Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Mudrosti Vjerovjesnika islama

A A A
Oni koje je Allahov Poslanik, s.a.v.a., prokleo

Oni koje je Allahov Poslanik, s.a.v.a., prokleo

Ebu Musa el-Ešari

U djelu El-Emali Tusija se prenosi od Ebu Jahjaa: “Čuo sam Ammara ibn Jasira kada je – koreći Ebu Musaa el-Ešarija i ružeći ga zato što je čekao i nije došao dati prisegu hazreti Aliju, sinu Ebu Taliba, mir s njim – govorio: ‘O Ebu Musa, šta te je zadržalo od Vladara vjernika? Boga mi, ako si sumnjao u nj, onda si sigurno izašao iz islama!’ A Ebu Musa mu je odgovorio: ‘Ne čini to, ne kori me, ja sam tvoj brat!’

Ammar mu je odgovorio: ‘Nisam ja tvoj brat! Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., kada te je proklinjao u noći Akabe, kada si ti s nekima pripremao učiniti ono šta si učinio.’ Na to ga je Ebu Musa upitao: ‘Zar on nije meni za to tražio od Boga oprosta?’ Ammar je odgovorio: ‘Ja sam čuo proklinjanje, ali nisam čuo traženje oprosta!’”[1]

El-Ešas ibn Kajs i njegovo potomstvo

U djelu El-Kafi se prenosi od Sudejra: “Rekao mi je Ebu Džafer (Imam Bakir), mir s njim: ‘O Sudejre, čuo sam da su žene Kufe lijepe i mužu poslušne, pa potraži mi jednu lijepu!’ Odgovorio sam: ‘Našao sam je – Nek sam ja tvoja otkupnina! –: ta i ta, kćerka toga i toga, ibn Muhammeda ibn Eš’asa ibn Kajsa.’ On mi je rekao: ‘O Sudejre, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je prokleo neke ljude i ta kletva će trajati nakon njih sve do Dana stajanja, a ja ne volim da moje tijelo dotakne tijelo bilo kojeg od stanovnika Vatre.’”[2]

El-Hakem ibn Ebi-l-As

U djelu El-Haraidž ve-l-džeraih se prenosi od Džabira: “Hakem ibn Ebi-l-As, amidža Osmana ibn Affana, ismijavao je Allahova Poslanika u njegovim koracima pri hodu i rugao mu se. Tako je jednoga dana Allahov Poslanik, s.a.v.a., išao, a Hakem je iza njega pravio pokrete ramenima i uvijao ruke iza Allahova Poslanika, ismijavajući ga (s.a.v.a.) u hodu njegovom.’ Allahov Poslanik, s.a.v.a., je pokazao rukom i rekao: ‘Takav budi!’, i Hakem je ostao u takvom stanju, tresući ramenima i uvijajući ruke. Potom ga je prognao iz Medine i prokleo. Bio je prognanik sve do Osmanova vremena, kada ga je ovaj vratio u Medinu i ukazao mu počasti.”[3]

U djelu Delailu-n-nubuvve se prenosi od Ibn Tavusa, koji je prenio od svoga oca: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., proučio ajet: Tako mi zvijezde kada zalazi! Utejbe ibn Ebu Leheb je uzviknuo: ‘Ja poričem Gospodara te zvijezde!’ Na to je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Neka Bog na te pusti jednu od zvijeri Svojih!’” Rekao je prenosilac: “‘Prenio mi je Musa ibn Muhammed ibn Ibrahim od svoga oca, koji je rekao: ‘Utejbe je krenuo sa svojim drugovima s karavanom u Šam, i kada su bili u Šamu čula se rika lava pa su zadrhtali grudni mišići Utejbe. Neko ga je upitao: ‘Zašto se tako treseš? Boga mi, svi smo mi u istom!’ Odgovorio je: ‘Zaista, Muhammed je molio protiv mene. Ne, Boga mi, nebo nije natkrililo govornika iskrenijeg od Muhammeda!’ Potom su večerali, a on nije ni zalogaj stavio u usta. Na počinku su ga okružili svojim prtljagom, a njega su smjestili u sredinu, između sebe, i zaspali su. Privukao se lav nečujno, njušio njihove glave, jednog po jednog, i kada je došao do njega (Utejbe), zagrizao ga je snažno punim ustima. Prestravljen i na izmaku života, izustio je: ‘Zar vam nisam rekao da je Muhammed najiskreniji čovjek?’ i umro.’”[4]

U djelu El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajn se prenosi od Ebu Akreba: “Leheb ibn Ebu Leheb grdiše Vjerovjesnika, s.a.v.a., pa je on rekao: ‘Bože moj, pusti na njega zvijer Svoju!’ I on je s karavanom krenuo u Šam. U mjestu gdje je odsjeo rekao je: ‘Ja se, zaista, bojim Muhammedove kletve.’ Odgovorili su mu: ‘Ne boj se!’ Potom su ga okružili svojim prtljagom i sjeli, čuvajući ga. Došao je lav, zgrabio ga i odnio.’”[5]

Kisra Perviz

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Ibn Abbasa: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je poslao pismo Kisri po Abdullahu ibn Huzafeu es-Sehmiju, naredivši mu da ga preda vladaru Bahrejna, a ovaj ga je uručio Kisri. Kada ga je ovaj pročitao, pocijepao ga je. – Mislim da je – kaže Abdullah – Ibnu-l-Musejjeb rekao: ‘Allahov Poslanik, s.a.v.a., ih je prokleo, da budu iskomadani.’”[6]

Mervan ibnu-l-Hakem

U Musnedu Ebu J’alaa se prenosi od Ebu Jahjaa en-Nah’ija: “Mervan je prošao pokraj Hasana i Husejna, mir s njima, i uputio im ružne riječi. Tada je Hasan ili Husejn, mir s njima, rekao: ‘Boga mi, i opet, Boga mi, tebe je Bog prokleo jezikom Svoga Vjerovjesnika, s.a.v.a., još dok si bio u kičmi Hakema!’” “Prenosilac je dodao: ‘I Mervan je ušutio.’”[7]

U djelu El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajn se prenosi od Abdurahmana ibn Avfa: “Svako kome bi se rodilo dijete dolazio bi Vjerovjesniku, s.a.v.a., i on je molio za njega. Kada su mu donijeli Mervana ibnu-l-Hakema, rekao je: ‘On je slabić, sin slabića, i proklet, sin prokletog!”[8]

Muavija i Amr ibnu-l-As

U djelu El-Mu‘džemu-l-kebir se prenosi od Ibn Abbasa: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je čuo glas dvojice koji su pjevali, izgovarajući: – Još se vide kosti bliskog druga! Od borbe ga odvraća oblačenje mrtvačkih haljina i sahranjivanje. Raspitao se o njima, pa mu je rečeno da su ta dvojica Muavija i Amr ibnu-l-As. Na to je rekao: ‘Bože moj, baci ih u zabludu i gurni ih u Vatru silovito!’”[9]

Mugira ibnu-l-As

U Tefsiru-l-Kummiju stoji: “Prenosi se da je Mugira ibnu-l-As ljevoruk. Idući prema Uhudu nosio je tri kamena i govorio: ‘S ovim ću ubiti Muhammeda!’ Kada je stupio u borbu, ugledao je Allahova Poslanika, s.a.v.a., koji je u ruci držao sablju. Bacio je kamen i pogodio Allahova Poslanika, s.a.v.a., tako da je sablja ispala iz njegove ruke. On je uzviknuo: ‘Ubio sam ga, tako mi Lata i Uzzaa!’ Na to je Vladar vjernika Ali, mir s njim, rekao: ‘Laže, Božije prokletstvo na njega!’ Potom ga je gađao drugim kamenom, i pogodio ga u čelo, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.a., uzviknuo: ‘Bože moj, učini ga smetenim!’ Kada su se ljudi razišli, on je bio kao izgubljen, Ammar ibn Jasir ga je sustigao i pogubio.”[10]

Velid ibn Ukbe

Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Žena Velida ibn Ukbea došla je Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., i požalila se da je Velid tuče. On je rekao: ‘Vrati se i reci mu: Zaista, Allahov Poslanik me uzeo u svoju zaštitu!’ Ona je otišla, zadržala se kraće vrijeme, vratila se i rekla: ‘O Allahov Poslaniče, ne ostavlja me na miru!’ Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., odrezao komad odjeće, dao joj i rekao: ‘Kaži mu: Zaista, Allahov Poslanik me uzeo u svoju zaštitu, ovo je komad njegove haljine!’ Otišla je, zadržala se neko vrijeme, zatim se vratila i rekla: ‘O Allahov Poslaniče, on me još više tuče!’ Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., podigao ruke i izgovorio: ‘Bože moj, kazni Velida!’, – ponovivši to dva ili tri puta.”[11]

Skupine koje je prokleo Vjerovjesnik, s.a.v.a.

Pleme Kurejš

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Abdullaha ibn Mesuda: “Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.a., klanjao kod Ka’be, skupina Kurejšija bijaše tu na svojim sastajalištima pa neko od njih reče: ‘Zar ne vidite onog prijetvornika!? Ko će od vas skoknuti do zaklane deve toga i toga i uzeti njezin drob s balegom, krvi i posteljicom mladunčeta, donijeti to i sačekati dok on padne na sedždu, i tada mu svaliti sve to na leđa?’ Tada se podigao i otišao najveći nesretnik među njima. I kada se Allahov Poslanik, s.a.v.a., spustio na sedždu, stavio mu je doneseno na njegova pleća. Vjerovjesnik, s.a.v.a., je ostao na sedždi, a oni su se toliko smijali, da su se od smijeha naginjali jedan prema drugom. Potom je neko otišao Fatimi, koja još bijaše djevojčica, i ona se tamo zaputila žureći. Vjerovjesnik, s.a.v.a., je ostao na sedždi sve dok Fatima nije skinula doneseno s njega, a zatim se okrenula prema njima i grdila ih. Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., završio namaz, rekao je: ‘Bože moj, kazni Kurejš! Bože moj, kazni Kurejš! Bože moj, kazni Kurejš!’ A potom ih je prozvao po imenima, izgovorivši: ‘Bože moj, uništi Amra ibn Hišama, Utbea ibn Rebia, Šejbea ibn Rebia, Velida ibn Utbea, Umejjea ibn Halefa, Ukbea ibn Ebi Muajta i Umarea ibn Velida!’” Abdullah ibn Mesud je rekao: “Boga mi, vidio sam ih povaljane na Bedru, a potom ubačene u presahli bunar na istom mjestu! Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., uzviknuo: ‘Prokletstvo je stiglo stanovnike bunara!’”[12]

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Abdullaha ibn Mesuda: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., se okrenuo prema Ka’bi i proklinjao skupinu Kurejšija: Šejbea ibn Rebia, Utbea ibn Rebia, Velida ibn Utbea i Ebu Džehla ibn Hišama. Kunem se Bogom da sam ih vidio ubijene, a Sunce ih je već bilo promijenilo jer dan bijaše vreo!’”[13]

Saveznici

Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je za vrijeme borbe protiv Saveznika je iste proklinjao riječima: ‘Bože moj, Koji si spustio Knjigu, Rasprostiraču oblaka, Uspostavljaču terezije, Ti Koji brzo račune svodiš, porazi Saveznike i ponizi ih!’”[14]

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Abdullaha ibn Ebi Evfa: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je za vrijeme borbe protiv Saveznika proklinjao mušrike riječima: ‘Bože moj, Koji si spustio Knjigu, Ti Koji brzo svodiš račune! Bože moj, porazi Saveznike! Bože moj, uzdrmaj ih i porazi ih!’”[15]

Onaj ko se neprijateljski odnosi prema hazreti Aliju, mir s njim

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bog se odnosi neprijateljski prema onome ko se neprijateljski odnosi prema Aliju.”[16]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je molio na Dan Gadir Humma: “Bože moj, onome kome sam ja bio zaštitnik Ali mu je zaštitnik! Bože moj, budi prijatelj onome ko je njegov prijatelj i budi neprijatelj onome ko je njegov neprijatelj! Podrži pobjedom onoga ko njega podrži i pomozi onome ko njemu pomogne!”[17]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je, na Oprosnom Hadžu, sjedeći na devi i držeći ruku na ramenu hazreti Alija, mir s njim, između ostalog, rekao: “Bože moj, jesam li dostavio? Ovo je sin moga amidže i otac mojih potomaka. Bože moj, baci u Vatru onoga ko mu neprijatelj bude!”[18]

Ubice Husejna, mir s njim

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Husejn, mir s njim, je bio sa svojom majkom, koja ga je nosila pa ga je Allahov Poslanik, s.a.v.a., uzeo i rekao: ‘Bog prokleo tvoje ubice! Bog prokleo tvoje pljačkaše! Bog uništio one koji su se udružili protiv tebe! Neka Bog presudi između mene i onoga ko je pomagao protiv tebe!’”[19]

Razlaganje mudrosti moljenja vjerovjesnika, mir s njima, i Božijih prijatelja (evlija) protiv zločinaca

Ako se pažljivo razmotre moljenja vjerovjesnika, mir s njima, i Imama muslimana protiv zločinaca može se postaviti pitanje: Zašto su Božiji prijatelji (evlija’ullahi), koji su simbol svojstava i najljepših imena Boga Svevišnjeg i pokazanje Njegovih nježnosti i milosti proklinjali zločince? Zar nije bilo bolje da mole za njihovu uputu i sreću? Zar Božija kazna nije sama dovoljna pa da Božiji prijatelji, svojim moljenjem protiv njih i proklinjanjem, povećaju kaznu njihovu? U odgovoru na ova pitanja kažemo da se Božija svojstva i najljepša imena Njegova ne svode samo na svojstva Njegove Ljepote, jer Bog Svevišnji ima također svojstva Svoje Visosti. Božiji vjerovjesnici i prijatelji nisu samo pokazanje svojstava Njegove Ljepote nego su i očitovanje svojstava Njegove Visosti. Prema tome, dok je On među milostivima Najmilostiviji, On istovremeno baca prokletstvo na skupinu zločinaca i bodri druge da ih proklinju kada kaž: One koji budu skrivali jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih Allah proklinje, a proklinju ih i oni koji proklinju.[20]

Bez ikakve sumnje, Božiji vjerovjesnici i prijatelji treba da se ugledaju na predočeno i da prizivaju prokletstvo na osobe koje su objekat Božije srdžbe i prokletstva jer ta proklinjanja imaju odgojne učinke na vjernike, među kojima su:

1. Ojačanje vjerovanja u Božije vjerovjesnike i oporučenike,

2. Pokazivanje duhovnog položaja Božijih prijatelja,

3. Raskrinkavanje političkih pokvarenjaka, i

4. Sprječavanje moralnih i društvenih zastranjenja.

 

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 3, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković

 

[1] El-Emali li-t-Tusi, str. 181, predaja 304

[2] El-Kafi, sv. 5, str. 569, predaja 56.

[3] El-Haraidž ve-l-džeraih, sv. 1, str. 168, predaja

[4] En-Nedžm, 1; Delailu-n-nubuvve li Ebi Ne‘im, str. 457, predaja 383.

[5] El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajn, sv. 2, str. 588, predaja 3984.

[6] Sahihu-l-Buhari, sv. 4, str. 1610, predaja 4162.

[7] Musnedu Ebi Ja‘la, sv. 6, str. 173, predaja 6733.

[8] El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajn, sv. 4, str. 526, predaja 8477.

[9] El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 11, str. 32, predaja 10970.

[10] Tefsiru-l-Kummi, sv. 1, str. 118.

[11] Musnedu Ebi Ja‘la, sv. 1, str. 181, predaja 289.

[12] Sahihu-l-Buhari, sv. 1, str. 194, predaja 498.

[13] Isto, sv. 4, str. 1457, predaja 3743

[14] El-Dža‘ferijjat, str. 218.

[15] Sahihu-l-Buhari, sv. 3, str. 1072, predaja 2775.

[16] El-Isabe, sv. 2, str. 373, predaja 2560.

[17] El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 4, str. 17, predaja 3514.

[18] El-Mu‘džemu-l-evsat, sv. 6, str. 300, predaja 6468.

[19] Kamilu-z-zijarat, str. 144, predaja 170.

[20] El-Bekare, 159.

Zadnji put promijenjen: Ponedjeljak, 26 April 2021 15:48
×

Log in