Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Pedagogija

S milošću Allahovom ti si nježan prema njima! A da si namrštena čela i tvrda srca, oni bi od tebe brzo otišli.

A A A
Zakoniti brak

Zakoniti brak

U slučaju kada se djevojka i mladić zakonito vjenčaju i ispoštuju sve zakone i pravila – u njihovim nutrinama ne obitava ni najmanji samoprijekor ili strepnja, a ni bilo kakva zabrinutost, bojazan ili nelagoda zbog straha od Boga i ljudi. U bračnu intimu ulaze smirena srca i spokojne duše. U ovom slučaju oblikuje se potpuno čist embrion. Žena u tom slučaju ne samo da se ne osjeća zabrinutom i uplašenom, ona se, štaviše, osjeća veselom i radosnom, jer je trudnoća sretan plod legalnog sklapanja braka između nje i muža. Ubrzo će novorođenče ukrašavati naručje te žene. Desetine i stotine žena i muškaraca čestitat će joj rođenje djeteta i darivati je buketima cvijeća i drugim poklonima.

Duševna smirenost i prirodno stanje roditelja, kada je u pitanju rođenje zdravog i mentalno uravnoteženog djeteta, izaziva posebnu pažnju današnjih svjetskih naučnika. Predaje Ehli-bejta također obraćaju pažnju na prirodni smiraj i spokoj roditelja prilikom začinjanja djece.

Hazreti Hasan, a.s., je vezano za sličnost između djeteta i njegovih roditelja rekao sljedeće: “Ako u toku intimnog odnosa i začinjanja zametka supružnici budu smirena srca, ako kolanje njihove krvi kroz vene bude teklo normalno i ako tijelo bude bez stresa i strahova, dijete će u pravilu biti slično ocu i majci.”[1]

Najprirodnije stanje za dijete je da liči na oca i majku, a najprirodnije stanje roditelja predstavlja izvor nastanka takvog prirodnog oblika.

Kada se dvije osobe vjenčaju u skladu sa vjerskim i državnim propisima i bez straha i bojazni stupe u intimne odnose, te kada se iz takvog odnosa začne dijete pa majka tokom devet mjeseci trudnoće bez ikakve brige i zabrinutosti bude njegovala svoje zakonito dijete u stomaku u skladu sa zakonom prirode – njihovo dijete će biti normalno i sigurno će se uobličiti tako da neće skretati s Pravog puta iskonske prirode i stvaranja.

Djevojka i mladić koji se bez zakonske veze upuste u nezakonit i bludni odnos posve logično neće imati smiren duh i prirodno stanje. Ukoliko usto oboje budu vjernici i budu strahovali od sramote pred roditeljima i ljudima, suočit će se sa dvostrukom brigom. A ukoliko nisu vjernici, sigurno će se bojati javne osude. Prema tome, nezakonit intimni odnos u svakom slučaju donosi strepnju i nelagodu.

Briga za vrijeme trudnoće

Ako se iz nezakonitog intimnog odnosa ne začne dijete, ljubavni par će se suočiti samo sa tajnim grijehom, ali ako se iz tog odnosa začne dijete, u tom slučaju će sa njihovog čina biti strgnut veo tajnosti i njihova zabrinutost i nelagoda će se pojačati. Kada djevojka koja bez znanja roditelja učini blud shvati da je zatrudnjela i da će je ubrzo odati velik stomak, ona postaje veoma nezadovoljna i rastresena. Koliko će samo noći do zore probdjeti u brizi i koliko suza će biti proliveno u usamljenom kutku doma zbog nesreće i sramote! Koliko li je samo djevojaka koje su zbog tajnog bluda i takve trudnoće svoj život okončale samoubistvom! Koliko li je djevojaka koje su, radi očuvanja vlastitog obraza, želeći pobaciti svoje nezakonito dijete, bile na prag smrti!

Ako takva žena ne izvrši samoubistvo i ne izvrši pobačaj, te se nakon što prođe određen broj dana dijete rodi, da li je moguće takvo dijete smatrati zdravim i prirodnim? Pored toga što su u vrijeme njegova začeća otac i majka bili prestrašeni i zabrinuti te prvotni embrion djeteta nije zadobio sve prirodne uvjete da bude normalan, žena je u toku devet mjeseci trudnoće i za vrijeme razvoja djeteta neprekidno živjela u nezadovoljstvu i zabrinutosti. Uzastopna uzbuđenja i stalna tuga slabe tu ženu i čine je nemoćnom. Dijete, također, učestvuje u psihološkoj nesreći i dešavanjima u tijelu majke.

U jučerašnjem izlaganju o naučnim stavovima spomenuo sam dvije činjenice: Prvo, ukoliko se majka u vrijeme začeća nalazi u stresnom stanju, na tijelu djeteta pojavljuju se mrlje. Drugo, uzbuđenja majke u toku trudnoće dijete će učiniti nervoznim. Kada jedan strašan događaj ili izazivanje nervoze u kratkom vremenu na djetetu ostavljaju loše tragove, kakav je onda slučaj ukoliko strepnja i strah traju neprekidno devet mjeseci i kakvu će opasnost to izazvati po zdravlje djeteta? Razlika između nezakonitih i zakonitih odnosa između muškarca i žene je poput razlike u putovanju u inostranstvo sa pasošem ili bez pasoša. Moguće je da oba putnika pređu granicu i da uđu u stranu državu, ali onaj putnik koji ima pasoš i koji je s vizom stupio na tlo strane države osjeća sigurnost i ima mirnu savjest. Kuda god krene u toj zemlji, osjeća se sigurno i smireno. Ide kud god hoće i kome hoće i u sebi nema nikakva straha, za razliku od putnika bez pasoša koji se stalno osjeća ugroženim, svugdje oko sebe vidi opasnost i u stalnoj je strepnji. Uplašen je i zabrinut. Kretanje mu je neusklađeno, a u svim poslovima je nemiran i nezadovoljan.

Ko god se s njim susretne i ko god pogleda u njegovom pravcu, on pomisli da je u pitanju neki policajac koji ga je prepoznao i koji je došao da ga uhapsi i sprovede u zatvor. Na jedno obično pitanje on mijenja boju lica, usta mu se suše, koljena klecaju, gubi smirenost i nadzor nad sobom. Sva ova neuobičajena psihološka i tjelesna stanja proizlaze iz činjenice da je ušao u tuđu zemlju nezakonito, bez pasoša i vize. Vjenčani list i sklapanje braka u ovom drugom slučaju označavaju pasoš i vizu za putovanje u inostranstvo. Onaj ko je došao do žene na temelju zakonskih propisa je poput sigurnog putnika koji je otputovao u stranu zemlju u skladu sa zakonima te zemlje. Bludnici su poput putnika bez vize u stranoj zemlji. Svugdje su u strahu i strepnji. Ovom usporedbom objašnjena je razlika između zakonite i nezakonite djece. U najkraćem, od prirodnih roditelja na svijet dolaze normalna i prirodna djeca. Dijete dobijeno iz nezakonitog braka nije sasvim “prirodno” jer psiha i duševno stanje njegovih roditelja tokom začinjanja i stanje duha njegove majke kroz devet mjeseci trudnoće nisu bili potpuno prirodni.

Među ženama koje izgube čednost i odaju se bludničenju ima i onih koje nemaju nikakvu vjeru, da bi pred Bogom osjećale posramljenost, i koje u društvu ne posjeduju nikakvu čast i ugled, da bi se stidjele ljudi. One pristupaju bludničenju otvoreno i bez zazora, jer smatraju da nema razlike između zakonitih i nezakonitih odnosa. Ako ovakva žena zatrudni, njeno dijete nije pretrpjelo velike strepnje i strahovanja i u maternici nije raslo uz strah i zabrinutost majke, ali ipak, u dubini bića te žene postoje veći nedostaci, a to su drskost, nasilje i duh kršenja zakona. Upravo ova nepoželjna duševna osobina majke, poput ostalih duševnih osobina u djetetu, stvara loše pretpostavke. Dokle god u njenom umu postoji bestidnost i sklonost kršenju zakona, ako u tom stanju zatrudni, dijete će naslijediti ove nepoželjne duševne sklonosti, osim ako ona ne promijeni svoju odluku te iz svog uma izbaci ove nepoćudne misli.

Hazreti Sadik je rekao: “Nemojte se ženiti ženama koje otvoreno bludniče, i nemojte se udavati za muškarce koji otvoreno bludniče, osim kada postane jasno da su se pokajali.”[2]

Neke žene se udaju, ali imaju pokvarenu i strastima sklonu dušu te zato uvijek obraćaju pažnju na druge muškarce. Moguće je da upadnu u blud iako imaju muža te da svoje muževe stave u ulogu štita pred društvenim uvredama i napadima. Bez sumnje, ovakva žena je zaražena pokvarenim duhom i mentalnom izopačenošću. Ukoliko ona zatrudni sa svojim zakonitim mužem, iako je dijete čisto sa stanovišta islamskih propisa, zbog zagađenog duha i mentalnog zastranjenja, dijete se ne razlikuje od vanbračnog djeteta. Majčine nečiste i nemoralne misli ostavljaju poguban trag u nutrini njenog zakonitog djeteta te će dijete nositi u sebi majčine osobine drskosti i bludničenja.

Božiji poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Žestoka je Božija srdžba na ženu koja ima muža, a svoje požudno oko ispuni strašću prema nekom drugom muškarcu. Ako tako učini, Allah će joj poništiti sva njena dobra djela, a ako učini blud, Allahovo pravo će biti da je sprži u Vatri, nakon što je kazni u kaburu.”[3]

Hadždžadž ibn Jusuf je bio jedna neprirodna i istovremeno opasna osoba. Njegovi zločini i griješenje u historiji su zabilježeni kao izuzetno strašni. Sigurno, mnogo je činilaca učestvovalo u oblikovanju mentalnog sklopa ovog čovjeka da bi postao u ovoj mjeri pogan i opasan. Prema tome, moguće je reći da se u njegov duh usadio nepoćudni i kršenju skloni duh njegove majke.

Njegova majka Fariga, prije negoli se udala za njegova oca Jusufa Sakafija, bila je žena Mugire ibn Šube. Halifa Omer je jedne noći koračao nekim medinskim sokakom kada je čuo glas žene kako sriče: 

Ima li puta do vina pa da ga pijem,

i ima li puta da do Nasra ibn Hadždžadža dođem.

Omer se naljutio kada je to čuo. Zar je moguće da u njegovoj islamskoj državi, u kojoj bi trebali vladati zakon i red, postoji žena koja iz sigurnog utočišta svoga muža zaziva nekog tuđeg mladića? Ubrzo je pozvao Nasra ibn Hadždžadža, koji je bio ljepuškast mladić. Obrijao mu je kosu i protjerao ga u Basru.[4]

Dakle, kada udata žena mašta o drugom muškarcu, opijanju i intimnom odnosu sa Nasrom ibn Hadždžadžom, ako začne dijete sa zakonitim mužem, ružne misli i nasilnički karakter će se prenijeti na mentalni sklop njenog djeteta. Nije čudo da žena koja ne poštuje Božije propise i ne mari za zakonske okvire rodi takvo dijete kao što je Hadždžadž, kod kojega imeci i životi ljudi neće ništa vrijediti.

Čedne majke

Jedan od činilaca sreće i uspjeha čovjeka jeste posjedovanje čiste i čestite majke. Hazreti Sadik je kazao: “Blago onome čija majka bude čedna i kreposna!”[5]

Iz mog cjelokupnog izlaganja razumijeva se da djeca žena bludnica nisu u potpunosti normalna i prirodna djeca. Sasvim je jasno da su ona od svojih majki naslijedila nepovoljan moralni teren i teren iz kojeg će proizlaziti zastranjenja. Njihov duh je pogodan za nastanak nepoćudnih i nemoralnih osobina. Najmanji povoljni uvjeti i okruženje izazvat će ovaj duh i iz potencijalnosti će ga pokrenuti ka aktualitetu, tj. izvršenju nevaljalih i nezakonitih djela. Ipak, taj za zlo pripravan duh sa naučnog aspekta ne predstavlja obaveznu i nužnu sudbinu te ne mora obavezno voditi u zastranjenje. Ova sklonost zlu ne dokida kod ljudi slobodnu volju i pravo vlastitog odlučivanja. Preciznije rečeno, rađanje iz bluda ne predstavlja potpun uzrok za nesreću i neuspješnost čovjeka, jer odgojni činioci i okruženje mogu dokinuti činioce naslijeđa i preinačiti ih u poželjne i blagotvorne osobine te mogu čovjeka izvesti na Pravi put.

Vanbračno dijete i uputa

Islam vanbračnu djecu smatra odgojivom i poput zakonite djece dovodi ih u vjerski i odgojni okvir te poziva vjerovanju, obožavanju Jednog Boga, moralnim vrlinama i odlikama te šerijatskim dužnostima. Islam vanbračnu djecu, isto kao i zakonitu djecu, poziva ka izvršenju farzova i obaveza te klonjenju harama i griješenja. Upravo kao što dobra djela zakonite djece zaslužuju kod Boga nagradu a loša kaznu, isto tako i dobra djela vanbračne djece zaslužuju kod Boga nagradu a loša kaznu.

Hazreti Sadik, a.s., je kazao: “Zaista se i vanbračna djeca pozivaju na činjenje djela, pa ako im djela budu dobra, bit će nagrađena, a ako im djela budu loša, bit će kažnjena.”[6]

Neki ljudi misle da je vanbračnoj djeci uskraćena Božija milost i da su sigurno nesretna i osuđena na Džehennem. Ova tvrdnja je u suprotnosti sa Božijom pravednošću, a Uzvišeni Bog nikada nikoga ne kažnjava za nešto što nije u domenu njegove slobodne volje. Vanbračno dijete koje bi iskreno prihvatilo islam i postupalo u skladu sa njegovim moralnim i šerijatskim obavezama okoristilo bi se na Dunjaluku svim blagodatima islama, a i na Sudnjem danu bi se okoristilo velikom Božijom blagodarnošću.

Vanbračno dijete, poput svih ostalih ljudi, može biti jedan dobar musliman valjanog djela, s tim što mu za postizanje sreće treba više borbe i više samokontrole da bi se moglo bolje suprotstaviti svojim naslijeđenim zastranjenjima te da bi se moglo spasiti od opasnosti koje proističu iz nepoželjnih preduvjeta koji postoje u njegovoj nutrini.

Treba imati u vidu da su, s jedne strane, odgojni činioci i uvjeti okruženja različiti, te da, s druge strane, snaga i nasljedni korijeni mogu biti jači i slabiji i to je ono što bi kazao dr. Carrel:

Udio naslijeđa i odgoja se s obzirom na različitost osoba razlikuje i obično ne možemo odrediti koji od ovih činilaca ima veću težinu.

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, naslijeđe i odgoj 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić


[1] Biharu-l-envar, sv. 14., str. 379.

[2] Mekarimu-l-ahlak,str. 104.

[3] Leali-l-ahbar,str. 496.

[4] Logatname Dehoda (hubu-l-nejl – Hadždžadž), str. 298.

[5] Biharu-l-envar,sv. 23., str. 79.

[6] Sefinetu-l-bihar (zina), str. 560. 

Zadnji put promijenjen: srijeda, 06 Januar 2016 14:34
×

Log in