Selam, već neko vrijeme imam jednu nedoumicu. Zapravo, tiče se napretka u duhovnom sazrijevanju. Postoji niz stvari koje razumom shvatam ali nikako da srcem shvatim tj. da pomirim razum i srce. npr. razumom znam da Uzvišeni Gospodar zna najbolje sve, da On daje svakom čovjeku tačno onoliko koliko mu je potrebno, znam da je On Tvorac svega stvorenog i da sve održava u naboljem skladu, međutim srcem ne mogu da se pomirim sa tim po npr. nekim dunjalučkim pitanjima (nikako ne mogu da shvatim kako je bolje za mene imati neki stari auto kad je novi bolji?!)i u nekim situacijama slabosti uhvatim se u razmišljanju šta je poenta svega, zašto ja nemam pravo da dobijem priliku da se zaposlim, jer mi je Gospodar dao sposobnosti i umne i fizičke, pa da mogu da ostvarim neke uslove koji me koče i imam osjećaj onemogućavaju da se posvetim vjeri onako kako bi trebalo. Jednostavno, Dunjaluk me obhrva… Pa bih volio neki koristan i praktičan savjet od Šejha: kako spojit znanje koje imam sa srčanim ubjeđenje, ali koji neće sadžavati onu klasičnu priču o strpljenju, skromnosti, nerobovanju Dunjaluku – jer zaista imam problem ujediniti razum i srce!!! Unaprijed hvala na odgovoru!!!
1 Odgovor
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu
Poštovani i dragi brate,
Prije svega od Uzvišenog Allaha tražim da Vam podari svakodnevne uspjehe.
Zbog postojanje takve znatiželje i zanimanja u Vašem biću, morate biti zahvalni Uzvišenom Allahu. Ukoliko su sumnja i pitanje uvod za stizanje ka čvrstom uvjerenju i odgovoru, tada su veoma vrijedni, otvaraju put i pomažu.
Gdje je razlika između shvatanja srcem i shvatanja razumom?
Da bi odgovor postao jasan potrebno je da obratimo pažnju na razliku racionalnih shvatanja sa onim shvatanjima i percepcijama koje dolaze putem srca. Nemamo drugog izlaza osim da se makar malo koristimo filozofskim izrazima, i da sebe stavimo, makar malo, na mjesto jednog filozofa.
Svaki čovjek u svome životu zna da je shvatanje i percepciju nečega ili jednostavnije rečeno posjedovanje znanja o nečemu moguće ostvariti na dva načina. Ova dva znanja u čovjekovom vjerovanju su jedinstvena i usklađena, ali sa nekih aspekata ipak se razlikuju, te tu nastaje razlika između njih i uvjerenja.
Primjer
Za primjer ćemo uzeti jednog bolesnika i ljekara. Obojica su svjesna postojanja boli u bolesnikovom tijelu. Zamislimo da mu je npr. slomljena noga. Obojica znaju da se nakon loma kosti pojavljuje veoma jaka bol. Ovdje su oba znanja ujedinjena, i to u „spoznaji i znanju o postojanju boli“. Međutim, razlika između ove dvije spoznaje i znanja o postojanju boli jeste u tome što je ljekarevo znanje samo jedna umna forma. Odnosno, preko jedne forme koju ima u umu, on posjeduje znanje o boli koja postoji u bolesniku. Međutim, bolesnikovo znanje je bez prenosnika, tj, on sam osjeća bol. U filozofskoj terminologiji ljekarevo znanje se naziva „stečeno znanje“, tj. on ga je stekao putem i posredstvom nečega, a bolesnikovo znanje se naziva „prisutno znanje“. Kod ljekara postoji pojam boli, dok kod bolesnika postoji sama bol. U duhu navedenog, možemo reći da je naše racionalno znanje o mudrosti, znanju, milosti Boga, pa čak i znanje o samom postojanju Boga stečeno znanje – stečeno preko umnih pojmova i racionalnih argumenat. Međutim, naše znanje preko srca i vjerovanje u Boga je prisutno znanje, bez posrednika. Prirodno je da su ove dvije vrste znanja sa stanovišta dejstva međusobno različite.
Ako bismo željeli navesti opipljiviji primjer, tada bi to bilo poput sticanja znanja o nekoj temi putem filma, i posjedovanja znanja o toj istoj temi putem posmatranja scene koja je snimana. Kada vidite šumu, hladno i snježno vrijeme, more i vrtove prepune cvijeća, itd. nećete se moći okoristiti šumskim bogatstvima, neće vam biti hladno, niti ćete moći plivati, niti uživati u opojnim mirisima vrtnih cvjetova. Iako je sa naučnog stanovišta sve ono što je u vanjskom svijetu isto onakvo kakvo je preneseno u filmu, sa stanovišta dejstva velika je razlika između njih. Tako je srčano i vjersko znanje na većem stepenu od racionalnog i filozofskog znanja.
Međutim, postavlja se pitanje, kako da preko racionalnog znanja stignemo do srčanog znanja?
U odgovoru kažemo: Metod Kur'ana je takav da sve ono što znamo, sprovođenjem u djelo i vježbanjem umnih uvjerenja i racionalnog znanja pretvaramo u srčano znanje. Na primjer, mi svi znamo da ono biće koje je umrlo više nije u mogućnosti da išta uradi, i da nema nikakve razlike između tog mrtvog tijela i kamena ili komada drveta. Međutim, zašto nismo spremni da pored tog tijela, iako nam je to npr. otac, provedemo jednu noć i spavamo pored njega, dok oni koju rade u gasulhanama mirno prolaze i spavaju pored mrtvih? Razlika između našeg znanja i znanja onih koji gusule je u tome da su oni ponavljanjem i vježbanjem svoje znanje iz umnog pojma i racionalnog argumenta pretvorili u srčano uvjerenje i istinski iman. Zato Kur'an i kaže: إِنَّ الصَّلَاةَ تَنْهَى عَنِ الْفَحْشَاء وَالْمُنكَرِ وَلَذِكْرُ اللَّهِ أَكْبَرُ – Molitva, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; a spominjanje Allaha je veće i od toga![1] Namaz ima dva uticaja i djelovanja, jedno je čišćenje klanjača od razvrata i svega što je ružno, i drugo oživljavanje spomena Boga u srcima. Ovo djelovanje i uticaj namaza se mogu postići samo ponavljanjem i vježbanjem obavljanja namaza i očuvanja običaja i uslova namaza. Zato je Poslanik rekao: يَا أَبَا ذَرٍّ ! إِحْفَظِ الله تَجِدْهُ أَمَامَكَ – „O Ebu Zerre! Pazi na Boga, i tada ćeš Ga naći ispred sebe!“ Znači, unutarnje i srčano znanje je proizvod razmišljanja i djelovanja na osnovu toga.
Što se tiče Vaših riječi: „Šta je poenta svega zašto ja nemam pravo da dobijem priliku da se zaposlim…?“, poštovani i dragi brate , da li ste se ikada upitali „Zašto nikada nisam upotrijebio potencijale i kvalitete koje mi je Bog darovao?“ Da li način za sticanje opskrbe vidimo samo u zapošljavanju? Ili mi imamo desetine, stotine potencijala i umijeća koja će, ako ih aktiviramo, otvoriti desetine i stotine vrata opskrbe? Mi moramo sami sebe da upoznamo. Potrebno je da iskoristimo nekoliko dana za spoznavanje svojih potencijala i mogućnosti i za približavanje Bogu, činjenje usluga Božijim robovima i ostvarivanje ciljeva Božijih poslanika.
Nisam dobro shvatio šta želite reći riječima: „Kako je bolje za mene imati neki stari auto kad je novi bolji?!“ Možda ste mislili reći: zašto je moja opskrba u starom autu, kada je novo bolje?! Kako s njom da budemo zadovoljni? Ako mislite na ovo, tada moramo znati ko je rekao da je staro auto naša opskrba? I ko je rekao da je ovo Božija volja?!! Možda ćemo na Sudnjem danu biti upitani od Boga, zašto smo živjeli sa starim autom, i na taj način uprljali obraz islama i muslimana. Da smo imali više djelatnosti , i da smo upotrijebili razum i one potencijale koje smo na poklon dobili od Uzvišenog Gospodara, sigurno bismo imali bolji život, modernije auto, i na kraju bi očuvali obraz islama i muslimana. Znači, nismo mi ti koji pitamo, već će Allah nas pitati.