Selam! Možete li da mi protumačite sljedeći ajet: Oni kojima smo dali Knjigu poznaju Poslanika, kao što poznaju sinove svoje…(Al-An'am, 20 ajet)
Ko su oni kojima je data Knjiga i kakva je to Knjiga? Zaista me zanima, nadam se da ćete mi odgovoriti.
1 Odgovor
Ti ljudi i skupine jesu prethodni narodi i njihovi znalci, kojima je bila došla Nebeska knjiga. U tim knjigama, poput Tevrata, Indžila i ostalih knjiga, dolazak našeg Poslanika je tako detaljno objašnjen i tako su bili opisani njegovi atributi, da su ga poznavali kao što poznaju svoje sinove. Dakle, pod Knjigom se u ovom časnom ajetu misli na knjigu objavljenu od Boga prethodnim poslanicima. Riječ oni odnosi se na prethodne ummete, posebno na njihove učenjake.
Dokaz tome su drugi kur'anski ajeti poput 156. ajeta sure El-E'araf u kojem se kaže: onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, a ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.
Ili pak 29. ajet sure Feth u kojem se kaže: Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom; vidiš ih kako se klanjaju i licem na tle padaju želeći Allahovu nagradu i zadovoljstvo, – na licima su im znaci, tragovi sedždi. Tako su opisani u Tevratu. A u Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti, i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajuči divljenje sijača…
U ovom ajetu pored toga što je spomenut Muhammed, s.a.v.a., spomenuti su i njegovi prijatelji i sljedbenici i njihove psihičke i moralne vrline, kao što su spomenute osobine ibadeta i duhovnosti, sve se to nalazilo u Tevratu i u Indžilu, iz kojih su poslanici govorili ljudima kojima su bili poslati.
Isto tako, u 197. ajetu sure Šu'ara kaže se: zar njima nije (dovoljan) dokaz to što za njega znaju učeni ljudi sinova Israilovih? Drugim riječima, zar spominjanje Poslanika u njihovoj knjizi i obaviještenost njihovih učenjaka o tome nije dokaz da su obavezni prihvatiti ga? Upravo zbog toga u tefsiru El-Menar spominje se predaja u kojoj se kaže: “Kada bi dovodili zarobljenike pred Poslanika, on bi im govorio: ‘Jesu li vas pozvali u islam, a vi niste prihvatili?’ Ukoliko bi odgovor bio negativan, on bi ih oslobađao i govorio: ‘Oslobodite ih, da se vrate na sigurno mjesto, na svoj teren, jer još uvijek nisu čuli poziv islama, tako da nema smisla da budu zatočeni bez ikakvog grijeha.’
U Kummijevom tefsiru se kaže: “Jednoga dana je Omer Ibn Hatab rekao Abdullahu Ibn Selamu: ‘Poznajete li Muhammeda iz svoje Knjige?’ On reče: ‘Da, tako mi Boga, upravo po osobinama spomenutim u Knjizi prepoznao sam ga među vama, na način kako prepoznajemo svoju djecu. Ja, Abdullah ibn Selam, zaklinjem se zbiljom Božijom da bolje poznajem Muhammeda, nego li svoju djecu.’ (El-Mizan, svezak VII, str. 55)
Nadamo se da će nas Uzvišeni povesti putem.