Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *
Učitava...
Početna Pitanja i odgovori Pitanja Ljubav i sudbina
  1. Irma

    Ljubav i sudbina


    Selam, pratim vašu stranicu već neko vrijeme i imam jednu nedoumicu pa Vas molim da mi je pojasnite što preciznije.
    Naime, jasno mi je da nam je sudbina u jednom dijelu određena(kada ćemo se roditi, kada ćemo umrijeti i sl), ali mi nije jasno npr da li mi je određeno tačno kakvog ću momka upoznati sutra, i da li ja to mogu promijeniti u smislu pozitivnog razmišljanja, vjerovanja, da ipak mi se pojavi drugi momak sa kojim ću biti zadovoljnija (ako mi se ovaj nije svidio)?. Znači 1. Do koje mjere mi je sudbina određena?
    2. Da li mogu promijenit stanje trenutno privlačeći pozitivnije ishode u onom smislu kakve su ti misli, takav ti je život.

    Odgovor

    U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
    Esselamu alejkum!
    Vaše pitanje spada u onu vrstu pitanja koja su vjernici oduvijek postavljali. Naime, Ovim svijetom vlada zakon kauzaliteta te posebni zakoni koji se mogu spoznati. Ako se čovjek razboli, može se izliječiti pomoću zakona prirode koje je uspostavio Uzvišeni Bog, ali može i odbiti da uloži trud u svoje liječenje i tako se uništiti. Onaj ko uloži trud da bi se izliječio, primjenjujući medicinske zakone, izliječit će se, jer je potražio put i metodu za liječenje. Dakle, nije riječ o tome da je Bog želio da neko bude izliječen ili neizliječen. Milostivi Bog je zakone liječenja bolesti utkao u prirodu, a od čovjeka traži da se njima okoristi i izliječi. Baš kao što je za liječenje neznanja i bolesti duše Bog poslao vjerovjesnike i od čovjeka tražio da ih slijedi, da se koristi zakonima koje su oni donijeli da bi bio na Pravom putu. Dakle, moguće je da jedan čovjek prati poslanike i bude upućen, a drugi ne prati poslaničke naredbe i biva izgubljen. Čovjek koji čini grijehe ne može svoje grijehe pripisati Uzvišenom Bogu i reći: “Da je Bog htio, i ja bih bio upućen.” Za ovog prvog kažemo da je vjernik i da je trebao biti upućen, a za drugog kažemo da nije trebao biti upućen, i doista nije bio upućen. Međutim, kada ovako nešto kažemo, zapravo treba da znamo da to znači da je prvi čovjek, slijedeći Poslanika, bio upućen, a drugi čovjek je, slijedeći šejtana, završio u zabludi, jer šejtan poziva u zabludu i kod šejtana nema drugog puta osim stranputice. Naravno, to nikada ne podrazumijeva prisilu ili to da Uzvišeni Bog bez ikakvih pravila i bez uzimanja u obzir čovjekovog zalaganja neke odvodi u zabludu, a neke upućuje. Također, nije istina da Uzvišeni Bog neke bolesnike ozdravljuje, a nekima ne daje ozdravljenje.
    Međutim, ovdje se postavlja jedno drugo pitanje: da li je Uzvišeni Bog otprije znao za sve to ili nije? Je li Uzvišeni Bog odranije znao ko će se od bolesnika izliječiti, a ko neće; ko će od ljudi poslušati Vjerovjesnikove riječi i biti upućen ili ko od ljudi neće poslušati te završiti u zabludi?
    Mi znamo da je Božije znanje beskonačno, dakle, nije ograničeno na neko posebno vrijeme i prostor, zato što Božije biće nije ograničeno i sva su Njegova savršenstva neograničena. Uzvišeni Bog zna što će ljudi izabrati svojom voljom, ali ih na taj izbor ne prisiljava. Primjerice, zamislite da stojite pored autoceste i da ste zbog duhovnih vježbi i asketizma u stanju prepoznati da će određeni auto, uz brzinu kojom se kreće, naići na neku prepreku i imati sudar, što se nakon nekog vremena i dogodi. U tom slučaju mi ne kažemo da ste vi kao posmatrač krivi jer ste imali znanje o tom događaju niti da je onaj vozač bio prisiljen. Uzvišeni Bog posmatra naša djela i poznaje ih i prije samog našeg izbora. On poznaje životne puteve svakog od Svojih robova, ali naravno, to ne znači da ih je On na nešto prisilio i da oni tako žive zbog prisile.
    Uzvišeni Bog u suri R'ad kaže:
    إِنَّ اللَّـهَ لَا يُغَيِّرُ مَا بِقَوْمٍ حَتَّىٰ يُغَيِّرُوا مَا بِأَنفُسِهِمْ
    Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. (Ar-Ra'd, 11)
    Na drugom mjestu se kaže:
    مَن جَاء بِالْحَسَنَةِ فَلَهُ عَشْرُ أَمْثَالِهَا وَمَن جَاء بِالسَّيِّئَةِ فَلاَ يُجْزَى إِلاَّ مِثْلَهَا وَهُمْ لاَ يُظْلَمُونَ
    Ko uradi dobro djelo, biće deseterostruko nagrađen, a ko uradi hrđavo djelo, biće samo prema zasluzi kažnjen, i neće im se učiniti nepravda. (Al-An'am, 160)
    Da ne postoji čovjekov slobodni izbor, onda ni propisivanje dužnosti i obaveza te primanje nagrada za njihovo izvršenje ne bi imalo smisla, ali prema navedenim ajetima, Uzvišeni Gospodar je obavezao čovjeka u skladu s njegovim mogućnostima, a potom će dobročinitelja deseterostruko nagraditi, dok će za ružno djelo kazniti samo u mjeri tog ružnog djela.
    Iz svega možemo zaključiti da mi ljudi imamo izbor da sebi sagradimo Ovaj i Budući svijet a Uzvišeni Bog pomaže nam na tom putu, i Njegovom pomoći okorištavaju se i oni na usavršavajućem i uzvišenom putu, a i oni koji griješe.
    Iskreno se nadamo da smo uspjeli pomoći u pronalaženju odgovora na Vaše pitanje.

×

Log in