Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Moral i Etika

Šta je moral? Kakvo djelo možemo nazvati „moralnim“? Kakvo je djelo „nemoralno“? Koju od ljudskih osobina možemo nazvati moralnom, a koju nemoralnom?

A A A
Da li je čovjekova sklonost ka ahlaku fitretska osobina ili je nešto izvana nametnuto?

Da li je čovjekova sklonost ka ahlaku fitretska osobina ili je nešto izvana nametnuto?

Čovjek posjeduje sklonosti, želje i porive. Što su ove pojave bliže osjetilima, to su bliže i shvatanju, kao npr. potreba za jelom, spavanjem i sl., dok ono što je označeno kao taqwa (bogobojaznost) dolazi od ustručavanja, a svako ustručavanje od privlačnih stvari jeste nametanje. Upravo je vjera donijela takve odredbe i nazvala ih taklifom – dužnostima (što potiče od riječi kulfat – jedna vrsta pritiska koji zahtijeva trpnju). Postoji jedan broj užitaka koji nas privlače i koji su prijemčivi za tijelo. Kada se nađemo u dilemi da li utoliti glad ili ne, uvijek izaberemo jelo. Između slobode i zabrane biramo slobodu. Iz ovoga slijedi da je strast jednaka slobodi, a bogobojaznost zabrani. Sukladno ovome, strasti su puno bliže čovjekovom tijelu. Iz ovako postavljene teze može se izvući zaključak: “Ahlak ne može biti rezultat fitreta.”

Čovjekov ahlak je trag njegovih nutarnjih stremljenja, pa je prethodna teza ustvari antiteza ovoj. Odgovor na nju je da čovjek ima dva akla (uma): teoretski ili istraživački 'akl (nazari) i praktični 'akl ('amali).

'Akl nazari odgovara na suštinska pitanja poput: Ima li Boga ili ne, odakle dolazimo, zašto smo ovdje, jesmo li došli ili nas je neko doveo, da li smo slobodni ili neko upravlja nama kao i svim ostalim stvorenjima u svijetu? Odgovori na ova pitanja spadaju u domen teoretskog uma.

'Akl 'ameli, s druge strane, brine se o našim interesima: Hoću li se kandidirati za položaj, hoću li kupiti auto, izgradit ću raketu kako bih prije stigao do cilja, ili pokorit ću cio svijet. Sva današnja dostignuća u svijetu rezultat su 'akla 'amali. 'Akl 'amali dolazi čovjeku njegovim rođenjem. Ista je stvar i sa životinjama, što znači da je ova osobina zajednička životinjama i ljudima.

Za razliku od 'akla 'amali, 'akl nazari je neuhvatljiv i nije ga jednostavno definirati. Naprimjer, želja za ženidbom nije svojstvena novorođenčetu, već se vremenom razvija. I sam 'akl nazari je poput novorođenčeta koje se postepeno razvija. Ahlaku nas vodi upravo 'akl nazari. On je u početku veoma slabo razvijen i ako bi se našao naspram 'akla 'amali u djetinjstvu, ovaj potonji bi prevagnuo i pobijedio jer dijete nema sposobnost shvatanja pomoću teoretskog uma (ta sposobnost nije se u njemu još razvila).

Tvrdnja da su čovjekove strasti, proistekle iz tjelesnih prohtjeva, bliže njegovoj prirodi vrijedi samo za doba djetinjstva, ali razvojem razuma situacija postaje drugačija:

1) Istraživačkim razumom svjedočimo pojave u svijetu oko nas (npr. postoje ljudi koji su radi slobode svoje nacije spremni provesti godine u zatvoru).

2) Ova vrsta razuma jeste onaj centar u čovjeku koji se zadovoljava uspostavljanjem društvene pravde i uklanjanjem nasilja i nepravde. Iako ovakvi napori iziskuju žrtvu, čovjeku su lahki jer osjeća da čini nešto veliko, pa čak i ako promatrači nemaju direktne koristi od njihovih napora i žrtava, dive se njihovim djelima. Nasuprot ovome, jedan nasilnik nikada neće izazvati zadovoljstvo u narodu. Vladar koji ne rješava probleme sirotinje neće zadobiti simpatije naroda. Ovo potvrđuje da su moralne osobine dio prirode čovjeka, koji je konstruiran tako da po svojoj prirodi voli ahlak.

3) Razum nikada neće prihvatiti da od našeg Gospodara, koji je Apsolutna Istina, Ljepota i Svjetlo, potiče bilo šta loše u Ovom svijetu. Znalci će, naprimjer, reći: “Mi postupamo po dokazima, i ako nam neko predoči dokaz suprotan našim stavovima, mi nastojimo dati odgovor zašto mislimo onako kako mislimo. Pa ako je naš Gospodar lijep, onda je i ono što je On stvorio lijepo.”

فَأَقِمْ وَجْهَكَ لِلدِّينِ حَنِيفًا فِطْرَةَ اللَّهِ الَّتِي فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا لَا تَبْدِيلَ لِخَلْقِ اللَّهِ

Ti upravi svoje lice pravoj vjeri, fitretu čovjekovom po kome ga je Allah stvorio, dakle, stvorio je naše duše sklonu dobru: nema izmjene u Allahovom stvaranju.[1]

U ovom ajetu upotrebljava se izraz dini-hanif, naročita vrsta stvaranja, i čovjekov nepatvoreni fitret je po tom uzoru stvoren od Boga. Ajet dalje kaže da nema kolebanja čovjeka prema njegovom fitretu. A šta je taj uzorak po kome je čovjek stvoren? Prema Kur’anu, to je čovjekova sklonost ka tevhidu i vrhonaravnim okvirima ahlaka.

Imam Ali, a. s., u Stazi Rječitosti kaže: “Svrha poslanstva jeste razvijanje istraživačkog razuma.” Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Džennet i stremljenje njemu rezultat je akla.” Iz dosada rečenog možemo zaključiti sljedeće:

1) Čovjekova sklonost tevhidu zapretena je u njegovu prirodu i posredstvom fitreta on stremi Stvoritelju,

2) Ako se fitret njeguje, čovjek će njime priskrbiti neke atribute (sifate) Stvoritelja, npr. rahmanijjet (milostivost), adalet (pravednost) itd.

3) Poslanikova misija je buđenje ovih osobina i podsticanje čovjeka na izvršenje zadaće.

Zato Allah, dž.š., kaže: Ko učini dobro djelo, bit će deseterostruko nagrađen[2], što pokazuje povezanost fitreta sa Stvoriteljem. Usto, ovo nije jedina posljedica dobrog djela. Sve ovo potvrđuje da se čovjek kreće zajedno sa Univerzumom; znači on je u harmoniji sa svim stvorenjima, a grijeh remeti tu harmoniju i on je poput plivanja uz riječnu maticu. Iz tog razloga Ali, a.s., kaže: “Slabosti i strasti nagomilale su se oko vatre.” Džehennem ne nudi ništa svojim pristalicama do obmane, za razliku od Dženneta koji ne nudi nikakvu obmanu.

Izvor: Akbar Eydi, Savršeni ahlak, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2004,, s perzijskog preveo: Amar Imamović

[1] Ar-Rum, 30.

[2] Al-An’am, 160.

Zadnji put promijenjen: Četvrtak, 17 Septembar 2015 08:47
×

Log in