Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Logika


A A A
Vrste znanja

Vrste znanja

Uzvišeni Gospodar stvorio je prirodu čovjeka takvom da posjeduje moć mišljenja. Ovim putem Bog je dao čovjeku mogućnost stjecanja znanja i upravo ovo je tačka razdvajanja čovjeka od životinje. Da bi se lakše shva­tila definiciju znanja, u nastavku će biti govora o njegovim vrstama. 

Osjetilno znanje ( علم حسّي )

Čovjek rođenjem ne posjeduje nikakav vid misli i znanja u aktivnom ob­liku. On je poput kakve prazne ploče (tabula rasa), bez ikakvih slika. Jedina stvar koju posjeduje jeste potencijal i moć za stjecanjem znanja. Nakon kratkog vremena čovjekovih pet osjeta (vid, sluh, okus, miris i dodir) započinju svoju aktivnost. Tako vidimo da dijete počinje osjećati, slušati zvukove i sl., što je njegov prvi kontakt sa vanjskim svijetom. Kroz svakodnevne kontakte ono reagira na stvari koje ga okružuju, tako da njegova prazna ploča poprima nova stanja, koja nazivamo znanjem. Na­ravno, priroda ovog znanja je da postoji samo dok traje kontakt sa vanjskim svijetom. Zbog toga se ova vrsta znanja naziva osjetilnim. Znači, ono predstavlja vrstu obaviještenosti koja se stječe posredstvom pet čula, a tokom kontakta sa vanjskim svijetom, što čini prvu fazu znanja. Upravo ovo predstavlja veliki kapital na kojem se temelji čovjekova spoznaja. Čovjek i životinja jednaki su u posjedovanju ovog znanja.

Imaginarno znanje (علم خيالي )

Poslije malog napretka u razvoju uma, dijete slike koje je percipiralo pos­redstvom osjetila pohranjuje u memoriju i njima raspolaže. Tako, poslije kratkog vremena, prepoznaje lice majke, rađa se bliskost s njom, pa čak razaznaje i njen glas. Pored toga memoriranja slika, ono ih i upore­đuje jedne sa drugim. Naprimjer, ova linija duža je od one, ova hrana slađa je od druge itd. Postepeno dijete stječe sposobnost razlučivanja dijelova i njihova spajanja u jednu cjelinu. Ponekad na taj način stvara slike koje ne postoje u spoljašnjem svijetu. Predočava sebi sliku nekoga grada za koje je samo čulo tako što ga upoređuje sa do sada viđenim gradovima. Ovo je imaginarno znanje koje čovjek stječe putem moći imaginacije. Neke su životinje na istoj razini sa čovjekom u po­gledu ovakvog znanja.

Napomena:

Ovom prilikom važno je napomenuti da postoje dva termina u vezi sa predmetom naše rasprave:

a) moć imaginacije (قوة خيال),

b) moć slikovitog predočavanja (قوة متخيلة).

Ono o čemu raspravlja uvaženi autor u ovoj studiji jeste drugi oblik moći – ona koja može vršiti promjene na memoriranim slikama. On ovdje nije želio ukazivati na razliku ovih dvaju termina radi olakšanja početnicima, zadovoljivši se jedino konstatacijom da se ovo znanje naziva imaginarno. Međutim, moć imaginacije ili imaginarno znanje je onaj oblik slike koji nastaje tek po kontaktu sa spoljnjim svijetom, a po svršetku kontakta ostaje u umu. Uzimajući ovo u obzir, Mulla Sadra Širazi, r.a., je rekao: “Moć imaginacije (قوة خيال), koju još nazivaju i mutesarefe (متصرفة), ona je moć koja postojeću sliku memorira i čuva, a moć slikovitog predo­čavanja (قوة متخيلة) ona je moć koja vrši promjene na slikama i ima utje­caja pri uređenju premisa mišljenja.”

Intuitivno znanje (عـلم وهـمى)

Poslije nekog vremena, opseg znanja djeteta se uvećava i prelazi granice osjetilnog. Dijete razumijeva niz partikularnih pojmova koji se ne odnose ni na materiju ni na količinu, kao što su ljubav roditelja, mržnja nepri­jatelja, strah preplašena čovjeka, tuga razočarane osobe... Ovakvo znanje naziva se intuitivno jer se stječe drugom moći koja postoji u čovjeku, a zove se intuicija. Neke su životinje na istoj razini sa čovjekom u pogledu ove vrste znanja. U osnovi, životinje upravo pomoću ove vrste moći ure­đuju svoje spoznaje. Ovo je posljednja tačka, nakon koje čovjek napre­duje ka drugim horizontima, a životinja stiže do svog kraja.

Napomena:

Termin intuicija (وهـم) ukazuje na različita značenja koja treba poznavati kako se ne bismo suočili sa prividnom konfuzijom:

a) Nekada se upotrebljava nasuprot konjekture (ظنّ), o čemu će biti riječi u poglavlju o sudovima.

b) Nekada stoji nasuprot razuma (عقـل) i označava stvari koje ne postoje u spoljnjem svijetu i razum ih otvoreno poriče, dok ih moć imaginacije prikazuje stvarnim. Imaginacija ima moć da ovladava razu­mima pojedinaca, ako ne i većine, potčinjavajući ih sebi, kao kada stvara sliku čudovišta od nekog čovjeka prikazujući ga stravičnim, čega se na kraju sam čovjek plaši; a nekada pripisuje apstrakne pojmove materijal­nim oblicima, kao kada za Boga pretpostavlja da ga obuhvata mjesto i vrijeme, što je svojstveno jedino stvarima materije.

c) U nekim slučajevima u značenju je tačno određene vrste znanja, o čemu se upravo sada raspravlja, i stoji naspram osjetilnog i imaginar­nog znanja.

Prema tome, na nama je da obratimo pažnju na različita značenja da ne bismo zapali u greške. Upravo spomenuta različitost značenja nije svojstvena samo terminu vahm, nego i drugim terminima kao što su filo­zofija, znanje, sloboda itd. U svakom slučaju, treba biti na oprezu pri nji­hovom korištenju da budu u skladu sa njihovim tačnim značenjima.

Razumsko znanje (عـلم عـقـلى)

Pošto čovjek prođe moć intuicije, stiže do moći razuma, mjesta poslije kojeg misao ne poznaje granicu i sva znanja podvrgava provjeri. Upravo i ova podjela znanja o kojoj sada raspravljamo rezultat je sposobnosti ra­zuma.

Moći i sposobnosti razuma i misli su sljedeće:

a) spoznaja općih i partikularnih pojmova; analiziranje i razlučivanje osjetilnog, imaginarnog i intuitivnog znanja zadatak je ra­zuma;

b) upoređivanjem stečenih znanja i spoznaja priskrbljuje nova znanja;

c) nepoznanicu pretvara u poznanicu i pohranjuje je sa ostalim poznanicama;

d) iz prošlih događaja predviđa dalju budućnost;

e) razmatra pitanja stvaranja svijeta i njegovog kraja;

f) otkriva zakonitosti između pojava i sintezom stvara nove pojave;

g) klasificira ljude upravo na osnovu posjedovanja ili neposjedo­vanja ove moći;

h) upotpunjuje nauku logiku radi očuvanja ove moći od grešaka i oču­vanja njene vjerodostojnosti.

Izvor: Akbar Eydi, Islamska logika, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2004, preveo sa perzijskog: Amar Imamović

Zadnji put promijenjen: Petak, 28 Februar 2014 19:27
×

Log in