Selam alejkum, cijenjeni gosp. profesore Akbar Eydi. Ja sam sa Kosova (Albanac) sa puno neriješenih pitanja oko nas samih, to jest čovjekovog stanja nesvijesti.
Cijenjeni Profesore, dozvolite mi da Vam unaprijed zaželim, Vama i vašoj porodici, dobro zdravlje i uspjeh u radu. Također molim Allaha da Vas i sve one oko Vas i Vasu familiju zaštiti od zlih šejtanskih misli.
Naime, čitajući Vaše knjige, posebno o duši, svijesti i nesvijesti, imam utisak da posjedujete visoki stepen znanja u svim oblastima, a posebno o duši. U kontekstu toga, želio bih da vam postavim jedno pitanje, na koje sa nestrpljenjem očekujem Vaš odgovor (molim što prije).
Moje pitanje glasi:
Poznato nam je da prije svake operacije (teških slučajeva), anesteziolozi koriste hemijsko-tehničke elemente za opijanje čovjeka. Slijedi pitanje: “Da li je čovjekova duša u vrijeme anestezije svjesna i zašto nakon tog vremena (anestezije-nesvjesnosti), čovjekova duša nije u stanju da se sjeti tog nesvjesnog momenta (događaja)?
Unaprijed Vam se zahvaljujem.
1 Odgovor
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,
Prije svega, moja malenkost i saradnici zahvaljujemo Vam se na ljubaznosti, a od Uzvišenog Allaha tražim da Vama, Vašoj poštovanoj porodici i ostalim prijateljima podari zdravlje i uspjeh u naučnim istraživanjima, i da logično racionalno širite našu vjeru islam.
Onako kako i sami znate, spoznaja duše je veoma značajno i vrijedno, a istovremeno i zamršeno pitanje – kako sa stanovišta islama tako i sa stanovišta današnje psihologije. U plemenitim kur'anskim ajetima i islamskim predajama se preporučuje i insistira na ovoj spoznaji, do te mjere da od Poslanika islama, s.a.v.a., i hazreti Alija, a.s., imamo više od 25 predaja o važnosti spoznaje duše i dobrih uticaja ovog stvorenja – koje može biti izvor svih dobara i blagoslova, a i uzrok svih nesreća – te i upozorenja koja su nam dali, poput ove: Osnova spoznaje Boga leži u spoznaji duše مَن عَرَفَ نَفسَهُ فَقَد عَرَفَ رَبَّهُ. Pa tako, ako čovjek spozna sebe – spoznao je Boga, Njegovu snagu i način upravljanja ovog svijeta.
Međutim, kao odgovor ukratko možemo reći da duša posjeduje dvije vrste znanja i obavještenosti. Jedno od tih znanja se odnosi na znanje duše o samoj sebi. Ovo znanje duše o sebi ni pod kojim uslovima ne nestaje, jer u suštini „duša“ podrazumijeva jedno stvorenje koje ima znanje i obavještenost o sebi.
Ali, druga vrsta znanja je znanje o ostalim stvorenjima mimo sebe. U ovom slučaju zavisi od snage i sposobnosti same duše. Neke duše posredstvom posebne pažnje, mnogih naučnih vježbi, bogobojaznosti, poimanja zbilja svijeta i u stanju bez svijesti su svjesne i nisu u nemaru. Međutim, one duše koje su bile zaposlene jelom, pićem, spavanjem, tjelesnim užicima i strastima ne mogu se sjetiti onih stvari koje su se dogodile u vrijeme svoje besvijesti. Nesvjestica je za duše upravo poput svijeta sna. Neke duše, koje u stanju sna putuju u druge svjetove, te tako vide mnoge zbilje i istine iz prošlosti i budućnosti, koje su se u vanjskom svijetu desile ili će se desiti, a neke druge duše ili ne sanjaju, ili ako sanjaju mogu vidjeti samo partikularne stvari iz materijalnoga života.
Znači, ovo drugo znanje je u potpunosti zavisno od jačine ili slabosti duše, jer što je duša jača to je i obavještenija, a što je slabija toliko je neobavještenija i neznalica.
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu