Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Moral i Etika

Šta je moral? Kakvo djelo možemo nazvati „moralnim“? Kakvo je djelo „nemoralno“? Koju od ljudskih osobina možemo nazvati moralnom, a koju nemoralnom?

A A A
Ljudsko usavršavanje

Ljudsko usavršavanje

Čovječanstvo je neprestano u svom uzlaznom hodu. Mnogo je činjenica koje čovječanstvo prekjučer nije poznavalo, a onda ih je jučer saznalo. Neke stvari su još jučer bile nepoznate, a već danas su postale poznate. Zasigurno je mnogo stvari koje današnji naraštaji ne znaju, a bit će poznate sutrašnjim naraštajima. Koliko god više čovjek bude naučno napredovao i upoznavao se sa tajnama univerzuma, toliko će bolje upoznati mudro ustrojstvo svijeta i više će se diviti Božijoj veličini i slavi.

Svijet se vrti pod zastavom Tevhida,

a Tevhid je zastava koju niko savijenu vidio nije.

Onoga dana kada je Musa, a.s., razgovarao sa faraonom i onoga dana kada je govor Musaa ibn Imrana u formi kur'anskih ajeta spušten plemenitom poslaniku Muhammedu, s.a.v.a., tada je znanje učenih ljudi o stvaranju svijeta, stvaranju živih bića i njihovoj uputi po stvaranju bilo jako ograničeno i beznačajno. Nisu poznavali više od onoga što su kod životinja i insekata mogli vidjeti svojim slabim okom bez ikakvih pomagala. Nisu znali da su realnosti i istine koje se ne mogu običnim okom vidjeti i talasi koji se običnim uhom ne mogu čuti mnogo brojniji od onoga što se može percipirati običnim vidom i sluhom. Ipak, u to vrijeme, Božije evlije i prvaci vjere putem Božanske objave i nadahnuća dobijali su informacije o tom skrivenom svijetu. Hazreti Ali u jednoj svojoj hutbi, hvaleći i veličajući Uzvišenog Gospodara, kaže:

“Gospodaru naš, ono što vidimo od Tvog stvaranja očarava nas, i zadivljuje nas Tvoja moć. Sve to opisujemo kao veličinu Tvoje Vlasti. Ali stvorio si stvari koje su skrivene od nas, i do čega ne dopiru naši pogledi, i koje ne mogu shvatiti naši umovi, jer su zavjese skrivenosti između nas.”[1]

Mnogo je više skrivenih i nespoznatljivih stvari i bića od onih koje vidimo.

Stvorenja mikroskopskih dimenzija

Unazad 14 stoljeća čovjek nije imao pojma o začudnom i fantastičnom mikrosvijetu. Tako u jeku objavljivanja Kur'ana niko nije mogao vjerovati da se u jednoj kapljici sperme nalaze milioni živih plivajućih bića. Ali kada je Feth ibn Jezid Džordžani pitao hazreti Ridu: “Zašto Boga nazivaju Suptilnim (latif)?”, Imam mu je odgovorio: “Zato što je stvorio suptilna stvorenja i što je o svima njima podrobno informisan. On je Stvoritelj suptilnih stvorenja, sićušnih životinjica poput sitnih komaraca i bića sitnijih od njih – toliko sitnih da ih ljudsko oko ne može vidjeti. I upravo zbog ove sićušnosti ne razlikuje se muški od ženskog zametka, a ni novorođenče od prethodnog pretka.”[2]

Svijetla budućnost

Hazreti Rida je još u ono davno vrijeme imao saznanja o organizmima i živim bićima mikroskopske veličine, u vrijeme kada su učenjaci imali ograničene informacije i kada, zato što nisu imali naučne instrumente, nisu imali pojma o širini i rasprostranjenosti Božijih stvorenja. Časni Kur'an tada navješćuje čovječanstvu bolje dane i ljudima daje nadu da će doći vrijeme kada će moći spoznati skrivene stvari i događaje:

سَنُرِيهِمْ آيَاتِنَا فِى الْآفَاقِ وَفِى أَنفُسِهِمْ حَتَّى يَتَبَيَّنَ لَهُمْ أَنَّهُ الْحَقُّ أَوَلَمْ يَكْفِ بِرَبِّكَ أَنَّهُ عَلَى كُلِّ شَىْءٍ شَهِيدٌ

Pokazivat ćemo im Mi Znake Naše u prostranstvima svemirskim, i u njima samim, sve dok im ne bude jasno da je Gospodar tvoj svjedok stvari svake?![3]

Kao da je Uzvišeni Bog ljudima u vrijeme Božijeg Poslanika htio reći: Iako sam čovječanstvu do danas pokazao mnoštvo Svojih znakova i činjenica, postoje druge činjenice i saznanja koji su mnogo opsežniji od onih koje ste ranije znali i koje još ne znate. U bliskoj budućnosti pokazat ću vam nove znakove i veći broj zbilja da bi vam Moja istina bila još jasnija i očiglednija.

Od hazreti Sedžada su tražili da odgovori na pitanje o Tevhidu. Imam je odgovorio: “Uzvišeni je znao da će neki narodi pred kraj vremena biti duboko posvećeni nauci i preciznom izučavanju te je stoga objavio Kul huvallahu ehad i nekoliko ajeta iz sure Hadid.”[4]

Duboki i pronicljivi ljudi

Hazreti Sedžad je također kazivao o postepenom naučnom usavršavanju te kako će neki ajeti časnog Kur'ana u kasnijim vremenima biti tumačeni čvrstom logikom i dubokoumnim teorijama učenih ljudi tog vremena.

Bez sumnje, ljudi su danas na tragu naučnih napredaka došli do novih saznanja o kur'anskim ajetima koji govore o Božijim znakovima na Nebesima, a i u samim ljudima, o kojima ljudi u prošlosti nisu ništa znali, naprimjer o sljedećem ajetu:

رَبُّنَا الَّذِى أَعْطَى كُلَّ شَىْءٍ خَلْقَهُ ثُمَّ هَدَى

Gospodar naš je Onaj Koji je sve Svome stvorenju podario i potom ga uputio![5]

Približno se može razumjeti da je čovjek imao svijest o živim bićima. Pčela posjeduje cjelovit instrumentarij za svoj život i ona posredstvom kreacijske (tekvîni) upute zna kako da date životne instrumente upotrijebi. Lasta i golub kroz fitretsku uputu znaju kako i gdje da postave svoje gnijezdo i kako da svoje mlade odgoje i sačuvaju. Međutim, današnji naučnici su prevazišli posmatranje prostim očima i u stanju su i neka druga živa bića motriti optičkim instrumentima. Čak su, zahvaljujući svojim naučnim dostignućima, u stanju vidjeti ćeliju koja predstavlja prvotnu jedinku svih živih bića svijeta. Zasigurno je ovaj naučni napredak objelodanio mnoge skrivene znakove Božije i mnogo više nego ranije pokazao širok raspon Božanske prirodne upute. Doktor Alexis Carrel poznati je stručnjak histologije i embriologije. O njemu su napisali sljedeće:

Senzacionalnije od svih otkrića jeste otkriće velikog embriologa Alexisa Carrela. On je uspio u potpunosti uzgojiti tkivo te je čak uspio dio srca pileta čuvati 30 godina u institutu Rockefeller u Njujorku.[6]

Svijet ćelija

Ovaj veliki učenjak obavio je precizna istraživanja i stekao značajna iskustva o životu ćelija izvan tijela. Dio prijevoda tog kazivanja ovdje ćemo iznijeti. U isto vrijeme biva jasno da i ta sićušna i naizgled beznačajna ćelija koristi zrake milosti Božanske upute po stvaranju. Anatomi i fiziolozi još otprije poznaju opće karakteristike tkiva i organa, ali sve donedavno uopće nisu bili u stanju da analiziraju i upoznaju karakteristike ćelija. No, uz pomoć metoda koje omogućavaju uzgajanje živih tkiva u laboratorijama postalo je moguće dobiti mnogo više informacija i dublja saznanja o životu ćelije. Sada ćelije pokazuju začudne osobine i očigledne moći koje – premda su skrivene u običnim uvjetima – u nekim posebnim hemijsko-fizičkim stanjima postaju vidljive.[7]

Odgovornost ćelija

Ćelije, poput životinja, imaju različite rase, a u isto vrijeme određuju se posredstvom svojih strukturalnih posebnosti i znanstvenih karakteristika.[8]

Kada se različite vrste ćelija u laboratoriji puste da se razvijaju, postaju jasne njihove posebnosti poput posebnosti različitih vrsta mikroba. Svaka skupina ćelija ima određen broj posebnih osobina, pa i ako te ćelije godinama budu odvojene od tijela, one i dalje čuvaju osobine koje su imale u tijelu.[9]

Čak i ako se u ogromnom broju nađu na gomili u obliku tkiva ili organa, ćelije ne zaboravljaju svoje izvorno jedinstvo i poznaju unaprijed određene dužnosti koje trebaju izvršavati u sklopu tijela. Eksperimentom se pokazalo da ako se ćelije tkiva sluznice čuvaju nekoliko mjeseci izvan tijela, njihov broj se povećava, ali one i dalje čuvaju svoj raniji poredak poput mozaika. To znači da se organizuju u istom obliku u kakvom su bile u tijelu. Isto tako, bijela krvna zrnca izvan tijela jedu mikrobe i crvena krvna zrnca, iako više nema tijela da bi ga štitile od ovih napasnika. Jedna od osobina živih činilaca jeste i to da oni po fitretu poznaju svoje dužnosti. Ćelije izvan tijela mogu formirati naročita tkiva makar u ovom postupku nemale upućivača ni cilj. Naprimjer, ako iz jedne kapi krvi iz tečne plazme pustimo da nekoliko crvenih krvnih zrnaca zbog težine krene naniže poput potočića, ubrzo će se oko tog potočiča formirati nizovi fibriona i tanki zid u obliku cijevi kroz koji će crvena krvna zrnca prolaziti. Potom će se bijela krvna zrnca raširiti oko ove cjevčice i međusobno uvezati te tako formirati kapilare. Na ovaj način će krvna zrnca, bez postojanja srca, kolanja krvi i tkiva koje iziskuje krv, graditi dio sistema za kolanje krvi.[10]

Ono što su učenjaci sve do jučer znali o prirodnoj i kreacijskoj uputi Božijih stvorenja svodilo se otprilike na sljedeća saznanja npr. o mački:

1) Mačka je opskrbljena kompletnim instrumentarijem za održavanje života. Pored toga, ona posjeduje i poseban mehanizam za očuvanje vrste.

2) Mačka jako dobro zna kako da koristi svoje životne alatke, a jako dobro zna i kako da začne novog potomka, kako da ga u stomaku čuva do donošenja na svijet i kako da ga podiže.

Zanimljivo je da su naučnici današnjice otkrili da svaka mačka ima milijarde živih ćelija sa različitim osobinama i kvalitetama, pri čemu i svaka skupina tih ćelija gradi jedan zaseban organ. Još je zanimljivije da svaka od tih ćelija posjeduje sposobnost samostalnog preživljavanja. Dakle, kroz Božansku kreacijsku (tekvîni) uputu svaka ćelija zasebno zna svoj put sreće i put postizanja vlastitog savršenstva. Citolozi su otkrili da ćelije ne samo u živom organizmu nego i izvan tijela, naprimjer u laboratorijskim uvjetima, poznaju svoje obaveze. Ono što im je Uzvišeni Gospodar perom odredbe povjerio one nikada ne zaboravljaju i to vjerno izvršavaju.

Prošle godine su informativne novine prenijele da je italijanski profesor Daniele Petrucci uspio u laboratorijskim uvjetima u epruveti spojiti mušku i žensku polnu ćeliju i tako dobiti novo ljudsko biće.

Pariz, 14. januar, Francuska novinska agencija: Danas je objavljeno da je profesor Daniele Petrucci, jedan od najpoznatijih biologa, uspio spojiti mušku i žensku jajnu ćeliju izvan materice čime se napravio embrion kojeg je uzjagao vještačkim putem.[11]

Italijanski profesor Daniele Petrucci je potvrdio: Film koji sam pripremio veoma dobro pokazuje kako muški spermatozoid u epruveti ulazi u žensku jajnu ćeliju iz koje nastaje embrion koji se razvija narednih 29 dana.[12]

Katolički krugovi i Vatikan uvjereni su da ovakvi eksperimenti narušavaju i kvare duh i moral čovjeka te su svjetski učenjaci uvjereni da se ne treba upuštati u ovakve eksperimente kojima se proizvode živa bića, nakon čega se usmrćuju.[13]

Božanska uputa u svijetu ćelija

Da li je sam ovaj čin ubijanja djeteta iz epruvete s vjerskog stanovišta sporan ili ne, o tome ovdje ne bismo raspravljali. Međutim, osnova ovog naučnog postupka temelji se na jednom načelu aktualnog stvorenog svijeta, koji je samo jedan od odjeljaka Božanske upute očitovane u ćelijama. Spermatozoid u sjemenu čovjeka zapravo je samo jedna od stvari o kojoj je Musa ibn Imran rekao:

رَبُّنَا الَّذِى أَعْطَى كُلَّ شَىْءٍ خَلْقَهُ ثُمَّ هَدَى

Gospodar naš je Onaj Koji je sve Svome stvorenju podario i potom ga uputio![14]

Nadalje, Uzvišeni Bog je tom muškom spermiju dao potrebna uputstva, između ostalih i ljubav prema ženskom jajašcetu.

Uobičajeno je da je žensko jajašce smješteno u jajovodu. Muški spermiji su, po Božijoj zapovijedi, dužni doći do njega i na putu spajanja ulažu ogroman napor kako bi se jedan od njih spojio sa jajašcem i uzrokovao nastanak ljudskog bića.

Upravo kao što je kazano, naučnim eksperimentima je potvrđeno da su ćelije kadre da i izvan tijela egzistiraju te da na različite načine izvršavaju i ne zaboravljaju svoje zadane obaveze. Prema tome, ukoliko italijanski profesor uspije žensko jajašce izolovati iz materične cijevi i staviti ga u neku epruvetu te omogućiti mu sve potrebne ostale uvjete, muški će spermij, budući da i izvan tijela ne zaboravlja svoju ulogu i obavezu, i u tim novim okolnostima izvršiti svoju dužnost – spojit će sa sa ženskim jajašcetom i omogućiti da se formira novi ljudski zametak.

Svaka skupina ćelija u svom prirodnom okruženju pamti svoju funkciju i obavezu i kadra je tu obavezu izvršiti i u neprirodnim i neuobičajenim uvjetima. Ova velika tajna je toliko skrivena i nepoznata da mnogobrojni naučnici još uvijek nisu upoznati sa mnogim njenim detaljima.

Različite vrste ćelija se raspoznaju na osnovu svog specifičnog kretanja, načina grupisanja, izgleda njihovih kolonija, stepena razvoja, materija koje luče, hrane kojom se prehranjuju kao i njihovog vanjskog izgleda. U sklopu toga, zakonitosti svakog skupa ćelija odnosno organa su saglasne sa specifičnim osobinama svake ćelije. Da su ćelije imale isključivo one osobine koje su anatomisti poznavali, one ne bi mogle graditi tijelo. Ćelije se s novim okolnostima s kojima se u običnom životu i sa neograničenim brojem skrivenih specifičnosti, koje su vidljive samo naspram fizičke i hemijske transformacije sredine, suočavaju i grupišu u zgusnute forme čiji se redoslijed uređuje prema strukturalnim i praktičnim koristima i potrebama tijela.[15]

Ćelije nužno slijede uvjete svog okruženja, konstantno uzrokuju promjene unutar tog okruženja ili se mijenjaju shodno promjenama u okruženju. U suštini, ćelije su neodvojive od svoje okoline i kakvoće njihove strukture i djelovanja se određuju uz pomoć fizičkih, fizio-hemijskih i hemijskih stanja tekućine koja ih okružuje.[16]

Ćelije u normalnom i nenormalnom stanju različito funkcionišu, jer okolnosti i uvjeti sredine utiču na njih. U slučaju bolesti, koja predstavlja nenormalno stanje tijela, ćelije sa svojim skrivenim i nepoznatim karakteristikama, koje su po Božijoj zapovijesti položene u njih, izvode aktivnosti u funkciji odbrane tijela od bolesti. Trudnoća majke, također, predstavlja jedno neuobičajeno stanje. Iako prvobitna ćelija nastaje spajanjem spermatozoida i ženske jajne ćelije, sa stanovišta prirodnog okoliša materica nema razlike od neprirodnog okruženja u laboratoriji ali, bez sumnje, u toku devetomjesečnog rasta djeteta u trbuhu, ćelije majčinog tijela su pod uticajem novog trudničkog okruženja i obavljaju različite funkcije, kako bi bile funkcionalne u izgradnji prirodne strukture djeteta. Upravo iz ovog razloga italijanski profesor 29. dana prekida svoj eksperiment uzgoja laboratorijskog djeteta .

Dječiji zametak je nakon 25 dana zaprimio oblik i formu te je experiment 29. dana svjesno obustavljen. Italijanski profesor je objavio da je obustavio experiment zato što postojala vjerovatnoća da se iz embrija formira monstrum i da kasni razvoj djeteta ode u krivom pravcu.

Ova stvar pokazuje da naučnici još uvijek ne mogu u potpunosti kreirati potpune uvjete za razvoj embrija djeteta sve do njegovog rođenja izvan tijela majke. Još uvijek postoji nepoznanica o promjeni oblika organa, uticaju hormona i zagonetnoj igri između sjemena dvoje ljudskih bića.[17]

Neki nepismeni ljudi bez vjere koji koriste svaku priliku da iskoriste svoje neznalačke otrove napadaju na Božanska učenja te su zloupotrjebili i ovu priliku. Čuo sam da su neki kazali da čovjek može biti stvoritelj čovjeka i da se time djelatno zadaje udarac vjernicima koji funkciju stvaranja isključivo pripisuju Jedinom Uzvišenom Bogu.

Inkubator - mašina za uzgoj pilića

Ovdje je potrebno da pojašnjenja radi cijenjenoj gospodi ukažem na nekoliko stvari. Prirodni način za uzgoj pilića jeste taj da se jaja stavljaju pod krila kokoške te da se nakon nekoliko dana izlegu pilići. U prošlosti su neki zamislili da mogu posredstvom odgovarajuće temperature u inkubatoru izleći piliće. Ovaj postupak je u međuvremenu uspio te danas umjesto kokoški inkubator proizvodi piliće. Ali niko do danas nije uspio proizvesti jaje koje ima ulogu velike embrionalne ćelije pileta a neće to ni uspjeti, već će morati jaje dobijati upravo na način kako je to propisao Stvoritelj - pomoću kokoške. Danas, jedan italijanski profesor, također, kao i u procesu vještačkog uzgoja pilića, spaja mušku i žensku jajnu ćeliju u laboratorijskom inkubatoru, s tim što inkubator za piliće ima samo jednu funkciju - podešavanja temperature, dočim je italijanski profesor u svojoj laboratoriji obavio stotinu poslova i objedinio stotinu potrebnih uvjeta (toplota, vlaga, adekvatno okruženje, hrana za ćeliju - i sve druge uvjete potrebne za valjano okruženje). Naravno, on je sa naučnog aspekta učinio važan posao, ali ono što je najvažnije on nije izgradio ni spermatozoid ni jajašce, već je samo iskoristio načelo stvaranja čovjeka i njegova embriona na prirodni način, koji se inače odvija posredstvom Božijeg predodređenja i određenja (qada i qadera) i sve to je objedinio u laboratoriji, dodao tome hranu i uzgojio.

Ako se može kazati da su inkubator, ili oni koji se brinu o razvoju embriona i zametka, i koji se brinu o gorivu i temperaturi u inkubatoru stvoritelji pileta, onda se i u ovom slučaju može kazati da je profesor, također, stvoritelj djeteta.

Današnji svijet do sada nije otkrio tajnu života i nastanka živog organizma na zemaljskoj kugli, a kako će tek biti kadar da samostalno izgradi živu ćeliju, koja je izvor nastanka čovjeka ili životinje. Biolozi su, nakon godina truda i izučavanja, tek izrazili nadu da će možda kroz hiljadu godina razumjeti kako je nastalo živo biće.

Nepoznata tajna života

Za hiljadu godina čovjek će otkriti tajnu života, ali to ne znači da će čovjek moći stvoriti komarca, insekta ili živu ćeliju. Ova činjenica je iznešena na konferenciji pod imenom Darvin. Na kraju spomenute konferencije profesor Hans, američki učenjak, izjavio je da će u toku ovih hiljadu godina naučnici nastojati otkriti tajnu života.[18]

Kada je u pitanju spajanje muške i ženske spolne ćelije u laboratoriji, i nedostatnost postupka koji je izveo Italijan David, ukoliko se pretpostavi da će učenjaci uspjeti saznati sve skrivene karakteristike tjelesnih ćelija majke - njihove hemijske akcije i reakcije u vrijeme trudnoće - i da će sve njih prenijeti u laboratorijske uvjete, te ako na koncu uspjednu izgraditi zdravo dijete, ovo još uvijek nije udarac osnovi vjerovanja i Tevhida Božijeg, već je to jasan dokaz o redu i poretku svijeta kreacije Božije i živi dokaz o Mudrom i Sveznajućem Bogu koji je učinio da su čak i nevidljive čestice ovoga velikog svijeta stvorene prema ispravnim mjerama i razmjerama. Baš kao što se u časnom Kur'anu veli:

 

إِنَّا كُلَّ شيئٍ خَلَقْنَاهُ بِقَدَرٍ.

Mi stvar svaku s mjerom stvaramo.[19]

Bez sumnje, neuka priroda i niz slijepih slučajnosti nikada ne mogu biti izvor ovakvog reda, poretka i harmonije. Iz cjeline mog izlaganja slijedi zaključak da životinje i insekti, čak i ćelije, skrbe Božansku prirodnu uputu, te zbog toga, za postizanje svog poželjnog savršenstva, ne trebaju ničiju poduku i naobrazbu za postizanje savršenstva koje zaslužuju. Pčele i pauci program vlastitog usavršavanja skrbe u vidu Božanskog instikta, kao što i spermatozoidi i bijela krvna zrnca, također, imaju u sebi položene Božanske upute. Neke od djelatnosti insekata i životinja izvode se putem instikata, a doimaju se toliko važnim da su uvijek predmet ljudskog divljenja i čuđenja.

Amofil

Insekt zvani ‘amofil’ ne jede crve i hrani se travom, dok njegova mladunčad imaju potrebe za crvima. Zato amofil ujeda crva i s posebnim otrovom ga onesposobljava, ali ga ne ubija kako bi se njime hranili mladi kada se izlegu iz larvi. ‘Amofil’ zna da ako crv bude ubijen prije nego što njegovi mladi izlegu iz larvi on će istruhnuti i neće im biti ni od kakve koristi. Amofil je otkrio da ako ovi crvi ne budu dovoljno paralizirani brzo će pobjeći, u tom slučaju će njegovi potomci usljed neimanja hrane umrijeti. Upravo zato amofil tako ujeda crva da ne umre, a da ga onesvijesti.[20]

Životinje i insekti posredstvom prirodne upute uz najbolji red i disciplinu idu ka svom putu savršenstva i zato nemaju potrebe za odgojem i podučavanjem.

Zajedničko kod čovjeka i životinja

I čovjek jedan segment svojih životnih programa i zakona napredovanja provodi putem prirodne (tekvini) upute. I u tim aktivnostima isto kao životinje i insekti nema potrebe za podučavanjem. Želudac u varenju hrane, kao i jetra u absorbciji hranjivih materija, nemaju potrebe za učiteljem ni odgojem. Jajovod žene kada svakog mjeseca neprekidno stvara jedno jajašce, materica stvara dijete i kada žlijezde dojke pripremaju mlijeko, nemaju potrebe za učiteljem i odgojom. Oni su svoje dužnosti naučili u školi stvaranja. Isto tako, čovjek kod osjećaja gladi, žeđi, umora, želje za spavanjem, sazrijevanja i seksualnih poriva ne treba nikakvu školu ili podučavanje, sve ovo osjeća bez ikakva instruktora. No, u dva dijela djeca trebaju učitelja i odgajatelja:

a) Jedan dio su ono što je zajedničko ljudima i životinjama

b) Drugi dio su specifičnosti čovjeka

Zajedničko: Životinje bez podučavatelja prepoznaju svoje neprijatelje i bježanjem spašavaju svoj život, dok ljudi svoje neprijatelje spoznaju naučavanjem i iskustvom. Životinje poznaju kvalitativno i kvantitativno svoju hranu a i svoju mladunčad ispravno hrane i podižu bez učitelja. Čovjek je potrebnu i valjanu hranu za sebe upoznao nakon mnoštva napora i mnoštva žrtava, potom je odredio količine i kvalitet potrebne hrane, a da bi svoje bebe prehranio trebao je i ljekarski nadzor.

Mladunče mačke odmah dobro određuje odstojanje, a poznaje i svoju snagu. Ondje gdje zna da je preveliko odstojanje ili da nema dovoljno snage za skok ne skače, malehna dječica pak ovo ne znaju i koliko se puta desilo da dijete padne s balkona, te su tako mnoga djeca i smrtno stradala. Malo ždrijebe dobro zna šta znači opasnost utapanja u vodi i zato se nikada nije čulo da se neko ždrebe utopilo u bezenu. Ljudska dječica su pak ta koja su upadala u bazene i tamo se gušila.

Životinje nemaju nikakvih problema sa medicinom i higijenom te za očuvanje vlastitog zdravlja ne trebaju poduku. No čovjek za očuvanje vlastitog zdravlja i zdravlja svoje djece itekako treba dugo podučavanje. Dovoljno će biti ovih nekoliko primjera za ukazivanje na razlike i sličnosti između ljudi i životinja.

Ljudske specifičnosti

U čovjekovoj nutrini položeni su naročiti potencijali i sposobnosti koje ne sadrži ni jedna životinja. Ove sposobnosti posredstvom imanskih stupnjeva i moralnih nivoa mogu uzdići čovjeka do krajnjeg zenita ljudske veličine i mogu ga zaštititi i sačuvati od svake vrste zaprljanosti i nečistoće da na putevima nauke i spoznaje principa stvaranja učini čovjeka vladarem svijeta i sve zemaljske moći i zemne resurse njemu upokori te da posegne za nebeskim tijelima i da i njih upokori. Ovaj kapital , koji je svojstven samo čovjeku nalazi se čovjekovoj nutrini u formi potencijala i mogućnosti i nikada se ne iskazuje sam po sebi. Te moći i potencijali dolaze do izražaja samo posredstvom učenja i podučavanja, kojom prilikom se ovi veliki nutarnji resursi i potencijali preinačuju u stvarnost i u zbiljski kapital.

Glasovi i zvukovi životinski kojima one komuniciraju ne potrebuju nikakvo podučavanje, ali govor čovjeka, koja je prva i najednostavnija manifestacija čovječnosti ne može se postići bez učitelja. Ako dijete od prvog dana rođenja ostavite izolovano i sa njim ne razgovarate njegova sposobnost govora će odumrijeti i neće se iz potencijala pretočiti u aktuelnost. Ostali visoki potencijali i sposobnosti čovjeka se, također, postižu samo kroz odgoj i obrazovanje.

Izvor: Muhammed Teqi Felsefi, Dijete, naslijeđe i odgoj 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011., preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić


[1] Nehdžul-belaga, Mulla Fethullah, str. 276.

[2] Kafi, sv. 1, str. 119.

[3] Fussilet, 53.

[4] Tefsirul-burhan, str. 1228.

[5] Ta-ha, 50.

[6] Tarihe ‘ulum, str. 706.

[7] Ensane našenahte, str. 66.

[8] Ensane našenahte, str. 68.

[9] Ensane našenahte, str. 69.

[10] Ensane našenahte, str. 102.

[11] Ettela‘at, br. 10410.

[12] Ettela‘at, br. 10429.

[13] Ettela‘at, br. 10411.

[14] Ta-ha, 50.

[15] Ensan našenahte, str. 66-69.

[16] Ensan našenahte, str. 66.

[17] Ettela'at, šomare od 26. 10. 1339., br. 10411.

[18] Ettela'at, šomare 160.

[19] El- Kamer, 49.

[20] Aherin tahavul (Najzadnja promjena), str. 74.

Zadnji put promijenjen: Nedjelja, 09 Februar 2014 11:27
×

Log in