Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Spoznaja i samospoznaja

Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo bili od sta­nov­ni­ka Vatre (El-Mulk, 10). وَقَالُوا لَوْ كُنَّا نَسْمَعُ أَوْ نَعْقِلُ مَا كُنَّا فِي أَصْحَابِ السَّعِيرِ

A A A

Propisi vezani za sticanje znanja

Tri su propisa vezana za sticanje znanja. Ono može biti farzi-ajn, farzi- kifaje i sunnet.

Što se tiče znanja koje je farzi-ajn,[1] to je ono nužno znanje o vjeri na kojem počivaju osnovni imperativi vjere. Upravo se na njega misli u hadisu:

“Traženje znanja je farz svakom muslimanu.”[2] To znanje obuhvata temelje vjerovanja i osnovne naredbe i zabrane.

Pod vjerovanjem se misli na vjerovanje u značenje dvaju šehadeta, poznavanje nužnih svojstava kojima se Bog opisuje, a šta je racionalno nemoguće Bogu pripisati, zatim potvrdu svega onoga sa čime je došao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve alihi, od dunjalučkih i ahiretskih stvari, a što je potvrđeno tevaturom,[3] sve ovo na obrazlo-žen i racionalan način tako da će ovakvim vjerovanjem srce biti uvje-reno i smireno.

A ono što je više od toga, kao neke dublje ilmul-kelamske disci-pline, to je farzi-kifaje zbog očuvanja vjere i davanja odgovora na nesuvislosti zastranjenih filozofija.

Pod imperativima se misli na upoznavanje namaskih šartova, kako i na koji način se namaz obavlja, kada nastupa a kada završava namasko vrijeme, kome je obaveza klanjati, kada ta obaveza počinje itd. Isto važi i za zekat, post, hadž. džihad, naređivanje dobra i odvraćanje od zla. A što se tiče ostalih poglavlja islamskog prava, kao što su pitanja koja se tiču privrede, poslovanja, svakodnevnih životnih prilika, obavezno je o njima znati propise onda kada nam zatrebaju u praksi, s tim da na skupini muslimana ostaje obaveza da se specijaliziraju u tim disciplinama, kako bi se običan čovjek koji se ne bavi islamskim znanjem mogao u životnim okolnostima pozivati na te iste vjerske autoritete i pitati ih o propisu.

U isto spada poznavanje halala i harama, šta je dozvoljeno a šta zabranjeno jesti, oblačiti i sl., što je nužno poznavati u vjeri. Isto važi i za brak i bračna prava supružnika itd.

Pod upoznavanjem onoga što je zabranjeno misli se na znanje o duhovnim prljavštinama, odgoju duše i čišćenju srca od pokvarenih navika, licemjerstva, zavisti, umišljenosti, oholosti itd., što je obuhvaćeno jednom od najvećih i najsvetijih nauka, koja je nažalost davno zamrla, tako da joj je danas teško i tragove prepoznati, a ono što je ostalo samo je puka forma i slika tesavufa.

Ukoliko bi neke od navedenih neizbježnih vjerskih obaveza trebalo naučiti prije nego što osoba bude dužna primjenjivati ih, npr. prije šerijatskog punoljetstva, zbog same skučenosti vremena i obaveza na skrbniku ili roditelju je obaveza da poduči svoje dijete, što spada u vjersku obavezu naređivanja da se dobra djela čine, a od zlih odvraća.

Rekao je Uzvišeni Allah:

 یاأَيُّهَا الَّذِينَ آمَنوُا قُوا أَنْفُسَكُمْ وَ أَهْلِيكُمْ نَارًا

O vi koji vjerujete, sebe i svoje porodice čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.[4]

Rekao je Imam Ali, ‘alejhis-selam: “Značenje ajeta je: Podučite ih onome što će ih spasiti od Vatre.”[5]

A što se farzi-kifaje tiče, to je znanje onih šerijatskih disciplina koje imaju takav status da se skupina muslimana obrazuje kako bi sa ostalih spala odgovornost, a ako se ne bi niko našao da to proučava, svi bi bili grješni. Također, može se reći da u ovo spadaju i one nauke na kojima počiva društvo i život, poput medicine, privrede, industrije, zanatstva, poljoprivrede, pa čak i neki oblici tradicionalne i alternativne medicine, kao hidžame itd.

Neki učenjaci su rekli: “Farzi-kifaje je značajniji od farzi-ajna jer se djelima pojedinaca sačuvala cijela zajednica od grijeha i odgo-vornosti, suprotno od farzi-ajna, od kojeg ima koristi samo lice koje se kloni grijeha.”

Što se tiče onih nauka koje bi bilo sunnet izučavati, tu bi spadalo poznavanje nafila, islamskog lijepog ponašanja, plemenite i pohvalne ćudi, adeta, adaba itd.

U ovo bi se moglo uvrstiti i proučavanje i posmatranje prirode te sklada u Svemiru, radi uvida u Božiju veličinu, mudrost i stva-ralaštvo.

Zatim slijede ostale nauke. Neke su bespogovorno haram, kao sihr, gatanje, neke vrste filozofije koje vode poricanju i sumnji. Neke su discipline u nekim slučajevima haram, a u nekim halal, kao npr. astrologija i geomantija. One su zabranjene ako bi čovjek vjerovao da utječu na ishod života, a dozvoljene bi bile u slučaju da čovjek vjeruje da je krajnji sud Allahov, a da su to samo znakovi koje je Allah postavio u Svemiru i da djeluju uzajamno u uzročno-poslje-dičnoj vezi. Neke discipline su samo mekruh zbog gubljenja vreme-na, kao npr. pjesništvo muveledina,[6] koje sadrži previše gazela i vodi dangubi i traćenju vremena. Neke nauke su opet mubah (dozvoljene), kao npr. poznavanje historije i događaja, pjesništva u kojem nema maločas spomenutog, a koje nije obavezno poznavati, kao što je obavezno npr. poznavati pjesništvo predislamskih Arapa koje je neophodno za razumijevanje Kur'ana i sunneta, što opet spada u poznavanje samog arapskog jezika.

Ostale discipline, matematičke, prirodne, zanatske, industrijske, uglavnom su – uzete same za sebe – u islamu opisane kao mubah-djela, a mogle bi se posmatrati i kao mendub (pohvaljene) gledano iz ugla nadgradnje i poduke uz islamske nauke, čime bi intelektualna moć i razina islamskog učenjaka bila obuhvatnija. A isto tako mogle bi biti i haram, ukoliko bi dovele do zapostavljanja onog znanja o vjeri i u vjeri koje je farzi-ajn ili farzi-kifaje, kao što je danas slučaj sa mnogim neznalicama o prirodi same suštine i biti vjere.

Isto važi i za pretjerano bavljenje onim granama nauka koje u vezi sa šerijatskim služe kao sredstva, sve dok postoji veća potreba za bavljenjem samim šerijatskim naukama.



[1] Obavezujuća dužnost svakog pojedinca.

[2] El Kafi 1/30

[3] Oko čega nema podjele među muslimanima, kao pet vakat-namaza, post, hadž, zekat, proživljenje, Sudnji dan, Džennet, Džehennem itd.

[4] Et-Tahrim, 6.

[5] Ed-Durrul-mensur, 6/244.

[6] Termin koji obuhvata arapsko pjesništvo od rane pojave islama do današnjeg dana. Autor je naglasio ovu vrstu, za razliku od predislamskog pjesništva, koje se smatra korisnimom sredstvom za razumijevanje samog Kur'ana. ( Prim. prev. )

Zadnji put promijenjen: Četvrtak, 03 Oktobar 2013 13:33
×

Log in