Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Pedagogija

S milošću Allahovom ti si nježan prema njima! A da si namrštena čela i tvrda srca, oni bi od tebe brzo otišli.

A A A
Rast i sazrijevanje djece

Rast i sazrijevanje djece

Svi zakoni Stvaranja i pravila prirode uspostavljeni su mudro i za dobrobit čovjeka. Zastranjenje i odstupanje od bilo kojeg od ovih zakona donosi nepovoljne posljedice, što neminovno za sobom povlači kažnjavanje prestupnika. Skrivanje spolnih nagona djece nekoliko godina prije njihova puberteta jeste samo jedno od hiljadu mudrih Božijih pravila u svijetu Stvaranja. 

Dijete u razdoblju skrivenosti spolnih nagona koristi priliku te mu jačaju građa i tjelesni organi. Dijete se dobro razvija, postiže svoju potpunost i čitavo tijelo je spremno preći u doba zrelosti. U vrijeme kada spolni nagon izađe iza zastora skrivenosti i kada prikrivena vatra strasti izbije ispod pepela i ukaže svoj plameni jezik, tada je dijete već izgradilo svoj tjelesni sistem i spremno je prihvatiti ovu promjenu. Ono je sada spremno na sve dolazeće okolnosti i uvjete. Dijete ovdje bez i najmanje opasnosti i sa najzdravijim tjelesnim prirodnim stanjem okončava svoje djetinjstvo i ulazi u doba puberteta koje predstavlja drugu etapu njegova života.

Ako se zakon prikrivanja spolnog nagona ne bude proveo u punoj mjeri, ako različiti činioci doprinose bržem sazrijevanju te ako se spolni nagon u djetetu pojavi prije njegovog prirodnog vremena, dijete će pogoditi raznolike anomalije i ostaviti loše tragove na njegovom tijelu i duši.

Bolest preranog sazrijevanja i posljedice koje proizlaze iz toga su prvi loši učinci ovog stanja. Da bi ova tema bila jasnija te da bi slušaoci o ovoj problematici stekli podrobnije informacije, prenijet ću vam sažete odlomke iz knjiga nekih svjetskih učenjaka o razvoju djeteta, kao i spremnosti djetetove tjelesne građe za potpunu zrelost.

Novorođenče predstavlja skup organa i raznolikih tjelesnih dijelova. Različiti tjelesni organi sastoje se od skupa različitih skupina sićušnih živih dijelova. Svaka od njih posjeduje različite i osobene odlike koje se u različitim uvjetima objedinjuju i tvore pojedini organ. Prema tome, novorođenče ili bilo koje živo stvorenje u svijetu sastoji se iz skupa različitih dijelova i oblikovano je od živih djelića. Današnja nauka ove sitne žive djeliće naziva ćelijama i rast tijela podrazumijeva povećavanje broja tih ćelija.

U svakom trenutku života u tijelu nastaju nove ćelije, a stare i potrošene ćelije izumiru. Budući da se ove dvije radnje događaju istovremeno, ako se izgradi više novih ćelija od ćelija koje nestaju, broj ćelija se, malo-pomalo, povećava i tijelo raste. Od početka života pa sve do početka treće decenije života, tijelo se zbog uvećanja broja novih ćelija razvija. Međutim, od dvadesete godine života pa nadalje broj novih ćelija odgovara broju umirućih ćelija, i upravo se zbog toga u ovim godinama završava tjelesni rast. S početkom doba starosti broj novih ćelija se jako smanjuje, dok broj umirućih ćelija ostaje stalan. Upravo zbog ovoga se broj ćelija kod starih osoba postepeno smanjuje, što znači da se tijelo kreće putem suprotnim rastu. Za rast i rađanje nove ćelije tijelu trebaju primarne materije i snaga. Primarne materije sastoje se od glukoze, ugljenih hidrata, masnoća i bjelančevina, koje kroz hranu ulaze u tjelesni sistem te se nakon mnoštva promjena apsorbuju u obliku sitnih tvari i postaju dostupne ćelijama.[1]

Jedno od najpreciznijih Božijih znamenja u građi čovjekovog tijela jeste začudni poredak i organizacija izgradnje ćelija. Od trenutka kada hrana uđe u želudac i kada se pokrene probavni sistem, pa sve do trenutka kada se ta hrana preinači u živu ćeliju, ona prolazi kroz začudne etape u kojima se događaju velike akcije i reakcije. 

Kada se sva sredstva pripreme, kada svaka ćelija u sebi gradi dovoljnu količinu potrebne materije i kada potrebna materija bude u količini dovoljnoj za život dvije ćelije, ćelija se dijeli te na taj način nastaju nove ćelije.

Jedini dio tijela koji je izuzet iz procesa ćelijske diobe jeste nervni sistem, dakle mozak i nervi. Budući da novorođenče donosi sve ćelije ovog sistema na Ovaj svijet sa sobom, i u toku života ne izgrađuje više ni jednu moždanu ili nervnu ćelija, gubitak ove vrste ćelija zbog bolesti ili udarca je nenadoknadiv. Ali, i pored svega toga, mozak i nervi novorođenčeta počinju da rastu bez uvećavanja broja ćelija. U prve tri godine života ovo se događa tako brzo da se približno 95 posto rasta mozga dogodi upravo u ove tri godine.[2]

 
 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, naslijeđe i odgoj 2, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić


[1]Hormonha, str. 8.

[2]Će midanam (Bolug),str. 25. 

Zadnji put promijenjen: Utorak, 19 Januar 2016 15:12
×

Log in