Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Islam i duhovnost

A A A
Sabur i postojanost, tajna uspjeha

Sabur i postojanost, tajna uspjeha

 

يَاأَيُّهَاالَّذِينَآمَنُواْاسْتَعِينُواْبِالصَّبْرِوَالصَّلاَةِإِنَّاللهَمَعَالصَّابِرِينَ

O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Bog je zaista sa strpljivima. 1

 

1. Koje to slabosti i potrebe postoje u ljudskoj ličnosti te uzrokuju da čovjek traži pomoć?

Potreba je sastavni dio bitka svih stvorenja pa i čovjeka:

يَاأَيُّهَاالنَّاسُأَنتُمُالْفُقَرَاءُإِلَىاﷲِوَاللهُهُوَالْغَنِىُّالْحَمِيدُ

O ljudi, vi ste siromasi ovisni o Bogu, a Bog je Neovisni Hvaljeni2

Poznato nam je da ono što je dio nečije biti nije promjenjivo i izmjenjivo. Stvorenja, pored toga što imaju potrebu jedna za drugima sve dok se okreće točak života, imaju potrebu za Bogom i svi stubovi njihovog bića u potpunosti ovise o Tvorcu egzistencije.

Što je veća ljudska spoznaja samoga sebe, čovjek će bolje i jasnije spoznati vlastitu potrebitost u odnosu na Boga. S tim u vezi, Imam Sedžad, mir s njim, u jednom od svojih munadžata i razgovora sa Bogom kaže: “Evo nas, robova Tvojih, pred Tobom, a ja sam najpotrebitiji od svih prema Tebi.” 3

2. Koji problemi stoje na putu usavršavanja vjernika i zašto zbog njih traže pomoć?

Vjernici su putnici, a priroda puta je da ima određene zahtjeve, između ostalih: uspon, pad, umor i različite opasnosti. Sve ovo nije moguće riješiti bez traženja pomoći, traženja snage i pomoći, stoga Bog upućuje vjernike da traže pomoć kako bi prešli taj put.

Vjernici se s jedne strane bore protiv unutarnjeg neprijatelja “nefsa”, koji ih stalno zove i podstiče njihove strasti i porive, a s druge strane, suočeni su sa vanjskim neprijateljima, malim i velikim šejtanima od kojih svaki namjerava uništiti njihov iman. Zbog saglasnosti i harmonije između unutarnjih i vanjskih neprijatelja, vjernici se nalaze u veoma stiješnjenom prostoru i bez traženja pomoći od duhovnih sila nije moguće izaći iz ovog ćorsokaka.

3. Zašto je čovjek stvoren slabim kako bi putevi njegovog jačanja bili predočeni?

Iako čovjek posjeduje veliki broj slabosti, primjećujemo da opet uzvikuje: “Ja sam gospodar vaš najveći! 4 i buni se. Stoga, da je stvoren jakim, bez sumnje bi u roku od nekoliko dana uništio život na zemlji i ne bi više bilo ni jakih ni slabih ljudi.

4. Zašto u ajetu nije naveden predmet traženja pomoći i oblasti za to?

Kada je rečeno: O vi koji vjerujete tražite pomoć u saburu i namazu!, jasno je da je to traženje pomoći u vezi sa njihovim imanom. Tako, da je bilo rečeno: O vi koji ste u džihadu tražite pomoć!, bilo bi jasno da trebaju tražiti pomoć za džihad i bojno polje.

Iman je najvažnije i najvrjednije blago vjernika, koje je potrebno svim silama čuvati i jačati. Prelaženje visokih stepena imana je popraćeno problemima i teškoćama i sve to predstavlja mjesto za traženje pomoći.

Ukoliko obratimo pažnju vidjet ćemo da vjernici u svim oblastima života – kako individualnog tako i kolektivnog, kako ovosvjetskog tako i onosvjetskog – imaju potrebu za traženjem pomoći od Uzvišenog Boga i upravo zbog toga bezuvjetno izgovaranje: Tražite pomoć (اسْتَعِينُوا), uzrokuje da se vjernici okorištavaju saburom i namazom u svim oblastima života.

5. S obzirom da je Bog apsolutno moćan i s Njegovom odredbom sve biva, zašto kaže vjernicima da traže pomoć, a sam im tu pomoć ne daje na raspolaganje?

Bez podnošenja patnji nije moguće steći blago, a i ako se stekne – onda nije moguće znati njegovu vrijednost. Čovjek je došao na Ovaj svijet kako bi prešao put savršenstva i kako bi, uz slobodu izbora i moći koje su mu date, koračao i napredovao. Da je trebalo da Bog sa rečenicom: Budi i ono biva (کن فیکون), sve stvari sređuje, čovjek ne bi bio najodabranije stvorenje i između njega i ostalih stvorenja ne bi bilo razlike.

Bog vjernicima daje pomoć na raspolaganje i ukoliko ta osobitost postoji i u saburu i namazu, to je od Boga. Bog je čovjeka uputio i na raspolaganje mu dao tačnu adresu odredišta, međutim vjernici su ti koji trebaju poduzeti korake.

6. Kakva je veza između: Od Tebe pomoć tražimo(إِيَّاكَنَسْتَعِينُ), i: Tražite pomoć u strpljivosti i obavljanju molitve (اسْتَعِينُوابِالصَّبْرِ‌ وَالصَّلَاةِ), i da li između ova dva ajeta postoji kolizija?

Izvor sve moći i pomoći jeste Uzvišeni Bog: Moć je samo u Boga5 i upravo zbog toga u Fatihi, koja predstavlja sažetak Kur'ana, Bog jasno Svoje robove poučava da tokom dana neprekidno ponavljaju: Samo od Tebe pomoć tražimo6

Ograničavanje koje dolazi u navedenom ajetu je veoma bitno i nema izuzetaka, stoga je jedan od ogranaka tevhida – tevhid u traženju pomoći.

Tevhid nije ni u kakvoj koliziji s principom: “Bog ne želi da se stvari odvijaju bez određenih uzroka” ,7 već ovaj princip tumači i pojašnjava tevhid kojem Kur'an poučava ljude.

Samo od Tebe pomoć tražimo i Božija naredba: Tražite pomoć u strpljivosti i obavljanju molitve, također, pojašnjava vezu između tevhida i ovog jasnog principa. U namazu i saburu se nalazi osobitost koju je Bog umetnuo u njih, kako bi mogli vjernicima dati najbolju snagu i energiju, a taj uticaj dolazi, također, od Boga, te s obzirom na tu činjenicu nije u koliziji sa: Samo od Tebe pomoć tražimo.

7. Šta je suština i zbilja strpljivosti?

Sabur je proizvod spoznaje i stremljenja. Zahvaljujući sintezi ova dva ključna elementa, pojavljuje se čvrsta i prodorna volja, kao i odlučnost za postojanost naspram problema i nedaća, tako da pojedinac može proći kroz teške klance, približiti se cilju i ni u kom slučaju neće biti spreman da se vrati ili odustane.

8. Koje osobitosti postoje u namazu, a koje pomažu vjernicima?

U zbilji i nutrini namaza postoji supstancija koja čuva i jača sabur vjernika i koja pazi na njihovu strpljivost i postojanost. Sabur je drvo koje se zalijeva vodom namaza, a tijelo je to koje postaje živo i pokretljivo uz pomoć duše namaza. Sve riječi u namazu i svi postupci u njemu potiču otpornost i postojanost i ukoliko se na namaz gleda ovim očima, dobit ćemo novu sliku namaza, koja je veoma prijatna i privlačna. Ovaj novi pogled na namaz može ponuditi novo tumačenje namaza i kod klanjača uzrokovati veći stepen radosti i svježine.

9. Kakva je veza između sabura i namaza, tako da su smješteni jedan pored drugog, i da li ovo dvoje pomažu samo zajedno ili svako od njih posebno pruža pomoć?

U odgovoru na prethodno pitanje objašnjena je veza između ovo dvoje i iz smisaone usmjerenosti ovog ajeta može se zaključiti da sabur ima glavnu ulogu u traženju pomoći, jer nakon: Tražite pomoć u saburu i namazu, odmah dolazi: Bog je zaista na strani strpljivih (إِنَّاللهَمَعَالصَّابِرِ‌ينَ). Drugi ajeti i predaje potvrđuju činjenicu da je sabur osnova, a da namaz ima ulogu čuvanja i jačanja sabura poput:

الصبر من الإیمان کالرأس من الجسد

“Pozicija sabura u odnosu na iman je poput pozicije glave u odnosu na ljudsko tijelo.”8

10. Zar Bog nije sa svim ljudima: On je s vama gdje god bili (وَهُوَمَعَكُمْأَيْنَمَاكُنتُمْ), i šta onda znači da je Bog sa strpljivima?

Bog je sa svim ljudima:

وَهُوَمَعَكُمْأَيْنَمَاكُنتُمْ

On je s vama gdje god bili. 9

Međutim, istovremeno rečenica: Bog je zaista na strani strpljivih, ukazuje na veoma suptilne detalje:

Strpljive osobe su prefinjenije, a to je rezultat sabura.

Vjernici, zahvaljujući saburu i podnošenju nedaća, stižu tako visoko da Božije prisustvo ne samo osjećaju, već i se u njega i osvjedočuju.

Strpljivima je obećana pomoć i pobjeda i oni su time obradovani. Zbilja sabura se ne može ostvariti bez uzimanja u obzir ovog prisustva.

Bog je taj koji sabur daruje strpljivima i to je Božija milost.

Napomene

- Bog je svim stvorenjima dao sposobnost i mogućnost zadovoljavanja potreba i čovjeku je, također, darovao takvu sposobnost i mogućnost. Međutim, zbog težine tereta emaneta koji je čovjek preuzeo na sebe, osobe koje su svjesne ovog tereta emaneta i koje se žele njime okoristiti osjećaju potrebu za dodatnom moći i većom snagom i znaju da tu moć i snagu mogu dobiti putem veze sa Bogom.

- S obzirom na veoma važan princip koji vlada u ljudskim životima, a to je princip postupnosti i ostvarenje poslova metodom “korak po korak”, nije moguće postići nikakav uspjeh bez postojanosti, ustrajnosti, strpljenja i suzdržavanja. I u duhovnim uspjesima postoji isti princip, tako da na ovaj način biva bolje shvaćena važnost sabura i postojanosti.

- Stvaranje čovjeka je omotano aurom problema, tako da je ljudski život uvijek popraćen teškoćama, problemima i nedaćama. Mudrost ove vrste stvaranja i života zaslužuje posebno mjesto za analizu i razmatranje, a ključ velikog broja pitanja leži u razumijevanju ove mudrosti.

U takvim uslovima se sabur, postojanost, izdržljivost i odsustvo umora ubrajaju u tajnu uspjeha.

- Ljudska duša ima mnogo prohtjeva koji čovjeka koče, usporavaju i zaustavljaju. Utapanje u strastima i zadovoljavanje užicima stvaraju glib koji postepeno guta i “vari” čovjeka. Suprotstavljanje ovim putenim prohtjevima i otimanje silama privlačenja i strasti, zahtijeva planinu sabura. Samim stajanjem na vrhovima ove planine sabura, strpljivim osobama se otvaraju horizonti nebeskog carstva i oni očima svojih srca vide da: Bog je zaista na strani strpljivih.

- Kao što svakodnevni život iziskuje stalni napor, postojanost i suprotstavljanje nelagodama i teškoćama, obezbjeđivanje onosvjetskih potreba i izgradnja vječnog života također zahtijeva neumorno zalaganje, podnošenje teškog tereta obaveza, izvršavanja obaveza robovanja i jednom riječju – pokornost Gospodaru i uzimanje poputnine takvaluka, a bez sabura to sve nije moguće.

Pojašnjenje u vezi sa saburom

Sabur je moguće razmatrati s tri aspekta:

1. Sabur u izvršavanju obaveza i odgovornosti koje se odnose na čovjeka

Čovjek je odgovorno biće i on ima obaveze prema Bogu, također prema sebi, drugim ljudima pa čak i prema stvorenjima oko sebe. Međutim, izvršavanje ovih obaveza i prihvatanje odgovornosti sa sobom nosi određene teškoće i probleme, a ljudska priroda, koja teži ugodnosti i uživanju, želi pobjeći od ovog tereta i zbog toga traži način da izbjegne izvršavanje ove obaveze. Obaveze jednog oca, u odnosu na djecu, na njegova pleća stavljaju težak teret. Odgovornost djeteta prema roditeljima je težak teret koji neumitno treba preuzeti. Društvene odgovornosti i moralne obaveze prema ljudskoj vrsti ljudima nameću određene zapovijedi i zabrane, a osjećaj odgovornosti prema Bogu ima veoma veliku ulogu u planiranju života i stvaranju dodatnih obaveza.

Jednom riječju, izvršavanje obaveza za sobom povlači veliki broj poteškoća koje bez izdržljivosti, postojanosti, sabura i ustrajnosti nije moguće savladati.

2. Sabur u uzdržavanju od grijeha, prijestupa i uzurpiranja prava drugih

Prohtjevi, želje, strasti i ljudska divlja i gramzljiva priroda omogućavaju pretpostavku za izlazak iz okvira ljudskosti i kršenja Božijih propisa. Životinjska dimenzija čovjeka na polju strasti i srdžbe ne trpi nikakva ograničenja i ne hodi nikakvim pravim putem. Pohlepa – Ima li još? 10 – nema kraja i sve dok čovjeka ne učini poput stoke ili gorim: Oni su kao stoka, čak i gori11 neće odustati od svojih nastojanja.

Suprotstavljanje ovim putenim prohtjevima i zahtjevima životinjske prirode mnogo je teže od sabura prve vrste, te iziskuje jaču volju i čvršću odlučnost kako bi se oduprlo zavođenjima, pozivima, obmanama i čarima i kako se iz ruku ne bi ispustile uzde duše.

U vjerskoj terminologiji ova vrsta sabura se naziva uzdržavanje (ورع) i na njoj se jako ustrajava, te se ista ubraja u neku vrstu ljestava ljudskog uspinjanja i usavršavanja. Većina učinaka duhovnog puta proizlazi iz njenog postojanja.

3. Sabur u problemima i nesrećama

Tegobe, porazi i teškoće su neporecive stvarnosti ljudskog života i nije moguće spomenuti ni jedno razdoblje ljudske historije u kom nije bilo ovih problema i nesreća, ili u kom je postojala samo sreća, uspjeh i zadovoljstvo. Prema jasnom izrijeku Kur'ana, ljudsko stvaranje je ovijeno aurom problema i čovjek je stvoren u problemima:

لَقَدْخَلَقْنَاالْإِنسَانَفِىكَبَدٍ

Mi čovjeka stvaramo u muci. 12


Mudrost ovih problema i nesreća, kakva god bila i iz bilo koje perspektive da se analizira, jednu stvar nije moguće negirati, a to je da su ovi problemi stvarni i da igraju ulogu u cijelom ljudskom životu i svako malo se ispriječe ispred čovjeka pa čak mu mijenjaju put kretanja. Postavlja se pitanje: šta treba uraditi sa ovim problemima i nedaćama?

Iskustvo pokazuje da postoje četiri vrste uobičajenih suočavanja ljudi sa ovim problemima:

Prvo, plač i kukanje, jadikovanje, izražavanje nelagode, gunđanje, okrivljivanje nebesa, predstavljanje sve egzistencije tamnom, nejasnom i nijemom, smatranje da se nalazimo u bezizlaznoj situaciji, smatranje svijeta bezvrijednim... – predstavlja reakciju jednog broja ljudi u odnosu na nesreću. Najčešće ovakva stanja traju relativno kratko i nekoliko dana nakon nesreće život se vraća u uobičajeno stanje, a u srca se ponovo vraća nada. Međutim, ponavljanjem bilo kojeg problema, ove reakcije se ponavljaju i općenito se prikazuje namrgođeno lice života.

Drugo, trpljenje i podnošenje, šutnja i strpljenje, nastojanje da obuzdamo sebe i svoje bližnje s obrazloženjem da nemamo drugog izlaza osim sabura i trpljenja, te da mi ništa ne možemo učiniti, jer mi ne možemo okrenuti kolo sudbine u svoju korist i stoga moramo trpjeti životne pritiske. Ne smijemo dopustiti da se ljutimo, već se moramo obuzdati.

Iako je ova vrsta sabura i strpljenja u odnosu na prethodnu mnogo bolja i ima dosta pozitivnih učinaka, ipak ne donosi nikakve promjene i ne predstavlja nikakav korak u procesu ljudskog usavršavanja.

Treće, sabur popraćen zadovoljstvom i zalaganjem u cilju iskorištavanja nesreća u pravcu duhovnog usavršavanja i uzdizanja.

Ovakvo suočavanje je odraz posebnog gledanja na egzistenciju prema kojem je sav svijet zraka Božije mudrosti i svaka stvar je na svom mjestu mudro i dobro postavljena. Prema takvom viđenju, ništa u univerzumu nije stvoreno bez smisla i uzalud, a veličanstvenost Božija se nalazi kod svih dešavanja. Prema ovakvom viđenju, poraz slijedi jasne zakonitosti koje su za ljude dokučive i sa svakim porazom čovjeku se otkrivaju novi putevi pobjede, a svaki problem je početak ostvarenja i pokretanje jedne od sposobnosti i mogućnosti u masi sposobnosti skrivenih unutar čovjeka.

U ovoj vrsti sučeljavanja nesreće su poput gorkih lijekova, skupocjeniji od slatkiša i bolnih poput teške operacije koja donosi zdravlje.

Vjerska učenja i kur'anski odgoj nastoje ljude dovesti do ove vrste sučeljavanja sa problemima, koje potiče mnoge i izrazite promjene i ljudima otvara nove i zanimljive horizonte.

Četvrto, sabur popraćen zahvalom i hvalom što spada u stepene posebnih Božijih evlija, a to je visoki stepen imana:

اللهمّ لك الحمد حمد الشّاکرین لك علی مصابهم

“Bože, zahvaljujem Ti kao što ti zahvaljuju osobe koje su u nesreći!” 13

 

Izvor: Mohammad Mohammadijan, Čovjekov zavjet Bogu, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2012., preveo sa perzijskog: Sedad Dizdarević

1 El-Bekare, 153.

2 Fatir, 15.

3 Sahife-je Sedžadije, dova 10.

4 En-Nazi‘at, 24.

5 El-Kehf, 39.

6 El-Fatiha, 5.

7 Usulu Kafi, sv. 1, str. 183.

8 Nehdžu-l-belaga, kratke izreke 82, str. 482.

9 El-Hadid, 4.

10 Kaf, 30

11 El-A‘raf, 176.

12 El-Beled, 4.

13 Zijarat-e Ašura.

Zadnji put promijenjen: petak, 29 Juli 2016 15:07
×

Log in