Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Društveni moral

A A A
Čestiti ljudi i popravljanje društva - II dio

Čestiti ljudi i popravljanje društva - II dio

U prvom dijelu članka Čestiti ljudi i popravljanje društva, bilo je riječi o naređivanju dobra i odvraćanju od zla kao osnovnom metodom popravljanja društva sa stanovišta islama. Uspostavljanje krivičnih zakona također predstavlja jednu od metoda popravljanja društva.

Krivično pravo u islamu, čiji su uvjeti i osobenosti podrobno pojašnjeni u fikhu, kodificirano je tako da se, s jedne strane, poštuju privatnost i privatne stvari pojedinaca, a s druge strane, tako da bi u slučaju njegove potpune i precizne provedbe bilo jako malo onih koji bi se usudili da počine neko ružno djelo.

Sasvim je jasno da organiziranje zajednice iziskuje zakon, a “popravljanje” ljudske zajednice ne bi bilo moguće bez donošenja zakona, uspostavljanja društvene pravde i sigurnosti i neprekidnog nadzora provedbe zakona.

Opća obaveza poštivanja građanskih prava ima za posljedicu opće blagostanje u životnoj sredini i svakodnevnom saobraćanju. Kao što poštivanje zakona donosi poslovnu sigurnost i društvenu pravdu i ima za posljedicu veliki broj pozitivnih učinaka i blagodati, tako kršenje zakona predstavlja veliku opasnost koja remeti poredak u društvu, oduzima ljudima blagostanje i sigurnost te uništava pogodne uvjete za razvoj i napredak.

Kršioci zakona ne samo da sami čine nered i zlo već i ostale članove društva truju grijesima i kriminalom. Upravo zbog toga je u islamu donesen krivični zakon kako bi spriječio zlo zlikovaca i onemogućio da se i ostali uprljaju prekršajima.

Najvažnija odlika krivičnih propisa u islamu je da im nije cilj širenje nasilja, udovoljavanje ničijim hirovima niti nepravedna osveta, već su islamski propisi utemeljeni na načelima mudrosti, pravde i milosrdnosti i daleko su od bilo koje vrste pretjerivanja.

U ovom dijelu ćemo se upoznati sa nekim posebnostima islamskog krivičnog i kaznenog prava, pozivajući se na časne ajete Kur'ana.

Žestina ili pravda u kažnjavanju?

Neki ljudi postavljaju pitanje: Zašto je islamski krivični zakon tako strog i teško podnošljiv? Zašto je islam propisao kazne kao što su smaknuće i odsijecanje ruke? Zar nije bilo bolje da su propisane blaže kazne, kako ne bi došlo do povećanja nasilja u društvu i kako bi stanovništvo pretrpjelo što manju štetu?

Treba odgovoriti na sljedeći način: Osnovni kriterij islamskih zakona jeste uspostavljanje društvene pravde i sigurnosti, a osnovni cilj islamskih krivičnih zakona jeste iskorjenjivanje smutnje i opačine, kao i popravljanje ljudske zajednice. Naravno, u islamskoj kulturi svaki čovjek zaslužuje veliko poštovanje i on vrijedi kao svi ostali ljudi, kao što možemo vidjeti u sljedećem kur'anskom ajetu:

مَن قَتَلَ نَفْسًا بِغَيْرِ نَفْسٍ أَوْ فَسَادٍ فِى الأَرْضِ فَكَأَنَّمَا قَتَلَ النَّاسَ جَمِيعًا وَمَنْ أَحْيَاهَا فَكَأَنَّمَا أَحْيَا النَّاسَ جَمِيعًا

Ako neko ubije nekoga ko nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne čini – kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se nečiji život sačuva – kao da je svim ljudima život sačuvao.[1]

Čovjek vrijedi do onog trenutka dok se ne zaprlja prestupom i zločinom, a u slučaju kada ubijanjem neke osobe dovode u pitanje život nevinih ljudi, Kur'an preporučuje da se izvrši odmazda kako bi se vratila sigurnost u zajednicu i kako bi život u zajednici bio zajamčen:

وَلَكُمْ فِى الْقِصَاصِ حَيَاةٌ يَاْ أُولِى الأَلْبَابِ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

U odmazdi vam je – opstanak, o razumom obdareni, da biste bili bogobojazni![2]

Također, ljudska ruka ima vrijednost (krvarina za odsijecanje ruke iznosi pet stotina zlatnika) do onog trenutka dok je čista i povjerljiva, ali kada se uprlja krađom i prevarom, više neće imati vrijednosti.[3]

Uzvišeni Bog kaže:

وَالسَّارِقُ وَالسَّارِقَةُ فَاقْطَعُواْ أَيْدِيَهُمَا جَزَاءً بِمَا كَسَبَا نَكَالاً مِّنَ اللهِ وَاللهُ عَزِيزٌ حَكِيمٌ

Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar.[4]

Iz ovog ajeta može se zaključiti da je Božija kazna utemeljena na pravdi i da stoji nasuprot prestupa i zločina i nimalo ne doprinosi povećanju nasilja. Naprotiv, izvršavanje Božijih propisa donosi sigurnost u društveni život, a ovi propisi su postavljeni na osnovama mudrosti i općeg dobra zajednice. Njihovo provođenje donosi veliki broj poželjnih učinaka i blagodati, od kojih su mnoge za nas skrivene, ali ih Bog poznaje, kao što kaže u Kur'anu:

وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

Allah sve zna, a vi ne znate.[5]

Žestina kazne, pokazatelj veličine grijeha

Svaki grijeh ima štetne posljedice za samog grješnika i pripadnike zajednice, tako da pored materijalne štete i zaraženosti različitim tjelesnim bolestima, nanosi duševne štete i oboljenja poput depresije i anksioznosti. Grješniku biva uskraćeno sjećanje na Boga i veza sa Božijim miljenicima, što mu donosi mnogobrojne duhovne štete.

U onoj mjeri u kojoj su pojedinačne i društvene štete proizišle iz grijeha veće, u toj mjeri su kazne na Ovom i na Budućem svijetu teže. Kada je riječ o osobama koje ne mogu kontrolirati svoje seksualne nagone i koje su nepokorne, Kur'an za njih kaže:

الزَّانِيَةُ وَالزَّانِى فَاجْلِدُوا كُلَّ وَاحِدٍ مِّنْهُمَا مِئَةَ جَلْدَةٍ

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih.[6]

Zadovoljavanje tjelesnih poriva na nevaljao način nosi sa sobom štetne posljedice za pojedinca i društvo, ali ako to bude popraćeno kršenjem svetosti porodice ili predstavlja znak pretjerivanja u odavanju strastima i ako se takvo šta izvrši na jedan veoma ružan način, onda će biti kažnjeno teškom kaznom, kao što je rečeno o Lutovom narodu:

وَأَمْطَرْنَا عَلَيْهِم مَّطَرًا فَانظُرْ كَيْفَ كَانَ عَاقِبَةُ الْمُجْرِمِينَ

I na njih smo kišu spustili, pa pogledaj kako su razvratnici skončali.[7]

Prema tome, žestina kazne je pokazatelj veličine grijeha, i što je nered grješnika na zemlji veći, njegova kazna će biti žešća,[8] kao što kaže Uzvišeni Bog:

إِنَّمَا جَزَاءُ الَّذِينَ يُحَارِبُونَ اللّهَ وَرَسُولَهُ وَيَسْعَوْنَ فِى الأَرْضِ فَسَادًا أَن يُقَتَّلُواْ أَوْ يُصَلَّبُواْ أَوْ تُقَطَّعَ أَيْدِيهِمْ وَأَرْجُلُهُم مِّنْ خِلافٍ أَوْ يُنفَوْاْ مِنَ الأَرْضِ ذَلِكَ لَهُمْ خِزْىٌ فِى الدُّنْيَا وَلَهُمْ فِى الآخِرَةِ عَذَابٌ عَظِيمٌ

Kazna za one koji protiv Allaha i Poslanika Njegova vode rat i koji nered na Zemlji čine jeste da budu ubijeni, ili razapeti, ili da im se unakrst ruke i noge odsijeku ili da se iz zemlje prognaju. To im je poniženje na Ovom svijetu, a na Onom svijetu čeka ih patnja velika.[9]

Kazna sprječava činjenje prekršaja i predstavlja pouku za druge

Jedna od odlika islamskog sistema jeste brzina djelovanja zarad iskorjenjivanja smutnje i nereda, jer slabost u provođenju presuda ohrabruje zločince da i dalje čine prekršaje i zločine, a čuvanje kriminalaca u zatvorima predstavlja najvažniji činilac sprječavanja međusobnog učenja zlu i povećavanja njihove delinkvencije nakon što se vrate u zajednicu.

Također, odlučnost islamskog sistema vlasti u provođenju propisa uzrokuje da drugi uzimaju pouku – tako što se plaše težine kazne – i da se uzdržavaju od zločina i grijeha. Upravo zbog toga je u Kur'anu naređeno da se neki propisi provode odlučno i u prisustvu naroda, kao što je slučaj sa kaznom za bludnike, što vidimo iz kur'anskog ajeta:

الزَّانِيَةُ وَالزَّانِى فَاجْلِدُوا كُلَّ وَاحِدٍ مِّنْهُمَا مِئَةَ جَلْدَةٍ وَلَا تَأْخُذْكُم بِهِمَا رَأْفَةٌ فِى دِينِ اللَّهِ إِن كُنتُمْ تُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ وَلْيَشْهَدْ عَذَابَهُمَا طَائِفَةٌ مِّنَ الْمُؤْمِنِينَ

Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u Onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje![10]

Žestina kazne predstavlja jedan od najvažnijih činilaca uspostave društvene sigurnosti i ne samo da sprječava povećanje broja prestupnika u društvu već i priprema preduvjete za pokajanje nekih osoba koje su bile u redovima kriminalaca i pokvarenjaka. Takvi se pokaju prije nego što počine zločin i prije nego što budu podvrgnuti Božijem sudu pravde i u tom slučaju biva im oprošteno i bivaju oslobođeni kazne, kao što Uzvišeni kaže:

إِلاَّ الَّذِينَ تَابُواْ مِن قَبْلِ أَن تَقْدِرُواْ عَلَيْهِمْ فَاعْلَمُواْ أَنَّ اللّهَ غَفُورٌ رَّحِيمٌ

Ali ne i za one koji se pokaju prije nego što ih se domognete! I znajte da Allah prašta i da je milostiv.[11]

Teškoća dokazivanja zločina, put za očuvanje općeg morala

U islamskom sistemu vlasti, iako se krivični i kazneni zakoni izvršavaju odlučno, ulaže se velika pažnja prilikom dokazivanja prestupa. Niko ne može olahko osramotiti muslimana ili mu srozati ugled izvršavanjem kazne nad njim. Ukoliko neko na temelju pretpostavki, mišljenja i bez dovoljnih dokaza nekoga potvori, on sam će biti kažnjen. O tome Uzvišeni Bog kaže:

وَالَّذِينَ يَرْمُونَ الْمُحْصَنَاتِ ثُمَّ لَمْ يَأْتُوا بِأَرْبَعَةِ شُهَدَاءَ فَاجْلِدُوهُمْ ثَمَانِينَ جَلْدَةً وَلَا تَقْبَلُوا لَهُمْ شَهَادَةً أَبَدًا وَأُوْلَئِكَ هُمُ الْفَاسِقُونَ

One koji okrive udate žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udaraca biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primajte; to su nečasni ljudi.[12]

Strogost pri dokazivanju prestupa onemogućava širenje glasina u društvu i čuva dostojanstvo i ugled muslimana, dok međusobno raspredanje i pričanje ljudima o kriminalu i upoznavanje ljudi sa činjenjem prestupa u društvu malo-pomalo umanjuje ružnoću grijeha u njihovim očima te predstavlja činilac širenja ružnih djela među ljudima. Navedeno, također, potkopava opći moral društva i za posljedicu ima vidljive i nevidljive nepovoljne uticaje. Upravo zbog toga je Bog odredio žestoke kazne za takvo šta, a u Kur'anu o tome možemo pročitati sljedeće:

إِنَّ الَّذِينَ يُحِبُّونَ أَن تَشِيعَ الْفَاحِشَةُ فِى الَّذِينَ آمَنُوا لَهُمْ عَذَابٌ أَلِيمٌ فِى الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ وَاللَّهُ يَعْلَمُ وَأَنتُمْ لَا تَعْلَمُونَ

One koji vole da se među vjernicima širi razvrat čeka teška kazna i na Ovom i na Onom svijetu; Allah sve zna, a vi ne znate.[13]

Sažetak 

- Krivični zakoni u islamu su tako postavljeni da mogu preduprijediti činjenje ružnih djela i grijeha.

- U islamskim krivičnim zakonima, što je grijeh i prestup veći i teži – propisana je teža kazna. Drugim riječima, u islamu težina kazne pokazuje težinu grijeha.

- Islam je radi poštivanja općeg morala i očuvanja pojedinačnog dostojanstva put dokazivanja prestupa učinio teškim.

Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2012, preveo sa perzijskog: Sedad Dizdarević 



[1] El-Ma'ide, 32.

[2] El-Bekare, 179. Nemune, sv. 1, str. 603.

[3] Nemune, sv. 4, str. 379.

[4]El-Ma'ide, 38.

[5]En-Nur, 19.

[6] En-Nur, 2.

[7] El-A‘raf, 84.

[8] Nemune, sv. 4, str. 361.

[9] El-Ma'ide, 33.

[10]En-Nur, 2.

[11] El-Ma'ide, 34.Nemune, sv. 4, str. 362.

[12] En-Nur, 4.

[13] En-Nur, 19.Nemune, sv. 14, str. 403-404.

Zadnji put promijenjen: Petak, 29 Juli 2016 14:54
×

Log in