Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *
Učitava...
Početna Pitanja i odgovori Pitanja Odnos sestre i oca
  1. Halima

    Odnos sestre i oca


    Esselamu Alejkum
    Imam jedno pitanje: Otac mi ima kćerku iz prvog braka. Odnos između nje i nas je uvijek bio težak,al smo se ipak potrudili. Već više od 10 godina nismo bili u kontaktu, posto je bilo puno vrijeđanja i ipak je bolje šutit, nego griješiti. Okrenula je cijelu očevu familiju protiv njega. Mislim tako, jer neka dalja rodbina vise ne posjećuje mog oca, nego prolazi kraj kuće i ide njoj. Doslo je do vrlo teške svađe, jer su mi roditelji imali jos stvari kod njih, i sestra i zet odlucili od danas na sutra posle 10 godina, da se te stvari nose. Moja sestra je tad napala moju mater i svasta joj govorilae. Vrijedne stvari im nisu dali i zet i njihova djeca su prijetili mom ocu. Sestra kaže da je imala teako djetinjstvo i da je moja mati kriva, ma da je ona se rano udala i nije provela puno vremena sa njima. To ponašanje prema našem ocu ,stariji covjek, mi gone suze na oči. Zar ona ne griješi? Ona je uvijek o sebi govorila da je veliki vjernik. Zar je nezadovoljnost ipak dovoljna, da zet i kći prijete zamkama? Nama je otac uvijek bio dobar, uslov je da ga poštujemo. Ona misli da nam je otac sve poklanjao ma da je mene i brata učio da je rad naj bitniji. Otac mi ima vise novca, zato sto je krvavo radio, a sestra mi očekivala da joj se pomaže. Nebih otac nikad dao da ostane bez hljeba, al je uvijek bila nezahvalna i uvijek je bilo malo. Ipak moj otac nije za nju odgovoran, vec njezin muž? Brine me da ce mamu ili oca fizički napasti. Ja ne mogu pomoći iz daljine. Dali bi se mogao uključiti hodža da malo smiri situaciju? Da ipak apeluje sa vjerske strane da se sestra i zet smire?
    Hvala vam i Allah vas nagradio

    Odgovor

    Esselamu alejkum
    Iskreno se nadam da će Uzvišeni Bog dati da vi budete osoba koja će popraviti stanje u porodici između roditelja i djece.
    Ako obratite pažnju na nekoliko stvari i ako u njih prije svega povjerujete, a potom ih provedete u djelo, budite sigurni da će Uzvišeni Bog ovaj problem riješiti posredstvom vas i da će to djelo zauvijek ostati zapisano u vašoj knjizi, kao dobro djelo za koje nagrada slijedi na Onom svijetu. Nagrada za pretrpljene teškoće radi pokušaja rješavanja ovog problema kod Uzvišenog Bog je nesaglediva.
    Poštovanje prema ocu i majci jedno je od načela ljudskosti i obaveza po Božijem zakonu. Ljudi zaista nevezano za vjersku pripadnost, nisu svjesni koliko zapravo duguju ocu i majci te poznaju njihova prava. Budući da ne potnajemo njihova prava, gledamo ih u granicama rodbinskih veza. Ako su nam financijski pomagali ili nam pružali ljubav mi ih volimo i prijateljski gledamo na njih, ali ako nam u tom pogledu nešto uskrate, bilo iz neznanja ili neimaštine ili pokvarene okoline, prema njima postajemo nemilosrdni. Ovakav naš postupak protivi se zakonu stvaranja i ljudskosti. Otac i majka korijen su svakog čovjeka, pa prema tome nije moguće da čovjek zaboravi na svoje korijene. Pogledajte osušeno drvo u prirodi, zbog nedostatka uslova kao što su voda, zrak i ostalo što mu je potrebno, ima vrlo ružno i suho granje, koje izgleda kao da je mrtvo. Bez obzira na izgled, vrhovi su još zeleni i pokazuju znakove života, jer se korijen iz sve snage trudi da sve što ima pokaže na vrhovima stabla. Još uvijek posjeduje potencijal rasta. Stoga ovakvo drvo zapravo jeca za vrtlarom da ga vrati u život.
    Uloga oca i majke je kao uloga korijena spomenutog stabla. Svoj život, opstanak i ljepotu vide u postojanju svoje djece, bez obzira koliko ih djeca zanemarila ili se od njih udaljavala.
    Budite sigurni da porodica koja samo tako prolazi pored kuće vašeg oca, ne obraćajući pažnju na njega, ne voli vašu sestru više od njezina oca, jer dijete je dio bića svakog oca i majke, već ta porodica ne poznaje ljudske vrijednost i Božiji zakon. Niko dio svoga bića neće zamijeniti s bilo čime. Budite sigurni da taj otac noću u samoći i danju u zauzetosti pati zbog udaljenosti od svog djeteta. To je zakon stvaranja, a u zakonu stvaranja nema promjene i pomicanja.
    A što se tiče vjere, Kur’an savjetuje vjernicima da čak i ako otac ili majka budu idolopoklonici, nemamo pravo prema njima postupati bez poštovanja.
    Čak ako oni budu pozivali idolopoklonstvu i budu se na tom polju trudili, vi nećete slušati njihove riječi, ali morate sačuvati poštovanje prema njima.
    Svoju sestru milostivo podsjetite da je prvi poljubac dobila od svoje majke kada toga još nisi bila svjesna, možda će doći dan kada će ona htjeti poljubiti oca, ali bi moglo biti prekasno. Recite joj da će, ukoliko ne stekne zadovoljstvo roditelja posljedice osjećati čitav život. Neka im nadoknadi prije nego bude kasno.
    Što se tiče diskriminacije među djecom, naravno da je moguće da i roditelji pogriješe i da u prisustvu djece jednom pokažu više ljubavi ili da nekom više materijalno pomažu. Naravno, to je pogrešna metodo koja se protivi ljudskosti i vjerskim propisima. Nažalost, mi nismo upoznati sa osnovnim ljudskim načelima niti smo po njima odgojeni. Nisu nas upoznali sa zakonima i pravima u vjeri. To je veliki nedostatak i jedan ozbiljan problem. Naravno, naknada za taj propust nije nepoštovanje ili optuživanje niti udaljavanje od njih. Sa pravnog gledišta uvijek mora između krivičnog djela i kazne postojati pravedna relacija. Znači nikada kazna za diskriminaciju nije oduzimanje ljubavi majci i ocu od strane djece. Težina takve kazne je mnogo veća u odnosu na samo djelo. Ili kako kaže časni Kur’an: Ogovaranje ljudi iza leđa i otkrivanje tuđih nedostataka je poput jedenja mesa brata muslimana koji je umro i otišao s Ovog svijeta. Kada bi doista napravili procjenu koliko bi ružnoća jedenja mesa umrlog brata kada bi se pročula u društvu ponizila čovjeka, vidjeli bi kako to utječe na njegovu vrijednost. Ili neko djelo koje prenosimo od porodice, prijatelja ili komšija, znači pričamo o nedostatcima i ružnoći dok u isto vrijeme zanemarujemo svoja vlastita djela. Ovo bi sve trebalo analizirati, pa potom presuđivati.
    Iz jedne rečenice koju ste spomenuli, da vas je otac podučio da se sami trebate potruditi, jasno je da je vaš otac realan i to je vjersko i ljudsko načelo.
    A da bih ovo pojasnio prenijet ću priču iz života časnog Poslanika, s.a.v.a.
    Jedan od Poslanikovih ashaba nalazio se u teškoj situaciji. Otišao je kod Poslanika, s.a.v.a., da traži pomoć. Tek što je sjeo kod Poslanika i poželio govoriti Poslanik reče: “Ako neko nešto želi od nas, mi ćemo dati pozitivan odgovor i ispuniti njegovu potrebu, ali ako se osloni na svoje sposobnosti to je za njega bolje.”
    Nakon što je čuo Poslanikovo riječi postidio se i nije iznio svoju potrebu. Vratio se praznih ruku svojoj kući. Potom je sve ispričao supruzi. Sutradan je zajedno s njom otišao Poslaniku, s.a.v.a. Poslanik mu je opet ponovio isto. Vratili su se praznih ruku. Situacija se ponovila i treći put, a Poslanik je ponovio isto. Potom je čovjek rekao ženi da sigurno Poslanik ima neki cilj s ovim postupanjem prema njima. “Daj da zajedno razmislimo imamo li ikakvog kapitala” reče čovjek, a onda se sjeti da ima sredstvo za prijevoz drva kroz pustinju. Otišao je i tako donio nešto drva. Otišao je na bazar i prodao drva. Novcem je kupio stvari koje su im bile potrebne. Kada je otišao u džamiju, naišao je na Poslanika koji mu reče: “Da li je to bolje ili da sam ti ja ispunio potrebu?”
    Drugim riječima, oslanjanje na vlastite potencijale je bolje od bilo koje pomoći drugih. Bolje je i za pojedinca, a i za društvo.
    Upravo iz ovog razloga u jednoj predaji se kaže da je zajam najmanje 18 puta vrjedniji od sadake. Naravno, razlog tome je jasan. Previše sadake u društvu uzrokuje stagnaciju, dok zajam tjera dužnika na rad da bi vratio dug i na taj način se pokreće ekonomija.
    S druge strane, zajam proizvodi povezanost u društvu, za razliku od sadake. S treće strane, osobe koje traže zajam su zaista u potrebi, nasuprot ljudi koji traže sadaku za koje ne znamo da li im doista treba ili ne. I mnoge druge mudrosti se kriju u ovom propisu.
    Prema tome, na temelju ljudskih načela i šerijatskih zakona i propisa, djeca trebaju poljubiti ruku takvog oca koji ih je podučio da steknu svoju ekonomsku neovisnost, društvenu osobnost i vjerske vrijednosti.
    Jedan od razloga zaostalosti islamskog društva je i ta bespotrebna pomoć roditelja. Naravno, ovo roditelji trebaju pojasniti samoj djeci; koji je razlog pomoći, a koji je razlog odbijanja pomoći. Oni trebaju reći da žele djetetu osigurati neku društvenu vrijednost i da se to ponekad ostvaruje davanjem pomoći, a ponekad njenim uskraćivanjem. Isto tako, treba znati da je nezahvalnost pokuđena i nema vrijednost, to je nešto neljudsko i protivi se vjerskim propisima. Zbog toga časni Kur’an kaže da ako vam neko pokloni dar, pa makar u vidu osmijeha, selama ili poštovanja, vi trebate istom mjerom ili čak bolje uzvratiti.
    Zahvalnost i cijenjenost dobrog djela je zakonitost koja uvećava opskrbu i otklanja nevolje, produžuje život i proizvodi poštovanje, ljubav i saradnju u društvu. Širi se poštovanje.
    Prema tome, pokušajte objasniti sestri milostivim načinom govora da je ono što je uradio vaš otac vrijedno, a da ne valja njezina nezahvalnost. Naravno da je suprug odgovoran za život svoje supruge, ali ukoliko je otac u mogućnosti da pomogne onda se može tražiti pomoć i neka sa zadovoljstvom pomogne svojoj kćeri, njezinom mužu i unuci.
    Ja mislim da nema potrebe za traženje pomoći od bilo koga. Ako vi oslanjajući se na Boga uložite trud da se stvari u vašoj porodici poprave, Uzvišeni Bog će vam sigurno pomoći da se to riješi. Uplitanje ljudi sa stane izaziva još veću napetost. Vi se naravno možete posavjetovati sa razumnim čovjekom koji poznaje vjeru. Ne bojte se napada na oca, siguran sam da se neće ništa dogoditi, jer oni duboko u sebi znaju da nisu u pravu. Prema tome, smatram da ste vi najbolji za to od svih. Odvojite nekoliko dana za to i riješite problem. Naravno sve postepeno i mirno. Javite nam o ishodu, a mi za vas učimo dove i od srca vam želimo svako dobro.

    prof. Akbar Eydi

×

Log in