Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *
Reload Captcha

Pedagogija

S milošću Allahovom ti si nježan prema njima! A da si namrštena čela i tvrda srca, oni bi od tebe brzo otišli.

A A A
Šta je grijeh?

Šta je grijeh?

Grijeh znači suprotstavljanje božanskim zakonima i slijeđenje strasti bez ikakvih ograničenja i uvjeta. Prvo načelo koje želim predočiti slušaocima jeste da čak i ukoliko ostavimo islamska naučavanja postrani, ne možemo sve svoje želje i prohtjeve potpuno neograničeno i slobodno upražnjavati. Mnogo je prepreka na putu koje su u suprotnosti sa našom slobodom te nam ne dozvoljavaju potpuno ispoljavanje tih želja. Ovom prilikom navest ćemo nekoliko primjera koji su jasni svim slojevima društva.

1. Zamislimo da na vrhu četverospratne kuće stoji golub. Ti se nalaziš nekoliko metara od njega, na istoj zgradi. Golub donosi odluku da preleti s jedne strane ulice na drugu i da sjedne na krov suprotne zgrade. U jednom trenutku širi krila i polijeće. Ti, također, poželiš da poletiš poput njega, ali, za razliku od njega, nemaš sredstva za letenje, a ni moć odupiranja sili Zemljine teže. Zakon Kreacije te sprečava u tvom naumu. Ukoliko ne budeš obraćao pažnju na prirodni zakon koji te sprečava, već mu se budeš odupirao, čim skočiš s namjerom da pređeš na drugu zgradu, nećeš se udaljiti ni metar od svoje zgrade, a sila Zemljine teže će te zgrabiti svom silinom, povući će te ka zemlji i istog trena kazniti za prestup. Slomit će ti se lobanja, prosut će ti se mozak, krv će pasti na tlo i time će biti okončan tvoj život. Ovom prilikom, kao da će zakon Kreacije reći: Ovo je kazna za one koji čine grijehe i koji krše zakone Univerzuma. Po ovom pitanju (u odnosu prema kršenju zakona Univerzuma i kažnjavanju od strane tih istih zakona) svi su ljudi isti: oni sa vjerom ili bez vjere, postači i nepostači, komunisti i oni koji nisu komunisti... Pametni ljudi, da ne bi kršili zakone Kreacije i tako došli na njihov udar, sa rečene zgrade se spuštaju stepenicu po stepenicu do zemlje, onda prilaze drugoj zgradi i opet se stepenicu po stepenicu penju na nju te stižu zdravi i čitavi. Na ovaj način oni praktično pokazuju da slušaju i pokoravaju se neumoljivim zakonima Univerzuma.

Dijete po svojoj iskonskoj prirodi (fitretu) ima želju da se kreće i djeluje potpuno slobodno. Ono želi sve uzeti, svaku stvar želi dodirnuti i raditi onako kako želi, ali ubrzo shvata da ne postoji apsolutna sloboda. Ono jako voli majčine grudi, koje za njega predstavljaju sredstvo prehranjivanja, ali kada mu majka odmakne grudi u toku dojenja, dijete shvata da mu njene grudi nisu uvijek na raspolaganju. Treba plakati i vrištati da privuče majčinu pažnju sebi i da ponovo dobije njene grudi. Još jedno od dječijih zadovoljstava dolazi do izražaja kada stekne sposobnost da otvara prste i uzima stvari. Ono želi zgrabiti sve što vidi oko sebe: jabuku, hljeb... Ponekad – budući da nema osjećaj za udaljenost – želi iz bešike dohvatiti sijalicu, pa čak i mjesec na nebu, a ponekad spušta ruku u vatru ne bi li dohvatilo lijepe vatrene cvjetove, pri čemu sprži prste i zavrišti. Na ovaj način dijete vrlo brzo razumijeva da ne postoji apsolutna sloboda i da ne može činiti sve što želi.

Kada dijete malo odraste i prohoda, dolazi do bazena s ribama i uočava kako ribe lagahno plivaju. U skladu sa zahtjevima dječije slobodne prirode ono tada poželi da poput ribe pliva u vodi. Pada u vodu i počinje da se guši. Majka stiže i vadi ga polumrtvog iz vode. Kada dođe svijesti, nakon što mu se stanje malo poboljša, gleda u vodu i shvata da nema potpunu slobodu i da ne može plivati u vodi poput ribe.

U svakom slučaju, čovjek se od samog djetinjstva, korak po korak, suočava sa prirodnim preprekama. Svakog dana, sve više se upoznaje sa svojim ograničenjima i otkriva da se njegove želje suočavaju sa preprekama te da ne može činiti što želi i slobodno ostvariti svoja htijenja.

2. Druga prepreka koja se pojavljuje na putu čovjekovih želja i htijenja jesu zakoni higijene i medicinske apstinencije, koji sami po sebi predstavljaju jednu granu na drvetu prirode. Bolesnik ugleda voćku, slatkiš ili neku drugu hranu, želio bi to pojesti, ali ga dijabetes u tome sprečava. Ukoliko nastavi slijediti svoje želje te pokuša pojesti slatkiše i voćke, suočit će se sa raznolikim nevoljama i tegobama. Također, onaj koji ima tegobe vezane za jetru mora se kloniti mnoštva ukusnih i prijatnih jela – zato što mu je to zabranio ljekar.

Ponekad nevolje djeluju tako jedinstveno da bolesnik biva prinuđen da sve svoje želje ostavi postrani i da se zadovolji samo sa nekoliko zelenih listova i kuhanim voćem. Tu, međutim, nema izbora: ili se mora okrenuti od svojih želja i čuvati svoj život, ili slijediti svoje štetne želje, a zanemariti savjet ljekara te upasti u još teže zdravstvene tegobe, pasti u postelju – pa možda i umrijeti – i tako vlastitim očima vidjeti kaznu za svoje nepoštovanje propisa.

3. Državni zakoni, također, predstavljaju jednu od velikih prepreka čovjekovim prohtjevima. Ukoliko država želi opstati i imati uređeno društvo, ona treba uspostaviti zakone i granice za svaku osobu, čime će zakon udariti okvire za svačije želje i prohtjeve i spriječiti ljude da prelaze zacrtane granice. Sâmo ovo ustvari znači svojevrsno sputavanje čovjekovih želja i htijenja.

Određeni pojedinci nekada su nezadovoljni ograničenjima koja im nameću državni zakoni. Zbog toga se bune, želeći da budu potpuno slobodni. Htjeli bi da govore šta god im je volja i da putuju gdje god im je volja. Ali, izvršno tijelo zakona primorava ih na poslušnost i pridržavanje. Jedan zapadnjak je kazao: “Zakon je poput uzda u ustima divljeg konja protiv kojih se ponekad buni, s tom razlikom što uzdama na konju upravlja čovjek, dok je uzde zakona čovjek sam sebi nametnuo i ponekad se buni protiv njih.” Ponekad gladni prolaznik poželi da se okoristi poslasticama i voćem iz prodavnice pored koje prolazi, ili neki pohotni mladić želi da zadovolji svoju seksualnu strast sa ženom koja prolazi ulicom, ali ih snaga zakona pazi i žestoko kažnjava u slučaju ostvarivanja nezakonitih prohtjeva.

Ova tri navedena nivoa vrijede u cijelom svijetu – čak i kada izuzmemo vjeru i rasu ljudi. Suprotstavljanje bilo kojem od njih predstavlja kršenje zakona i grijeh. Islam je, također, sve njih uzeo u obzir i svojim je sljedbenicima dao potrebna upozorenja i pouke.

Slijeđenje tjelesnih prohtjeva, koji su u suprotnosti sa prirodnim, higijenskim i društvenim zakonima, zabranjeno je od strane islamskog Zakonodavca. Značajan dio grijeha u islamu odnosi se na ispoljavanje pokvarenih želja i prohtjeva.

Samoubistvo je grijeh i zabranjeno je po šerijatu na kakav god način ono bilo izvršeno: bilo da čovjek skoči sa zgrade, da se baci u vodu ili da se otruje. Grijeh je nanijeti sebi opasan udarac i ugroziti vlastito zdravlje, tj. baciti se vlastitim rukama u propast. Postiti mjesec Ramazan, ukoliko šteti zdravlju, ne samo da nije obavezno, već je zabranjeno. Činjenje društvenih prekršaja, izazivanje nesigurnosti i narušavanje reda, nasrtanje na imetak, živote i čast ljudi i svaki drugi prohtjev koji je suprotstavljen interesima zajednice, smatra se zabranjenim i grješnim.

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, naslijeđe i odgoj 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić 

Zadnji put promijenjen: utorak, 19 Januar 2016 15:26
×

Log in