Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Mudrosti Vjerovjesnika islama

A A A
Uloga sudbine u svijetu i čovjekovim djelima

Uloga sudbine u svijetu i čovjekovim djelima

Božije određenje u stvaranju svijeta

Kur'an:

إِنَّا كُلَّ شَىْءٍ خَلَقْنَاهُ بِقَدَرٍ‌

Mi, zaista, sve s mjerom stvaramo.[1]

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog je odredio mjere pedeset hiljada godina prije nego je stvorio Nebesa i Zemlju.“[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Zaista, Bog Višnji je odredio mjere i uredio zbivanja dvije hiljade godina prije nego je stvorio Adema.“[3]

 

Božije određenje u stvaranju čovjeka

Kur'an:

وَمَا تَحْمِلُ مِنْ أُنثَىٰ وَلَا تَضَعُ إِلَّا بِعِلْمِهِ ۚ وَمَا يُعَمَّرُ مِن مُّعَمَّرٍ وَلَا يُنقَصُ مِنْ عُمُرِهِ إِلَّا فِي كِتَابٍ ۚ إِنَّ ذَٰلِكَ عَلَى اللَّـهِ يَسِيرٌ

... I nijedna žena ne zanese niti rodi, a da On to ne zna. I ničiji život se ne produži niti skrati, a da to nije u zabilježeno u Knjizi...[4] 

Hadis:

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Sve je po sudbini, čak i nemoć i pamet.“[5]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog je stvorio svako živo biće i odredio mu život, opskrbu i životne tegobe.“[6]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Znanje se zgodilo, pero osušilo i zbila se sudbina koja se odnosi na potvrdu Knjige, prihvatanje poslanika, sreću od Boga Višnjeg onom koji bude vjerovao i stalno na Boga mislio, na nesreću onom koji bude u laž ugonio i poricao, te na Božiju zaštitu vjernicima i Njegovo odricanje od pridružilaca.“[7]

 

Božije određenje dobra i zla

Kur'an:

وَإِن تُصِبْهُمْ حَسَنَةٌ يَقُولُوا هَـٰذِهِ مِنْ عِندِ اللَّـهِ ۖ وَإِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌ يَقُولُوا هَـٰذِهِ مِنْ عِندِكَ ۚ قُلْ كُلٌّ مِّنْ عِندِ اللَّـهِ ۖ فَمَالِ هَـٰؤُلَاءِ الْقَوْمِ لَا يَكَادُونَ يَفْقَهُونَ حَدِيثًا 

...Ako ih zadesi kakvo dobro, oni kažu: „Ovo je od Boga!“, a snađe li ih kakvo zlo, govore: „Ovo je od tebe!“ Reci: „Sve je od Boga!“ Pa šta je tim ljudima?! – oni kao da ne razumiju šta im se govori![8] 

Hadis:

U djelu Kenzu-l-‘ummal se prenosi od Ibn Abbasa da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: „Dvije skupine mojih sljedbenika nemaju udjela u predanosti Bogu: murdžije i kaderije.“ Neko je upitao: „Ko su murdžije?“, a on je odgovorio: „Oni koji govore: 'Vjerovanje je govor bez djela!'“ A na pitanje: „Ko su kaderije?“, odgovorio je: „Oni koji govore: 'Zlo nije unaprijed određeno (sudbina)!'“[9]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Onaj koji tvrdi da Bog Višnji zapovijeda činjenje zla i razvrata, laže na Boga. Onaj koji tvrdi da su dobro i zlo izvan Božije volje, lišava Boga vlasti Njegove.“[10]

 

Stvaranje dobra prije zla

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bog Višnji je rekao: 'O Ademe, Ja sam Bog Časni, stvorio sam dobro prije zla!“[11]

 

Božije određenje dužnosti, vrlina i grijeha

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Od Boga prenosim ovo što govorim. Bog Višnji kaže: 'O sine Ademov, željom Mojom ti si onaj koji želiš sebi što želiš, voljom Mojom ti si onaj koji voliš sebi što voliš, zahvaljujući Mojoj blagodati tebi, nadvladao si griješenje Meni, Mojom zaštitom, pomoći i životnom snagom ti si izvršio obaveze prema Meni. Ja sam zaslužniji za tvoja dobra djela od tebe, a ti si zaslužniji za svoja loša djela od Mene. Dobro od Mene tebi u onom što Ja povjeravam je na prvom mjestu. Zlo od Mene tebi je naknada za ono što si zgriješio. Dobročinstvom Mojim tebi ti si pokoran Meni, a svojim lošim mišljenjem o Meni ti gubiš nadu u milost Moju. Meni je hvala, a dokaz je protiv tebe zbog Objašnjenja jasnog (Objave). Tvoje griješenje otvara Mi put prema kažnjavanju tebe. Nagradu dobra u Mene ti imaš u dobročinstvu. Ja nisam odustao da te upozoravam i neću te kazniti u tvojoj časti. Nisam te zadužio iznad tvojih mogućnosti i nisam te opteretio odgovornošću, osim u onom što si sam preuzeo na sebe. Zadovoljan sam tobom dok si ti zadovoljan Mnome.'“[12]

 

Značenje izraza „jedna od dvije mogućnosti“

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Bogu se nije pokorno, ako je to pod prisilom, i nije Mu se neposlušno, ako je to usljed nemoći. On nije zanemario ljude u vladavini, ali je On Moćni u onome u čemu ih je učinio moćnim i Vladar u onome u čemu ih je ovlastio. Ako se ljudi povinuju poslušnosti Bogu, to niko ne može spriječiti niti od toga odvratiti. A ako Mu budu neposlušni, pa On htjedne da ih u tome spriječi, to će učiniti. Ukoliko neko odluči stati između nekoga i njegova djela pa to ne učini te taj uradi šta je namjeravao, to ne znači da ga je on u to uveo.“[13]

 

Osuda onih koji vjeruju u prisilu

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Ne poznaje Boga onaj koji ga upoređuje s Njegovim stvorenjima, niti ga opisuje pravedno onaj koji Mu pripisuje grijehe Njegovih robova.“[14]

Osuda onih koji vjeruju u slobodnu volju (kaderije)

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Dvije skupine mojih sljedbenika neće obuhvatiti moje zauzimanje (šefaat) na Dan stajanja: murdžije (oni koji smatraju da griješenjem ne gube vrijednost svoga vjerovanja) i kaderije (oni koji vjeruju u slobodnu volju).“[15]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kaderije su prokleti jezikom sedamdeset vjerovjesnika.“[16]

 

Pojam kaderija

A – Ono što upućuje da su kaderije zapravo mufevvidije (anarhisti)

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Kaderije govore: 'Dobro i zlo su djelo naših ruku!' Oni neće imati udjela u mome zauzimanju: niti sam ja od njih, niti su oni od mene.“[17]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Znajte, svaka zajednica ima medžuse (poklonike vatre). Medžusi ove zajednice su oni koji govore: 'Nema sudbine!', i tvrde da su volja i moć njihovi i za njih.“[18]

B – Ono što upućuje da su kaderije zapravo džeberije (oni koji vjeruju u predodređenje)

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: „Na kraju vremena će biti ljudi koji će činiti grijehe, govoreći: 'Zaista, Bog Višnji nam ih je već unaprijed odredio!'; onaj ko im se suprotstavi je poput borca sa isukanom sabljom na Božijem putu.“[19]

Rasprava o načelima predodređenja, prenesenog prava činjenja i mogućnosti između dvije mogućnosti

Pitanje predodređenja i prenesenog prava je još od najstarijih vremena zaokupljalo čovjeka. Da bismo bolje osvijetlili to pitanje, ovu temu smo razmatrali u tri dijela, i to: „načelo predodređenja“, „načelo prenesenog prava (činjenja)“ i „načelo mogućnosti između dvije mogućnosti“. 

Prvo: „Načelo predodređenja“

Predodređenje stoji nasuprot izboru i slobodnoj volji. Predodređen čovjek je onaj koji ne raspolaže ni sposobnošću, ni izborom, ni slobodom, dok je moćan i slobodnobirajući čovjek onaj koji posjeduje sposobnost, slobodu i slobodan izbor u činjenju i izvršenju određenog djela, kao i sposobnost da ga ne čini.

Dokazi „načela predodređenja“ i njihovo osporavanje

Pristalice „načela predodređenja“ navode dva dokaza koja ćemo ovdje navesti, a potom ćemo ih, ukratko, kritički razmotriti.

1. Privrženost sudbini

Božija sudbina je najvažniji dokaz onih koji zagovaraju načelo predodređenja. Oni smatraju da sloboda čovjekova izbora protivrječi Božijoj sudbini. Kažu: Ako je Bog, uistinu, odredio čovjeku da npr. pije alkohol, pa ako je čovjek slobodan da ostavi alkohol, i ostavi ga, onda to znači da je Bog pobijeđen, a čovjek pobjednik.

Kritika prvog dokaza pristalica predodređenja 

U odgovoru na ovaj dokaz potrebno je reći sljedeće: Sudbina u postupcima koje je čovjek učinio slobodnom voljom ne znači da su ljudi prisiljeni na činjenje tih djela. Božija sudbina ovdje znači da je Bog odredio čovjekovu sposobnost i dao mu moć u određenom obimu. Božija sudbina znači da je dosudio to ograničenje i proizveo ga. Također, i korištenje te ograničene moći je uvjetovano Božijim dopuštenjem.

Prema tome, kada čovjek počini grijeh, to nikako ne znači da je Bog time poražen, jer Bog je dao čovjeku sposobnost činjenja grijeha i nije ga htio spriječiti u njegovom činjenju sa stvaralačkog stanovišta njegova nastanka, iako je sa zakonodavnog stanovišta i putem Svojih poslanika objavio da nije zadovoljan činjenjem grijeha.

2. Privrženost načelu Božije Jednoće putem činjenja

Drugi dokaz pristalica predodređenja je načelo Božije Jednoće putem činjenja (tzv. praktični monoteizam), gdje je Bog Činitelj svih djela.

Kritičko razmatranje drugog dokaza pristalica predodređenja

U vezi s praktičnim monoteizmom potrebno je reći sljedeće: Ako to vjerovanje znači da je Bog Činitelj svih djela, među kojima su i čovjekova djela kao njegov vlastiti izbor i njegovi grijesi, to ne znači ništa drugo do samo predodređenje, što je pogrešno. Pravo značenje praktičnog monoteizma jeste da je sposobnost vršenja svih djela od strane Boga, čak i kada čovjek čini djela koja on hoće, jer je istina da je sposobnost tog činjenja stekao od Boga.

Drugo: „Načelo prenesenog prava činjenja“

Načelo prenesenog prava činjenja stoji nasuprot načelu predodređenja. Riječ je o prenošenju ljudskih čina u apsolutnom smislu njemu samom. Po ovom načelu, iako je čovjek u okviru djela koja su prenesena na njega stekao od Boga Višnjeg osnovu sposobnosti za vršenje djela, on nakon sticanja te sposobnosti posjeduje moć neovisnosti u svojim djelima. Ozbiljenje tih djela se ne oslanja na stvaralačko Božije dopuštenje. Štaviše, Bog nema moć ni mogućnost u odnosu na ta djela.

Na temelju ovog načela Bog nema moć uticaja na ljudska djela. Čovjek je moćan u pogledu djela koja on sam želi. Ali, ako i Bog ima moć uticaja na njih, tada postoje dvojica koja imaju moć u jednom istom suđenom činu, a to nije moguće.

Kritičko razmatranje načela prenesenog prava činjenja

Ovo načelo čini nužnim nemoć Boga Višnjeg, slabost Njegovu i ograničenje Njegove vlasti. Njegov nužni zahtjev je da Bog nema nikakve vlasti u pogledu čovjekovih slobodnih čina, kao i da je nemoćan zaustaviti čovjekovo djelo. Poznato je da su ograničenost, nemoć i slabost svojstva stvorenja pa se ne mogu pripisivati Stvoritelju.

U vezi s ništavnošću načela prenesenog prava činjenja kao i načela predodređenja, prenosi se od Imama Bakira, mir s njim, sljedeće: „On nije prenio pravo činjenja na Svoja stvorenja iz nemoći i slabosti, niti ih je nepravedno prisilio na neposlušnost Njemu.“

Treće: „Načelo ni predodređenosti, ni prenesenog prava činjenja“

Imami Poslanikove porodice, mir s njima, smatraju da je ispravno načelo ono koje zagovara središnji položaj, između načela predodređenja i načela prenesenog prava činjenja, kao njihov odgovor na načela predodređenja i prenesenog prava činjenja, s jedne, te sudbine, s druge strane. Od Imama Sadika, mir s njim, prenosi se: „Nema predodređenja i nema potpune slobode, postoji stepen između to dvoje.“

Po tom načelu ljudi nisu unaprijed predodređeni. Oni posjeduju moć i izbor. S druge strane, njima nisu u potpunosti prenesena djela, jer Bog također ima moć nad onim što je u moći ljudi. Štaviše, čovjekovo posjedovanje je izravno u Božijem vlasništvu: Bog je vazda imućniji i moćniji.

 

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama 1, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković



[1]El-Kamer, 49.

[2]Et-Tevhid, str. 368, predaja 7.

[3]‘Ujunu ahbari-r-Rida, sv. 1, str. 141, predaja 39.

[4]Fatir, 11.

[5]Sahihu Muslim, sv. 4, str. 2045, predaja 18.

[6]Sunenu-t-Tirmizi, sv. 4, str. 451, predaja 2143.

[7]Et-Tevhid, str. 343, predaja 13.

[8]En-Nisa, 78.

[9]Kenzu-l-‘ummal, sv. 1, str. 136, predaja 642.

[10]El-Kafi, sv. 1, str. 158, predaja 6.

[11]Tefsiru-l-‘Ajjaši, sv. 1, str. 35, predaja 21.

[12]Et-Tevhid, str. 343, predaja 13.

[13]Tuhafu-l-‘ukul, str. 37.

[14]Et-Tevhid, str. 47, predaja 10.

[15]Hil'jetu-l-evlija, sv. 9, str. 254.

[16]Et-Taraif, str. 344.

[17]El-Firdevs, sv. 3, str. 238, predaja 4706.

[18]Tefsiru-l-Kummi, sv. 1, str. 199.

[19]Et-Taraif, str. 344.

Zadnji put promijenjen: Utorak, 29 April 2014 19:32
×

Log in