Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Drugi o poslaniku

Knjiga Ahmeda Hamida specifična je po tome što su u njoj sabrana mišljenja onih utjecajnih umova sa Zapada i Dalekog istoka koji su se, neopterećeni propagandom, izravno studirajući životopis poslanika Muhammeda i njegovo historijsko djelo, oduševljavali njime nerijetko ga nazivajući najvećom povijesnom ličnošću.

A A A

Rusija


“Nema sumnje da je Omer ibn el-Hattab bio odličan učenik u školi Muhammeda, poslanika islama!”
Vasilij Vladimirovič Bartold


Ime mu je Vasilij Vladimirovič Bartold. Rođen je 1869. godine.  Studirao je i diplomirao na Univerzitetu Petersburg, gdje je 1901. godine biran za profesora za povijest islamskog Istoka. Njegovo bavljenje islamskim Istokom navelo ga je da se počne baviti stručnom obradom arapskih izvora, što je radio sve do smrti 1930. godine.
Broj njegovih različitih priloga koje je objavio prelazi četiri stotine jedinica. Mi ćemo navesti samo neke: Civilizacija islama, Islamski svijet, Omer – drugi pravedni halifa, Kur'an i more, Učenjaci islamske renesanse, Budizam i islam i Islamska arhitektura.
Na više mjesta u svojim prilozima ističe:
“Onome ko se upozna sa karakterističnom, starom islamskom civilizacijom shvatit će da će istinska vrijednost islamske civilizacije tek u budućnosti izaći na vidjelo. Kada bi islamski svijet iskoristio svoj jedinstven geografski položaj i Muhammedovo iskustvo u vođenju poslova ovoga svijeta on bi postao uvažavajuća sila koja bi imala onakvu moć kakvu je imala u vrijeme Muhammeda, a koja se i danas pamti.
Omer ibn el-Hattab, jedinstvena ličnost po svome usmjerenju, privukla mi je pažnju u velikoj mjeri zbog svojih karakterističnih postupaka u islamu, te zbog svojih stavova s kojima je uspio od islama stvoriti silu bez premca, koja bi, da je potrajala, zavladala čitavim svijetom.
Snažna ličnost Omera ibn el-Hattaba me oduševila, osobito stoga što je Poslanik islama molio Stvoritelja da ga osnaži jednim od dvojice Omera, pa je prvi od njih bio Omer ibn el-Hattab.
Činjenica je da je Muhammed bio veoma pronicljiva osoba. On je jasno uočavao šta bi za snažnu Omerovu ličnost značilo kada bi joj se još pridodao islam – naime, da bi bila još snažnija: prava islamska ličnost!
Muhammed je i dobio ono što je tražio: islam je zaista dodatno osnažio Omera i on se iz njega nadahnuo islamskom snagom koja ga je učinila sposobnim da Šerijatom predviđenu kaznu provede i nad vlastitim djetetom. Nema sumnje da je Omer ibn el-Hattab bio odličan učenik u školi Muhammeda, poslanika islama.
U Kur'anu se nalaze vrijednost i snaga koje će postati veoma uvažavajuće ako to muslimani blagovremeno shvate!
Veoma su mi dragi oni islamski učenjaci koji su uspjeli podariti čovječanstvu novi duh. Kad god bih otkrio nekog islamskog učenjaka da ima pred očima Omera ibn el-Hattaba kao uzora, još više bih ga poštovao i smatrao ga bliskim, te bih pisao o njemu onako kako treba da se piše. Jer onaj ko poštuje Omera treba da uživa poštovanje drugih ljudi!“

*****

“Doći će dan kada će svi ljudi shvatiti da Kur'an nije došao samo Muhammedu, njegovim drugovima i njihovim sljedbenicima, već svim ljudima svijeta. On je samo došao posredstvom Muhammeda!”
Ignacije Kračkovski

Ime mu je Ignacije Kračkovski (Ignatius Kračkovski). Rođen je 1883. godine u ruskoj porodici koja je voljela čitanje i obrazovanje, tako da je njegov djed posjedovao veliku biblioteku koju je njegov otac brižno čuvao i još je dodatno obogatio knjigama koje je sam nabavio i čitao ih. Kračkovski je veoma nastojao da nađe prijatelje u biblioteci svoga oca i djeda pa se posvetio čitanju i tako ih upoznao. Njegova ljubav prema čitanju postala mu je preokupacija što je učinilo da bude bez prijatelja. Jedini prijatelji bili su mu autori knjiga i njihove knjige koje su se nalazile u njegovoj biblioteci.
Posredstvom te biblioteke u njemu se probudila ljubav prema Istoku, te je pokušavao naučiti arapski jezik, što ga je odvelo učenju više istočnjačkih jezika. Arapski je naučio pred učiteljima Libancima: Fadlullahom Sarufom, Rizkullahom Hasunom i Antonom Haššabom.
Ubrzo se Kračkovski pročuo po svojoj sklonosti prema arapskom jeziku, pa su ga Univerzitet u Petersburgu i Ministarstvo prosvjete i ljubitelja arapskog jezika poslali u Egipat, Liban i Palestinu da usavrši taj jezik, da ga nauči iz njegovih izvora, te da upozna njegove stručnjake, književnike i leksikologe. Vrijeme kada je  Kračkovski usavršio arapski jezik pada u razdoblju između 1905. i 1910. godine.
Nakon što se vratio u Rusiju, postao je godine 1910. direktorom biblioteke u odsjeku za strane jezike na Univerzitetu Petersburg, a potom i asistentom za arapski jezik, te profesorom arapskog jezika na istom Univerzitetu. Zatim je postao članom ruske, sirijske te iranske akademije nauka. Preveo je velik broj priloga o arapskim književnicima – sa arapskog na ruski jezik, među kojima su i radovi dr. Tahe Husejna, Mahmuda Tejmura, Kasima Emina i Maihaila Nuajme. Najznačajniji mu je, međutim, prevodilački rad – prijevod Kur'ana s arapskog na ruski jezik.
O svom prijevodu Kur'ana Kračkovski kaže:
“Od svih knjiga koje sam preveo najteže mi je, i najlakše, bilo s Kur'anom. Prije nego sam započeo prevoditi Kur'an pozabavio sam se svakom pojedinom riječi u njemu i mnogo sam vremena proveo kako bih razumio Kur'an u njegovim pravim značenjima.
Zaista, ono što se nalazi u Kur'anu ne može sastaviti nijedan čovjek na svijetu; ne može napisati čak ni nešto slično tome. Uostalom, ta knjiga sadrži prizore iz prošlosti, iz sadašnjosti i iz budućnosti. Doći će dan kada će svi ljudi shvatiti da Kur'an nije došao samo Muhammedu, njegovim drugovima i njihovim sljedbenicima, već svim ljudima svijeta. On je samo došao posredstvom Muhammeda.
S Ignacijem Kračkovskim je ljubav prema islamu i Kur'anu dijelila i njegova žena Vera, koja je slijedila sklonost svoga muža. Nju su privlačili islamski kulturni spomenici pa je o tome napisala jednu izuzetnu studiju, koja je postala nezaobilaznom za istraživače islamske umjetnosti. U sklopu tog nastupa napisala je i monografiju o arapskim mezarima iz prvog hidžretskog stoljeća. Istraživački je obuhvatila i druga područja islamske umjetnosti, a osvrnula se i na tarihe ugrađene na džamijama i drugim vjerskim zdanjima. Također je prikupila rijetke rukopisne primjerke Kur'ana iz 16. stoljeća, te sačinila historijat arapskog pisma u drevnim primjerima.
Njen muž je za nju rekao:
“Moja supruga nije se odbojno postavila naspram moje ljubavi prema arapskom jeziku i islamu, već je, koliko je mogla, u tome sa mnom učestvovala, pa je pokazala iznenađujuću ljubav prema islamu, posve jednaku mojoj ljubavi. Ako to i na šta upućuje, onda svakako na onu čudesnu snagu koja se krije u islamu, kojom on privlači onoga ko ga proučava, u bilo kojoj njegovoj sastavnici, što je još jedna nesumnjiva veličina islama.”

"Islam i Poslanik u očima drugih"

Ahmed Hamid

Zadnji put promijenjen: Ponedjeljak, 19 Novembar 2018 15:43
×

Log in