Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *
Učitava...
  1. Orhan

    O strpljenju


    Esselamu aleykum , uvazeni ucenjace , Akbar Eydi. Hvala vam na izdvojenom vremenu i na odgovore na moja prosla pitanja , vrlo sam vam zahfalan i zadovoljan odgovorima. Neka vas ALLAH swt inshAllah nagradi.
    Sledece moje pitanje je jedno pitanje o saburu. Kako mozemo pojacati sabur i kako mozemo podnjeti da gledamo djete na internetu iz Sirije kojem j bomba raznjelo glavu neuzubillah , ili ono djete koje place jer je gladno i nema sta jest a roditeli su mu ubijeni. To me veoma puno muci jer se osjecam izdajnicki , osjecam se kao da nisam solidaran snjime , jer dok on tamo nema sta jesti i dok oni ginu , ja spavam u toplom postelji i jedem dorucak sacinjem od mljeka i sira i sta god vise ne a nikako mu osim dovom nemogu pomoci. Pitanje je : kako da uspemo da postignemo taj stepen sabura da mozemo podnjeti taj pritisak sto muslimani trpe sirom sveta , jer znam da je to Bozja odredba i znam da Bog ce za to nekog dzennetom nagraditi a nekom zagarantovati vjecnu patnju . Hvala najlepse i Selam Aleykum

    Odgovor

    Poštovani pitaoče,
    Tema koju ste otvorili u svom pitanju nije bolna samo za vas, već za sve muslimane i sve savjesne ljude bilo koje vjere. Prizori eksplozija bombi koje imaju za cilj uništavanje potlačenog naroda koji nije ništa skrivio, odrubljivanje glave djetetu pred očima njegovih roditelja, ubistvo majke i oca pred očima njihove djece žaloste svakog čovjeka i bude ljutnju. Bol se uvećava kada se zločini počine u ime islama ili u ime odbrane ljudskih prava i sloboda, kao i u ime borbe protiv terorizma.
    Najveća tvornica na svijetu danas je tvornica laži. Religiju želi u potpunosti iskriviti metodom prevare. Organizacije koje staju u odbranu ljudskih prava, sloboda, djece bez roditeljske skrbi su samo alati u rukama tlačitelja i sredstva kojima pravdaju svoje zločine. Dužnost nas muslimana može se sažeti u sljedećih nekoliko tačaka:

    1. Jedinstvo među svim islamskim školama
    Časni Kur'an u mnogobrojnim ajetima i Božiji Poslanik, s.a.v.a., u nebrojenim izjavama istakli su da opstojnost, čast i snaga muslimana leži u njihovom jedinstvu, a isto tako im je poručeno da se suzdrže od sukoba i razjedinjenja. Ovo temeljno načelo ozbiljno se narušava od strane neukih prijatelja među muslimanima i perfidno sposobnih političara neprijatelja. Više od milijardu i pol muslimana se – uz materijalno bogatstvo koje posjeduju, kao što su nafta, plin i ostale sirovine te duhovno bogatstvo kao što su Nebeska knjiga, velikani i naučnici, i prošlost velike civilizacije – cijepa i dijeli do te mjere da ne samo da je svaka muslimanska zemlja kolonijalizirana nego su i sami muslimani među sobom zaratili te se ubijaju uz uzvik “Allahu ekberˮ. Muslimani ratuju međusobno pod zastavom poslanika Muhammeda, dok im neprijatelji islama bez ikakvih skrupula prodaju oružje i uzimaju danak od nesretnih islamskih zemalja i njihovih nedoličnih vođa.
    Stoga, ne trebamo nasjedati na prevare neprijatelja i odustati od jedinstva, saosjećanja i prijateljstva pa da na taj način postanemo saučesnici u zločinu neprijatelja islama.
    2. Sukob istine i neistine
    U postojećem stvorenom poretku postoje dva puta. Predvodnici puta kojeg nazivamo neistina jesu šejtan i niski ljudski prohtjevi, dok je drugi put istina i predvodnici tog puta su Božiji poslanici i njihovi sljedbenici. Ova dva puta postoje od vremena Adema, a.s., i postojat će sve do završetka svijeta. Važno je da znamo na kojem od ova dva puta se mi nalazimo uzevši u obzir iman, moral i djelo.
    3. Neprijatelj je također ranjiv
    Časni Kur'an u mnogobrojnim ajetima poručuje vjernicima da ne misle kako je neprijatelju u tom njegovom neprijateljstvu lahko, i on gine, biva ranjen, osjeća bol i teškoću, i neprijatelj gubi svoj imetak i ljetine. Međutim, jedna velika razlika postoji između ova dva puta, a radi se o tome da je oslonac vjernika Uzvišeni Bog dok Božiji neprijatelj nema oslonca. Vi ste uz Božiju pomoć puni nade u bolje sutra, dok su oni bez nade.
    4. Svršetak poginulih u ratovima dviju strana (istine i neistine)
    Kada se zbila Bitka na Uhudu, 87 prijatelja Božijeg Poslanika, s.a.v.a., postalo je šehidima, pa jedan od nevjernika među Kurejšijama uzviknu: “O Muhammede, danas smo ti vratili za Bitku na Bedru, jedan rat u vašu korist, a jedan u našu.ˮ U redovima Poslanika, s.a.v.a., nađe se jedan koji mu odgovori: “Vaši ubijeni sada su u džehenemskoj vatri, dok su naši šehidi u Džennetu u kojem uživaju u najboljim Božijim blagodatima.ˮ
    Dakle, to je ta razlika koja donosi strpljenje i nadu u srcima muslimana. Krvlju uprljana nedužna djeca, žene i muškarci koji su mučki ubijeni, kod Gospodara uživaju u Njegovoj milosti, o čemu svjedoči časni Kur'an kada prenosi govor šehida u kojem, obraćajući svojim bližnjima na Ovom svijetu, iskazuju želju da i oni spoznaju u kakvim blagodatima kod Gospodara svoga uživaju. Ovo je naravno još jedna od pozitivnih stvari zbog kojih ne smijemo gubiti nadu u nesrećama i pomisliti kako je priča s vjerom završena.
    Vrlo važna stvar koja se tiče naših obaveza jeste upoznavanje sa časnim Kur'anom, zbližavanje naše djece sa Kur'anom i odgajanje u skladu sa izvornom ljudskom prirodom i razumom, da bi oslanjajući se na svjetlo časnog Kur'an prepoznali put, stranputice, prijatelje i spletke neprijatelja islama te da ne bi, ne daj Bože, bez znanja i svjesnosti postali sredstvo u rukama lukavog neprijatelja i neukog prijatelja. Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “U mom umetu postoje dvije skupine ljudi koje su slomile kičmu islamu, jedni su maloumni prijatelji, a drugi nebogobojazni učenjaci.ˮ
    Maloumni vjernik radi očuvanja jedne grane islama čupa cijeli njezin korijen, nesvjestan da čupanjem korijena nestaje i ona grana. Nebogobojazni učenjaci tumačeći nasilje nasilnika kažu da su zadovoljni Božijom odredbom, Njegovim određenjem i sudbinom i time u konačnici muslimane odvraćaju od izvršenja obaveza prema sebi i Bogu. Da li se doista može povjerovati da je Uzvišeni Bog zadovoljan činjenjem ili prihvatanjem nasilja? Zar Božiji Poslanik, s.a.v.a., nije rekao: “I onaj koji čini nasilje i onaj koji ga prihvata su u Džehennemu.ˮ Ukoliko ne prihvatimo nasilje, onda se nasilnik neće usuditi činiti nasilje i kršiti zakone.
    Ne ostaje nam drugo doli da se upoznamo sa kur'anskim izvorima te da islamski odgojimo sebe i naše porodice te da u mjeri u kojoj možemo našu zemlju, pa i cijeli svijet upoznamo sa ovom svetom Nebeskom knjigom i uzvišenim islamskim propisima. Ukoliko tako učinimo, ispunit ćemo svoje dužnosti, a ujedno ćemo biti svjesni neprijateljskih zavjera i smicalica neprijatelja Boga i čovjeka.
    5. Očuvanje vjerskog duha
    Od dužnosti kojim je časni Kur'an obvezao muslimane je oslanjanje na Boga i očuvanje vjerskog duha. Jer, časni Kur'an naglašava da će konačni ishod biti u korist vjernika i u bici istine i neistine pobjeda pripada vjernicima i Poslanikovim sljedbenicima. Prema tome, budućnost je svijetla, istinska nada je sa vjernicima dok nevjernici, licemjeri i idolopoklonici neće uspjeti. Zemlja će biti nasljedstvo vjernika i dobrih ljudi. Ako samo jednom s pažnjom pročitamo Kur'an shvatit ćemo da je ovo što se događa zapravo iskušenje pomoću kojeg se trebaju odvojiti istinski vjernici i borci na Božijem putu od licemjera, nevjernika i idolopoklonika. Upravo bol potiče svakog, u onoj mjeri u kojoj je osjeća, na razmišljanje o načinu liječenja.
    Neka Uzvišeni Bog podari vjernicima pobjedu, a nasilnicima propast!


    Prof. Akbar Eydi

×

Log in