri stvari koje sam posjedovao u sebi: prvo je ogovaranje, drugo je zavist, a treće je bolest zbog koje sam se obratio liječniku koji mi je propisao da svake godine popijem po jednu mjeru alkohola, u suprotnom, bolest će ostati. Ja sam radio u skladu s njegovim mišljenjem i ove tri stvari bile su razlog zbog čega sam umro u onako lošem stanju.” Nakon što smo se upoznali s važnošću ovog događaja, prilikom smrti treba vidjeti šta je čovjeku nužno za sretan prolazak kroz ovo iskušenje.

Naznake rješenja ovoga problema mogu se predočiti kroz sljedeće postavke:

Čovjek prije svega treba uzvjerovati u Uzvišenoga Boga i sve ono što je objavljeno Poslaniku na osnovu čvrstih i razumnih ar­gumenata. Činjenica da čovjek prihvata neke dijelove Kur'ana i neke govore Poslanika, a preostale ne prihvati nije osvjedočenje istinskog imana, već je to znak slijeđenja prohtjeva i strasti. S druge strane, ono što smo mi u svojim glavama sami iskonstruirali i prihvatili kao iman, nije sigurno ono što je rekao Poslanik s.a.v.a. i ono što se podrazumi­jeva u njegovim riječima. Prema tome, čovjek treba formirati želju da prihvati sve što odgovara poslaničkom prezentiranju istine i da se odriče svega onoga ono što ne odgovara tome, čak i da nikada ne sazna ili ne spozna pravu istinu.

Jeli proživljenje tjelesno ili samo duhovno?

Tumačenje u prethodnim odjeljcima slično je stavu Ibn Sine po pitanju tjelesnog proživljenja. On je rekao da se to pitanje ne može dokazati razumom na njegovu današnjem nivou razvoja, ali zato što je Poslanik rekao da je proživljenje tjelesno, i on ga takvog prihvata.

Časni Kur'an ovu istinu izlaže u 2. ajetu sure Muhammed :

وَالَّذِينَ آمَنُوا وَعَمِلُوا الصَّالِحَاتِ وَآمَنُوا بِمَا نُزِّلَ عَلَى مُحَمَّدٍ وَهُوَ الْحَقُّ مِن رَّبِّهِمْ كَفَّرَ عَنْهُمْ سَيِّئَاتِهِمْ وَأَصْلَحَ بَالَهُمْ

A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike nji­hove On će poboljšati.

Uvjerenja stečena razumom treba prenijeti u srce. Ono što promiče u mislima i u razumu napisano je i u knjigama, a to čovjeka ne može spasiti osim ako sve to ne nađe svoje mjesto u srcu i tamo se učvrsti. Ono što ima svoju cijenu u trenucima smrti, a i poslije, jedino je čisto srce ispunjeno imanom.

إِلاَّ مَنْ أَتَى اللَّهَ بِقَلْبٍ سَلِيمٍ

Samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spašen biti.[27]

Metod sticanja istinskog imana i uvjerenja događa se pos­redstvom spoljnjih čula (djelom) kao što su ruke, noge, oči, uši itd. i un­utarnjih moći, kao što su moć percepcije, razumijevanja, spoznaje. Sve predaje koje nude rješenje ovoga problema ukazuju na jedan od ovih dvaju puteva.

Naprimjer, u jednoj predaji čovjek po imenu Sulejman Dejlami obraća se Imamu Sadiku s molbom da ga pouči dovi koja će mu upotpunjavati iman kad god je uči. Imam reče da nakon svakog namaza uči sljedeće:

رضيت بالله ربّا و بمحمّد صلّى الله عليه و آله نبيّا و بالاسلام دينا و بالقرآن كتابا و بالكعبة قبلة و بعلىّ وليّا و اماما و با لحسن و الحسين و علىّ بن الحسين و محمّد بن على و جعفر بن محمّد و موسى بن جعفر و علىّ بن موسى و محمّد بن علىّ و علىّ بن محمّد و الحسن بن علىّ و الحجة بن الحسن عليهم السّلام أءمة أللهم إنّى رضيت بهم أئمة فارضنى لهم إنّك على كلّ شىء قدير

“Zadovoljan sam Allahom kao Gospodarom, i Muhammedom, neka je mir na njega i njegovu porodicu, kao Poslanikom, i Islamom kao vjerom, i Kur'anom kao Knjigom, i Kabom kao kiblom, i Ali­jem kao zaštitnikom, i imamima Hasanom i Huse­jnom i Ali ibn Husejnom i Muhammed ibn Alijem i Džafer ibn Muhammedom i Musa ibn Džaferom i Ali ibn Musaom i Mu­hammed ibn Alijem i Ali ibn Mu­hammedom i Hasan ibn Alijem i El-Hudžet ibn El-Hasanom kao imamima. Moj Bože, daruj mi da budem zadovoljon njima kao imamima i učini da oni budu zadovoljni mnome. Zaista, Ti si nad svim Moćan.”

U predajama je naglašeno da obavljanje farz-namaza u prvo vrijeme ima veoma važnu ulogu u trenucima smrti. Naprimjer, zapisano je u predaji da nema kuće, ni na Istoku ni na Zapadu, a da dnevno u vrijeme pet farz-namaza melek smrti ne obiđe ukućane. Uvijek kada bude htio uzeti dušu ne­kome, ako bude od onih koji su pazili na prvo vrijeme na­maza, sam melek potjecat će ga na izgovaranje šehadeta, a šejtana će tjerati od umirućeg.

U jednom drugom hadisu ukazuje se na oba metoda prenošenja razumnog uvjerenja na srce, putem spoljnjih i un­utarnjih organa čovjeka. Na temelju istoga Imam Sadik u pismu jednome čovjeku napisao je: “Ako želiš imati sretan kraj i da ti duša bude li­jepo uzeta, onda pravo Božije vidi velikim, Božije blagodati ne troši na putu grijeha, neka te ne uzoholi Božija strpljivost, svakoga ko ti izrazi ljubav, bilo da je u tome iskren ili laže, ti poštuj, a u slu­čaju da laže, njemu će se zlo vratiti.”

Djela kao što su smatranje Božijeg prava velikim ili neohol­jenje zbog Božije strpljivosti, prvotno se ostvaruju unutarnjim mo­ćima, dok se ostale radnje ostvaruju posredstvom vanjskih organa.

Rezime cijelog sadržaja može se svesti na zaključak da se jedino oni koji su u sebi oživjeli praktični tevhid i srčano se povezali s Uzvišenim Bogom, Poslanikom i imamima, mogu nadati da će sa sigurnošću proći ove strašne zamke. Ova skupina ljudi, i pored toga, treba biti oprezna da slučajno ne učini grijeh ostavivši ga neotkupljenog, u najmanju ruku istig­farom ili kajan­jem jer u suprotnom, ako ostane neizbrisan, ostavit će dubokog traga na nutrinu - batin čovjeka. Ukratko, svako kršenje Božijih zakona treba što brže kompenzirati njemu odgovarajućim iskupom.

Izvor: Muhammed Reza Peysepar, Nehdžul-belaga,proživljenje, Fondacija "Mulla Sadra, Sarajevo, 2004, sa perzijskog preveo: Amar Imamović

[1] Es-Sedžda, 11.

[2] El-Bekara, 156.

[3] El-Džasije, 26.

[4] El-Mu'min, 11.

[5] Tefsir Nurus-sekalejn, tom III, str. 327.

[6] Es-Sedžda, 11.

[7] Ez-Zumer, 42.

[8] Bihar, tom VI, str. 152.

[9] M'anijul-ahbar, tom III, str. 289 ; Bihar, tom VI, str. 152.

[10] El-Mulk, 2.

[11] Bihar, tom VI, str. 154.

[12] Bihar, tom VI, str. 152.

[13] Bihar, tom VI, str. 153.

[14] Kaf, 19.

[15] Kaf, 22.

[16] Fussilet, 30-32.

[17] En-Nahl, 32.

[18] Men la jahduruhu fakih, tom XII, str. 135.

[19] El-Enfal, 50.

[20] Muhammed, 27.

[21] El-Furkan, 21, 22.

[22] En-Nisa', 97, 98.

[23]El-En’am, 93.

[24] El-Enbija, 40.

[25] Furu' Kafi, tom III, str. 123.

[26] Ibrahim, 27.

[27] Šu'ara', 89.

Zadnji put promijenjen: Četvrtak, 13 Mart 2014 12:45
×

Log in