Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Društvene teme

Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum ne biste li zahvalni bili.

A A A
Zajedničko strpljenje u svjetlu uređenih odnosa

Zajedničko strpljenje u svjetlu uređenih odnosa

O vjernici, budite strpljivi i jedni drugima ulijevajte strpljenje, i povezujte se međusobno i Allaha se bojte, da biste postigli ono što želite.[1]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اسْتَعِينُوا بِالصَّبْرِ‌ وَالصَّلَاةِ إِنَّ اللَّـهَ مَعَ الصَّابِرِ‌ينَ

Ovjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i obavljanju molitve! Allah je doista na strani strpljivih.[2]

1. Šta je zbilja strpljenja?

Strpljenje se javlja ondje gdje je riječ o teškoćama i gdje se nalaze prepreke koje nije lahko preći, tako da bez podnošenja to nikako nije moguće proći. Naprimjer, ne kaže se da treba imati strpljenja u jelu i sitosti, međutim, kaže se da treba biti strpljiv u podnošenju gladi, čuvanju od prejedanja i tome slično. Prema tome, područje strpljenja je područje raznih vrsta nedaća koje obuhvataju pitanja s kojima se svaka osoba suočava unutar sebe, ali i teškoće u društvu koji nastaju kao posljedica razmjene stavova među ljudima. Uostalom, to obuhvata i sve druge vrste poteškoća s kojima se čovjek suočava tokom svog života.

Žurba je dio ljudske prirode,[3] a u svakom čovjeku leži težnja za brzim postizanjem uspjeha i stizanjem do cilja. Međutim, naš svijet je svijet postepenosti i, ukoliko neko ne može podnijeti taj zakon postepenosti, bit će mu uskraćena brojna dobra. Naravno, izuzet je iz ovoga onaj ko bude strpljiv i postojan i ko neko vrijeme provede u iščekivanju.

Strpljivost podrazumijeva suprotstavljanje preprekama koje se pojavljuju na putu, ali i nastojanje da se one prođu i nastavi put. Svako razdoblje ljudskog razvoja ima određene prepreke i, ako ne bude čvrste namjere da se bude postojan, doći će do zastoja i opadanja. Najzad, što kretanje bude brže, ove zapreke i teškoće se umnožavaju i iziskuju veći stepen strpljenja. To je u skladu sa stihom: “Ljubav se prvo lahkom učini, al' nastaše nevolje.”

Sabur znači neumornost, neposustajanje, čuvanje duha i održavanje čvrste namjere da se nastavi put. Sabur je ulazak u peć i podnošenje velike toplote, a istovremeno znači i čuvanje svoje suštine da se ne izmijeni i ne otuđi. To je preobražaj sirovog u pečeno i očvršćivanje, odnosno otvrdnjavanje. Sabur znači biti povrijeđen ali ne umrijeti, biti umoran ali ne odustajati, iscrpiti se ali se ne vraćati!

Strpljivost ovisi o stepenu spoznaje svakog pojedinca. Što je veći stepen spoznaje Boga i Božijih odredbi, strpljivost je, također, veća. Zbog toga su poslanici bili najstrpljiviji ljudi, a slijedeći njih i bogougodni ljudi su posjedovali veliki stepen strpljenja i postojanosti.

Spoznaja koja urodi plodom i ovlada najdubljim porama ljudskih srca čini čuda. Ona preobražava “bakarnu” egzistenciju učisto zlato, slabašnog čovjeka čini nesalomljivim, a “gomilu kostiju i mesa” čini čvršćom od planina, tvrđom od željeza, oštrijom od mača i britkijom od dijamanta.

2. Zašto se podstiče na strpljenje?

Pored spoznaje i vjerovanja postoje i drugi činioci koji imaju uticaja na ljudsku ličnost, a između ostalih to su nalozi i prijedlozi, što je ponekad mnogo učinkovitije od uobičajenog poučavanja.

Čovjek je povodljivo biće na koje utiču podsticaj i prijetnja i to se odražava na njegovu brzinu ili sporost kretanja. Upozorenje i podsticaj povećavaju njegovu istrajnost i dugo vremena ga ohrabruju.

Podsticaj je poput guranja automobila za čije kretanje postoje svi potrebni uvjeti, ali zbog hladnoće ili nekih drugih manjih smetnji ne može da se pokrene. Potrebno ga je samo jednom gurnuti da se pokrene sav sistem i da započne kretanje. Iako posjeduje različite spoznaje i uvide, čovjek se, također, suočava sa duhovnim preprekama. Jedan podsticaj ili jedno upozorenje ga ohrabruju i on se pokreće.

3. Koja je veza između vjerovanja i strpljenja?

U skladu sa pojašnjenjem koje nalazimo u suri ‘Asr, vjerovanje i činjenje dobrih djela neće sami po sebi spasiti čovjeka propasti i ne jamče mu sreću, već je, pored njih, potrebno da ljudi jedni drugima preporučuju istinu (تَوَاصَوْا بِالْحَقِّ) i da jedni drugima preporučuju strpljenje (تَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ‌) kako bi postigli sreću.

Uz pomoć poređenja, u predajama se navodi da je u ustrojstvu vjerovanja sabur poput glave u ljudskom tijelu. Navodi se da je hazreti Ali rekao: “Preporučujem vam sabur, jer je sabur u odnosu na iman poput glave u odnosu na tijelo. Kao što nema dobra u tijelu bez glave, nema nikakvog dobra ni u imanu bez sabura.[4]

Put vjerovanja je isprepleten s teškoćama. Bez sabura i istrajnosti nije moguće putovati ovim putem i ono što uistinu daje plodove imana jesu sabur i postojanost.

Šejtan se nalazi u zasjedi i priprema brojne zamke vjernicima. On se neće zadovoljiti ni s čim drugim osim krađom imana. U velikom broju kur'anskih ajeta se govori o neprijateljskom odnosu šejtana prema čovjeku. Bez sabura se nemoguće osloboditi šejtanskih zamki i oduprijeti se strastima čiji plamen on rasplamsava.

Vjerovanje je poput jezgre koja je nježna, osjetljiva i dragocjena, a strpljenje je kora koja ima zadatak da čuva jezgru. Kora podnosi udarce kako jezgra ne bi bila oštećena i kako bi onemogućila mikrobima i crvima da dođu do nje.

4. U vezi s čim treba biti strpljiv?

U ajetu se uopćeno govori o strpljivosti i nema riječi o tome na šta se posebno odnosi. Uopćenost ajeta podrazumijeva da je strpljenje neophodno na svim poljima djelovanja, te da svaki uspjeh ovisi o njemu. Bez sumnje, nijedan se posao ne može uspješno završiti bez postojanosti i ustrajnosti.

Jasno je da kada se vjernicima kaže da budu strpljivi, ta se strpljivost odnosi na vjerovanje i usmjerena je ka njegovom očuvanju.

Ono što za vjernike predstavlja važno načelo je iskreno robovanje Bogu na svim poljima djelovanja. To je ono robovanje koje se ni pod kojim okolnostima ne smije obustaviti niti se smije po bilo čijem nahođenju tumačiti. Prema tome, ako se o strpljenju govori u apsolutu, to je zbog jasnoće puta robovanja vjernika, te tako da nema potrebe za dodatnim pojašnjenjima.

U predajama se govori o strpljenju u tri područja: strpljenju u pokornosti, strpljenju nasuprot grijehu i strpljenju u vrijeme nedaća, što obuhvata sva ostala područja i odnosi se na sve okolnosti ljudskog usavršavanja.

Božiji Poslanik je rekao: “Tri su vrste sabura: sabur u vrijeme nedaća, sabur u pokornosti Bogu i sabur naspram grijeha.” [5]

5. Šta znači: Jedni drugima ulijevajte strpljenje (صَابِرُ‌وا)?

Glagol sabiru (صَابِرُ‌وا) javlja se u značenju da jedno društvo ili skupina ljudi zajedno podnose uvrede i da svaki od njih svoj sabur osloni na sabur drugog, tako da se kao proizvod toga umnože blagodati sabura i da se uveća njegova učinkovitost.[6]

Kada jednoj skupini bude rečeno da idu određenim putem, oni mogu svaki pojedinačno preći taj put čvrsto i postojano, suprotstavljajući se teškoćama. Bez sumnje, na tom putu će pretrpjeti određene gubitke. Međutim, ako im se kaže da nastoje zajedno preći taj put, može se zaključiti da u zajedničkom kretanju ima nekih plodova blagodati kojih nema u pojedinačnom kretanju. Zajedničko kretanje uklanja veliki broj opasnosti, jača duh ljudi kada se umore i priprema uvjete za nastajanje lijepih ljudskih osobina kao što su samoodricanje, požrtvovanost i međusobno pomaganje.

Mada su svi vjernici obavezani biti strpljivi i postojani na putu robovanja, izostanak strpljivosti kod drugih ne može predstavljati prihvatljivo opravdanje ni za čiju nestrpljivost. Međutim, u okolnostima kada se sabur i postojanost kao kultura uključuju u jedno društvo, to će donijeti veliki broj koristi i blagodati cijeloj zajednici. Neke od tih blagodati su jedinstvene i nije ih moguće postići na drugi način, već se ostvaruju samo preko općeg strpljenja.

U suri ‘Asr od vjernika se traži da jedni drugima preporučuju strpljenje (تَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ‌), dok je u ovom ajetu riječ o višem stepenu, a to je da se vjernici oslone jedni na druge i da zajedno budu izdržljivi. Od njih se traži da podmetnu svoja pleća pod teret poteškoća i da se zajedno odupiru.

Islam je društvena vjera, a pored prednosti koju daje pojedincu i društvo, također, smatra veoma važnim. Veliki broj vrijednosti koje islam ističe nastaju unutar društva i u njemu se razvijaju. Čak i različite osobine ličnosti muslimana nastaju i postižu zrelost u društvu. Na osnovu rečenog se može zaključiti da je uzvišene ciljeve islama na općem stepenu moguće postići samo zajedničkim strpljenjem i postojanošću.

Poteškoće s kojima se suočava muslimansko društvo nisu ništa manje od pojedinačnih poteškoća s kojima se suočavaju vjernici ponaosob. Veoma često se lične i društvene poteškoće isprepliću i nije ih moguće odvojiti. Ako se vjernici jedinstveno, složno i odlučno suprotstave nedaćama i ako budu nastojali da jedni drugima osnaže duh preporučujući međusobno strpljenje i istinu, jasno je da će prevladati teškoće i dostići vrhunce uspjeha.

Potrebno je s kur'anskog gledišta odrediti opće okvire islamskog društva kako bi se s obzirom na njih duboko razumjelo značenje zapovijedi jedni drugima ulijevajte strpljenje (صَابِرُ‌وا). Naprimjer, pravda i borba protiv nasilja predstavljaju nepobitna načela islamskog društva. Postizanje ovih načela i njihovo čuvanje iziskuju jednu izvanrednu i posebnu izdržljivost. Zasigurno, jasan primjer ulijevanja strpljenja je postojanost i izdržljivost na putu ostvarenja pravde i stalna borba protiv nasilja.

6. U odnosu na kakve prijetnje treba biti strpljiv i postojan?

Ako islamsko društvo zahvati razdor i rasulo i ako dođe u pitanje jedinstvo, takvo društvo će biti veoma ranjivo. Unutrašnji i vanjski neprijatelji će iskoristiti tu novonastalu pukotinu za svoje ciljeve.

Sabur vjernika ima za cilj očuvanje jedinstva unutar islamskog društva, što iziskuje samoodricanje i prihvatanje različitih ukusa. Upravo to predstavlja jasan primjer onog načela izraženog u rečenici: jedni drugima ulijevajte strpljenje. Ponašanje hazreti Alija u vezi s pitanjem hilafeta, nakon smrti Božijeg Poslanika, predstavlja veličanstven primjer strpljenja radi očuvanja jedinstva.

Glavna ideja vodilja islamskog društva je pravda i borba protiv nasilja i obespravljivanja. Gaženjem navedenog islamsko društvo se lišava suštine i gubi samosvojnost. Strpljenje na putu širenja pravde, podnošenje teškoća i suprotstavljanje nasilnicima predstavljaju veoma težak, ali istovremeno i veoma vrijedan posao.

Želja za povlaštenošću, odavanje luksuzu, užicima i tjelesnim prohtjevima predstavljaju veliku pošast za islamsko društvo. U slučaju nemara snaga koje imaju uticaja u zajednici, gore navedene stvari će se veoma brzo raširiti i nanijet će velike štete islamskom društvu. Suprotstavljanje želji za povlaštenošću i širenju luksuza predstavlja jedan od primjera međusobnog ulijevanja strpljenja.

Vanjski neprijatelji islamskog društva djeluju u različitim okolnostima i na raznim poljima prave muslimanima nevolje. Postojanost pred neprijateljima, a posebno suprotstavljanje psihološkom ratu koji se vodi protiv muslimana i koji slabi moral, također, predstavlja jedan od primjera međusobnog ulijevanja strpljenja.

7. Kako je moguće praktično ostvariti zapovijed: Jedni drugima ulijevajte strpljenje (صَابِرُ‌وا)?

U suri ‘Asr je predstavljen jedan stepen djelovanja u skladu sa naredbom: “jedni drugima ulijevajte strpljenje” i to kroz rečenicu: jedni drugima preporučujte strpljenje (تَوَاصَوْا بِالصَّبْرِ‌).

Međusobno preporučivanje strpljenja predstavlja važan korak ka izgradnji duha otpora među muslimanima, što svakako ima određene učinke. Ako ovo preporučivanje zahvati sve ljude, zatim oni stanu jedni druge pozivati na postojanost i otpor, bez sumnje će biti moguće proći i kroz najteže klance.

Predvodništvo unutar islamskog društva ima jedinstvenu ulogu u uređivanju djelovanja u skladu sa naredbom preporučivanja strpljenja. Postojanost samog vođe, s jedne strane, i poziv na postojanost, s druge strane, kao i svijest o potrebi uništavanja činilaca koji slabe otpor i postojanost ljudi stvaraju neophodne uvjete za opći otpor i postojanost.

Upravo na tom tragu je i naredba koja je data Božijem Poslaniku da se pobrine za postojanost i izdržljivost ummeta:

فَاسْتَقِمْ كَمَا أُمِرْ‌تَ وَمَن تَابَ مَعَكَ

Ti budi istrajan kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe.[7]

Praktično rješenje za ostvarenje prethodno navedene zapovijedi izražene u rečenici: jedni drugima ulijevajte strpljenje dolazi u nastavku ajeta i izražava se riječima povezujte se međusobno (رَ‌ابِطُوا). Zasigurno je na temelju ispravnih, čak i uređenih odnosa moguće postići očit otpor i veliku istrajnost.

Za spoznavanje načina praktičnog djelovanja u skladu sa naredbom jedni drugima ulijevajte strpljenje, neophodno je u obzir uzeti sve ono što prijeti islamskom društvu i, jednako svakoj toj prijetnji, razmotriti praktična rješenja za pružanje otpora na tom polju.

Etička pitanjana ovom polju također mogu dati dobra rješenja poput uzdržavanja od ružnog mišljenja, prisebnosti pri suočavanju sa glasinama, istraživanja i provjeravanja vijesti koje nam dolaze od grješnika itd.

Vođenje priprema neophodnih za suprotstavljanje neprijatelju[8] i pripremanje preduvjeta za otpor predstavljaju drugi način za praktično ostvarenje naredbe: jedni drugima ulijevajte strpljenje.

Širenje ozračja odsustva straha od kritičara, kao što imamo u rečenici I neće se ničijeg prijekora bojati (وَلَا يَخَافُونَ لَوْمَةَ لَائِمٍ),[9] također predstavlja veliku pomoć za uspostavljanje duha postojanosti i otpora unutar islamskog društva.

8. Šta znači: I povezujte se međusobno (رَ‌ابِطُوا)?

Termin rabitu (رَ‌ابِطُوا) javlja se u značenju uspostavljanja veze između svih snaga i pojedinaca u društvu, i to svih snaga na svim poljima ljudskog života, bilo u vrijeme teškoća ili u vrijeme zadovoljstva.[10]

Duboke i čvrste veze među vjernicima, koje ih povezuju i približavaju njihova srca, predstavljaju tumačenje riječi rabitu (رَ‌ابِطُوا). Kada neka skupina na osnovama vjerovanja uspostavi iskrene veze, čini se kao da su im se srca povezala, kao da su se i sami povezali i nekoliko puta uvećali svoju snagu.

Ljudi međusobno uspostavljaju različite veze i odnose:

1. Svi imaju rodbinske ili porodične veze sa nekim. Ova vrsta veza sa sobom nosi ogromnu emocionalnu i pravnu težinu.

2. Poslovne veze su, također, veoma zastupljene među ljudima. Ljudi se obično okupljaju kada obavljaju neke poslove kojim osiguravaju svoje životne potrepštine. Pritom oni međusobno sarađuju, a najčešći vid takvih veza susrećemo u tvornicama, tvrtkama i uredima.

3. Prijateljske veze među ljudima također spadaju u jednu vrstu odnosa koji imaju ključni uticaj na njihovu sudbinu.

4. I patriotske veze također igraju značajnu ulogu u životu ljudi te predstavljaju veoma bitan činilac povezivanja i ujedinjavanja. Svako je vezan za mjesto u kojem je rođen, a prema državi u kojoj živi gaji posebne osjećaje. Stoga, čovjek prema stanovnicima mjesta u kojem je rođen i prema pripadnicima svoje domovine gaji te osjećaje, a smatra se odgovornim i za čuvanje dostojanstva svoje domovine. Između ljudi iz svoje domovine i ljudi iz drugih država on primjećuje određene razlike, a što uzrokuje veću povezanost među pripadnicima jedne domovine.

5. Ideološke i vjerske veze, također, spadaju u najdublje veze među ljudima. Ova vrsta veza je mnogo dublja i izraženija od svih gore navedenih i upravo ona određuje granice ostalih veza i uređuje ih.

Nesumnjivo da izraz rabitu (رَ‌ابِطُوا), koji se spominje u ajetu o kojem je riječ u ovom poglavlju, podrazumijeva ideološke veze i ima za cilj učvršćivanje vjerske spone među ljudima. Ova spona je postojanija i pouzdanija od svake druge.

Svaka veza ima određene temelje, kao npr.: osnovu na kojoj počiva, cilj i namjeru uspostavljanja, upravljanje njom, njen izvršni plan, činioce koji utiču na njeno učvršćivanje...

Razmatranje ovih temelja iziskuje posebnu raspravu, a o čemu će biti riječi u nastavku.

U predajama koje se prenose od Ehli-bejta mnogo se podstiče jačanje veza među vjernicima kroz međusobno posjećivanje, rukovanje i grljenje, izražavanje ljubavi, posjećivanje bolesnih, pomaganje u teškoćama, davanje beskamatnog zajma, zadovoljavanje potreba vjernika, uveseljavanje vjernika, odagnavanje tuge, osjećaj odgovornosti, potpomaganje i požrtvovanost te drugi vidovi. To sve možemo naći u predajama ove vrste. Ovi slučajevi predstavljaju puteve i načine praktičnog ostvarenja naredbe izražene rečenicom: i povezujte se međusobno(رَ‌ابِطُوا) u islamskom društvu, a nju su predstavili vjerski predvodnici.

Moguće je da je cilj ovog ajeta uspostavljanje uređenih veza među vjernicima te upućivanje da se ustroje na temelju međusobne vjerske povezanosti čiju će osovinu sačinjavati istrajnost u robovanju Bogu.

Stvaranje manjih ili većih skupina – radi međusobnog upoznavanja, raspodjele poslova zbog ostvarivanja značajnih religijskih i vjerskih obaveza, kao i radi međusobnog potpomaganja pred bujicom nevolja – za vjernike predstavlja nužnost, a moguće je da ovaj ajet predstavlja upravo odgovor na ovu potrebu.

Treba napomenuti da u islamskom pravu postoji rasprava pod naslovom murabete (مرابطه), što znači čuvanje granica. Ovo značenje je vremenom povezano sa ovim ajetom, mada u vrijeme objavljivanja ovog ajeta pitanje čuvanja granica nije bilo ozbiljno razmatrano. Međutim, čuvanje ideoloških, pa čak i geografskih granica spada u primjere ostvarivanja zapovijedi: povezujte se međusobno (رَ‌ابِطُوا). Uistinu, tu je upravo naglasak na jačanju veza među vjernicima radi očuvanja vjerskih i ideoloških granica, nadziranja svetog prostora Božijih propisa, ali i čuvanja geografskih granica islamskog društva.

9. Koja je veza između zapovijedi: Jedni drugima ulijevajte strpljenje(صَابِرُ‌وا) i: Povezujte se međusobno(رَ‌ابِطُوا)?

U nekim je prilikama veoma teško, a ponekad i nemoguće pružiti otpor bez povezivanja sa ostalim vjernicima. Oni tim povezivanjem postižu ogromnu snagu i moć da istraju. Kada neprijatelj napadne, teško je i na poraz osuđeno odupirati se izdvojeno, kuća po kuća, tako da potreba iziskuje da se vjernici zajednički odupiru.

Nikada male rijeke ne mogu napraviti put i napredovati. Prinuđene su da se kreću putem koji su im drugi napravili, da čekaju iza brana koje su za njih sazdali i da tako iščekuju svoj red kada će ih pustiti. Međutim, kad se male rijeke spoje, od njih nastaje bujica koja sama pravi put i na njemu uklanja i velike prepreke.

Vjernici se povezivanjem pretvaraju u gromoglasnu bujicu koja se kreće kako bi svijet učinila plodnim, uklanja prepreke na svom putu i nastavlja napredovati.

Drugim riječima, međusobno povezivanje(رَ‌ابِطُوا) predstavlja način ostvarenja zapovijedi jedni drugima ulijevajte strpljenje(صَابِرُ‌وا).

10. Koja je uloga bogobojaznosti u zajedničkoj ustrajnosti i zajedničkim odnosima?

Bogobojaznost određuje granice, definira okvir kretanja i jamči njegovu sigurnost.

Nedostaci koji postoje u stranačkim pokretima i različitim organizacijama na kraju završavaju stranačkom diktaturom ili preobražavaju stranku iz ustanove u kojoj se nešto veliča u ono što se veliča. Bogobojaznost takve stvari otklanja.

Istrajnost koja nije u ime Boga – kao i ona gdje postoje neki drugi ciljevi osim Boga i veze koje nisu zasnovane na temeljima iskrenog robovanja, a na koje utiču tjelesni prohtjevi – neće imati nikakvu ulogu u razvoju i uzdizanju vjernika. Čak je moguće da ima i loš učinak. Bogobojaznost je jedini činilac koji može ove nečistoće ukloniti i osigurati pretpostavku za duhovno uspinjanje vjernika.

Ukoliko nema bogobojaznosti, strpljenje i međusobni odnosi će ići u smjeru o kojem Kur'an kaže sljedeće:

قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُم بِالْأَخْسَرِ‌ينَ أَعْمَالًا ۝ الَّذِينَ ضَلَّ سَعْيُهُمْ فِى الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَهُمْ يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا

Reci: “Hoćete li da vam kažem čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na Ovom svijetu uzaludan biti, a koji misle da je dobro ono što rade?”[11]

Gubici koje ljudi trpe na pojedinačnom stepenu uglavnom se mogu nadoknaditi, a pokajanjem i ponovnim nastojanjem mogu se riješiti. Međutim, oni gubici koji nastaju na društvenom nivou vjernicima nanose ogromne štete i veoma teško se mogu nadoknaditi. Stoga je pridržavanje bogobojaznosti, kojoj je cilj smanjivanje šteta zbog nemara i grešaka, još potrebnije.

11. Šta je spas (فلاح) i koja je veza između spasa i četiri nabrojane stvari u ovom ajetu?

Onaj koji stigne na cilj uistinu je postigao spasenje. Ove četiri pobrojane stvari u Kur'anu govore o načinu stizanja do spasa, a razlog zbog kojeg je upotrijebljena riječ možda (لعلّ) govori da je put pokazan, ali da ga treba preći. Ako se taj put pređe, zasigurno će se na kraju postići spas, ali u trenutku kada je tek predočen, potrebno je reći: možda ćete postići spas (لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ).

Božija milost i ljubav prema robovima je takva da On voli da oni budu sretni i ne uzdržava se ni od čega kako bi ih uputio i kako bi im pomogao. O svemu neophodnom On im govori i upozorava ih na ono što će im biti potrebno na putu. Uistinu, ako bi se vjernici pridržavali ove četiri stvari koje su spomenute u ovom ajetu i ako bi ih svom snagom primijenili, stigli bi do kapija sreće i spasa i njima bi sreća bila zajamčena.

NAPOMENE

Sva nastojanja i zalaganja će imati učinaka ukoliko u njima bude strpljenja. Iman nije izuzetak od toga pravila i polučit će plodove tek kada bude pomiješan sa strpljenjem.

U skladu sa predajom koja u ustrojstvu vjerovanja strpljivost stavlja na mjesto koje ima glava u tijelu, vjera bez strpljivosti, poput tijela bez glave, neće imati nikakvog sklada, niti će imati mogućnost da posmatra, niti da sluša, niti da miriše ili kuša istine.

U mnogim ajetima se poziva na strpljenje, ali u ovom ajetu se ukazuje na novu činjenicu, a to je zajedničko strpljenje pod okriljem uređenih odnosa.

Na putu Istine postoji mnogo teškoća, a čovjek se prilikom kretanja tim putem suočava sa velikim nevoljama. Sa pojedinačnog gledišta, tjelesni prohtjevi, životinjske strasti i šejtanska došaptavanja predstavljaju ozbiljnu prepreku na putu usavršavanja i uzdizanja. Sa društvenog gledišta, unutrašnje nesuglasice, zavjere unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, želja stranih sila da ovladaju muslimanima i ponište njihove izvanredne sposobnosti predstavljaju veoma teške i neprohodne tjesnace na putu kretanja islamskog društva prema napretku i uspjehu.

Samo uz pomoć istrajnosti je moguće proći kroz nefsanske prepreke i društvene teškoće. Nema drugog puta osim otpora i postojanosti.

Pojedinačni sabur je lakši od društvenog i zajedničkog zbog toga što se odnosi na jednu osobu i nema mnogo veze sa različitim ukusima i s raznovrsnošću načina mišljenja. Međutim, pozivanje drugih na sabur, štaviše podsticanje na strpljenje i čuvanje otpora društva je mnogo teže i više iscrpljuje.

U velikom broju ajeta Božijem Poslaniku se naređuje da bude postojan, ali on je samo za suru Hud rekao da ga je učinila sijedim,[12] jer se u tom ajetu od njega traži da se brine i o istrajnosti cijelog ummeta:

فَاسْتَقِمْ كَمَا أُمِرْ‌تَ وَمَن تَابَ مَعَكَ

Ti budi istrajan, kao što ti je naređeno, i neka tako postupe i vjernici koji su uz tebe![13]

Moguće je da osnova ovog ajeta počiva na naredbi: budite bogobojazni (اتَّقُوا اللَّـهَ), koja se u mnogim ajetima posebno spominje i navodi kao činilac spasenja. Međutim, put stizanja do bogobojaznosti prolazi kroz tri važna odredišta i to: budite strpljivi, ulijevajte jedni drugima strpljenje i povezujte se međusobno (اصْبِرُ‌وا وَصَابِرُ‌وا وَرَ‌ابِطُوا).

 
 
 
Izvor: Mohammad Mohammadijan, Čovjekov zavjet Bogu 2, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2013, sa perzijskog preveo: Sedad Dizdarević

[1]Ali ‘Imran, 200.

[2]El-Bekare, 153.

[3]خُلِقَالْإِنسَانُمِنْعَجَلٍ

Čovjek je stvoren od žurbe. (El-Enbija, 37)

[4]Nehdžu-l-belaga, izreka 82, str. 482.

[5] Usuli Kafi, sv. 2, str. 91.

[6]Mizan, sv. 4, str. 91.

[7]Hud, 112.

[8]وَأَعِدُّوا لَهُم مَّا اسْتَطَعْتُم مِّن قُوَّةٍ

I protiv njih pripremite koliko god mož‍ete snage. (El-Enfal, 60)

[9] El-Maide, 54.

[10]Mizan, sv. 4, str. 92.

[11] El-Kehf, 103-104.

[12]Šerhu Nehdži-l-belaga, Ibn Ebi-l-Hadid, sv. 11, str. 213.

[13]Hud, 112.

Zadnji put promijenjen: četvrtak, 17 Septembar 2015 14:51
×

Log in