Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Hadis

A A A

Spoznaja sunneta

Pojam sunnet 

Sunnet predstavlja ukupnost kazivanja, postupaka i metoda Časnog Poslanika, s.a.v.a., i Čistih Imama, a.s., i, nakon Kur'ana Časnog, predstavlja drugu osnovu islama.

Hadis obuhvata veliki skup kazivanja Poslanika, s.a.v.a., i čistih Imama, a.s., sakupljen u prva tri stoljeća historije islama, od naraštaja vjerničke uleme poznate kao muhaddisi.

Sunnet Bezgrješnika obuhvata različita pitanja, od onih izvanjskih i svakodnevnih, poput međusobnog pozdravljanja, načina ponašanja prema neprijateljima, lijepog ophođenja prema muslimanima i svim ljudima uopće, pa do najdubljih vjerskih, etičkih i duhovnih postupaka i puteva.

Hadis je vrelo islamske misli i ideje i prvo vrelo za tumačenje Kur'ana, tako da skoro ne postoji nijedno područje islamske misli, od teologije i filozofije, pa čak do morfologije, sintakse i lingvistike, a da hadis ne igra u njemu važnu ulogu. 

Pravovaljanost sunneta 

Što se tiče dokazanosti i pravovaljanosti sunneta, oko toga nema spora, no kad je riječ o granicama njegove pravovaljanosti, tu se među muslimanskim misliocima javljaju dva pitanja: Prvo, da li sunnet poslanikovih ashaba i čistih Imama ima pravovaljanost poput Poslanikovog sunneta? Sunije sunnet ashaba smatraju validnim dokazom, a šiije, sukladno ajetima Kur'ana Časnog i pouzdanim Poslanikovim, s.a.v.a., hadisima poput hadisa sekalejn, u kojem se kaže: 

إِنِّي تَارِكٌ فِيكُمُ الثَّقَلَيْنِ مَا إِنْ تَمَسَّكْتُمْ بِهِمَا لَنْ تَضِلُّوا كِتَابَ اللهِ وَ عِتْرَتِي أَهْلَ بَيْتِي وَ إِنَّهُمَا لَنْ يَفْتَرِقَا حَتَّى يَرِدَا عَلَيَّ الْحَوْضَ

“Zaista ostavljam među vama dvije skupocjenosti i sve dok se budete držali njih, nećete nikada zalutati. To su Božija Knjiga i moj Ehli-bejt i oni se neće nikada razdvojiti sve dok mi ne dođu do Vrela.”

Sunnet čistih Imama smatraju, uz Poslanikov sunnet, validnim i vjerski pravovaljanim dokazom, ali je, prema njihovom mišljenju, sunnet ashaba pouzdan samo ukoliko odražava Poslanikov sunnet.

Drugo, da li su od dvije vrste predaja, tj. od vjerodostojnih i sigurnih (qat'i, odnosno mutevatir) i vjerovatnih (zanni) predaja koje su prenesene od Božijeg Poslanika i čistih Imama, pouzdane samo sigurne mutevatir predaje, ili su i vjerovatne predaje (haberi vahid) koje nisu dostigle stepen mutevatira također pouzdane? Među svim muslimanskim fakihima danas prihvaćen je stav da se među vjerovatnim predajama one koje su sahih ili čiji lanac prenosilaca sačinjavaju poznati prenosioci i za koje se pouzdano zna da se prenose od Poslanika, s.a.v.a., ili od Imama, a.s., (mevsuk) smatraju pouzdanim predajama.

‘Ilmi ridžal (znanost o prenosiocima predaja) jeste važna islamska nauka čija je dužnost razmatranje prenosilaca hadisa, u pogledu njihove pouzdanosti i valjanosti njihovog prenošenja.

Najvažnije sunijske hadiske zbirke poznate su kao Šest sahiha (Sihahu-s-sitte), a četiri hadiske zbirke poznate kao Četiri knjige (Kutubu erba‘a) uživaju značajan autoritet među šiijama.

Šerijat 

Bog je stvoritelj vjerozakona i konačni Zakonodavac, a Šerijat je objektivno otjelovljenje Njegovog htijenja i volje za ljudsko društvo.

Načela i općenitosti Šerijata doneseni su u Kur'anu, a za poznavanje njihovih detalja i pojedinosti potrebno je obratiti se sunnetu. Časni Poslanik, s.a.v.a., i čisti Imami, a.s., svojim govorom i djelima objasnili su Božiju volju za islamsko društvo.

U Kur'anu se skoro pet stotina od ukupno preko šest hiljada i šesto ajeta odnosi na vjerozakonske propise (ahkam).

Raščlanjivanjem i analizom tema o kojima Šerijat raspravlja može se jasno vidjeti da Šerijat obuhvata ne samo pitanja i teme privatnog vjerskog života nego i sva područja ljudske aktivnosti i življenja, poput ekonomije, društva i politike.

U Šerijatu je izložen islamski nauk vezan za idealno islamsko društvo. Neka od tih učenja i djela, naprimjer ljubaznost prema komšijama, isključivo se tiču etičkih principa. Neka druga, opet, poput propisa vezanih za krađu, narušavanje prava komšije ili napadanje drugih ljudi, povlače i kaznu.

Čovjek ima i određene obaveze i dužnosti i u pogledu vlastite porodice. Islam opetovano naglašava važnost porodice, poštovanje prema roditeljima i široj porodici, odnosno daljoj rodbini. Na ovaj način, čovjek ima i dužnosti prema društvu, čije granice počinju od prvog komšije i šire se na širu zajednicu koja obuhvata i čitav islamski ummet.

Nakon islamskog društva, na red dolazi pitanje odgovornosti čovjeka prema čitavom čovječanstvu. Naposljetku, u Šerijatu postoje propisi za čovjekov odnos sa cijelim poretkom postojanja u kojima se raspravlja o načinu ophođenja i odnosu ljudske vrste prema životinjama, biljkama, vodi i zemlji, općenito prema Božijem stvaranju, i čovjeku je naređeno da se brine o svim dijelovima Božijeg stvaranja i da poštuje njihovo pravo na postojanje i život.

Šerijat ne prihvata slijepu vladavinu čovjeka nad prirodom i drugim Božijim stvorenjima, neumjerenu eksploataciju i njihovo korištenje bez poštovanja njihovih prava i ispunjenja čovjekovih obaveza vezanih za njih.

Nauka o fikhu 

Znanost o fikhu jeste nauka koja se bavi proučavanjem vjerskih argumenata u slučaju svakog šerijatskog propisa. Ova znanost ima prošlost dugu više od hiljadu i sto godina, i muslimanski fakihi su kroz to dugo razdoblje stalno bili zauzeti priređivanjem i pisanjem fikhskih knjiga.

Historija šiijskih fakiha na osobiti način počinje od vremena male skrivenosti (260-320. h. g.). U dobu prije male skrivenosti, dakle u vrijeme prisutnosti bezgrješnih Imama, šiijski fakihi su svoje probleme koliko su to dozvoljavali različiti uvjeti iznosili čistim Imamima, a nakon skrivenosti se u njihovom fikhu ozbiljna pažnja posvećuje idžtihadu.

Od tog vremena do danas, šiijski fikh je sačuvao kontinuirani život i nikada nije došlo do prekida u nauku, podučavanju, istraživanjima i lancu učitelja i učenika u ovoj znanosti, te su kroz ovih jedanaest stoljeća fikhske škole djelovale bez zastoja.

Od iranskih gradova, samo je grad Kom još u prvom stoljeću islama, u isto vrijeme kad su Bagdad i Nedžef bili središta islamskog fikha, postao jedan od velikih centara fikha i hadisa.

Do desetog hidžretskog stoljeća i vladavine Safavida, većina fakiha bili su neiranci, ali od sredine safavidske ere znanstvenici Iranci su činili većinu u naučnim centrima i središte fikha prelazi u Isfahan, dok se danas to središte nalazi u Komu.

Zadnji put promijenjen: Četvrtak, 03 Oktobar 2013 13:33
×

Log in