Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Mudrosti Vjerovjesnika islama

A A A
Dostavljanje Božije Poruke

Dostavljanje Božije Poruke

Mjesto dostavljanja

Neophodnost dostavljanja

وَ ذَكِّرْ فَإِنَّ الذِّكْرَى تَنفَعُ الْمُؤْمِنِينَ

I opominji, jer opomena će koristiti vjernicima![1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Pazite, ja zaista ponavljam ovaj govor: pazite, održavajte klanjanje, dajite zekat, naređujte dobro i zabranjujte zlo! Pazite, zaista, glava naređivanja dobra i zabranjivanja lošeg je da dođete do mojih riječi i da ih priopćite odsutnom, da tražite od njega da ih prihvati i da mu zabranjujete da im se suprotstavi, jer to je naredba od Boga Svevišnjeg i od mene!“[2]

Važnost dostavljanja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao Aliju kada ga je upućivao u Jemen: „O Ali, nipošto se ne bori protiv bilo koga prije nego ga pozoveš u pokornost Bogu! Boga mi, da Bog preko tebe uputi nekog čovjeka bolje ti je od onoga nad čim Sunce izlazi i zalazi, i tebi pripada njegovo zaštitništvo, o Ali!“[3]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., kada bi pripremao neko izaslanstvo, govorio bi: „Nastojte pridobiti ljude za sebe i polahko, ali ustrajno i pametno, radite s njima! Ne preduzimajte pohod protiv njih prije nego ih pozovete u poslušnost Bogu! Nema kuće na licu Zemlje, bez obzira od čega je sagrađena, a da mi nije draže da mi dođete s njihovim stanovnicima kao muslimanima, nego da s njima ratujete i dođete mi sa ženama njihovim.“[4]

Položaj dostavljača

Vrijednost dostavljača

وَ مَنْ أَحْسَنُ قَوْلًا مِّمَّن دَعَا إِلَى اللَّهِ وَ عَمِلَ صَالِحًا وَ قَالَ إِنَّنِى مِنَ الْمُسْلِمِينَ

A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: „Ja sam, zaista, musliman!“[5]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Neka Bog da ugodan život čovjeku koji čuje moj govor, shvati ga i upamti te ga priopći onome koji ga nije čuo!“[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Najbolji u mojoj zajednici je onaj koji poziva Bogu Svevišnjem i mili Mu robove Njegove.“[7]

Odgovornost dostavljača

مَّاعَلَى الرَّسُولِ إِلَّا الْبَلَاغُ وَ اللَّهُ يَعْلَمُ مَا تُبْدُونَ وَ مَا تَكْتُمُونَ

Poslaniku je dužnost jedino da objavi, a Allah zna i ono što javno činite i ono što krijete.[8]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „O skupine učača Kur'ana! Imajte stalno Boga na umu u onom čime vas je zadužio iz Knjige Svoje, jer zaista ja sam odgovoran, a i vi ste zaista odgovorni! Vi ćete biti pitani za ono čime ste zaduženi iz Knjige Božije i Sunneta moga!“[9]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ne treba da znalac šuti o svom znanju i ne treba da neznalica šuti o svom neznanju. Bog Svevišnji kaže: Pitajte one koji znaju, ako ne znate!“[10]

Prava dostavljača

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Od koga si jedno slovo naučio, rob si mu postao!“[11]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Učitelji su najbolji ljudi: kad god se istroši prisjećanje Boga, oni ga obnove. Dajite im, a nemojte ih unajmljivati pa da ih u neugodnost dovedete! Uistinu, kada učitelj kaže djetetu: 'Reci: U ime Boga, Svemilostivog, Samilostivog!, pa ono to izgovori, Bog odredi oslobođenje od Vatre i djetetu, i učitelju, i njegovim roditeljima.'“[12]

Nagrada dostavljaču

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Činite Boga milim robovima Njegovim, Bog će vas zavoljeti!“[13]

U djelu Miškatu-l-envar se prenosi: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: 'Hoćete li da vam govorim o ljudima koji nisu ni vjerovjesnici, ni mučenici, a na Dan stajanja će im zavidjeti i vjerovjesnici, i mučenici na stepenima u Boga, vidikovcima od svjetla?' Upitali su ga: 'Ko su oni, o Allahov Poslaniče?' Odgovorio je: 'To su oni koji mile Božije robove Bogu i mile Boga robovima Njegovim.' Upitali smo: 'Oni su milili Boga robovima Njegovim, a kako će militi Božije robove Bogu?' Odgovorio je: 'Naređivaće im šta Bog voli, a odvraćati ih od onoga šta On ne voli, pa ako ih poslušaju, Bog će ih zavoljeti.'“[14]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Na Dan stajanja će biti doveden čovjek koji će imati dobrih djela poput gomilastih oblaka ili usađenih planina pa će on reći: 'Bože moj, odakle meni ovo kada ja to nisam uradio?' On će odgovoriti: 'To je tvoje znanje kojem si podučio ljude da po njemu postupaju poslije tebe.'“[15]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Upućivač na dobro je kao i njegov izvršilac!“[16]

Uzorni dostavljač

لَقَدْ أَرْسَلْنَا نُوحًا إِلَى قَوْمِهِ فَقَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُوا اللَّهَ مَا لَكُمْ مِنْ إِلَهٍ غَيْرُهُ إِنِّى أَخَافُ عَلَيْكُمْ عَذَابَ يَوْمٍ عَظِيمٍ * قَالَ الْمَلَأُ مِنْ قَوْمِهِ إِنَّا لَنَرَاكَ فِى ضَلَالٍ مُبِينٍ * قَالَ يَا قَوْمِ لَيْسَ بِي ضَلَالَةٌ وَلَكِنِّى رَسُولٌ مِنْ رَبِّ الْعَالَمِينَ * أُبَلِّغُكُمْ رِسَالَاتِ رَبِّى وَ أَنْصَحُ لَكُمْ وَ أَعْلَمُ مِنَ اللَّهِ مَا لَا تَعْلَمُونَ

Mi smo poslali Nuha narodu njegovu. „O narode moj“ – govorio je on – „Allahu robujte, vi drugog boga, osim Njega, nemate! Ja se zaista plašim za vas patnje na Velikom danu!“ A glavešine naroda njegova su odgovorili: „Mi smatramo da si ti u pravoj zabludi.“ „O narode moj“ – govorio je on – „nisam ja ni u kakvoj zabludi, nego sam poslanik Gospodara svjetova; ja vam dostavljam poslanice Gospodara moga i savjetujem vas i ja znam od Allaha ono šta vi ne znate.“[17]

U zbirci Musnedu Ibn Hanbel se prenosi od Samura ibn Džunduba: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: 'O ljudi, zaklinjem vas Bogom, ako znate da zaista nisam učinio bilo šta od dostavljanja poslanica Gospodara moga, kažite mi pa da poslanice Gospodara svoga dostavim kako ih treba dostaviti! A ako znate da sam zaista poslanice Gospodara moga dostavio, recite mi to!' Tada su, kaže on, ljudi ustali i rekli: 'Svjedočimo da si ti zaista dostavio poslanice Gospodara svoga, opomenuo svoju zajednicu i izvršio dužnost svoju!'“[18]

U djelu El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajnse prenosi od Enesa: „Uistinu, posljednje što je Allahov Poslanik, s.a.v.a., govorio bilo je: 'Visosti mi Gospodara moga visoke, ja sam dostavio Objavu!', a potom je preselio!“[19]

Poslanje dostavljača

Pozivanje dobrobitima vjere i Ovoga svijeta

U djelu El-Iršad stoji: „Vjerovjesnik, s.a.v.a., je okupio uglednike svoje porodice i rodbine u početku pozivanja u islam i izložio im vjerovanje u Boga Jednog Jedinog, a potom rekao: 'O sinovi Abdulmuttalibovi, uistinu, Bog me poslao svim ljudima, i poslao me vama posebno, te je rekao: 'I opominji rodbinu svoju najbližu!', a ja vas pozivam dvjema na jeziku lahkim riječima, teškim na tereziji, kojima ćete zadobiti vlast nad Arapima i nearapima, kojima će vam se narodi povinovati i kojima ćete ući u Džennet i spasiti se od Džehenemma: svjedočenju da nema boga, osim Boga, i da sam ja Božiji poslanik.'“[20]

Pozivanje vjerovanju u mjesto povratka

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „O sinovi Abdulmuttalibovi, zaista, vođa neće varati svoju porodicu! Tako mi Onoga Koji me je poslao s Istinom, vi ćete sigurno umrijeti, kao što spavate i bićete oživljeni, kao što se budite! Nakon smrti nema druge kuće, osim Vrta ili Vatre. Stvaranje svih stvorenja i njihovo oživljenje su Bogu kao stvaranje jednog stvorenja i njegovog oživljenja. Bog Svevišnji kaže: Stvoriti vas sviju i sviju vas oživjeti, isto je što i stvoriti i oživjeti jednog čovjeka...“[21]

Pozivanje svrsishodnoj slobodi

الَّذِينَ يَتَّبِعُونَ الرَّسُولَ النَّبِىَّ الْأُمِّىَّ الَّذِى يَجِدُونَهُ مَكْتُوبًا عِنْدَهُمْ فِى التَّوْرَاةِ وَ الْإِنْجِيلِ يَأْمُرُهُمْ بِالْمَعْرُوفِ وَ يَنْهَاهُمْ عَنِ الْمُنْكَرِ وَ يُحِلُّ لَهُمُ الطَّيِّبَاتِ وَ يُحَرِّمُ عَلَيْهِمُ الْخَبَائِثَ وَ يَضَعُ عَنْهُمْ إِصْرَهُمْ وَ الْأَغْلَالَ الَّتِى كَانَتْ عَلَيْهِمْ

Onima koji slijede Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a odvraćati od zlih, koji će im čista jela dopustiti, a nečista im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi...[22]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., u pismu stanovnicima Nedžrana, pisao je: „U ime Boga Ibrahima, Ishaka i Jakuba! Od Muhammeda, Božijeg poslanika, episkopima Nedžrana i stanovnicima Nedžrana: Ako prihvatite islam pa ja, zaista, zahvaljujem Bogu za vas, Bogu Ibrahima, Ishaka i Jakuba! A potom! Ja vas sigurno pozivam robovanju Bogu, umjesto robovanju ljudima, i ja vas pozivam Božijoj zaštiti, umjesto zaštiti ljudi.'“[23]

Pozivanje na svijest o Bogu (takva)

إِذْ قَالَ لَهُمْ أَخُوهُمْ نُوحٌ أَلاَ تَتَّقُونَ * إِنِّى لَكُمْ رَسُولٌ أَمِينٌ

Kada im brat njihov Nuh reče: „Kako to da Boga nemate stalno na umu? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani.“[24]

U djelu El-Merasil prenosi Hišam od svoga oca: „Najčešće što je Allahov Poslanik, s.a.v.a., govorio – kada bi sjeo na minberu –bijaše: Budite svjesni Boga i samo pravo[25] govorite!“[26]

Pozivanje plemenitom ćudoređu

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ja sam poslan radi plemenitog ćudoređa i njegovih krasota.“[27]

Imam Zejnu-l-Abidin, mir s njim, je rekao: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je na kraju svoje hutbe govorio: 'Blago li je onome čija je ćud dobra, narav čista, unutrašnjost ispravna i vanjština lijepa, koji dijeli višak svoga imetka, a zadržava višak svoga govora i pravedan je prema ljudima u pogledu sebe!'“[28]

Pozivanje robovanju Bogu Svevišnjem

وَ مَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَ الْإِنسَ إِلَّا لِيَعْبُدُونِ

Džine i ljude sam stvorio samo zato da mi robuju.[29]

يَا أَيُّهَا النَّاسُ اعْبُدُواْ رَبَّكُمُ الَّذِى خَلَقَكُمْ وَ الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O ljudi, robujte Gospodaru svome, Koji je stvorio vas i one prije vas, da biste se kazne sačuvali![30]

Pozivanje voljenju Boga Svevišnjeg

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Svevišnji je objavio Svome sagovorniku Musau, sinu Imranovu, mir s njim: 'O Musa, voli Me i mili Me stvorenjima Mojim!' On je rekao: 'O Gospodaru moj, ja Te zaista volim, a kako ću Te činiti milim stvorenjima Tvojim?' Odgovorio je: 'Spominji im Moje blagodati njima i Moje iskušavanje njih, jer oni Me se neće prisjećati ako ne budu znali od Mene osim svekoliko dobro!'“[31]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Milite Boga robovima Njegovim, voliće vas Bog!“[32]

Podučavanje i čišćenje

رَبَّنَا وَ ابْعَثْ فِيهِمْ رَسُولًا مِّنْهُمْ يَتْلُواْ عَلَيْهِمْ ءَايَـتِكَ وَ يُعَلِّمُهُمُ الْكِتَـابَ وَ الْحِكْمَةَ وَ يُزَكِّيهِمْ إِنَّكَ أَنتَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ

Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih , jer Ti si uistinu Silni Mudri.[33]

U zbirci Sunenu Ibn Madžese prenosi od Abdullaha ibn Amra: „Jednoga dana je Allahov Poslanik, s.a.v.a., izašao iz jedne od svojih soba i ušao u džamiju, gdje je zatekao dva kruga: u jednom su učili Kur'an i molili Boga, a u drugom su međusobno učili i podučavali. Vjerovjesnik, s.a.v.a., je rekao: 'Svi su u dobru! Ovi uče Kur'an i mole Boga, pa ako htjedne, daće im, a ako htjedne, uskratiće im; a ovi uče i podučavaju, a ja sam uistinu poslan kao učitelj', i sjeo je s njima.“[34]

Borba protiv novotarija

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kada se pojave novotarije u mojoj zajednici, neka učeni javno pokaže svoje znanje! Na onog ko to ne bude učinio će pasti prokletstvo Božije!“[35]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, u svakom potonjem naraštaju moje zajednice ima pravednik od moje porodice koji od ove vjere odbacuje iskrivljenje onih koji pretjeruju, i krivotvorenje onih koji lažu i tumačenje onih koji ne znaju.“[36]

Saopćenje radosnih vijesti i opominjanje

وَ مَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا كَافَّةً لِلنَّاسِ بَشِيرًا وَ نَذِيرًا وَلَكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لَا يَعْلَمُونَ

Mi smo te poslali svim ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna.[37]

Imam Ali, mir s njim, spominjući Vjerovjesnika, s.a.v.a., rekao je: „On je dostavio Poslanicu od Gospodara svoga, dužnost svoju ispunjavajući, savjetovao svoju zajednicu, opominjući, pozivao Džennetu, donoseći radosne vijesti i od Vatre plašio, upozoravajući.“[38]

Uspostavljanje dokaza

رُسُلًا مُّبَشِّرِينَ وَ مُنذِرِينَ لِئَلَّا يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللَّهِ حُجَّةُ بَعْدَ الرُّسُلِ وَكَانَ اللَّهُ عَزِيزًا حَكِيمًا

O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali. – A Allah je silan i mudar.[39]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao u jednoj svojoj hutbi: „Bog im je poslao poslanike da ima jak dokaz protiv stvorenja Svojih i da Njegovi poslanici njima budu svjedoci protiv njih; poslao im je vjerovjesnike kao donosioce radosnih vijesti i opominjače – ...I da onaj koji bude stradao strada s očiglednim dokazom, a da onaj ko bude ostao živ živi s očiglednim dokazom.“[40]

Najvažnije dužnosti dostavljača poruke

Dužnosti dostavljača su zapravo one iste dužnosti koje su imali Božiji vjerovjesnici, a koje se u Kur'anu nazivaju „dostavljanje Božijih poslanica“, s tom razlikom što su vjerovjesnici svoje poslanice primali posredstvom Objave, dok ih dostavljač prima posredstvom vjerovjesnika i njihovih opunomoćenika.

Vođenje redovnih rasprava za dostavljanje poruke

U svrhu izvršenja ovog važnog poslanja neophodno je da dostavljač, uz stalno nastojanje da postigne uvjete dostavljanja i pripremi odgovarajuću sredinu za ostvarenje znanstvenih, ćudorednih i djelatnih osnova u izvršenju svoje dostavljačke zadaće, također djelotvorno postigne prave načine u izlaganju dostavljačkih rasprava i tema i da ih razvrsta prema njihovoj važnosti.

Na prvom koraku koji čini na putu upoznavanja ljudi sa školom vjerovjesnika, dostavljač treba svoj plan usmjeriti prije svega na buđenje svijesti onoga kome se obraća i na njegovu narav, a potom raditi tako da ga potakne na razmišljanje i posmatranje.

Nakon pripreme onoga kome se obraća za prihvatanje Božanske poruke, potrebno je da prva uputa koju će mu priopćiti bude da se postupak čovjekova upotpunjenja – koji je Bog objavio preko vjerovjesnika – ne svede isključivo na duhovne i onosvjetske koristi, nego da također osigura njegove materijalne i ovosvjetske koristi.

Čovjek je zapravo nepoznato biće i unatoč napretku što ga je nauka postigla na svim područjima, ona ni do danas nije uspjela otkriti tajne skrivene u tom, po građi, složenom biću. Otuda je ljudski um nemoćan u određivanju puta njegovog materijalnog i duhovnog upotpunjenja. Poznavanje tog puta ne može se postići, osim povezivanjem sa svijetom skrivenog (gajb), spoznajom tog svijeta i vjerovanjem u njega. A ta veza se ne može uspostaviti, osim preko vjerovjesnika.

Prva upotpunjavajuća poruka vjerovjesnika, u kojoj su sažeti svi njihovi ciljevi, jeste vjerovanje u Jednog Jedinog Boga (tevhid).

A prva društvena poruka suštine vjerovanja u Jednog Jedinog Boga jeste nastojanje oko ozbiljenja društvene pravde.

Društvena pravda u školi vjerovjesnika je uvod za procvat ljudskih snaga i čovjekovo dosezanje najvišeg cilja ljudskosti. Ono što čovjeka približava tom cilju su izbjegavanje poroka, kićenje vrlinama, lijepom ćudi i izvrsnim djelima.

Najvažnija poruka koji nosi dostavljač

Ono što ima najveću važnost na području medijskog uticaja u izgradnji čovjeka su smjeranje i cilj kojima teži medijsko i dostavljačko djelovanje. To nalaže dostavljaču da u svom djelovanju nastoji postići stepen koji ima najveći udio u tragovima i blagoslovima s ciljem očišćenja čovjeka i njegovog približavanja potpunom savršenstvu.

Ljubav prema Bogu je suštinski činilac u izgradnji samoga sebe i drugoga. Jednom riječju, ljubav prema Bogu liječi sve ćudoredne i djelatne ružnoće i obasipa čovjeka samim vrlinama.

U skladu s predočenim, najvažnija zadaća dostavljača jeste da od čovjeka učini onoga koji voli, a ne onoga kojem posvećenje postaje zanimanje.

Osobine dostavljača

Znanstvene osobine

A – Razumijevanje vjere

وَ مَا كَانَ الْمُؤْمِنُونَ لِيَنْفِرُوا كَافَّةً فَلَوْلَا نَفَرَ مِنْ كُلِّ فِرْقَةٍ مِنْهُمْ طَائِفَةٌ لِيَتَفَقَّهُوا فِى الدِّينِ وَ لِيُنْذِرُوا قَوْمَهُمْ إِذَا رَجَعُوا إِلَيْهِمْ لَعَلَّهُمْ يَحْذَرُونَ

Svi vjernici ne treba da idu u borbu. Neka se po nekoliko njih iz svake zajednice njihove potrudi da se upute u vjerske nauke i neka opominju narod svoj da mu se vrate, da bi se Allaha pobojali.[41]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ne naređuj dobro i ne zabranjuj nevaljalo, sve dok ne budeš znalac i dok ne budeš znao šta naređuješ!“[42]

B – Obuhvatanje vjere sa svih njezinih strana

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, vjeru Boga Svevišnjeg neće moći pomoći, osim onaj ko je obuhvati sa svih njezinih strana.“[43]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ne održava vjeru Božiju, osim onaj koji ju je obuhvatio sa svih njezinih strana.“[44]

C – Poznavanje ljudi

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Vi vidite da su ljudi kao minerali: najbolji od njih u paganskom dobu su njihovi najbolji u vremenu islama, ako su razboriti; vi nalazite da u najbolje ljude u ovoj stvari spadaju oni koji su je najviše mrzili prije nego su stupili u nju, i vi nalazite da u najgore ljude spadaju licemjeri.“[45]

Ćudoredne osobine

A – Iskrenost

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Nema nijednog čovjeka koji drži govor, a da ga Bog neće pitati o njemu i onom šta je njime htio!“[46]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao Ebu Zerru: „O Ebu Zerre, nema govornika, a da mu njegov govor neće biti pokazan na Dan stajanja i ono šta je htio njime.“[47]

B – Hrabrost

الَّذِينَ يُبَلِّغُونَ رِسَالَاتِ اللَّهِ وَ يَخْشَوْنَهُ وَ لَا يَخْشَوْنَ أَحَدًا إِلَّا اللَّهَ وَكَفَى بِاللَّهِ حَسِيبًا

One koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, i koji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali. A dovoljno je to što će se pred Allahom račun polagati![48]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ja sigurno ne poznajem među vama nijednog čovjeka koji je stekao neko znanje pa ga je iz straha sakrio od ljudi.“[49]

U zbirci Sunenu Ibn Madžese prenosi od Ebu Seida: „Neka niko od vas ne omalovažava sebe! Upitali su: 'O Allahov Poslaniče, kako neko od nas sebe omalovažava?!' Odgovorio je: 'Onaj ko vidi nešto Božije, o čemu je dužan da kaže, pa to ne kaže. Njega će Bog Svevišnji upitati na Dan stajanja: Šta te je spriječilo da kažeš o Meni to i to? On će odgovoriti: Strah od ljudi. Tada će On reći: Preče je bilo da se bojiš Mene!'“[50]

C – Rasprostranjenost prsa

قَالَ رَبِّ اشْرَحْ لِى صَدْرِى * وَ يَسِّرْ لِى أَمْرِى * وَ احْلُلْ عُقْدَةً مِّن لِّسَانِى * يَفْقَهُواْ قَوْلِى

Reče (Musa): „Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja i olakšaj zadatak moj: odriješi uzao sa jezika moga da bi razumjeli govor moj!“[51]

أَلَمْ نَشْرَحْ لَكَ صَدْرَكَ

Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili?![52]

D – Strpljenje 

فَاصْبِرْ لِحُكْمِ رَبِّكَ وَ لاَ تَكُن كَصَاحِبِ الْحُوتِ إِذْ نَادَى وَ هُوَ مَكْظُومٌ

Ti strpljivo čekaj presudu Gospodara svoga i ne budi kao Zunnun, koji je u ogorčenju zavapio![53]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Neka se Bog smiluje Musau! On je bio zlostavljan više od ovoga pa je strpljiv bio.“[54]

Imam Ali, mir s njim, je rekao: „Mi svjedočimo da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik...; on je dostavio poslanice Gospodara svoga kako mu je On zapovjedio i savjetovao je Njegove robove o Njemu strpljivo i sve podnoseći.“[55]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bio sam zastrašivan u pogledu Boga, što niko nije i bio sam uznemiravan u pogledu Boga, što niko nije. Trideset dana i noći bi znalo proći, a ja i Bilal nemamo za jelo što jede biće s jetrom, osim što bi on donio pod svojim pazuhom.“[56]

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Abdullaha: „Kao da gledam Vjerovjesnika, s.a.v.a., kada je kazivao o jednom vjerovjesniku kojeg je njegov narod udarao i okrvavio, a on je brisao krv sa svoga lica i govorio: 'Bože moj, oprosti mome narodu, jer oni ne znaju!'“[57]

E – Savjet

أُبَلِّغُكُمْ رِسَالَاتِ رَبِّى وَ أَنَا لَكُمْ نَاصِحٌ أَمِينٌ

Dostavljam vam poslanice Gospodara svoga i ja sam vam iskren savjetnik.[58]

Imam Ali, mir s njim, podsjećajući na vrlinu Poslanika Časnog, rekao je: „Poslao ga je Bog Svevišnji, a ljudi zalutali bijahu u pometnji i tumarajući u smutnji ...pa je on, s.a.v.a., činio sve u pružanju savjeta, slijedio je taj pravac i pozivao mudrosti i lijepoj pouci.“[59]

F – Odgoj

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko naređuje dobro neka ta njegova naredba bude dobra!“[60]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Čuvaj se mogućnosti da govoriš neučtivo!“[61]

Djelatne osobine

A – Podudarnost srca i jezika

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog je objavio nekim Svojim vjerovjesnicima: 'Reci onima koji se udubljuju u razumijevanje nečeg drugog, a ne vjere, uče za nešto drugo, a ne da ispravno rade, traže Ovaj svijet, a zanemaruju Onaj svijet, prikazuju se svijetu u koži janjadi, a srca su im poput vučijih, riječi su im slađe od meda, a djela su im gorča od soka aloje: Zar Mene nastoje prevariti? – Ja ću vam zaista dati iskušenje koje će mudroga učiniti pometenim.'“[62]

B – Pozivanje djelom prije nego jezikom

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Učenici su upitali Isaa: 'O Duhu od Boga, s kim ćemo se družiti?' Odgovorio je: 'S onim koji kada ga vidite, budi u vama prisjećanja Boga, čiji govor povećava vaše znanje, a čije djelo povećava vašu želju za Onim svijetom.“[63]

Sredstva dostavljanja

Govor

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, u rječitosti ima onog što opčinjava, u znanju ima neznanja, u pjesništvu ima mudrosti i u govoru ima nemoći!“[64]

Pjesništvo

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, u rječitosti ima opčinjenosti i zaista, u pjesništvu ima mudrosti!“[65]

U djelu El-Musannef Abdurrezzaka se prenosi od Ka'ba ibn Malika da je rekao Vjerovjesniku, s.a.v.a.: „Uistinu, Bog je o pjesništvu objavio šta je objavio.“ On je rekao: „Vjernik se bori svojom životom i svojim jezikom. Tako mi Onog u Čijoj je ruci moja duša, kao da je ono čime gađaju zasipanje strijelama.'“[66]

Pero

الَّذِى عَلَّمَ بِالْقَلَمِ

Koji poučava peru.[67]

ن وَ الْقَلَمِ وَ مَا يَسْطُرُونَ

Nun. Tako mi kalema i onoga što oni pišu![68]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Na Dan stajanja biće priveden pisac u kovčegu od vatre, zaključan bravama od vatre. Tada će se gledati u pero njegovo, u šta ga je upotrijebio; ako ga bude upotrijebio u priskrbljivanje pokornosti Bogu i sticanje zadovoljstva Njegovog, biće oslobođen iz kovčega, a ako ga bude upotrijebio u iskazivanje neposlušnosti Bogu, biće ostavljen u kovčegu sedamdeset godina.“[69]

Korisnost od iznošenja primjera u dostavljanju

Primjer puta Bogu Svevišnjem

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, Bog je iznio primjer Pravoga puta: na dvije strane puta su dvije kuće otvorenih vrata; na vratima su zavjese i pozivalac koji poziva na početak puta, i drugi koji poziva iznad njega; Bog poziva u kuću mira i vodi koga hoće Pravim putem; vrata koja su na stranama puta su Božije granice: niko ne zađe u granice Božije dok se ne otkrije zavjesa; onaj koji poziva odozgo je opominjalac Gospodara svoga.“[70]

Primjer Vjerovjesnika, s.a.v.a., njegove zajednice i poslanja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ja i vi smo poput čovjeka koji je zapalio vatru pa u nju padaju leptiri i skakavci, a on ih odbija od nje; ja vas držim za vaše pasove, zadržavajući vas od vatre, a vi se otimate iz mojih ruku.“[71]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Moj primjer i primjer onog s čime me je Bog poslao je poput čovjeka koji je došao nekom narodu i rekao: 'O narode, ja sam zaista vidio vojsku svojim očima, i ja sam vam sigurno opominjalac iskreni, pa spašavajte se, spašavajte se!' Jedna skupina od njih ga je poslušala pa su krenuli noću i polahko otputovali, i tako se spasili. Druga skupina od njih su ga u laž utjerivali pa su ostali na svojim mjestima; ujutro ih je ta vojska napala, pogubila ih i istrijebila. To je primjer onoga koji me poslušao i slijedio ono s čim sam došao, i primjer onoga koji me nije poslušao i lažnim smatrao ono što sam donio od Istine.“[72]

Primjer Vjerovjesnika, s.a.v.a., i Smaka svijeta

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ja i Smak svijeta smo kao dva založena konja; ja i Smak svijeta smo kao čovjek koga je njegov narod poslao u izvidnicu, a kada se pobojao da će biti pretečen počeo je mahati svojim ogrtačem, vičući: 'Stiže vam se, stiže vam se! To sam ja, to sam ja!“[73]

Primjer vjernika

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Vjernik je poput prodavača mirisa: ako s njim sjediš, koristi ti, ako s njim ideš, koristi ti, ako se s njim udružiš, koristi ti.“[74]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Vjernik je poput klasa žita: nekad se savija, a nekad se uspravlja.“[75]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Vjernik je kao usjev: vjetrovi ga stalno njišu, a neprekidno ga pogađa iskušenje. A licemjer je kao kedrovo drvo: ono se ne trese dok ne prispije za sječu!“[76]

Primjer vjernika i njegova brata

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Vjernik i njegov brat su kao dvije šake: jedna drugu čisti.“[77]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Vjernici su u svojoj međusobnoj ljubavi, samilosti i saosjećajnosti kao tijelo: kada oboli neki njegov dio, ostali dijelovi saosjećaju nesanicom i groznicom.“[78]

Primjer pet klanjanja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Pet klanjanja su poput rijeke s pitkom vodom koja teče pokraj vrata nekog od vas; on se u njoj svaki dan kupa po pet puta i to uklanja svaku prljavštinu.“[79]

Primjer onog koji troši na putu Boga Višnjeg

مَثَلُ الَّذِينَ يُنْفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِى سَبِيلِ اللَّهِ كَمَثَلِ حَبَّةٍ أَنْبَتَتْ سَبْعَ سَنَابِلَ فِى كُلِّ سُنْبُلَةٍ مِائَةُ حَبَّةٍ وَ اللَّهُ يُضَاعِفُ لِمَنْ يَشَاءُ وَ اللَّهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ

Oni koji imanja svoja troše na Allahovu putu sliče na onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. – Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i zna sve.[80]

U zbirci Sahihu Muslim prenosi Ebu Hurejra od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: „Tvrdica i darežljivac su poput dva čovjeka na kojima su dva željezna oklopa; kada darežljivac odluči dati milostinju proširi se njegov oklop, tako da ona izbriše njegov trag, a kada tvrdica odluči dati milostinju, on se stisne na njemu, njegove ruke se priljube uz njegovu ključnu kost i svaka halka na oklopu se pribije uz drugu.“ Prenosilac dodaje: „Čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., kada kaže: 'On će se naprezati da ga proširi, ali neće uspjeti.'“[81]

Primjer onoga koji vraća svoj dar

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj koji vraća svoju milostinju je poput psa koji jede i kada se najede, povrati pojedeno, a potom se vrati i to poliže.“[82]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Mi nemamo lošeg primjera; onaj ko vrati svoj poklon, sliči psu koji se vraća svojoj bljuvotini.“[83]

Pravila dostavljanja

Otpočinjanje s Božijim imenom (Bismillom)

U zbirci Musned Ibn Hanbela prenosi Ebu Hurejra: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: 'Svaki govor ili važan posao koji ne započne s prisjećanjem Boga je manjkav.' Ili je rekao: 'Sakat je.'“[84]

Zahvala Bogu i prizivanje blagoslova na Allahova Poslanika, s.a.v.a.

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Svaki važan posao koji ne započne sa hvalom i pohvalom Bogu i blagoslovom na mene, sakat je, kusav i bez ikakva blagoslova.“[85]

Jasnoća u govoru

وَ احْلُلْ عُقْدَةً مِّن لِّسَانِى * يَفْقَهُواْ قَوْلِى

I odriješi uzao sa jezika mog da bi razumjeli govor moj.[86]

U zbirci Sunen Ebu Davuda se prenosi od Aiše: „Govor Allahova Poslanika, s.a.v.a., bijaše jasan govor koji je razumio svako ko ga je čuo.“[87]

Imam Hasan, mir s njim, je prenio od Hinda ibn Ebi Hala et-Temimija, koji bijaše opisivač spoljašnjosti Vjerovjesnika, s.a.v.a.: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., je govorio obuhvatnim, jasnim govorom, u kojem nije bilo ni viška, ni manjka.“[88]

Pokazivanje onog što ne treba otvoreno iznositi

U zbirci Sunen Ebu Davuda se prenosi od Aiše: „Kada bi do Vjerovjesnika, s.a.v.s., dospjelo nešto o nekom čovjeku, on ne bi rekao: 'Šta misli taj i taj?', nego bi govorio: 'Šta misle neki ljudi koji govore to i to?'“[89]

Uvažavanje podobnosti onoga kome se obraća

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Isa, sin Merjemin, mir s njim, ustao je među potomcima Israilovim i rekao: 'O sinovi Israilovi, ne govorite mudro neznalicama pa da im nepravdu učinite, a ne uskraćujte to dostojnim nje pa da im nasilje učinite!'“[90]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko ostavlja znanje kod onih koji ga nisu dostojni, poput je onoga koji svinjama stavlja ogrlice od dragulja, bisera i zlata.“[91]

Uvažavanje podobnosti onoga kome se dostavlja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ne govorite ljudima načinom koji oni ne poznaju! Zar želite da oni Boga i Njegova Poslanika u laž utjeruju?!“[92]

Uvažavanje stanja onoga kome se dostavlja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ja zaista dobro pazim kada vas savjetujem, bojeći se da vam ne dosadim.“[93]

U zbirci Musned Ibn Hanbela prenosi Kajs ibn Ebi Hazim od svoga oca: „Vjerovjesnik, s.a.v.a., me je, dok je govorio, ugledao kako stojim na suncu pa mi je naredio da se premjestim u hlad.“[94]

Poznavanje onoga kome se dostavlja poruka

Osnovna potreba koja dolazi prije bilo kojeg dostavljačkog plana je poznavanje onoga kome se poruka želi dostaviti. Ako dostavljač ne poznaje misaone domete i psihičke mogućnosti osobe kojoj dostavlja poruku, ako nema potrebna znanja o njegovom umnom i duševnom stanju, o tome koliko je podložan uticajima i o zaprekama koje mu onemogućavaju prihvatanje govora dostavljača, onda on nema ispravnog plana o djelatnosti dostavljanja.

Stepen podložnosti uticaju osobe kojoj se dostavlja

Jedna od važnih postavki koje su naglašene u Kur'anu i Hadisu, o potrebi poznavanja osobe kojoj se priopćava poruka, jeste nejednakost među ljudima u sposobnosti primanja, prirodnim i stečenim mogućnostima i dometima njihovog odaziva korisnom i izgrađujućem dostavljanju. Ako uzmemo u obzir tu nejednakost, shvatamo da svaki govor ne koristi svakom; postoji način priopćavanja koji koristi nekom pojedincu ili nekoj skupini, a ne koristi drugoj osobi ili drugoj skupini, štaviše, može im nanijeti štetu. Poslanicima je zato bilo naređeno da imaju u vidu umne i psihičke mogućnosti ljudi kada priopćavaju Objavu.

Nesudaranje s naravskim iskonskim težnjama ljudi

Jedan od nedostataka koji prati tok dostavljanja poruke općenito jeste pretvaranje dostavljanja u njegovu suprotnost od strane samog dostavljača. Često se u područjima političkog, društvenog i kulturološkog obavještavanja događa suprotan učinak od onog koji se želio postići tim obavještavanjem. Jedan od uzroka te pojave je zanemarivanje psihološke strane pri tome, pa dostavljački ili obavještavajući čin bude suprotan zahtjevima naravi i prirodnim potrebama ljudi.

Ako dostavljač zaista poznaje islamsku poruku i ima dobro znanje o naravskim iskonskim potrebama onoga kome poruku dostavlja, on nikada neće u ime vjere i cilja koji želi postići u dostavljanju poruke islama učiniti bilo šta suprotno tim iskonskim ljudskim potrebama i njihovim prirodnim pravima.

Uvažavanje načela najprečega

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Abbasa: „Kada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., upućivao Muaza ibn Džebela stanovnicima Jemena, rekao mu je: 'Odlaziš ljudima od sljedbenika Knjige, pa neka bude prvo čemu ćeš ih pozvati: da vjeruju u Jednog Jedinog Boga Svevišnjeg! Kada to prihvate, obavijesti ih da im je Bog naredio pet klanjanja tokom dana i noći; kada budu klanjali, obavijesti ih da im je Bog propisao zekat u njihovoj imovini; uzimaće ga od njihovih imućnih za njihove siromašne; kada na to pristanu, uzmi to od njih i kloni se najdragocjenije imovine ljudi!'“[95]

U djelu Et-Tevhid se prenosi od Ibn Abbasa: „Došao je jedan beduinski Arap Vjerovjesniku, s.a.v.a., pa rekao: 'O Allahov Poslaniče, nauči me čudnovatostima znanja!' Upitao je: 'Šta si uradio s glavnicom znanja, pa pitaš o njegovim rijetkostima?' Beduin je pripitao: 'A šta je glavnica znanja, o Allahov Poslaniče?' Odgovorio je: 'Poznavanje Boga istinskim poznavanjem.' Beduin je ponovo upitao: 'A šta je poznavanje Boga istinskim poznavanjem?' Vjerovjesnik, s.a.v.a., je odgovorio: 'Da Ga poznaješ bez kao, slično i jednako, i da je On Jedan Jedini, Vanjski, Unutrašnji, Prvi, Posljednji, nema Mu jednakog niti takmaca; to je poznavanje Boga istinskim poznavanjem.'“[96]

Uvažavanje sažetosti

U zbirci Sunen Ebu Davuda se prenosi od Ammara ibn Jasira: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., nam je naredio skraćivanje govora.“[97]

U zbirci Sunen Ebu Davuda se prenosi od Džabira ibn Semura es-Sevaija: „Allahov Poslanik, s.a.v.a., nije petkom hutbom dugo savjetovao: bijahu to jednostavne i kratke poruke.“[98]

Činioci uspjeha dostavljača upute

Uspjeh ili neuspjeh dostavljača upute i sačinioca nacrta priopćavanja u ozbiljenju zadatih ciljeva ovisi o pet činilaca:

Pobuda dostavljača upute

Nesumnjivo, ono što potiče dostavljača upute je prije svega njegov uspjeh i postizanje svrhe nacrta dostavljanja. Sve što je taj poticaj jači, njegova nada u uspjeh je veća. Razmatranje tekstova koji kazuju o položaju dostavljanja i dostavljača upute u vidiku islamske poruke pomaže jačanju te pobude u svakom dostavljaču i sačiniocu nacrta dostavljanja upute.

Ti tekstovi kazuju o dostavljanju poruke kao strogoj dužnosti od Boga i vjerskom poslanju; oni potvrđuju korisne plodove tog činjenja i blagoslove koji pripadaju dostavljaču upute, s jedne, i cijeloj zajednici, s druge strane; oni dostavljanje upute smatraju temeljem u duhovnom oživljenju i činom pomaganja Božije vjere.

Također, ti tekstovi predstavljaju dostavljača upute kao opunomoćenika od Boga, izaslanika od strane Poslanika, tumača Božije knjige i Božijim dokazom protiv Njegovih stvorenja; dostavljač upute je tumač Istine, povjerenik od Boga i pozivalac ljudi Bogu.

Osim predočenog, ono što sadrže tekstovi o pravima dostavljača upute i nagradi za njegovo dostavljačko poslanje ima za svrhu jačanje pobude kod dostavljača poruke i sačinioca nacrta dostavljanja.

Sadržaj dostavljanja upute

Sadržaj dostavljanja upute se smatra drugim glavnim uvjetom uspjeha dostavljača upute u njegovom poslanju. Sve što je sadržaj dostavljanja upute u većem saglasju s razumskim i naravskim mjerama i ima u sebi više kulturološkog i misaonog izobilja to su njegov uspjeh i uticaj na duše ljudi veći.

Osobine dostavljača upute

Treći važni uvjet uspjeha dostavljača su njegova svojstva i lične osobine. Dostavljač će moći zauzeti svoje istinsko mjesto u nastavljanju puta vjerovjesnika i zaštiti vjerskih vrijednosti ako bude ispunio znanstvene, moralne i praktične uvjete koji se, u islamskom viđenju, moraju nužno naći kod pozivaoca ka Božijem Putu i općeljudskim i islamskim vrijednostima.

Sredstva dostavljanja upute

Govor je najvažnije sredstvo dostavljanja. U svom općem značenju govor je tokom povijesti bio i ostao jedino dostavljačko sredstvo. Putem njega dostavljač prenosi svoju poruku onima kojima se obraća u vidu savjeta, ili besjede, ili rasprave, ili proznog, ili pjesničkog iskaza.

Ono što je posebno značajno u predočenom je okolnost da časni hadisi ubrajaju i pisanje u primjere govora i smatraju rukopis jezikom ruke. Na toj osnovi, neka savremena sredstva obavještavanja, kao što su bioskop i pozorište, također ulaze u skupinu različitih vidova govora.

Način dostavljanja upute

To je peti važni uvjet uspjeha poslanja dostavljača. Dostavljanje upute je sjajna vještina, čak i umjetnost. Savršeni dostavljač je izvanredan umjetnik. Zato je njegova dužnost da, uz brigu o četiri spomenuta, vodi računa i o petom glavnom uvjetu: načinu dostavljanja; bez njega on ne zaslužuje gornji naziv.

Vještina dostavljanja upute podrazumijeva korištenje svrsishodnih i djelotvornih, a izbjegavanje beskorisnih načina u dostavljanju željene poruke u svijest onoga kome se ona želi priopćiti.

Opasnosti na putu dostavljanja upute

Neusklađenost djela i govora

A – Upozorenje na neusklađenost djela i govora

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ ءَامَنُواْ لِمَ تَقُولُونَ مَا لاَ تَفْعَلُونَ * كَبُرَ مَقْتًا عِندَ اللَّهِ أَن تَقُولُواْ مَا لاَ تَفْعَلُونَ

O vi koji vjerujete, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje ne prate djela![99]

أَتَأْمُرُونَ النَّاسَ بِالْبِرِّ وَ تَنسَوْنَ أَنفُسَكُمْ وَ أَنتُمْ تَتْلُونَ الْكِتَابَ أَفَلاَ تَعْقِلُونَ 

Zar od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?[100]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao Ebu Zerru el-Gafariju: „O Ebu Zerre, onaj čije se djelo podudara s njegovim govorom, postigao je svoju sreću, a onaj čije se djelo ne podudara s njegovim govorom je čovjek koji kori samoga sebe!“[101]

B – Pogibeljnost dostavljača upute koji govori ono šta ne radi

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Za svoju zajednicu se zaista ne bojim ni vjernika, ni mnogobožaca (mušrika); vjernika sprječava Bog njegovim vjerovanjem, a mnogobošca ukroćuje Bog njegovim mnogoboštvom (širkom). Ja se, zaista, bojim za vas svakog licemjera u srcu, znalaca na jeziku, koji govori ono što vi poznajete, a radi ono što vi osuđujete.“[102]

C – Kazna za dostavljača upute koji govori ono šta ne radi

Allahov Poslanik, s.a.v.a., u svome savjetovanju Ebu Zerra, rekao je: „O Ebu Zerre, neki od stanovnika Dženneta će ugledati neke od stanovnika Džehennema pa će upitati: Šta vas je dovelo u Vatru, jer mi smo ušli u Džennet zaslugom vašeg odgajanja i podučavanja nas?! Oni će odgovoriti: Zaista, mi smo tražili od vas da činiti dobro, a sami ga nismo činili.“[103]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj ko poziva ljude da nešto kažu ili urade, a on sam to ne radi, biće neprestano u Božijoj srdžbi, sve dok se ne ustegne od toga, ili ne počne raditi po onom šta govori ili čemu poziva.“[104]

Laž

وَ لَا تَقُولُوا لِمَا تَصِفُ أَلْسِنَتُكُمُ الْكَذِبَ هَذَا حَلَالٌ وَ هَذَا حَرَامٌ لِتَفْتَرُوا عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ إِنَّ الَّذِينَ يَفْتَرُونَ عَلَى اللَّهِ الْكَذِبَ لَا يُفْلِحُونَ

I ne govorite neistine jezicima svojim: „Ovo je dozvoljeno, a ovo je zabranjeno“, da biste tako o Allahu neistine iznosili. Zaista, oni koji o Allahu govore neistine – neće se spasiti![105]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj koji Kur'an tumači vlastitim mišljenjem, izmišlja laži na Boga.“[106]

Govor bez znanja

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao Ibn Mesudu: „Ne govori o znanju, osim što si čuo ili vidio, jer Bog Svevišnji kaže: Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum – za sve će se, zaista, odgovarati!“[107]

Oduljivanje

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Musa, mir s njim, susreo je Hidra, mir s njim, i rekao: 'Posavjetuj me!' Hidr je rekao: 'O tragaoče za znanjem, onome koji govori je manje dosadno nego onome koji sluša; zato ne izazivaj dosadu svojim sabesjednicima kada im govoriš!'“[108]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Nije rječitost u obilju govora, nego u razgovjetnosti onoga šta Bog Svevišnji voli.“[109]

Traženje nagrade

قُلْ مَا أَسْأَلُكُمْ عَلَيْهِ مِنْ أَجْرٍ إِلَّا مَنْ شَاءَ أَنْ يَتَّخِذَ إِلَى رَبِّهِ سَبِيلًا

Reci: „Za ovo od vas ne tražim druge nagrade, već da onaj koji hoće pođe putem koji vodi njegovu Gospodaru.“[110]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog voli čovjeka koji uči zanat kako bi njime bio neovisan od ljudi, a mrzi čovjeka koji stiče znanje kako bi mu ono postalo zanat.“[111]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Svevišnji je naučio Adema hiljadu zanata pa mu rekao: 'Reci svojoj djeci i potomcima: Ako se ne mognete strpjeti, tražite tim zanatima Ovaj svijet, a nemojte ga tražiti vjerom, jer iskreno ispovijedanje vjere je, zaista, Meni Jedinom. Teško onom ko vjerom traži Ovaj svijet, teško njemu!'“[112]

Rasprava o nagradi za dostavljanje poruke

Način života vjerovjesnika se zasnivao na načelu netraženja nagrade za dostavljanje Božanske poruke. Oni su mnogo puta javno govorili i ponavljali da ne traže naknadu od ljudi za trud u dostavljanju Božijih poslanica.

A – Nepovoljni odrazi traženja naknade za dostavljanje upute

1. Nestanak iskrene odanosti (ihlas)

Prvi važni moralni uvjet u dostavljanju Božije vjere je iskrena odanost. Taj uvjet će biti doveden u pitanje usljed traženja nagrade za dostavljanje. Tada će dostavljač potvrditi riječi Imama Alija, mir s njim, kojima opisuje takvog dostavljača: „On traži Ovaj svijet djelom Onoga svijeta, a ne traži Onaj svijet djelom Ovoga svijeta.“

2. Smanjenje učinka dostavljanja upute

Kada se dovede u pitanje uvjet iskrene odanosti, uticaj dostavljanja upute na život drugih će se sam od sebe smanjivati pa će nekada spasti na ništicu, a u nekim primjerima to može proizvesti i nepovoljne posljedice. Tada ljudi imaju pravo optužiti onoga ko uzima vjeru Božiju za sredstvo osiguranja svoga materijalnog života.

3. Iskrivljavanje vjerskih vrijednosti

Najveća šteta koja proističe iz dostavljanja vjere uz nagradu je iskrivljavanje vjerskih vrijednosti. Kada se poslanje dostavljanja upute svede na oblik robe, dostavljač će početi gledati na želju onoga kome priopćava umjesto da gleda na njegovu istinsku potrebu i biće prisiljen nuditi svoju robu u skladu s njegovim željama. Tako će iskrivljavanje vjerskih vrijednosti ponekad smatrati nužnom potrebom na putu postizanja svojih ovosvjetskih ciljeva.

B – Uzimanje nagrade za dostavljanje upute bez njezina traženja

Nepovoljni odrazi, na koje je ranije ukazano, pojavljuju se kada se dostavljač upute ponaša potpuno suprotno od načina na koji su se ponašali vjerovjesnici. Oni su govorili:

 „Zaista, mi ne želimo nagradu za dostavljanje Božanske poruke!“ Suprotno od toga, dostavljač o kojem je riječ ponavlja: „Ja hoću nagradu za to“, pa s vjerom Božijom postupa kao s robom.

Međutim, ako dostavljač upute ne bude tražio naknadu, a ljudi mu od sebe budu dali nagradu za osiguranje njegovih životnih potreba, u tom slučaju nema zapreka da je uzme. O tome se od Imama Sadika, mir s njim, prenosi da je rekao: „Učitelj ne podučava za naknadu, a primiće poklon koji mu se ponudi.“

C – Putevi osiguranja ekonomskih potreba dostavljaču upute

1. Osiguranje ekonomskih potreba dostavljaču upute od strane vlasti

Ako se islamskom poretku ukaže prilika da u potpunosti primijeni blistave propise islamskog učenja i da državna blagajna bude u nadležnosti islamske države, s jedne, i ne bude bilo potrebe da vjerske ustanove i vjerske vođe nadziru izvršne, zakonodavne i pravosudne organe, s druge strane, tada je možda islamska država najbolji način osiguranja ekonomskih potreba učenjacima u vjeri, među koje spadaju i dostavljači upute. Ali, takve okolnosti se ne mogu ozbiljiti, osim u vremenu vlade Imama Mehdija – Neka Bog Svevišnji ubrza njegovo olakšanje!

U sadašnjim okolnostima se ekonomska neovisnost učenjaka u vjeri čini nužnom, jer njihova ovisnost znači njihovo povođenje za politikom vlada i njihovo potčinjavanje njima, a trebalo bi da oni uistinu budu vodiči i usmjerivači vladarima ka ispravnom postupanju.

2. Samostalna ekonomska uprava

Drugi način osiguranja ekonomskih potreba dostavljačima upute je samostalna ekonomska uprava za kategoriju učenjaka u vjeri, odnosno da ravnatelji vjerskih ustanova preuzmu odgovornost uređenja posebnog proračuna za izučavanje i širenje vjerskih naučavanja na način koji će svima koji usvajaju, istražuju i dostavljaju ta znanja osigurati umjereno i sređeno življenje. Nema sumnje, postojanjem valjane uprave zadužene za sadašnju imovinu u nadležnosti učenjaka u vjeri, a koja je nastala prikupljanjem petine, zekata, poklona i slično, ekonomske potrebe svih koji pripadaju ovom području bile bi s lahkoćom osigurane.

3. Jačanje duhovne strane i vjerovanja u Božije jamstvo

Brojne predaje izričito kazuju da je Bog Svevišnji – osim što se obavezao da će opskrbiti svakog čovjeka i svaku životinju – posebnu pažnju usmjerio jamčenju opskrbe nosiocima znanja i onima koji su svoj život posvetili vođenju i upućivanju ljudi na ispravno postupanje.

Od Allahova Poslanika, s.a.v.a., se prenosi da je o tome rekao: „Zaista, Bog Svevišnji se posebno obavezao opskrbiti od Sebe onoga koji traži znanje u odnosu na ono što je zajamčio drugima.“

„Onoga koji se nastoji uputiti u razumijevanje vjere Bog će osloboditi od njegove brige i opskrbiće ga odakle i ne očekuje.“

Uistinu, ovi hadisi objašnjavaju časne kur'anske ajete, u kojima stoji: ...A onome kome je Allah stalno na umu, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha pouzdava, On mu je dovoljan.[113]

Nesumnjivo, jedan od očitih dokaza stalne svijesti o Bogu i pouzdanja u Njega je upućivanje u razumijevanje vjere na Božijem putu i putu služenja Njegovim stvorenjima.

Onaj pojedinac koji radi na putu jačanja svoje duhovne strane i posvećuje se učenju, istraživanju i upućivanju ljudi glavnicom stalne svijesti o Bogu i pouzdanja u Njega, njemu je Bog zajamčio da će mu dati opskrbu odakle i ne očekuje. Nepobitno iskustvo nosilaca znanja potvrđuje istinu koju razgovijetno ističu i Kur'an Časni i časni hadisi.

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 2, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković

 

 


[1] Ez-Zarijat, 55.

[2] El-Ihtidžadž, sv. 1, str. 157, predaja 32.

[3] El-Kafi, sv. 5, str. 28, predaja 4.

[4] El-Metalibu-l-‘alije, sv. 2, str. 166, predaja 1962.

[5] Fussilet, 33.

[6] El-Kafi, sv. 1, str. 403, predaja 1.

[7] Kenzu-l-‘ummal, sv. 10, str. 152, predaja 28779.

[8] El-Ma'ide, 99.

[9] El-Kafi, sv. 2, str. 606, predaja 9.

[10] En-Nahl, 43; El-Mu‘džemu-l-evsat, sv. 5, str. 298, predaja 5365.

[11] ‘Avali-l-leali, sv. 1, str. 292, predaja 163.

[12] El-Firdevs, sv. 4, str. 193, predaja 6597.

[13] El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 8, str. 91, predaja 7461.

[14] Miškatu-l-envar, str. 240, predaja 692.

[15] Besairu-d-deredžat, str. 5, predaja 16.

[16] El-Kafi, sv. 4, str. 27, predaja 4.

[17] El-A‘raf, 59-62.

[18] Musnedu Ibn Hanbel, sv. 7, str. 265, predaja 20198.

[19] El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajn, sv. 3, str. 59, predaja 4387.

[20] El-Iršad, sv. 1, str. 49.

[21] El-I‘tikadat, str. 64, predaja 19.

[22] El-A‘raf, 157.

[23] Delalilu-n-nubuvve, sv. 5, predaja 385.

[24] Eš-Šu‘ara, 106-107.

[25]Riječ sedīd, koja je upotrijebljena u ovom ajetu, znači: istinit, zakonit i koristan, tako da ajet znači: Govorite samo onda kada vaš govor ima ove osobine.

[26] El-Ahzab, 70; El-Merasil, str. 93, predaja 9.

[27] El-Emali li-t-Tusi, str. 596, predaja 1234.

[28] El-Kafi, sv. 2, str. 144, predaja 1.

[29] Ez-Zarijat, 56.

[30] El-Bekare, 21.

[31] El-Emali li-t-Tusi, str. 484, predaja 1058.

[32] El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 8, str. 91, predaja 7461.

[33] El-Bekare, 129.

[34] Sunenu Ibn Madže, sv. 1, str. 83, predaja 229.

[35] El-Kafi, sv. 1, str. 54, predaja 2.

[36] Kemalu-d-din, str. 221, predaja 7.

[37] Sebe', 28.

[38] Nehdžu-l-belaga, govor 109.

[39] En-Nisa, 165.

[40] Et-Tevhid, str. 45, predaja 4.

[41] Et-Tevbe, 122.

[42] El-Firdevs, sv. 5, str. 69, predaja 7486.

[43] El-Firdevs, sv. 1, str. 234, predaja 897.

[44] Kenzu-l-‘ummal, sv. 3, str. 84, predaja 5612.

[45] Sahihu Muslim, sv. 4, str. 1958, predaja 2526.

[46] Ez-Zuhd libni Hanbel, str. 391.

[47] El-Emali li-t-Tusi, str. 530, predaja 1162.

[48] El-Ahzab, 39.

[49] Kenzu-l-‘ummal, sv. 10, str. 217, predaja 29152.

[50] Sunenu Ibn Madže, sv. 2, str. 1328, predaja 4008.

[51] Ta-Ha, 25-28.

[52] El-Inširah, 1.

[53] El-Kalem, 48.

[54] Es-Siretun-n-nebevijje libni Kesir, sv. 3, str. 686.

[55] El-Fakih, sv. 1, str. 428, predaja 1263.

[56] Sunenu-t-Tirmizi, sv. 4, str. 645, predaja 2472.

[57] Sahihu-l-Buhari, sv. 3, str. 1282, predaja 3290.

[58] El-A‘raf, 68.

[59] Nehdžu-l-belaga, govor 95.

[60] Musnedu-š-šihab, str. 285, predaja 465.

[61] A‘lamu-d-din, str. 273.

[62] ‘Uddetu-d-da‘i, str. 70.

[63] El-Kafi, sv. 1, str. 39, predaja 3.

[64] El-Dža‘ferijjat, str. 230.

[65] Sunenu Ebi Davud, sv. 2, str. 303, predaja 5011.

[66] El-Musannef li ‘Abdirrezzak, sv. 11, str. 263, predaja 20500.

[67] El-‘Alek, 4.

[68] El-Kalem, 1.

[69] El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 11, str. 150, predaja 11450.

[70] Sunenu-t-Tirmizi, sv. 5, str. 144, predaja 2859.

[71] Kenzu-l-‘ummal, sv. 11, str. 410, predaja 31920.

[72] Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 180, predaja 914.

[73] Kenzu-l-‘ummal, sv. 14, str. 191, predaja 38332.

[74] Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 147, predaja 726.

[75] Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 147, predaja 730.

[76] Sunenu-t-Tirmizi, sv. 5, str. 150, predaja 2866.

[77] Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 154, predaja 765.

[78] Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 149, predaja 737.

[79] Kenzu-l-‘ummal, sv. 7, str. 291, predaja 18931.

[80] El-Bekare, 261.

[81] Sahihu Muslim, sv. 2, str. 709, predaja 77.

[82] Kenzu-l-‘ummal, sv. 16, str. 638, predaja 46163.

[83] Kenzu-l-‘ummal, sv. 16, str. 639, predaja 46167.

[84] Musnedu Ibn Hanbel, sv. 3, str. 281, predaja 8720.

[85] Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 558, predaja 2510.

[86] Ta-Ha, 27-28.

[87] Sunenu Ebi Davud, sv. 4, str. 261, predaja 4839.

[88] Me‘ani-l-ahbar, str. 81, predaja 1.

[89] Sunenu Ebi Davud, sv. 4, str. 250, predaja 4788.

[90] El-Fakih, sv. 4, str. 400, predaja 5858.

[91] Sunenu Ibn Madže, sv. 1, str. 81, predaja 224.

[92] El-Gajbe li-n-Nu‘mani, str. 34, predaja 2.

[93] El-Emali li-t-Tusi, str. 491, predaja 1077.

[94] Musnedu Ibn Hanbel, sv. 6, str. 362, predaja 18333.

[95] Sahihu-l-Buhari, sv. 6, str. 2685, predaja 6937.

[96] Et-Tevhid, str. 284, predaja 5.

[97] Sunenu Ebi Davud, sv. 1, str. 289, predaja 1106.

[98] Sunenu Ebi Davud, sv. 1, str. 289, predaja 1107.

[99] Es-Saff, 2-3.

[100] El-Bekare, 44.

[101] El-Emali li-t-Tusi, str. 528, predaja 1162.

[102] Nehdžu-l-belaga, pismo 27.

[103] El-Emali li-t-Tusi, str. 527, predaja 1162.

[104]Hil'jetu-l-evlija, sv. 2, str. 7.

[105] En-Nahl, 116.

[106] Kemalu-d-din, str. 257, predaja 1.

[107] El-Isra, 36; Mekarimu-l-ahlak, sv. 2, str. 355, predaja 2660.

[108] Mun'jetu-l-murid, str. 140.

[109] El-Firdevs, sv. 3, str. 399, predaja 5215.

[110] El-Furkan, 57.

[111] Rebi‘u-l-ebrar, sv. 2, str. 543.

[112] El-Firdevs, sv. 3, str. 42, predaja 4105.

[113] Et-Talak, 2-3.

 
×

Log in