Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Pedagogija

S milošću Allahovom ti si nježan prema njima! A da si namrštena čela i tvrda srca, oni bi od tebe brzo otišli.

A A A
Odgoj djece nakon rođenja

Odgoj djece nakon rođenja

وَاخْفِضْ لَهُمَا جَنَاحَ الذُّلِّ مِنَ الرَّحْمَةِ وَقُل رَّبِّ ارْحَمْهُمَا كَمَا رَبَّيَانِى صَغِيرًا

I krilo poniznosti iz samilosti im rasprostri i reci: “Gospodaru moj, Ti im se smiluj baš kao što su i oni mene njegovali kad sam bio mali.[1]

Odgoj je jedan od dva najvažnija stuba sreće. Sve dimenzije sreće ili nesreće, bila ona tjelesnog ili duševnog karaktera, kako jedne osobe, tako i porodice, cijele države, pa i svih ljudi na zemaljskoj kugli, imaju dva temelja:

(1) načelo nasljedstva,

(2) načelo odgoja.

Odgoj je toliko važan i uticajan da u nekim primjerima može zaustaviti osobenosti nasljednih osobina i potisnuti ih u zaborav, a učinke svojih osobenosti ispoljiti i po svojim zahtjevima oblikovati pojedince.

Kada kažemo da odgoj samo u nekim slučajevima može nadjačati nasljeđivanje, to je zato što su neke nasljedne osobine djeteta sudbinske i određene te ih odgoj ne može promijeniti. Međutim, da bi govor bio posve jasan, potrebno je da prethodno napravim uvod o predodređenju i sudbini (kada i kader), tim prije što je jedna skupina tražila takvo pojašnjenje.

Neki su ljudi, zbog neposjedovanja imana ili zbog neznanja, potpuno porekli načelo predodređenja i nazvali su ga neutemeljenim, dok su neki drugi, zbog neobaviještenosti o vjerskim i naučnim osnovama, smatrali da su sva dešavanja u životu neizbježna po načelu predodređenja te da su nam ruke potpuno vezane.

Činjenica je da cijeli svijet opstoji i djeluje na predodređenju i općim i detaljnim načelima određenja

.إِنَّا كُلَّ شَيْءٍ خَلَقْنَاهُ بِقَدَرٍ

Mi svaku stvar s mjerom stvaramo.[2]

Značenje predodređenja i odredbe

Najmanje zemaljske čestice i najveća nebeska tijela stvoreni su prema preciznom proračunu i ispravnom mjerom su stavljeni na odgovarajuće mjesto. To je pravo značenje kadera, odnosno mjere. Zahvaljujući ispravnoj mjeri i preciznom proračunu, kao i na temelju matematičkih proračuna jedan astronom može na nekoliko mjeseci unaprijed ustanoviti pomračenje Mjeseca, dužinu njegova trajanja i stepen pomračenja. Da položaj Sunca i kretanje Mjeseca nisu tako uređeni i proračunati, astronomi nikada ne bi mogli precizno izračunati njihove buduće položaje. Časni Kur'an u vezi s tim veli:

الشَّمْسُ وَالْقَمَرُ بِحُسْبَانٍ 

Sunce i Mjesec utvrđenim putanjama plove.[3]

Ako je veliki kosmos sa masivnim nebeskim tijelima stabilan i uređen, ako jedan kamen zbog gravitacije zemlje iz kosmosa pada u središte, ako jedna pšenična sjemenka pohranjena u zemlju nakon određenog vremena izrasta u vitki klas, ako jedno sjemeno jajašce pohranjeno u ženkinu maternicu poslije izrasta u jednu savršenu životinjsku ili ljudsku jedinku – sve to djeluje u skladu sa savršenim Božijim zakonom (sunnet) ili zakonom Kreacije, što je sve skupa predodređenje i odredba (kada i kader). Dakle, predodređenje i odredba upravljaju čitavim svijetom i sve, u skladu sa Božijom odredbom, na svom putu ide ka savršenstvu.

Čovjek je jedno od stvorenja Ovoga svijeta čije sve snage (pokreti i mirovanja) djeluju i odvijaju se u skladu sa zakonima predodređenja i odredbe. Srčani otkucaji, kolanje krvi, živčana osjetljivost, varenje hrane u želucu, apsorpcija jetre, gledanje očima, slušanje ušima – sve su to tjelesne aktivnosti koje se odvijaju pod vodstvom zakona predodređenja i odredbe. Ovdje je bitno istaći da su zakoni predodređenja i odredbe vezani za čovjeka dvojakog karaktera:

a) Određen broj tih zakona kadaa i kadera čine konačni i nametnuti zakoni koji se odvijaju bez našeg izbora.

b) Drugi dio čine predodređenosti (mukadderat) čije izvršenje Uzvišeni stavlja nama na raspolaganje. Jezik je, naprimjer, naš tjelesni organ na koji se odnosi mnogo predodređenosti. Jedna od predodređenosti jezika je da krv kola njegovim venama, a druga je govor. Protok krvi u našem jeziku je izvan naše volje – htjeli mi ili ne htjeli, krv će kolati u jeziku. Kolanje krvi u jeziku podrazumijeva dvije predodređenosti i odredbe:

1. po Božijoj odredbi, događa se kolanje krvi kroz jezik,

2. po Božijoj odredbi, kolanje krvi kroz jezik je obavezno i neizbježno te mi u tome nemamo nikakvog izbora ni volje.

Sljedeća predodređenost jezika tiče se govora, a nama je data na raspolaganje. Tako možemo nešto da kažemo, a možemo i da ne kažemo; možemo da kažemo istinu, a možemo i laž. Prema tome, kada je riječ o govoru, jezik ima dva gospodara predodređenosti i odredbe: jedan je božanska neizbježna uloga, u koju spada moć jezika da uopće govori, a druga je da je po samoj božanskoj odredbi govor stavljen nama na raspolaganje.

U nekim slučajevima kada i kader se izvršavaju kaonužne i prinudne odredbe, a nekada se određena odredba (kada) odvija posredstvom dobrovoljnog predodređenja (kader). Naprimjer, načelo smrti je neizbježno po božanskom sudbinskom zakonu za sve ljude:

كُلُّ نَفْسٍ ذَائِقَةُ الْمَوْتِ

Svaki će čovjek smrt okusiti.[4] 

Ova neizbježna predodređenost može se dogoditi putem prirodne smrti, kada se potroši životna energija, a moguće je da se mlada osoba, koja bi što se tiče životne energije i tjelesnog zdravlja mogla živjeti još niz godina, svojevoljno odluči na samoubistvo i tako okonča ovosvjetski život.

Stogodišnji starac koji umre prirodnom smrću i dvadesetogodišnji mladić koji svojevoljno izvrši samoubistvo – umiru prema Božijoj odredbi kadaa i kadera, s tom razlikom što je kod starcakada i kader neizbježan, dok je kod mladića svojevoljan. Dakle, mladić je zloupotrijebio svoj kada i kader te okončao svoj život.

Hazreti Rida, a.s., ističe da je hazreti Sedždžad, a.s., u svojim munadžatima (moljenjima) molio:

“Bože, ja sam iz Tvojih blagodati stekao moć i sposobnost griješenja Tebi.”[5]

Dakle, grješnik zloupotrebljava Božije blagodati slobode i slobodnog izbora, koje mu je Bog darovao Svojim kadaom i kaderom, te čini nasilje.

Kada je ovo u pitanju, neki ljudi griješe misleći da kada god se spomenekada i kader to obavezno znači prisilu te da se sudbinskoj odredbi ne može pobjeći. A nije tako. U nekim slučajevima ova odredba kadaa i kadera je prepuštena na slobodno raspolaganje samom čovjeku.

Jedna predaja hazreti Alija ibn Ebi Taliba ovo pitanje veoma dobro razjašnjava: “Nakon Bitke na Sifinu i vraćanja iz Sirije čovjek je upitao hazreti Alija: ‘Da li je naš odlazak u Šam bio predodređen kadaom i kaderom Božijim?’ Ali je odgovorio: ‘Da! Ni na jedan brijeg se niste popeli i ni u jednu dolinu niste se spustili, a da to nije bilo u okviru Božijeg kadaa i kadera.’

Čovjek ponovo upita: ‘Onda naše patnje idu na Božiji račun i mi ne trebamo očekivati nagradu za to?’

Imam mu na to odgovori: ‘Stani, o starče! Uzvišeni Bog će vam dati za ovo veliku nagradu – nagradu za odlazak u borbu, jer ste po vlastitoj volji otišli u borbu; potom vam slijedi nagrada za boravak na ratištu, jer ste po vlastitoj volji tamo boravili; potom vas očekuje nagrada za povratak otuda, jer ste se otuda vratili po svojoj volji – i ni u jednoj od ovih stvari niste bili prinuđeni. Možda si pomislio iz mog govora, pošto je sve ovo naše putovanje u skladu sa Božijim kadaom i kaderom, da je zbog toga svaki naš postupak posljedica Božije prinude. A da je tako, onda bi sva ljudska djela bila bezvrijedna, ne bi bilo nagrade ni kazne, a ni podsticanja ni ukora.’”[6]

Iz ove predaje vidimo da je hazreti Ali kretanje ljudi u bitku smatrao Božijim kadaom i kaderom, ali je naglasio da za to nisu bili nužni obavezno predodređenje (kada) i odredba (kader).

I Imam Rida, a.s., je u jednoj predaji posvetio pažnju ovom pitanju. Naime, kada je prenosilac upitao: “A šta znači stvar između dvije stvari?”, on reče: “To je sloboda čovjeka da ide putem slijeđenja Božijih odredbi i izbjegavanja grijeha.”

Čovjek priupita: “Da li onda volja i želja Uzvišenog imaju udjela u ljudskim djelima?” Imam reče: “Božija želja i volja imaju udjela u poslušnosti i dobrima kroz naređivanje poslušnosti, bivanje zadovoljnim zbog poslušnosti i kroz pružanje pomoći pri poslušnosti. A Božija želja i volja u griješenju i lošim djelima očituju se kroz zabranu griješenja, srditost zbog griješenja i kroz nepružanje pomoći u izvršavanju griješenja.” 

Čovjek ponovo upita: “Da li kada i kader Uzvišenog imaju udjela u ljudskim djelima?” Hazreti Rida reče: “Da! Nema ljudskog djela, bilo ono dobro ili zlo, a da Božije predodređenje (kada) nema u njemu udjela.” Čovjek opet upita: “Pa kakvo je značenje predodređenja?” Reče: “To je Božija odredba prema onome što ljudi zasluže, nagradu ili kaznu, na Dunjaluku ili na Ahiretu.”[7]

Potpuno je jasno da hazreti Rida sva ljudska djela, dobra ili zla, smatra utemeljenim u Božijem predodređenju. Božije predodređenje, kada su u pitanju ljudska djela, predstavlja slobodu djelovanja – upravo onu slobodu i slobodnu volju kojom se poslušnošću Bogu zaslužuje nagrada, a neposlušnošću i grješnošću zaslužuje kazna.

Da bi cijenjenim slušaocima moje izlaganje bilo jasnije, navest ću primjer samoubistva. Ukoliko bi se neko popeo na vanjsko kube ove džamije s ciljem da se odozgo baci na glavu, te kazao: Ako je sudbina da umrem, umrijet ću čak i ako se ne bacim s krova, a ako mi sudbinom bude dosuđeno da ostanem, onda ću i ostati čak i ako se bacim, ovaj govor ne bi bio valjan, jer Uzvišeni u ovom slučaju ima nekoliko nužnih i prinudnih predodređenosti i jednu odredbu vezanu za slobodnu volju. Prinudne predodređenosti sastoje se iz sljedećeg:

1. Božiji kada i kader je kamen, kojim je popločana džamija, učinio tvrdim i čvrstim;

2. Božiji kada i kader je da je čovjekova lobanja načinjena od tankih slabašnih kostiju;

3. Božiji kada i kader, kojim je stvorio silu Zemljine teže, traži da se svako tijelo koje se nađe u zraku velikom brzinom obruši na zemlju;

4. Božiji kada i kader je tako ustanovljen da će tijelo čovjeka, ukoliko se on sa visine baci na zemlju, biti slomljeno, a mozak prosut;

5. Božiji kada i kader je takav da ako nečiji mozak bude prosut, taj brzo umire. Svi ovi kadai i kaderi su nužni i prinudni.

6. Kada i kader je i to da čovjek posjeduje slobodnu volju i da se svojevoljno može baciti sa krova i umrijeti, a može se odlučiti i da stepenicama mirno siđe do prizemlja.

Čovjeku koji je odlučio da se baci s krova treba reći: Kada je riječ o tvojoj smrti i životu, Bog slijedi tvoju volju i htijenje. Ako odlučiš da se baciš s krova, određeno je da umreš, a ako izabereš stepenice, ostat ćeš živ. U oba slučaja riječ je o kada i kaderu.

Ibn Nubata prenosi da je hazreti Ali, a.s., prešao od zida kojem je prijetilo obrušavanje do drugog zida. Rekli su mu: “O vladaru pravovjernih, bježiš od predodređenja (kadaa)!” Hazreti Ali, a.s., mu reče: “Da, bježim od Božijeg kadaa ka Božijem kaderu (odredbi).”[8]

Hazreti Ali je pobjegao od ruševnog zida i to je smatrao Božijim kaderom, jer je Uzvišeni Bog prema kaderu odredio čovjeku slobodu odlučivanja.

On tako može izabrati da ostane kod zida i da mu se zid sruši na glavu, a može izabrati i da izbjegava zid i na taj način se spasi. U oba ova slučaja kada i kadersu na djelu.

Ljudska sloboda

Najveća čovjekova prednost u odnosu na sva stvorenja na Zemlji jeste sloboda koju mu je podario Uzvišeni Gospodar. Za sav napredak i usavršavanje koje je do sada dostigao čovjek zahvalnost duguje upravo ovoj prednosti. Mnogo je stoljeća proteklo u životu pčela, a one od početka do danas grade svoje isto šestougaono saće, te će ga i ubuduće graditi. To je zato što su pčele primorane, jer nemaju razum. Njihov vodič je nagon koji je Uzvišeni usadio u njih. Za razliku od njih, čovjek je slobodan i kao takav je uvijek mijenjao način života, počevši od pećine, preko zemunica, do gradnje palača. Nadam se da ću, voljom Božijom, u narednim danima opširno govoriti o slobodi i iskonskoj samovolji čovjeka.

Jedan dio kadaa i kadera koji se odnosi na nas jeste upravo naša sloboda odlučivanja. Poslanički poziv je bio utemeljen na svojevoljnim djelima. Božija nagrada i kazna, poput ljudskih nagrada i kazni, temelji se na ljudskoj slobodnoj volji. Stoga je naša sudbina dobrim dijelom u našim rukama.

Kao što smo kazali, kada i kader su saglasni sa našom slobodom odlučivanja. Koliko li je bijednika i poniženih koji zbog vlastite lijenosti izbjegavaju obavljanje svojih dužnosti i obaveza, a svoju nesreću prebacuju na kada i kader te sudbinu Božiju! Njihova sudbina je zapravo bila položena u njihovoj slobodi djelovanja. Zloupotrijebili su svoju slobodnu volju i vlastitim rukama sebe su učinili nesretnim ljudima.

Neprekidno čitaš ovaj gore-dolje hod[9],

Kakva li poniženja od ovoga gore će doć'.

 

Sebi si kazao da nebesko predodređenje htijaše oboje,

a sâmo nebesko predodređenje izvan je naše prosudbe.

 

Ne poznaješ tajnu predodređenja koju iziskuju naša djela,

Ponekad je tako ružno, a nekada je tako lijepo.

 

Nijedan narod bez razloga ne postaje poražen nit' pobjednik,

Osim ako u njemu je slabost skrivena il' snaga vidljiva.

 

Ti nemaš snagu raspoznavanja vidljivog od skrivenog,

Stoga ti skriveno najvidljiviji san jeste.

 

Znanje i bogobojaznost su postojanost vlasti svake i nije

Postojan onaj narod koji od nauke i bogobojaznosti daleko je.

Uzvišeni Gospodar u Svojoj časnoj Knjizi ističe:

وَلَقَدْ كَتَبْنَا فِي الزَّبُورِ مِن بَعْدِ الذِّكْرِ أَنَّ الْأَرْضَ يَرِثُهَا عِبَادِيَ الصَّالِحُونَ

Mi smo u Zeburu, nakon Opomene, zapisali da će Zemlju doista naslijediti Moji dobri robovi![10]

Dobri robovi su oni ljudi koji su u sjeni vjere i nauke, ozračju moralnih vrlina i čistih vrijednosti te pod uticajem rada i truda postigli sve stepene materijalnog i duhovnog savršenstva i koji su postali istinski ljudi.

Konačno i nepromjenjivo Božije predodređenje je da će se Zemlja dobrim ljudima ostaviti u naslijeđe, ali je stizanje do ovog položaja, odnosno predodređenost ove neumoljive odredbe u rukama i slobodnoj volji samih ljudi.

Ljudi mogu svojom voljom i htijenjem slijediti Božijeg poslanika i stići na položaj dobrih i zaslužnih te dobiti Zemlju u naslijeđe. Isti ti ljudi mogu svoju Bogom danu slobodu zloupotrijebiti i na tragu nevjerstva, neznanja, neispravnosti, nemorala i lijenosti obrušiti se u ponor poniženja i bijede, postati roblje drugih te tako završiti kao nesretnici.

Kad zvijezdu svoju činiš lošom,

Ne očekuj od neba sreću!

Iz svega rečenog može se zaključiti sljedeće: Cijeli svijet je vođen kadaom i kaderom, odnosno vodi se zakonima i propisima Kreacije, tako da su sve stvari pod nadležnošću kadaa i kadera. Pritom je dio kadaa i kadera nužan i prinudan te naša volja u njemu nema nikakvog udjela. Tu spada kucanje srca ili kolanje krvi kroz tijelo, koji su prinudno podvrgnuti ovim procesima. A neke druge stvari su stavljene nama na raspolaganje i mi ih možemo izvoditi ispravno i neispravno.

Naslijeđe i odgoj

Vraćamo se našoj osnovnoj temi, ne zaboravljajući napomene o kadau i kaderu. Dijete u majčinoj utrobi nasljeđuje osobine od majke, oca i svojih djedova, što je samo po sebi svojevrsni kada i kader Božiji. Nasljedne osobine se dijele u dvije vrste:

1. U prvu vrstu spadaju one osobine koje su konačno podređene kadau i kaderu i koje će do kraja života biti nepromjenjive. Terminološki rečeno, uvjeti u maternici za njih su potpuni uzrok (‘illete tâme).

2. U drugu vrstu spadaju osobine koje dolaze u vidu sklonosti dobijenih od roditelja i predaka naslijeđem, kao pogodni uvjeti i ne spadaju u konačnu sudbinu, što znači da uvjeti maternice za njih priređuju pripremni uzrok.

Budućnost nekih ljudi određena je ezelskom sudbinom (sudbinom iz prapočetka), ali se ostali mijenjaju manje ili više u skladu sa odgojnim uvjetima i okruženjem.[11]

Kao što znamo, poremećaj razuma i maloumnost, hemofilija, nijemost (...) jesu mahane i nedostaci uzrokovane naslijeđem. Isto tako, neke bolesti poput tuberkuloze, raka, visokog krvnog pritiska i sl., dolaze naslijeđem kao sklonosti i potencijali. Nakon toga, uvjeti okruženja i način života mogu ih spriječiti ili olakšati njihovo pojavljivanje.[12]

Upravo kao što boja kože, boja očiju i kratkovidnost predstavljaju nasljedne osobine koje se ne daju promijeniti, tako i maloumnost i umna poremećenost predstavljaju nesreću koja se ne može promijeniti. Dijete koje dođe na svijet od maloumnog oca i koje se začne u utrobi maloumne majke do kraja života će biti maloumno i to je njegova konačna sudbina. Ne mogu mu pomoći čak ni uzvišena poslanička naučavanja, a ni medicinske i odgojne metode. Takvo dijete je naprosto prinuđeno da bude maloumno. Isto tako, dijete koje je začeto u maternici maloumne majke i koje je od svojih maloumnih roditelja naslijedilo maloumnost i nijemost do kraja svoga života ostat će takvo i njega nikakvo obrazovanje i odgoj neće promijeniti.

Dijete koje se rodi maloumno, smeteno, strašljivo i ravnodušno ne može se nikakvim odgojem i obrazovanjem preobratiti u jednog aktivnog čovjeka ili sposobnog i hrabrog lidera.[13]

Hazreti Ali, a.s., je rekao: “Maloumnost je bol koja ne prestaje i bolest neizlječiva.”[14]

Dijete koje rodi majka koja boluje od tuberkuloze već ima predispozicije za ovu bolest i ovo je nešto što nosi u sebi kao naslijeđe od majke. To ne znači da mu je obaveznim kadaom i kaderom propisano da će oboljeti od tuberkuloze i da ga neizbježnom sudbinom sljeduje ta bolest. Higijenski uvjeti i životno okruženje predstavljaju kriterij njegovog zdravlja i bolesti. Ukoliko se nakon rođenja brzo odvoji od svoje bolesne majke i bude živjelo u zdravoj sredini, pod zdravim nadzorom, moći će cijeli svoj život provesti u zdravlju. A ako ostane u naručju svoje majke, bude dojeno njenim zaraženim mlijekom, bude odgajano njenom rukom, s obzirom da već posjeduje pretpostavke, veoma brzo će dobiti tuberkulozu i umrijeti.

Kao što je ranije rečeno, moralne osobine i psihološka stanja roditelja ostavljaju trag na djetetu. Čistota i nečistota, hrabrost i plašljivost, velikodušnost i škrtost, kao i sva ostala moralna svojstva u djetetu stvaraju naklonost i tlo za dobre i loše osobine. Ali, ove odlike nisu nužno predodređene kadaom i kaderom djeteta. Moguće je putem dobrog odgoja nepoželjne sklonosti i loše moralno tlo popraviti te posredstvom odgoja u djetetu stvoriti sklonosti ka dobru.

Odgoj i okruženje

Dijete koje se rodi kod čistih i čestitih roditelja već ima pripremljen povoljan teren za dobre osobine. Ipak, ukoliko se to dijete stavi u pokvarenu sredinu i budu ga odgajali loši i nemoralni odgajatelji, vremenom će se prometnuti u dijete sa lošim moralnim osobinama, jer se porodične osobine i naslijeđene pretpostavke nikada neće moći oduprijeti učincima lošeg odgoja.

Nuhov sin sa lošima se družio,

Poslaničku porodicu on izgubi

Nasuprot ovome, ukoliko se djeca koja dolaze od loših i pokvarenih roditelja, i koja u svojim genima nose loše moralno naslijeđe, stave u dobru sredinu i dođu u ruke dobrim odgajateljima, ona se mogu preobratiti u ljude lijepe i čestite naravi.

Psihološki činioci okruženja ostavljaju duboke tragove na ličnost čovjeka. Oni uspostavljaju naše intelektualne i duhovne temelje te promjenama koje prouzrokuju u krvotoku i lučenju unutrašnjih žlijezda mijenjaju djelovanje i strukturu svih organa tijela. Zbog toga duhovna disciplina i odgoj nefsanskih nagona ne samo da ostavljaju trag na psihološka stanja čovjeka, već snažno utiču na ustrojstvo građe tkiva, pa i na djelovanje tjelesnih hormona. Mi nismo znali do koje mjere psihološki činioci okruženja mogu poticati ili gušiti pretpostavke naslijeđa i suštinska svojstva. Ne treba poricati da ovi činioci imaju izuzetnu ulogu u sudbini svake osobe. Ponekad oni uništavaju najvrjednija duhovna svojstva, a nekada, suprotno tome, daju pojedincu neočekivane, izuzetne osobine te štite nemoćne i jačaju snažne.

Kakve god bile nasljedne pretpostavke, osoba pod uticajem odgoja stupa na put na kojem biva vođena ka vrhovima visokih planina, ka podnožjima brda ili u blatnu močvaru.[15]

Hazreti Bakir, a.s., izrazom bedâ' ukazao je na mogućnost promjene nekih nasljednih osobina u majčinoj maternici: “Uzvišeni Bog dvojici meleka (zaduženih za oblikovanje djeteta u majčinoj maternici) objavljuje: 'Zapišite kada i kader i Moju uticajnu zapovijest, a Meni u onome što ste zapisali ostavite uvjet bedâ'a (izuzeće)!'”

Dakle, osobine koje budu zapisali još uvijek nisu definitivna sudbina, već se u posebnimokolnostima mogu mijenjati. Potom meleci pitaju: “Šta da zapišemo?”

Uzvišeni Allah tada im objavljuje: “Dignite glavu i vidite šta piše na majčinom čelu!” Oni motre ploču na majčinom čelu i na njoj nalaze lik i izgled, život, duhovni zavjet, sreću ili nesreću i sve druge životne stvari. Pišu sve što je na ploči, a ostavljaju mogućnost promjene onoga što su napisali.[16]

U ovoj predaji vrijedi zapaziti dvije stvari:

a) Prvo je zanimljivo da spomenuta ploča nije na nadlaktici ili na prsima majke, nego je na čelu. Iako je čelo jedan od važnih dijelova tijela, ono može biti aluzija na duhovni aparat i mentalni sklop majke. Prema tome, cjelokupan stvaralački zapis tijela i misli majke uvjetuje građu djeteta.

b) Samo korištenje riječi bedâ' (izuzeće) u Božijoj zapovijesti i to što meleci sve zapisano s ploče uvjetuju riječju bedâ' jasno govori da sve naslijeđene osobine djeteta u majčinom stomaku ne označavaju obaveznu i nužnu sudbinu djeteta, već na njih mogu djelovati uvjeti životnog okruženja i odgoja djeteta.

Ukoliko bi sve naslijeđene osobine bile konačne i nepromjenjive i ukoliko bi sva pokuđena svojstva i loše osobine roditelja, poput boje očiju i kože, maloumnosti i mentalne poremećenosti, također bili konačna sudbina i nepromjenjivi za djecu, onda bi sam dolazak Božijih poslanika i njihovo nebesko naučavanje bili bez svrhe i smisla. Sve odgojne organizacije i moralni preporod ljudskog roda bili bi suvišni i bespredmetni.

Razvoj i odgoj tijela odvija se na različite načine zahvaljujući mnogim vanjskim činiocima, čime se pokreću ili dokidaju raznolike suštinske ljudske osobine. Jasno je da su nasljedne osobine izložene snažnom uticaju odgoja.[17]

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, naslijeđe i odgoj 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić


[1] El-Isra,24.

[2] El-Kamer, 49.

[3] Er-Rahman,5.

[4] Ali ‘Imran,185.

[5] Biharu-l-envar,sv. 3., str. 3.

[6] Tuhafu-l-‘ukul, str. 468.

[7] Biharu-l-envar, sv. 3., str. 5.

[8] Biharu-l-envar,sv. 3., str. 33.

[9] Aluzija na kretanje nebeskog svoda i astrologiju.

[10] El-Enbija, 105.

[11] Ensane našenahte,str. 245.

[12] Ensane našenahte,str. 243.

[13] Ensane našenahte,str. 245.

[14] Gureru-l-hikem,str. 72.

[15] Ensane našenahte,str. 247.

[16] Kafi, sv. 6., str. 14.

[17] Ensane našenahte, str. 245. 

Zadnji put promijenjen: utorak, 12 Januar 2016 10:05
×

Log in