Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Društvene teme

Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum ne biste li zahvalni bili.

A A A
Društvene podjele i polarizacije

Društvene podjele i polarizacije

Iako ga obilježava neka vrsta jedinstva, društvo, ili barem neka od društava, u svojoj unutrašnjosti su podijeljena na različite, pa čak i suprotstavljene skupine, klase i slojeve. I moguće je da, iako jedinstveno, društvo u sebi bude polarizirano i podijeljeno.

Dakle, društvo obilježava jedinstvo praćeno mnoštvom i mnoštvo praćeno jedinstvom ili, kako su se izražavali islamski učenjaci, društvima vlada jedinstvo u mnoštvu i mnoštvo u jedinstvu. O ovom pitanju postoje dvije poznate teorije. Jedna teorija je zasnovana na historijskom materijalizmu i dijalektičkom sukobu. Prema ovoj teoriji – o kojoj ćemo kasnije govoriti – osnovu čini privatno vlasništvo. U društvima u kojima ne postoji privatno vlasništvo, kao što su prvobitne zajednice ili društva koja će biti uspostavljena u budućnosti, u osnovi ne postoji polarizacija istog.

Ali u društvima u kojima prevladava privatno vlasništvo, društvo je nužno dvopolno. Dakle, društvo je ili jednopolno ili dvopolno i ne postoji treća opcija. U dvopolnim društvima ljudi se dijele na tlačitelje i potlačene i, osim ove dvije, vladajuće i one nad kojom se vlada, druge skupine ne postoje. I ostala obilježja društva, kao što su filozofija, moral, vjera i umjetnost, također poprimaju upravo ovu boju.

Znači, primjera radi, društvom vladaju dvije vrste filozofije, morala, vjere itd. i svaka od njih ima obilježja posebne ekonomske klase. Ako pretpostavimo da prevladava jedna filozofija, jedan moral i jedna vjera, opet će društvo imati više obilježja jedne od klasa i katkad će se nametati onoj drugoj. Međutim, ne postoji mogućnost postojanja filozofije, umjetnosti, vjere ili morala nezavisnih od ekonomske klase i bez njenih obilježja.

Druga teorija je stava da polarizacija društva ne zavisi od vlasništva, nego i da kulturni, društveni, rasni i ideološki uzroci također mogu biti izvorište polarizacije društva. Kulturni i ideološki uzroci posebno mogu imati ključnu ulogu i podijeliti društvo ne na dva, nego čak i na više suprotstavljenih polova, isto kao što su u mogućnosti da uzrokuju pojavu jednopolnog društva, a da to ne bude isključivo posljedica vlasništva u društvu.

Sada da vidimo kakav je stav Kur'ana o mnoštvu društva. Prihvata li mnoštvo i različitosti ili ne prihvata? Ako prihvata, zauzima li Kur'an stav o dvopolnoj podjeli društva, i to na osnovama vlasništva ili u nekom drugom obliku? Čini se da je izvođenje društvene terminologije iz Kur'ana i određivanje stava Kur'ana o značenjima tih termina najbolji, ili barem dobar način da bismo saznali kakav je stav Kur'ana o ovoj temi.

Društveni termini u Kur'anu su dvovrsni. Neki od društvenih termina su vezani za jednu društvenu pojavu, kao što su narod, vjerozakon (Šerijat), jasan put, opći nepromjenljivi zakon i slično tome. Mi nećemo raspravljati o tim terminima. Međutim, postoje i drugi termini koji se smatraju društvenim nazivima za sve ili za neke skupine ljudi. Na osnovu ovih riječi moguće je odrediti stanovište Kur'ana. To su termini kao: kavm (narod), ummet (društvo, narod, vjera), nas (ljudi), šu‘ub (pleme, narod), kabail (plemena, narodi), resul (poslanik), nebijj (vjerovjesnik), imam (predvodnik), velijj (zaštitnik), mu'min (vjernik), kafir (nevjernik), munafik (licemjer), mušrik (idolopoklonik), muzebzeb (kolebljiv, neodlučan), muhadžir (iseljenik, izbjeglica), mudžahid (borac na Božijem putu), siddik (iskren), šehid mutteki (bogobojazan), salih (dobar), muslih (onaj koji popravlja, obnovitelj), mufsid (onaj koji kvari, širi smutnju), onaj koji upućuje na dobro, onaj koji odvraća od zla, alim (znalac, učen), nasih (savjetnik), zalim (silnik, nepravedan), halife (namjesnik), rabbani (Bogu odani), ribbi (Bogu odani), kahin (prorok), ruhban (monah), ahbar (svećenik), džebbar (nadmeni, silnik), ‘āli (uzvišeni), musta‘li (onaj koji se uzdiže), mustekbir (ohol), mustad‘af (potlačen, nemoćan), musrif (rasipnik), mutrif (onaj koji je opijen raskošnim životom), tagut (idol), mele' (glavešina), muluk (vladari), gani (bogat), fakir (siromašan), memluk (sluga, rob), malik (vlasnik), hurr (slobodan), ‘abd (rob), Rabb (Gospodar) itd.

Naravno, postoje i druge riječi, naizgled slične ovima, kao što su: musalli (onaj koji obavlja molitvu), muhlis (iskren), sadik (istinoljubiv), munfik (milodaran), mustagfir (onaj koji moli oprost), taib (pokajnik), ‘abid (onaj koji se Bogu klanja), hamid (koji Boga hvali) i tome slično, ali ove riječi su izrečene isključivo da bi ukazale na neke djelatnosti, a ne na neke skupine. Zbog toga nema mogućnosti da ove riječi ukazuju na društvene skupine, podjele i polarizaciju.

Potrebno je da detaljno i tačno proučimo i analiziramo ajete u kojima se spominju termini iz prve skupine, posebno one koji se odnose na društveno usmjerenje, kako bi se razjasnilo mogu li se svi termini odvojiti u dvije skupine ili ih treba dijeliti na više skupina. Ako ih, naprimjer, sve razvrstamo u dvije skupine, koja su onda obilježja tih skupina? Naprimjer, mogu li se svi oni podijeliti u skupine: vjernik i nevjernik – što ukazuje na vjersko opredjeljenje, ili recimo, u skupine: bogati i siromašni – što ukazuje na ekonomski položaj?

Drugim riječima, treba vidjeti vraćaju li se sve ove podjele na kraju na jednu osnovnu podjelu, dok su sve ostale sporedne i drugostepene, ili ne? I ako se vraćaju i svode na jednu podjelu, o kojoj podjeli je riječ?

Neki smatraju da je kur'anski stav o društvu takav da ga posmatra kroz prizmu dvopolne podjele. S kur'anskog stanovišta društvo se, na prvom mjestu, dijeli na vladajući pol – tlačitelje, i drugu stranu, koja je potlačena, iskorištavana i porobljena. Vladajući pol ili sloj je onaj za koji Kur'an koristi izraz oholi, silnici, a iskorištavani su oni za koje Kur'an koristi izraz nemoćni, tlačeni.

Ostale podjele, kao što su podjela na vjernike i nevjernike, jednobošce i idolopoklonike ili podjela na dobre i pokvarene, imaju sporedni karakter. Znači, oholost i izrabljivanje dovode do nevjerstva, idolopoklonstva, licemjerstva i tome slično. S druge strane, potlačenost odvodi u pravcu vjere, seobe (hidžre), borbe (džihada), dobrote, preobražaja i tome slično. Drugim riječima, korijen i ishodište stvari koje Kur'an posmatra kao vjerska, moralna ili praktična odstupanja, jest posebno stanje ekonomskih odnosa, to jest izrabljivanje. Korijen i ishodište onoga što Kur'an u pogledu vjere, morala i djela potvrđuje i odobrava u osnovi je – potlačenost.

Ljudska svijest je prirodno određena i nalazi se pod utjecajem stanja čovjekovog materijalnog života. Bez promjene u stanju materijalnog života nema mogućnosti da se duhovno, umno i moralno stanje naroda promijeni. Zbog toga Kur'an društvenu borbu u vidu klasne borbe smatra ispravnom i temeljnom. Znači, daje se prednost i izvornost društvenoj borbi u odnosu na vjersku ili moralnu borbu.

Sa stanovišta Kur'ana nevjernici, licemjeri, idolopoklonici, pokvarenjaci, grješnici, silnici i njima slični javljaju se iz skupina onih koje Kur'an naziva onaj koji je opijen raskošnim životom, rasipnik, glavešine, kraljevi, upravitelji, oni koji se ohole i sl. Nemoguće je da se ove skupine pojave iz ijedne druge klase, isto kao što se poslanici, vjerovjesnici, predvodnici, iskreni, šehidi, borci, iseljenici, vjernici i njima slični javljaju u klasi potlačenih i nemoguće je da se jave u suprotnoj klasi. Dakle, oholost i potlačenost grade društvenu svijest. Oholost i potlačenost daju usmjerenje, sve druge dimenzije društvenog života su očitovanje tlačiteljstva i potlačenosti.

Kur'an ne samo da dvije navedene skupine smatra očitovanjem i pokazateljima dva osnovna pola: nasilja i potlačenosti, nego ukazuje i na niz pozitivnih i dobrih osobina kao što su poštenje, čednost, iskrenost, poštivanje Boga, pronicljivost, blagost, milosrđe, čovječnost, skrušenost, darežljivost, požrtvovanost, strahopoštovanje, poniznost, kao i na niz loših osobina kao što su laž, izdaja, grješničko ponašanje, samopokazivanje, obožavanje strasti, neosjećajnost, tvrdoća srca, škrtost, oholost i druge. Prvu skupinu osobina u cjelini posmatra kao osobine potlačenih, a drugu skupinu kao osobine tlačitelja. Dakle, tlačiteljstvo i potlačenost ne samo da su ishodište različitih i oprečnih skupina, nego su i izvorište oprečnih moralnih osobina i obilježja.

Tlačiteljstvo i potlačenost su osnova i temelj svih usmjerenja, težnji, izbora i čak svih kulturnih i civilizacijskih tragova i očitovanja. Moral, filozofija, umjetnost, književnost i vjera koji se javljaju u klasi tlačitelja pokazatelj su društvenog usmjerenja te klase. Sve ovo je usmjereno na opravdavanje postojećeg stanja i sve je to, također, činilac zadržavanja njegove nepromjenjivosti, nasuprot moralu, filozofiji, književnosti, umjetnosti ili vjeri čije je izvorište u klasi tlačenih i koji prosvjetljuju i daju revolucionarni zamah.

Pol na kojem se nalaze oholi, zbog ugnjetavanja i uzurpiranja društvenih povlastica je nazadan, zastario i primitivan, dok je, na drugoj strani, pol tlačenih svjestan, napredan, revolucionaran i pun energije i pokreta.

Ukratko, prema pristalicama ovog mišljenja, Kur'an potvrđuje teoriju da je materijalno stanje ono što gradi čovjeka i određuje kojoj skupini pripada, usmjerava ga i određuje njegov razumski, moralni, vjerski i ideološki status i općenito, iz skupa kur'anskih ajeta se može zaključiti da je Kur'an svoja učenja zasnovao na tim temeljima. Prema tome, pripadnost i povezanost s jednim određenim polom mjerilo je za sve ostalo. Na osnovu tog mjerila mogu se provjeriti određeni stavovi: tvrdnje da je neko vjernik, obnovitelj, vođa pa čak i predvodnik (imam) i vjerovjesnik treba da budu potvrđene ili odbačene na osnovu tog mjerila.

Ovo mišljenje, ustvari, predstavlja materijalistički pogled na čovjeka i društvo. Bez sumnje, Kur'an poklanja posebnu pažnju društvenom položaju ljudi. Međutim, znači li to da Kur'an sve podjele i polarizacije objašnjava i tumači na osnovu tog mjerila?!

Po našem mišljenju, ovakav stav o društvu nije u skladu sa stavom islama o čovjeku i društvu i proistekao je iz površnog proučavanja kur'anske problematike. 

 

Izvor: Murteza Mutahari, Uvod u islamski svjetonazor 3 - Društvo i historija, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2011., sa prezijskog preveo: Sabahudin Šarić

Zadnji put promijenjen: srijeda, 02 Mart 2016 14:29
×

Log in