Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Psihologija

Ko vodi uređen život, on je uspio, ko zaboravi sebe, propao je.

A A A
Razum i emocije

Razum i emocije

Odgoj emocija kod djeteta

إِنَّ اللّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالإِحْسَانِ

Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje i dobro čini...(En-Nahl, 16)

Emocije i osjećanja predstavljaju jednu od najznačajnih osobina čovjeka po primordijalnoj prirodi, čije je sjeme posijano u nutrinu bića svakoga čovjeka. Emocionalne sklonosti još od prvih sedmica čovjekova života manje-više su primjetne i očigledne i ustaljene su sve do kraja života. Osjećaji imaju dominatnu ulogu tokom cijeloga života, kao i uticaj nad svim vidovima čovjekovog djelovanja. Kvalitet osjećaja nekog naroda pokazatelj je uzdizanja i razvoja njegovog mentalnog i duhovnog stanja ili pak niskosti i gubljenja duha tog naroda i nacije. Pored sile zvane razum koja postoji u čovjeku, u njemu također postoji i druga velika začuđujuća snaga pod imenom osjećaji, koji mogu zasjeniti i zaslijepiti razum unatoč njegovoj prosvjetljenosti.

Umne aktivnosti, i pored svoje neovisnosti, zavise i mijenjaju se shodno promjeni naših unutarnjih stanja. Zaista, naša emocionalna stanja, naše patnje i radosti te naša ljubav i mržnja svakog trenutka utiču na naš način razmišljanja. Zbog proučavanja misaonih aktivnosti mi ih vještački izdvajamo iz sklopa čiji su one dio, ali onaj ko promišlja ili izučava, može u isto vrijeme pod uticajem svojih želja i strasti da bude sretan ili nesretan, potresen ili smiren, veseo ili potišten. Na ovaj način svijet poprima različite manifestacije, shodno našim emotivnim i fiziološkim stanjima koja proizvode duboke promjene u našoj svijesti tokom intelektualnih aktivnosti. Znamo da ljubav i mržnja, srdžba i strah, mogu čak i logiku iskrenuti i poremetiti. Pojavljivanje ovih emocionalnih stanja iziskuje i proizvodi i hemijske promjene u tijelu. Ove promjene su utoliko intenzivnije koliko su izraženije promjene emocionalnih stanja, dok se stepen hemijskih promjena u tijelu ne mijenja tokom misaonih procesa.

Emocionalne aktivnosti, koje su veoma bliske fiziološkom djelovanju, grade našu priridu koja se razlikuje kod različitih osoba i rasa i predstavlja mješavinu psihičkih, fizioloških i strukturalnih odlika i zapravo su ljudsko postojanje i svakome daju njegovu nemoć ili snagu.[1]

Razum i emocije međusobno se razlikuju sa mnoštva aspekata i svako od njih, u obezbjeđivanju ljudske sreće, ima svoju posebnu ulogu i zadaću. Danas ću vam, ukratko, istaknuti neke od razlika između njih.

Ljudski razum je poput pravednog sudije ili znalca koji u zatvorenoj sobi, u potpunom miru izučava fajlove i datoteke i koji s potpunom preciznošću analizira njihov sadržaj, sve njihove aspekte vaga i za svaki od njih preciznim proračunom donosi sud.

Emocije su poput izvršnog organa sudske uprave. Uloga izvršne vlasti nije argumentacija i preciznost u argumentaciji. U slučajevima kada su emocije pod upravom razuma, one izvršavaju naredbe razuma i sprovode ih u djelo.

Razlika između razuma i emocija

Razumski sudovi utemeljeni su na argumetu i dokazu. Prihvatanje ili odbacivanje, slaganje ili suprostavljanje razuma temelji se na proračunima i dokazima, ali emocije nemaju ništa sa preciznim proračunima, one ne razumiju logiku niti shvaćaju argumentaciju. Emocije su čista ljubav, one su ushićenje i uzbuđenje. Srce majke ispunjeno je ljubavlju prema djetetu. Djetetova ljubav prodire do samog dna majčine duše. Ona svoje dijete tretira poput svoje duše i na njegov život gleda kao i na svoj život. Najmanje nezadovoljstvo djetetovo za nju je velika nesreća. Majka nema razumskog ni naučnog razloga za ovu naklonost i vatrenu ljubav. Njena ljubav nije utemeljena na računu i na logici. Ona je jednostavno majka i ona samo na majčinskim osječajima gradi svoju ljubav prema djetetu. Ljubav i čežnja zaljubljenog nije utemeljena ni na kakvom razumskom argumentu niti naučnom proračunu. Ni jedan ašik ni zaljubljenik nije to postao na osnovu naučnog dokaza i matematičkog proračuna. Sa njim je – kada je u pitanju ljubav – pogrešno govoriti o logici, nauci ili dokazu. I uopće, zaljubljenik ne razumije nikakav dokaz, on se u ovome ne oslanja na razum i na logiku. On je samo ašik i privrženik koji je tijelo i dušu sagorio u vatri ljubavi. Sa slatkim maštanjima o ljubavi voljene osobe tone u san i s nadom u ljubav voljene osobe se budi.

Razum je, sa svim svojim vrijednostima i značajem koje ima na putu uspona i uzdizanja čovječanstva, poput pravde i znanja – hladan i bezosjećajan, a emocije su te iz kojih izviru pokreti, akcija, uzbuđenje, vatrenost, prijateljstvo, neprijateljstvo, ljubav i mržnja. Čovjek je snagom razuma i promišljanja svijet postojanja stavio pod kontrolu i ovladao prirodom. On je ovladao morima, pustinjama, zrakom, mineralima, biljkama i životinjama posredstvom snage razuma – zahvaljujući čemu je sebi olakšao život i izvukao korist. Najveća snaga koja čovjeka izdvaja od životinja i stavlja ga na ovaj nivo veličine jeste njegov razum. U najkraćem, razum je moćni upučivać i svijetiljka, vodilja koja razlikuje dobro od zla, koji razaznaje ispravan put od provalije. Ali snaga koja čovjeka potiče da se otisne na pravi ili krivi put i koja ga pobuđuje na ispravne i neispravne poslove jeste upravo snaga njegovih emocija i osjećanja. Čovjekovo životno okruženje grije se njegovim toplim emocijama i važni društveni pokreti započinju sa izvora unutarnjih emocija naroda.

Sve ljubavi i zlobe, ratovi i zločini, sva samopožrtvovanost i samoodricanja također potiču od emocija i osjećanja.

Razum koristi informacije koje posredstvom osjetilnih organa dobija iz vanjskog svijeta te nam tako obezbjeđuje sredstva djelovanja u svijetu. Zahvaljujući svojim otkrićima, na zadivljujući način on razumijeva i povećava snagu i moć naših ruku. On je izgradio moćne teleskope u Kaliforniji i na planini Vilson, koji otkrivaju svjetove i galaksije udaljene nekoliko miliona svjetlosnih godina. S druge strane, izgradio je elektronske mikroskope kojima može proučavati sitne svjetove molekula. K tome, opremio nas je takvim napravama kojima se možemo baviti ogromnim ili sićušnim stvarima, u toku samo nekoliko trenutaka sa zemljom sravnjujemo zgrade koje su bile ponos civilizacije, operiramo izdvojene ćelije i cijepamo atome.

Razum je pokretač znanja i filozofije. Kada je odmjeren onda je dobar vodič, ali nam ipak ne daje osjećaj i snagu života, jer on nije ništa drugo do jedna od aktivnosti duše. Ukoliko bi se u čovjeku samo razum razvijao, bez da ga prate osjećaji, onda bi ljude udaljio jedne od drugih i oduzeo im ljudskost.

Emocije su više proizvod žlijezda, simpatičkih živaca i srca, nego mozga. Žudnja, hrabrost, ljubav i mržnja nas pokreću na obavljanje posla koji je razum isplanirao. Strah, ljutnja i ljubav su otkrivanje smjelosti preduzimanja koja sredstvom simpatičkih živaca djeluju na žlijezde čija lučenja i sekrecije nas pokreću na neko djelovanje, na bježanje, na odbranu i napad.

Hipofiza, tiroidna žlijezda kao i spolne i nadbubrežne žlijezde omogućavaju osjećaje kao što je ljubav, srdžba, entuzijazam i vjerovanje (iman). Upravo zbog rada ovih organa čovječanstvo opstoji. Logika sama po sebi ne može ljude držati ujedinjenim. Ona ne može ispoljavati ljubav niti širiti mržnju. Izvršavanje dobrih djela, kada su unutrašnje žlijezde oslabljene i bolesne, uveliko je otežano. To je tako zato što razum vodi brigu isključivo o vanjskim aspektima života, dok se nasuprot tome emocije bave unutarnjim životom. Po Paskalovim riječima srce ima dokaze koje razum i logika ne poznaju. Nerazumske aktivnosti – dakle emocije – su one koje u nama izazivaju snagu i radost, koje nam daju moć da izađemo iz sebe i sa drugima uspostavimo veze, da ih volimo, pa i da budemo spremni na žrtvu za njih.[2]

Bez sumnje svaka od ove dvije velike snage, razum i emocije, imaju samostalnu i efektivnu ulogu u obezbjeđivanju ljudske sreće i zadovoljstva. Preko njih čovjek stiže do savršenstva kojeg je dostojan i to onda kada se bude koristio ovim dvjema snagama u valjanoj mjeri i na pravi način.

إِنَّ اللّهَ يَأْمُرُ بِالْعَدْلِ وَالإِحْسَانِ

Allah naređuje pravičnost i dobročinstvo...[3]

U gornjem časnom ajetu Uzvišeni Bog pravdu i doboročinstvo u jednoj rečenici stavlja u istu ravan i naređuje ih svim ljudima. Pravda je proizvod razuma, a dobročinstvo se rađa iz emocija.

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, naslijeđe i odgoj 2, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić


[1] Ensane nashenakhte, str. 121.

[2] Rah wa rasme zandagy, str. 130.

[3] Nahl, 16.

Zadnji put promijenjen: utorak, 21 April 2015 12:32
×

Log in