Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Spoznaja i samospoznaja

Da smo slušali ili razmišljali, ne bismo bili od sta­nov­ni­ka Vatre (El-Mulk, 10). وَقَالُوا لَوْ كُنَّا نَسْمَعُ أَوْ نَعْقِلُ مَا كُنَّا فِي أَصْحَابِ السَّعِيرِ

A A A
Spoznaja sebe i spoznaja Boga

Spoznaja sebe i spoznaja Boga

Budući da etičari krajnjom svrhom etike smatraju pročišćenje duše i sreću čovjeka te budući da je ispunjenje ove svrhe nije moguće, osim putem samospoznaje, skrećemo vam pažnju na važnost ove teme sa gledišta islama.

Ali, prije negoli se upustimo u raspravu, nameće nam se jedno pitanje, a ono glasi: Koja je to duša čija spoznaja je uvod u pročišćenje i koja je sredstvo spoznaje uzvišenog Gospodara?

Da li je to onaj Božanski dah koji je mjerilo čovjekove prednosti u odnosu na meleke i za koji se kaže da je “Ruhullah” (Božiji duh)?[1]

Da li je to ona nadahnuta duša[2] koju Bog navodi u zakletvi i koju je nadahnuo znanjem o grješnosti i čednosti?

Da li je to ona duša sklona zlu[3] koja čovjeka neprestano navodi na zlo?

Da li je to ona duša koja sebe kori[4] i koja odvraća čovjeka od razvrata i pokvarenosti i koja stalno prekorava grješnog čovjeka?

Da li je to pak ona duša smirena[5] koja se ponosi pozivom (ارْجِعِى إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً) Vrati se Gospodaru svome zadovoljna a i On tobom zadovoljan...?

Da li je to ona duša prolazna[6] koja će naposljetku smrt okusiti?

Da li je to ona Božanska priroda[7] po kojoj je Bog stvorio ljude?

Sažeto: Koja je to duša čija spoznaja je spoznaja Boga?

Odgovor:

Odgovor obuhvata sve pobrojano, tj. onu skupinu koja oblikuje čovjekovu ličnost i koja ga čini sabirnikom dvije postojbine: materijalne i duhovne, i sadržaocem dva svijeta: vidljivog i nevidljivog.

Čovjekova duša je u svojoj duhovnoj sastavnici Božanski dah. Ona na putu uznesenja stiže do položaja duše koja je smirena i zadovoljna, a i kojom je Bog zadovoljan te se uzdiže toliko da hodočasti razinu koja je blizu koliko dva luka ili bliže, o čemu Kur'an kaže:

ثُمَّ دَنَا فَتَدَلَّى فَكَانَ قَابَ قَوْسَيْنِ أَوْ أَدْنَى

Zatim se približio, pa nadnio blizu koliko dva luka ili bliže.[8]

S druge strane, s njenog materijalnog stanovišta može se tako nisko spustiti da Kur'an kaže:

أُوْلَـئِكَ كَالأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ

...oni su kao stoka, čak i gori...[9]

Ona postaje tako niska da Kur'an o njoj govori:

ثُمَّ رَدَدْنَاهُ أَسْفَلَ سَافِلِينَ

...zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti...[10]

Ukratko, ova naizgled mala skupina je u toj mjeri velika i obuhvatna da u sebi sažima sve svjetove postojanja, tako da u stihovima koji se pripisuju hazreti Aliju, mir neka je s njim, stoji:

L'jek tvoj je u tebi, ali ne osjećaš

Bolest je od tebe, ali ne opažaš

Smatraš da si samo malo sitno t'jelo

Dok najvećeg sv'jeta u tebi se splelo

Znaj da ti si ona knjiga jasna koja

Prikazuje tajne preko svojih slova

Ta potrebe nemaš ti za vanjskim sv'jetom

Da ti čita što je isklesano “dl'jetom”.[11]

 

Sve su boli od tebe, sam ti to ne vidiš

Svi pripravci u tebi, ti ih ni ne praviš

Ti si jedna rječca, ali zapis čuda

Da ne znaš svoj smis'o – šteta, glavo luda

Skriven vel'ki sv'jet u ovoj je truni

Baš k'o mnoge pjesme u svirača struni

Znaj, da ti si ona jasna knjiga sveta

Što skrivene u njoj sve su tajne sv'jeta,

Razmisli o onom što Svemir rizniči

Koje je to blago što ovom priliči

Ni prostor, ni vr'jeme van tebe nisu, znaj,

Ti si duša Svemira,  ne zna ti se kraj!

Čovjek si, a sam Bog u tebi se taje,

U te melek 'ščezne i Nebo nestaje.[12]

Imajući u vidu ovo široko izlaganje kao i svijest o svim onim vidljivim i skrivenim sposobnostima, ogledalo srca se može čišćenjem i laštenjem učiniti mjestom očitovanja Svevišnjeg Boga i poslužiti kao primjer onog časnog ajeta koji kaže:

مَا كَذَبَ الْفُؤَادُ مَا رَأَى

Srce nije poreklo ono što je vidio... (En-Nedžm, 11)

Čovjek stigne do mjesta gdje samo Boga vidi,

Gle do kojih granica seže položaj čovječnosti!

Važna napomena

Potrebno je ovdje napomenuti sljedeću činjenicu, a to je da ljudi u svojoj podsvijesti, u većoj ili manjoj mjeri, nisu lišeni koristi ove spoznaje (samospoznaje), jer se u Kur'anu kaže:

فِطْرَةَ اللَّهِ الَّتِى فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا

...Božijoj prirodi po kojoj je ljude stvorio... (Er-Rum, 30)

Međutim, većina ljudi zanemaruje u svojoj svijesti ovu spoznaju, jer većina ljudi ne zna,[13] odnosno, većina ljudi nije svjesna te svoje iskonske svijesti i osjećanja i, tako rekući, nemaju znanje o znanju. Očito da ono na šta se odnosi obaveza i što je ishodište nagrade i kazne zapravo je svjesno i podrobno znanje ili, drugim riječima, ono što je bitno jeste svjesno koračati ovom stazom i ponovo pronaći sebe, kako bi na taj način spoznao Boga i postao svjestan odgovornosti prema ljudima i prema Bogu. Svakako, to je ona vrsta znanja čije sticanje je strogo naglašeno u ajetima i predajama, te čije zanemarivanje se smatra uzrokom vječnog gubitka, a prihvaćen i koristan je samo onaj ibadet koji je prožet spoznajom i znanjem. Ibadet je obaveza svojstvena samo čovjeku i razumnim bićima, dok ontološki ibadet postoji u svemu, jer se u Kur'anu kaže:

وَلِلَّهِ يَسْجُدُ مَا فِى السَّمَاوَاتِ وَمَا فِى الأَرْضِ

Bogu se klanja sve što je na nebesima i sve što je na Zemlji... (En-Nahl, 49)

Također se kaže i ovo:

وَإِن مِّن شَىْءٍ إِلاَّ يُسَبِّحُ بِحَمْدَهِ وَلَـكِن لاَّ تَفْقَهُونَ تَسْبِيحَهُمْ

...i ne postoji ništa što Ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo. (El-Isra, 44)

Sada, kada je predmet rasprave donekle jasniji, obratite pažnju na samu temu.

Predaje o samospoznaji

Kao što smo i  napomenuli, od Čistih Imama, mir neka je s njima, prenose se uzbudljive i potresne predaje koje govore o važnosti samospoznaje, a mi vam navodimo neke od njih:

Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

“Onaj ko spozna sebe, spoznao je Gospodara svoga.”[14]

Hazreti Ali, mir neka je s njim, kaže:

“Najbolje znanje je čovjekovo znanje o sebi.”[15]

U Indžilu se navodi da je uzvišeni Bog rekao:

“O čovječe, spoznaj sebe, spoznat ćeš Gospodara svoga!”[16]

Taj što dušom svojom ponižen se pati

Gospodara svoga kako će spoznati?

Hej, u biti svojoj nejak što postade!

Pa ti Boga svoga – nikad ne spoznade!

U pogledu ove spoznaje svako je odabrao određeni put: filozofi su na polje spoznaje zakoračili oslanjajući se na filozofsko i racionalno dokazivanje, dospjevši do stanovitih razina spoznaje; psiholozi su se putem iskustva upoznali sa nekim njenim dimenzijama; gnostici su opet putem duhovnih vježbi i otkrovenja spoznali određene istine; isposnici i pobožnjaci su putem isposništva i robovanja Bogu prevalili neke dijelove puta; borci i oni koji su se žrtvovali na putu Božijem su posredstvom borbe i žrtvovanja dosegli visoke razine; dok su dobročinitelji putem služenja Božijim robovima zakoračili u ovu  dolinu bliskosti i spoznaje. Ukratko, svako traga za svojom izgubljenom stvari, a u Kur'anu stoji:

وَمَن يُؤْتَ الْحِكْمَةَ فَقَدْ أُوتِىَ خَيْرًا كَثِيرًا

...a onaj kome je mudrost data – dato mu je blago neizmjerno... (El-Bekare, 269)

Hazreti Ali, mir neka je s njim, kaže:

“Mudrost je izgubljena stvar vjernika...”[17]

Od Poslanika, s.a.v.a., se prenosi da je rekao:

“Onaj od vas koji najbolje poznaje sebe najbolje poznaje Gospodara svoga.”[18]

Od njega, s.a.v.a., također se prenosi da je rekao:

“Onaj od vas koji najbolje zna sebe najbolje zna Gospodara svoga.”[19]

Stoga, Zapovjednik vjernih, Ali, mir neka je s njim, predviđa sigurnu propast onima koji nisu kročili u ovu dolinu i koji se nisu posvetili samospoznaji, kada kaže:

“Propao je onaj ko nije spoznao vrijednost svoju.”[20]

Na drugom mjestu Ali, mir neka je s njim, kaže da je zabluda plod zanemarivanja samospoznaje:

“Onaj ko nije spoznao sebe udaljio se od staze spasa i luta zabludom i neznanjem.”[21]

Prema tome, onaj ko ne učini nijedan korak u svrhu samospoznaje i ko je u dokraja zanemari, za tog se ne smatra da posjeduje ikakvu vrijednost i, prema riječima Dželaludina Rumija, “sebe je jeftino prodao”:

Spoznao se nije čovjek sudbe jadne:

Iz obilja dođe i u b'jedu padne.

Sebe samog čovjek jeftino prodaše,

Saten mu na hrci prišiven bijaše.

(Mesnevija, III, str. 430)

Na drugom mjestu Zapovjednik vjernih, Ali, mir neka je s njim, kaže da je najbolja od svih spoznaja spoznaja samoga sebe:

“Najbolje znanje je čovjekovo znanje o sebi.”[22]

On potom na sljedeći način izražava svoje čuđenje prema onome ko ne traga za samospoznajom:

“Čudim se onom koji traži ono što izgubi, a dušu svoju izgubio je, pa ne traži je.”[23]

Također kaže:

“Čudim se onom koji sebe ne spoznaje – kako će spoznati Gospodara svoga?!”[24]

Izvor: Muhammed Reza Mahdevi Keni, Koraci ka samoizgradnji 1, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2011., preveo sa perzijskog: Samed Jelešković


[1] Ovdje se ukazuje na značenje časnog ajeta u kojem se kaže: Zatim ga skladnim stvori i udahnu u nj duha Svoga... (el-Sedžde, 9) Na drugom mjestu se kaže: Pa kada ga skladnim stvorim i udahnem u nj duha Svoga... (el-Hadžer, 29; Sad, 72)

[2] Ovdje se pak ukazuje na značenje 7. i 8. ajeta sure el-Šems, u kojima se kaže: Tako Mi duše i Onog Ko je stvori, pa je nadahnu znanjem o grješnosti i čednosti!

[3] Ovdje se opet misli na značenje ajeta u kojem stoji: وَمَا أُبَرِّىءُ نَفْسِى إِنَّ النَّفْسَ لأَمَّارَةٌ بِالسُّوءِ إِلاَّ مَا رَحِمَ رَبِّى إِنَّ رَبِّى غَفُورٌ رَّحِيمٌ – Ja ne pravdam sebe, ta duša je sklona zlu, osim one kojoj se Gospodar tvoj smiluje. Gospodar moj zaista prašta i samilostan je. (Jusuf, 53)

[4] Ovim se ukazuje na značenje ajeta: لَا أُقْسِمُ بِيَوْمِ الْقِيَامَةِ وَلَا أُقْسِمُ بِالنَّفْسِ اللَّوَّامَةِ  – Kunem se Danom kada Smak svijeta nastupi i kunem se dušom koja sebe kori. (el-Kijamet, 1-2)

[5] Ovdje se usmjerava pažnja na značenje ajeta u kojem stoji: يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ارْجِعِى إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً فَادْخُلِى فِى عِبَادِى وَادْخُلِى جَنَّتِى

A ti, o dušo smirena,vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan,pa uđi među robove Moje,i uđi u džennet Moj! (El-Fedžr, 27-30)

[6] Ovim se upućuje na značenje časnog ajeta: كُلُّ نَفْسٍ ذَآئِقَةُ الْمَوْتِ

Svako živo biće će smrt okusiti! (Ali Imran, 185)

[7] Ovdje se misli na ajet: فِطْرَةَ اللَّهِ الَّتِى فَطَرَ النَّاسَ عَلَيْهَا – ...prema Božanskoj prirodi u kojoj je ljude stvorio.

[8] El-Nedžm, 8-9. Ovdje je upoređeno apstraktno sa očevidnim, kako bi se otjelovila najneposrednija blizina. Inače, Bog je bezmjestan i nije ograničen dimenzijom prostora.

[9] El-A'raf, 179.

[10] El-Tin, 5.

[11] Zbirka pjesama čije autorstvo se pripisuje hazreti Aliju, mir neka je s njim, iz koje su preuzeti gornji stihovi, objavljena je u Tebrizu 1280. godine.

[12] Kollijat-e divan-e merhum-e Šahrjar, sv. 5, str. 246.

[13] وَلَـكِنَّ أَكْثَرَ النَّاسِ لاَ يَعْلَمُونَ... (El-E'araf, 187)

[14] Mehadžetu-l-bejda'i, sv. 1, str. 68; el-Džavahiru-s-senijje, indijsko izdanje, g. 1302, str. 94. Ove predaje, s neznatnim razlikama, prenose se i od hazreti Alija, mir neka je s njim, u Šerhu Nehdži-l-belage od Ibn Hadida (egipatsko izdanje, sv. 20, str. 292), kao i u Fihrist-e gurer (str. 387, br. 7946). Neki su u tumačenju ovog hadisa krenuli u pogrešnom pravcu, kazavši da je u riječima Božijeg poslanika, s.a.v.a., spoznaja Boga  uvjetovana nemogućim uvjetom, tj. da smisao onog što je on htio kazati glasi: Kao što je nemoguće spoznati sebe, tako je nemoguće spoznati i Boga. Međutim, imajući u vidu sadržaje koji se mnogo puta prenose u pogledu istog pitanja u potpunosti se otkriva greška u ovakvog shvatanju. Naprimjer, rečenica:

اعْرِفْ نَفسَكَ تَعْرِفْ رَبَّكَ.

“Spoznaj sebe, spoznat ćeš Gospodara svoga” ili rečenica:

أَعْرفُكُم بِنَفسِهِ أَعْرفُكُمْ بِرَبِّهِ.

“Onaj od vas koji najbolje poznaje sebe najbolje poznaje Gospodara svoga” – upečatljivo dokazuju neispravnost ovakvog tumačenja.

[15] Fihrist-e Gurer, br. 2935, str. 387.

[16] El-Džavahiru-s-senijje, indijsko izdanje, g. 1302, str. 94.

[17] Nehdžu-l-belaga, Fejzu-l-islam, izreka br. 77.

[18]El-Džavahiru-s-senijje, indijsko izdanje, g. 1302, str. 94.

[19] Sejjid Murteda, Amali, sv. 2, str. 329.

[20] Nehdžu-l-belaga, Subhi Salih, izreka 149.

[21] Fihrist-e mouzui-je Gurer, str. 387.

[22] Fihrist-e Gurer, br. 2935, str. 387.

[23] Fihrist-e Gurer, str. 212.

[24] Isto, str. 387.

Zadnji put promijenjen: četvrtak, 28 Juli 2016 14:10
×

Log in