Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *
Učitava...
Početna Pitanja i odgovori Pitanja Istihara namaz za brak
  1. Ali

    Istihara namaz za brak


    Essalamualaikum, imam jedno skromno pitanje.

    Upoznao sam jednu osobu preko interneta i zainteresovan sam za tu osobu, ali jedan problem se javlja, ta osoba ne pripada nijedne vjeroispovijest, ali ta osoba na jednu ruku je i voljna da nauci nesto i o islamu.

    Sad imam 2 pitanja:
    *Kako da je zainteresujem tu osobu za islam i i odakle da pocnem da je ucim oko vjere;

    *Istihara namaz za bracnu osobu, jel ta osoba dobra za mene ili ne, da mogu dobit odogovor jel nam sudjeno ili nije, dal da ulozim trud i vrijeme, ili da nastavim svoj put.

    Ja sam vec pricitao istihara namaz za posao, al nisam siguran jel to sve pripada u istu kategoriju ili ima vise razlicith istihara namaza i bas spesificno za ovu situaciju, ja se zaista zahvaljujem.

    Nek je Selam i Salavat na Bozijeg Ooslanika i njegovu casnu Porodicu.
    Esalamualaikum.

    Odgovor

    Odgovor:
    (prijevod) Esselamu alejkum!
    Reći ću nekoliko stvari u nadi da će Uzvišeni Bog u njima dati dobro ovog i budućeg svijeta.
    1. Brak s nevjernikom
    Znate da je za muslimana brak s osobom koja poriče Boga, Božije poslanike i proživljenje zabranjen i nema islamskog fakiha koji tako nešto odobrava.
    2. Razlika između poricanja i neznanja
    Postoji razlika između osobe koja nema znanje o vjeri, da li zbog okoline i porodice u kojoj je odrasla, i osobe koja nije neznalica, ali poriče, govoreći da ne vjeruje u Boga, poslanike ili proživljenje. Ova osoba je nevjernik, dok prva nije. S prvom osobom može se razgovarati i pokušati ju upoznati s vjerovanjem u Boga, poslanike i proživljenje. Prema tome, prije braka morate se dobro upoznati s njezinim načinom razmišljanja prije donošenja odluke.
    Odakle početi?
    Islam je vjera ljudske prirode, vjera znanja i razuma, duhovnosti i morala. Što znači kada kažemo da je islam vjera ljudske prirode? Znači da je čovjekovo stvaranje bilo takvo da čovjek ima sklonosti prema mnogim stvarima bez podučavanja. Također, prema mnogim stvarima, bez podučavanja, ima odbojnost.
    Brojne su stvari kojima je čovjek sklon, a neke ćemo spomenuti u nastavku:
    a) Znanje i spoznaja – čovjek po svojoj biti želi znati i razumijevati, znatiželja ga tjera da otkriva zbilje, a spoznavanje mu donosi užitak.
    b) Dobročinstvo prema roditeljima i bližoj rodbini – svaki čovjek voli činiti dobro svojim roditeljima, također, voli biti u blizini svoje braće i sestara te ostale bliže rodbine. Ako čovjek ovo negira, onda se zasigurno radi o bolesti ili pogrešnom odgoju pa takva osoba treba potražiti pomoć psihologa ili neke druge stručne osobe.
    c) Pravednost – svaki čovjek voli pravednost bez ikakvog podučavanja jer vjeruje da pravda znači da svako dobije ono što je svojim trudom zaslužio.
    d) Pomoć onima koji su u stanju potrebe – teško je pronaći čovjeka koji ne uživa pomagati drugima i to vidi kao temelj ljudskosti.
    e) Iskrenost u životu – svaki čovjek voli biti iskren prema drugima, također, voli da drugi budu iskreni prema njemu.
    f) Međusobno poštovanje u društvu – čovjek voli poštovati druge i zauzvrat biti poštovan jer po svojoj biti, bez iznimke, čovjek voli i voljen je. Kada bi se ovo stanje odvojilo od čovjeka, znači, da nikoga ne voli niti da njega neko voli, obuzela bi ga tjeskoba, suočio bi se s raznim psihološkim problemima i posegnuo bi za samoubistvom.
    Dozvolite mi da ovom prilikom napravim malu digresiju i osvrnem se na pojavu držanja životinja u kući. Zašto mnogi danas u kući drže pse? Riječ je zapravo o tome da je ljubav u društvu izblijedila, ona istinska ljubav koja usavršava čovjeka i društvo pa je čovjek pokušava nadomjestiti, naravno, ovo ne govorim da umanjim vrijednost psa, on je poput ostalih živih bića stvoren radi svetog cilja i brojne su koristi od njega.
    g) Razum i racionalna analiza – stvoreni poredak u čovjeka je usadio brojne moći i svaka je zadužena za dio znanja, a među njima je moć razlučivanja, mjerila i analize, koju nazivamo razum, a razumni ljudi od svih bogatstava najviše vole razum.
    Kao što smo prethodno spomenuli, postoje stvari koje u čovjeku izazivaju odbojnost, a to su:
    a) Sve što je suprotnost onome što smo spomenuli kao čovjekove prirodne sklonosti čovjek ne voli, primjerice, nedostatak pravde i empatije, nasilje, tlačenje i dr.
    b) Laganje – svaki čovjek po prirodi voli čuti istinu i ne voli laganje.
    c) Ogovaranje iza leđa – ova ružna osobina ozbiljno dovodi u pitanje moralnu i psihičku sigurnost društva.
    d) Nasilje i potčinjenost tlačenju – kao što je nasilje ružno i nemoralno, prihvatanje nasilja i potčinjavanje nasilniku jednako je ružno. Oni koji prihvataju nasilje zapravo su oni koji potpaljuju vatru nasilnika i daju im odriješene ruke da i dalje tlače.
    Pokazivanje slabosti pred tlačiteljem je glupost
    Plač kebaba samo pojačava vatru

    Ovaj slobodoumni pjesnik (Saib Tabrizi) kaže: Čovjek mora biti veoma glup i velika neznalica ako iskazuje nemoć pred tlačiteljem, baš poput “suza” kebaba koje padnu na vatru pa je više rasplamsavaju, tako i pokazivanje nemoći tlačitelja čini sigurnim u slabost tlačenog pa samo još više pojačava svoje nasilje.
    Vjera govori o ljudskoj prirodi i predviđa zakone i propise za njezino prakticiranje i izvršavanje. Ljudi koji ove zakone u sebi razviju bit će nagrađeni, a oni koji znanjem i svjesno olahko uzimaju ljudsku prirodu i njezine svetinje nevjernici su i za njih je predviđena kazna. Ono što čovjek doista voli, čemu pridaje pažnju, a od čijeg nepostojanja zazire, jeste vječnost, bivanje stalnim.
    Čovjek ulaže trud da stekne društveni kapital i materijalna sredstva, potom osniva porodicu i uz golem trud odgaja djecu da bi u tom bogatstvu i u porodici uživao i bio sretan, međutim, prolaskom vremena shvata da se život bliži kraju i to ga rastužuje.
    Vjera ovo rješava tako što čovjeku obznanjuje vječnost, dijeleći ljude prema izboru jednog od dva puta na one koju su prihvatili fitretske vrijednosti i razvili dušu uputom Božijih poslanika te vjerovanjem u vječni život ispunjen neograničenim blagodatima i one koju su izabrali život puni boli i nesreće nasuprot razumu, znanju pravdi, ljubavi, duhovnosti, moralu i ljudskosti. Zar je ovaj metod i utvrđivanje zakona loš za čovjekovo usavršavanje? Zar je suprotan razumu i logici? Protivi se moralu? Protivi se znanju? Zar je davanje neograničenih nagrada radi ispravnog mišljenja nešto ružno ili čovjek zbog toga osjeća grižnju savjesti pa zato ne prihvata? Zar je borba s nasilnicima i odbrana prava potlačenih neljudski čin? Zar je saradnja i interakcija među ljudima na temelju istine i pravde loša? Zar je dobročinstvo roditeljima, poštovanje rodbine i ostalih ljudi nešto loše? Zar je vječnost i život ispunjen blagodatima i spokojem za vjernike protivan ljudskoj savjesti i neljudski?
    Prema tome, prvi korak da upoznate nekog s vjerom jeste da ga upoznate s fitretom (izvornom prirodom), svetinjama te moralnim i ljudskim vrijednostima. Tek kada čovjek to zavoli i povjeruje, onda mu kažete da vjera upravo to voli i obećava vječni život onome ko se bude pridržavao vjerskih propisa, a isto tako za kršitelje zakona obećava kaznu. Također, kazano je za one koji žive u društvu i koji ne samo da cijene ljudske vrijednosti i drže ih svetima već je njihova zahvalnost i ibadet isključivo za Boga koji je stvorio čovjeka i u njega usadio te vrijednosti i ljubav prema njima. Ova grupa, u biti, ljubav, bivanje zaljubljenikom i bivanje voljenim gleda na jednom višem nivou, puno dublje i vrednije. Oni se bave apsolutnim ljepotama i savršenstvom Boga, oni su Božiji namjesnici na Zemlji. Oni su u sebi oživjeli Božije osobine milosti i ljubavi. Prema tome, vjera nas uči da postoji Džennet, koji je vječan za ljude koji su svoj život temeljili na znanju, razumu, duhovnosti, pravdi, ljubavi te imali ispravne interakcije s društvom. Također, postoji kazna i težak život za one koju su ne samo pogazili duhovne, ljudske, moralne i racionalne vrijednosti već su im se suprotstavljali i radili na njihovom nestajanju.
    S druge strane, onima koji su od ovih vrijednosti sagradili most i stigli do uzvišenih ljepota obećan je ugodan i čist život, koji se čak ne može uporediti s Džennetom i njegovim neprolaznim blagodatima.
    Moram kazati da je Uzvišeni Bog za čovjekovu uputu i njegovo dosezanje do istinske sreće, materijalnog blagostanja, savršenstva, duhovnosti ovog i budućeg svijeta, dao dva puta i ako ih dobro upozna, nema nikakve potrebe za trećim, a to su:
    a) Razum i racionalnost
    Razum je svjetiljka upute. Razum je taj koji potvrđuje istinitost poslanika, razum je taj koji tumači Objavu, razum je domaćin Objavi, a ugostiti Božije poslanike je neprocjenjivo.
    b) Objava i nebeska znanja
    Objava postepeno vodi razum, objelodanjuje istine skrivenog svijeta, osvještava ga o opasnostima koji mu se nalaze na putu. Pojašnjava mu opasne neprijatelje koji ga žele porobiti i poput Jusufove braće baciti u jamu, ali u jamu iz koje nema spasa, za razliku od Jusufove, jer pored nje neće proći karavana i neće biti vode za njegov spas.
    Ako se obratite vjeri, razumu i savjetovanju s razumnim ljudima, nećete imati potrebu da posežete za istiharom. Pomoću vjere, razuma i savjetovanja s vjernicima i razumnim ljudima možete stići do svog cilja. Možete klanjati dva rekata namaza i tražiti pomoć od Boga jer On kaže: Pomozite sebi namazom, dakle, tražite uputu namazom, on pročišćava i prosvjetljava uprljanu dušu, a prisustvom svjetla put biva osvijetljen pa se vidi razlika između puta i jame. Klanjati i tražiti od Boga ispunjenje želja pohvalno je u bilo kojim okolnostima.
    Što se tiče braka s onom djevojkom, treba znati da je cilj braka misaoni i duhovni smiraj, zapravo brak pomaže čovjeku da ovo putovanje puno problema koje nazivamo život, bude uvijek na ispravnom putu. Dakle, saradnja, zajedništvo i interakcija između muškarca i žene treba postojati u pogledu vjere i u pogledu misli, kao i morala i svako treba onom drugom pomagati u stjecanju savršenstva, vrijednih ljudskih i božanskih osobina. Treba imati najbolju saradnju na polju ophođenja i društvenih odnosa. Brak je poprište ljubavi i naklonosti. Poprište misaone interakcije, poprište požrtvovanosti i međusobnog oprosta. Brak znači osigurati uslove za spokojno i psihički sigurno porodično okruženje. Temelj braka jeste duhovnost i misaono razumijevanje, brak nije trgovinska razmjena ili tjelesno zadovoljstvo, iako se i to u braku postiže.
    Porodično okruženje treba biti toplo pa da osvjetljuje poput sunca i osigura toplinu koja potječe iz ljubavi obiju strana. To je od životne važnosti radi potomstva i odgoja dobre djece kako bi oni bili korisni članovi društva, oni koji imaju moralne vrline i lijepo društveno ophođenje. Brak nije mjesto borbe i prepirke i to o najvažnijoj životnoj temi – vjeri i njezinim vrijednim spoznajama jer je riječ o čovjekovoj vječnosti. Misaona razilaženja u porodičnom okruženju negativno utječu na čovjekovu dušu te užitak pretvaraju u bol. Uništavaju porodične finansije, djecu čine tvrdoglavom, nemoralnom i bez cilja u životu, zato prije samog braka treba dobro znati njegov cilj. Ako ta djevojka ima racionalni, moralni i naučni duh i ako se s njom može razgovarati, onda to možete saznati prije braka, no ako je njezina naklonost i ljubav prema vjeri samo neka vrsta rasprave ili samo na tragu davanja odgovora, onda ona nije za vas i ne možete izgraditi zajedničku željenu budućnost.
    Došao je čovjek kod Božijeg Poslanika, s. a. v. a., i tražio uputu. Poslanik, s. a. v. a., tražio je tri puta od čovjeka da mu potvrdi će se pridržavati upute ukoliko je dobije. Čovjek je prihvatio i sva tri puta obećao da će se pridržavati. Potom mu je Poslanik, s. a. v. a., kazao: “Svaki put kada odlučiš nešto uraditi, analiziraj posljedice svog čina, ako su posljedice dobre i korisne, učini ga, ako su negativne, odbaci to djelo.”
    Ova je predaja zakon i životni program. Nije riječ samo o predaji s moralnom porukom za pitaoca, riječ je o postojanom, univerzalnom zakonu, koji je nepromjenjiv. Ako se ovaj zakon primijeni, individualni i društveni problemi bit će ispravno rješavani.
    Što se tiče promocije islama:
    Moram kazati da promocija vjere ima smisla i vrijedna je jedino i isključivo kada je u korist vrijednosti same vjere, a ne da vjera bude sredstvo za stvari koje s njom nisu povezane. Ovo je jedan od razloga zašto je Uzvišeni Bog tražio od svojih poslanika da vrlo jasno i javno obznane da oni za promociju i podučavanje vjeri i za uputu ljudi ne žele ništa privatno za sebe. Ako je riječ o osobnom interesu, onda Božija poslanica neće biti čista. U Božijoj poslanici ne smije biti mjesta varanju.
    Što se tiče vjere i njezine promocije, prvo, sam promotor mora biti učen i poznavati vjeru, praktično se u skladu s njom ponašati i biti iskren u svojim poslovima, a šta to znači? Da osim Boga, istine i dobrobiti sagovornika nema drugih motiva. Božiji Poslanik, s. a. v. a., bio je ranjen u jednoj bitki. Potekla mu je krv, on je obrisao i kazao: “Bože, oprosti ovom mom narodu, oni su neznalice, i baš zbog neznanja sukobljavaju se s istinom i ne razmišljaju o svojoj sreći.”
    Dakle, riječ je samo o neznanju, iracionalnim predrasudama i plemenskoj osjetljivosti pa ih to ne dovodi do savršenstva.
    Prema tome, postoji mogućnost da vi nešto kažete što vjera ne govori da biste pridobili njezino srce, u tom slučaju neispravnim i neistinitim sredstvom želite potvrditi istinu. Mogu li se krvlju oprati ruke? Može li se neistinom pojasniti istina? Tamom osvijetlili? U tom slučaju, pod pretpostavkom da ona primi islam, vi se udaljavate od vjere. Nema razuma, logike i vjere koji prihvataju da čovjek sam sebi nanosi štetu i unesreći se da bi drugom učinio dobro i usrećio ga.
    Iskreno se nadam da možete poslušati Poslanikov savjet iz spomenute predaje i dobro analizirati posljedice svojih djela. Ako tu djevojku možete upoznati s islamom i zajedno živjeti islamskim životom, uz ljubav i saradnju koja se temelji na svijesti o Bogu, onda učinite tako, ali ako nema tih vidika ili nisu jasni, onda je uz dužno poštovanje, uvažavanje i pažnju ostavite da bi ona mogla nastaviti tragati za svojom sudbinom i sagraditi sebi budućnost.
    Svako dobro!

    prof. Akbar Eydi

×

Log in