Logo
Printaj ovu stranu

Mudrosti Vjerovjesnika islama

A A A
Ogovaranje (gibet)

Ogovaranje (gibet)

Zabrana ogovaranja

يَـاأَيُّهَا الَّذِينَ ءَامَنُواْ اجْتَنِبُواْ كَثِيرًا مِّنَ الظَّنِّ إِنَّ بَعْضَ الظَّنِّ إِثْمٌ وَ لاَ تَجَسَّسُواْ

O vi koji vjerujete, klonite se mnogih pomisli, neke pomisli su zaista grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge!...[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „U noći u kad sam uznesen na nebo prošao sam pokraj ljudi koji su svojim noktima grebali lica svoja. Upitao sam: 'O Džibrile, ko su ovi?' Odgovorio je: 'To su oni koji su ogovarali ljude i nastojali okaljati njihovu čast.“[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Izbjegavanje ogovaranja je draže Bogu Svevišnjem od deset hiljada rekata dobrovoljnog klanjanja.“[3]

Ogovaranje i vjera

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ogovaranje brže nagriza vjeru čovjeka muslimana nego što gangrena nagriza njegovu utrobu.“[4]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onome ko ogovori muslimana ili muslimanku Bog neće primiti klanjanje niti post četrdeset dana i noći, osim ako mu oprosti onaj koga je ogovorio.“[5]

Objašnjenje ogovaranja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ogovaranje je da o nekome iza leđa spomeneš nešto (od mahana) što posjeduje.“[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko o nekom čovjeku spomene što je pri njemu već ga je ogovorio.“[7]

Onaj koga je dopušteno ogovarati

لَّا يُحِبُّ اللَّهُ الْجَهْرَ بِالسُّوءِ مِنَ الْقَوْلِ إِلَّا مَن ظُـلِمَ وَ كَانَ اللَّهُ سَمِيعًا عَلِيمًا

Allah ne voli da se o zlu glasno govori, to može samo onaj kome je učinjena nepravda. – A Allah sve čuje i sve zna.[8]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Govor o trojici nije ogovaranje: o onome ko javno griješi, o onome ko je nepravedan u svojoj vladavini (presuđivanju) i o onome čija je riječ suprotna njegovom djelu.“[9]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Govor o grješniku nije ogovaranje.“[10]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Govor o razvratniku nije ogovaranje.“[11]

Objašnjenje o vrstama ogovaranja

Rekao je Šehid es-Sani – Božije zadovoljstvo s njim! – o vrstama ogovaranja:

Kada znaš da je cilj ogovaranja spominjanje tvoga brata, ili obavještavanje o njemu, ili ukazivanje na njega po onom što on ne voli čuti, onda ono obuhvata sve što se odnosi na njegove porijeklo, ponašanje, djelo, govor, vjeru i Ovaj svijet, pa čak i na odjeću i kuću.

Ogovaranje koje se odnosi na porijeklo je da kažeš: Njegov otac je grješnik, ili pokvarenjak, ili bijednik, ili obućar, ili tkalac ili slično što on ne voli čuti, bez obzira šta to bilo. Ogovaranje koje se odnosi na ponašanje je da kažeš: On je lošeg odgoja, tvrdica i slično. Što se tiče njegovih djela koja se odnose na vjeru, ogovaranje je da kažeš: On je kradljivac, lažov, pijanica, izdajnik, nasilnik, ne mari za klanjanje. A što se tiče njegovih djela koja se odnose na Ovaj svijet, ogovaranje je da kažeš: On je nedoličnog ponašanja, nemaran prema ljudima, ne vidi da iko ima pravo u njega, mnogo govori, mnogo jede, mnogo spava, sjedi gdje ne treba i slično. A u vezi s njegovom odjećom ogovaranje je da kažeš: On ima široke rukave, dugačke skute, prljavu odjeću i slično.

To se ne odnosi samo na jezik, nego je izgovaranje toga zabranjeno upravo zato jer se time upoznavaju drugi s nedostacima tvoga brata i on se predstavlja s onim što ne voli; upućivanje na nešto je kao javna izjava; činjenja u tome kao što su riječ, znak, kretnje u govoru, namigivanje, simbol, nadimak i pokret, kao i sve što se tako razumijeva spada u ogovaranje i jednako je govoru po značenju koje je zato zabranjeno riječima izgovoriti.

U spomenuto spada i oponašanje drugoga, kao npr. da hodaš pretvarajući se da šepaš, ili da hodaš poput ogovaranog, što je, također, ogovaranje, štaviše, i teže od ogovaranja.

Najgora vrsta ogovaranja je ono koje provode oni koji se pretvaraju da posjeduju razumijevanje i znanje. Oni razumiju cilj, prikazujući se u liku dobrih i Boga svjesnih, kako bi sebe predstavili čistim od ogovaranja, a ustvari znaju pravi cilj onoga o čemu je riječ; tako oni u svome neznanju ne shvataju da su sastavili dvije gnusobe: licemjerje i ogovaranje. To je, naprimjer, da u nečijem prisustvu bude spomenuta neka osoba riječima: „Hvala Bogu, Koji nas nije iskušao ljubavlju za vlašću, ili prema Ovome svijetu, ili nečijim osobinama“, ili da kaže: „Tražimo zaštitu u Boga od bestidnosti ili neuspjeha!“

U to još spada da neko pohvali onoga koga želi ogovoriti riječima: „Kako je lijepo stanje tog i tog! On ne bijaše nemaran u klanjanju, nego ga je bila spopala klonulost; on je iskušavan onim čime smo svi mi iskušavani, a to je nestrpljenje!“

U isto spada pojava da spominjalac navede nečiju mahanu, a da prisutni na to ne obrate pažnju, pa da on kaže: „Slava Bogu! Kako je čudesan ovaj!“ Tako da nemarni obrati pažnju na ogovarača i čuje šta on govori, a ovaj spominje Boga Svevišnjeg kao sredstvo u ozbiljenju svoje zlobe i neistine, ističući Bogu svoje dobročinstvo spominjanjem imena Njegovog, a sve to čini iz svoga neznanja i zaslijepljenosti.

U isto spada i pojava da neko kaže: Poteklo je od toga i toga to i to i on je iskušavan tim i tim, odnosno da kaže: Našem drugu ili našem prijatelju se dogodilo to i to, neka Bog oprosti i nama, i njemu! Tako on pokazuje moljenje, osjećanje boli, prijateljstvo i druženje, dok Bog vidi zlobu njegove nutrine i pokvarenost njegove svijesti.

U skrivene vidove ogovaranja spada slušanje ogovaranja s ushićenjem. Slušalac zapravo pokazuje ushićenje da bi povećao djelovanje ogovarača u ogovaranju, što i čini. Na taj način on iz njega izvlači ogovaranje, govoreći: Ushićen sam onim što si naveo, a što dosada nisam znao. Nisam o njemu to znao! Tako on povlađuje ogovaraču i s ljubaznim postupanjem traži od njega da poveća ogovaranje. A potvrđivanje ogovaranje je ogovaranje, štaviše, i slušanje ogovaranja i šutnja kada ga se čuje...

Poticanje na odbijanje ogovaranja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ko učini dobro svome bratu u slučaju ogovaranja koje čuje o njemu na nekom skupu pa ga odbaci od njega, Bog će od njega odbiti hiljadu vrata zla Ovoga i Onoga svijeta.“[12]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „U čijem prisustvu bude ogovaran njegov brat musliman, a on bude u stanju da mu pomogne, ali to ne učini, Bog će ga ostaviti bez pomoći i na Ovom, i na Onom svijetu.“[13]

Iskupljenje za ogovaranje

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Iskupljenje za ogovaranje nekoga je da zatražiš oprost za nj.“[14]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada neko od vas ogovori svoga brata, neka zatraži od Boga oprost jer je to njemu iskupljenje!“[15]

 
 

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 2, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković


[1] El-Hudžurat, 12.

[2] Tenbihu-l-havatir, sv. 1, str. 115.

[3] Ed-Da‘vat, str. 293, predaja 43.

[4] El-Kafi, sv. 2, str. 357, predaja 1.

[5] Džami‘u-l-ahbar, str. 412, predaja 1141.

[6] Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 584, predaja 8014.

[7] Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 587, predaja 8033.

[8] En-Nisa, 148.

[9] Tenbihu-l-havatir, sv. 2, str. 252.

[10] Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 595, predaja 8071.

[11] Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 596, predaja 8075.

[12] El-Emali li-s-Saduk, str. 516, predaja 707.

[13] El-Fakih, sv. 4, str. 372, predaja 5762.

[14] Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 588, predaja 8036.

[15] Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 588, predaja 8037.

Zadnji put promijenjen: Petak, 26 Februar 2016 10:16
Fondacija Mulla Sadra u Bosni i Hercegovini
[email protected]
Bihaćka 14, 71000 Sarajevo
Tel. 033 721-280 Fax: 033 721-281