Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Mudrosti Vjerovjesnika islama

A A A
Oni za koje je molio Vjerovjesnik, s.a.v.a.

Oni za koje je molio Vjerovjesnik, s.a.v.a.

Hazreti Ali, sin Ebu Taliba, mir s njim

Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Ušao sam kod Allahovog Poslanika, s.a.v.a., u Mesdžid, dok on bijaše na mjestu klanjanja u nekoj od svojih soba, pa mi on (s.a.v.a.) reče: ‘O Ali, spavao sam ove noći na mjestu gdje me vidiš da klanjam i molim moga Gospodara Svevišnjeg, nisam ništa od Gospodara moga tražio, a da to nisam i za tebe tražio, a sve što sam tražio On mi je dao; jedino mi je rečeno da nakon mene neće biti drugog vjerovjesnika.’”[1]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je molio za hazreti Alija, mir s njim: “Bože moj, prijateljuj s onim s kim on prijateljuje, a budi neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj; pomozi onoga ko njemu pomaže i voli onog ko njega voli!”[2]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Onome kome sam ja zaštitnik, Ali mu je zaštitnik; Bože moj, budi prijatelj onome kome je on prijatelj, a budi neprijatelj onome ko je njemu neprijatelj!”[3]

Hazreti Ali i Fatima, mir s njima

U djelu El-Mu‘džemu-l-kebir se prenosi od Ibn Abbasa o udaji hazreti Fatime, mir s njom: “Potom je Allahov Poslanik, s.a.v.a., pozvao Fatimu, mir s njom, zahvatio jednu šaku vode i poškropio je po glavi, a drugom šakom vode po sredini njezinih prsa, potom je poprskao svoju kožu i njezinu kožu. Zatim ju je zagrlio i rekao: “Bože moj, ona je, zaista, moja i ja sam njezin; Bože moj, kao što si od mene odstranio nečistotu i očistio me, očisti i nju!’ Zatim je zatražio drugu posudu za pranje, pozvao hazreti Alija i s njim postupio isto kao s Fatimom i molio je za njega kao što molio za Fatimu.

Onda je rekao njima dvoma: ‘Idite svojoj kući, neka vas Bog sastavi i blagoslovi u vašem životu!’ Potom je ustao i svojom rukom zaključao vrata za njima.”[4]

U zbirci Es-Sunenu-l-kubra Nesaije se prenosi od Burejdea: “Kada je bila svadbena noć, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: ‘O Ali, nemoj ništa činiti dok me ne susretneš!’ Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., zatražio vode, abdestio se njome, a potom je izlio na hazreti Alija, mir s njim, i rekao: ‘Bože moj, spusti blagoslov u njima dvoma, blagoslovi ih i porod njihov blagoslovljenim učini!’”[5]

Hasan i Husejn, mir s njima

U djelu El-Menakib Ibnu-l-Megazilija se prenosi od Berraa ibn Aziba: “Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., koji držaše Hasana i Husejna, mir s njima, na svojim ramenima i govoriše: ‘Bože moj, ja ih, uistinu, volim pa ih i Ti voli!’”[6]

U djelu El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajn se prenosi od Ibn Abbasa: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., moljaše Boga da zaštiti Hasana i Husejna, mir s njima, riječima: ‘Tražim zaštitu za vas dvojicu Riječima Božijim potpunim od svakog šejtana i otrovnice i od svakog zlog pogleda!’ Potom je dodao: ‘Ovako Ibrahim tražiše zaštitu u Boga za svoja dva sina: Ismaila i Ishaka.’”[7]

U djelu Tarihu Dimešk se prenosi od Ebu Ishaka es-Sebi’ija o slučaju Ibn Zijada i njegovom razbijanju zuba sjekutića Husejnu, mir s njim. On je rekao: “Zejd ibn Erkam je toga dana izašao od njega – Ibn Zijada – govoreći: ‘Boga mi, čuo sam Allahova Poslanika, s.a.v.a., gdje govori: Bože moj, zaista, povjeravam ga na čuvanje Tebi i dobrim vjernicima! – Pa kako vi čuvate ono što vam je Allahov Poslanik, s.a.v.a., povjerio na čuvanje?’”[8]

Poslanikova porodica, mir s njima

U djelu Tarihu Dimešk se prenosi od Ummu Seleme: “Dok je Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio kod mene poslao je po Hasana, Husejna, Alija i Fatimu, mir s njima, pa je – skinuvši ogrtač s mene i ogrnuvši njime njih – rekao: ‘Bože moj, odstrani od njih nečistotu i potpuno ih očisti!’”[9]

U djelu El-Mu‘džemu-l-kebir se prenosi od Ibn Luhej’a, koji je prenio od Amra ibn Šuajba “da je on ušao kod Zejnebe, kćerke Ebu Selemea, koja im je kazivala da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., bio kod Ummu Seleme pa je ušao kod nje s Hasanom, Husejnom i Fatimom, mir s njima. Posadio je Hasana s jedne, Husejna s druge strane, Fatimu u svoje krilo, a potom je rekao: ‘Božija milost i blagoslov s vama, o porodico Poslanikova! Bog je uistinu hvaljen i slavljen!’”[10]

Ebu Merjem el-Gassani

U djelu El-Mu‘džemu-l-kebir se prenosi od Ebu Merjema el-Gassanija: “Učestvovao sam u vojnom pohodu s Allahovim Poslanikom, s.a.v.a., a on mi je dao ratni bajrak; ja sam pred njim gađao kamenjem i njemu se to dopalo pa je molio za mene.”[11]

Abdullah ibn Džafer

U djelu El-Menakib Ibn Šehra Ašuba stoji: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., je prošao pokraj Abdullaha ibn Džafera, koji je od gline pravio dječiju igračku, pa ga je upitao: ‘Šta ćeš uraditi s njom?’ Odgovorio je: ‘Prodaću je.’ ‘A šta ćeš učiniti s novcem koji dobiješ?’ – upitao je. ‘Kupiću svježe i sočne hurme i poješću ih.’ – odgovorio je. Tada je Vjerovjesnik rekao: ‘Bože, blagoslovi njegove ruke i rad njegov.’ Zato je ostala izreka o njemu: ‘Nije nikada ništa prodao, a da nije nešto zaradio!’”[12]

Abdullah ibn Abbas

U zbirci Sunen Tirmizija se prenosi od Ibn Abbasa: “Allahov Poslanik, s.a.v.a., je molio, u dva navrata, da mi Bog podari mudrost.”[13]

Abdullah ibn Mesud

U djelu El-Mu‘džemu-l-kebir se prenosi od Abdullaha ibn Mesuda: “Pokraj mene je prošao Vjerovjesnik, s.a.v.a., kada sam čuvao ovce Ukbea, pomilovao me po glavi i rekao: ‘Bog ti se smilovao! Ti si zaista poučeni dječačić.’”[14]

Amr ibnu-l-Hamik

U djelu El-Musannef Ibn Ebu Šejbea se prenosi od Junusa ibn Selmana, koji je prenio od svoga djeda, a ovaj od Amra ibnu-l-Hamika da je dao Vjerovjesniku, s.a.v.a., da se napije mlijeka, pa je on rekao: “Bože moj, učini ga da uživa u mladosti svojoj!”[15]

Fatima, kćerka Eseda

U djelu El-Haraidž ve-l-džeraih stoji: “Hazreti Ali, mir s njim, jednoga dana je plačući rekao: ‘Umrla mi je majka.’ Tada je Vjerovjesnik, s.a.v.a., ustao i rekao: ‘Ona je, uistinu, i moja majka, nikada od amidže nisam dobio bilo šta, a da od nje nisam dobio još više.’ Potom je pozvao: ‘O Ummu Selema, ovo je moj prugasti plašt pa je njime pokrij, ovo je moja košulja pa je u nju obuci, ovo je moj ogrtač pa je u nj umotaj, a kada završiš njezino kupanje, izvijesti me!’ I Ummu Selema ga je obavijestila pa ju je položio na tabut i klanjao joj dženazu, a potom se spustio u usjek njezina kabura; ostao je tu neko vrijeme, odakle se čulo samo njegovo tiho učenje. Zatim je pozvao: ‘O Fatima!’ ‘Odazivam ti se, o Allahov Poslaniče!’ – odgovorila je. Upitao je: ‘Jesi li vidjela ono šta sam ti zajamčio?’ ‘Jesam, Bog te od mene nagradio najboljom nagradom u životu i nakon smrti!’ – odgovorila je. Nakon što je izašao iz kabura i poravnao usjek, neko ga je upitao o njoj, a on je rekao: ‘Jednoga dana sam joj proučio ajet: A doći ćete nam pojedinačno, onakvi kakve smo vas prvi put stvorili... – a ona je upitala: ‘O Allahov Poslaniče, šta znači ‘pojedinačno’?’ Odgovorio sam: ‘Goli.’ Uzviknula je: ‘Ah, sramote!’, pa sam zamolio Boga da ne otkrije njezinu sramotu.’ Zatim me pitala o melekima Munkiru i Nekiru, pa sam joj rekao o njima i kako će njih dvojica doći. Uzviknula je: ‘Tražim pomoć u Boga od njih!’ I molio sam Boga da ih njoj ne pokaže, da joj učini prostrano mjesto u kaburu i da je oživi u njezinim mrtvačkim haljinama!”[16]

En-Nedžaši (Negus)

U djelu Tehzibu-l-ahkam se prenosi od Muhammeda ibn Muslima ili od Zurarea: “Rekao je – (Imam Ali, mir s njim!): ‘Klanjanje dženaze umrlom nakon što bude ukopan je moljenje.’” On prenosi: “Upitao sam: ‘Negusu nije klanjao dženazu Vjerovjesnik, s.a.v.a.?’ Odgovorio je: ‘Ne, on je molio za njega.’”[17]

Potomci šehida Uhuda

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao u svom moljenju potomcima šehida Uhuda: “Bože moj, odstrani tugu iz srca njihovih, nagradi ih za nevolju njihovu i uljepšaj naknadu onima koje su iza sebe ostavili!”[18]

Dječak od ensarija

U djelu El-Mu‘džemu-s-sagir se prenosi od Enesa: “Vjerovjesnik, s.a.v.a., jednoga dana je rekao jednom dječaku od ensarija: ‘Dodaj mi moje sandale!’ pa je dječak rekao: ‘O Allahov Vjerovjesniče, žrtvovao bih za tebe i oca i majku, dopusti mi da ih ja stavim na tvoje noge!’ Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., rekao: ‘Bože moj, zaista ovaj tvoj rob nastoji Tebe zadovoljiti pa Ti budi zadovoljan njime!’”[19]

Islamska zajednica (El-Ummetu-l-islamijjetu)

Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Zaista, Vjerovjesnik, s.a.v.a., je rekao: ‘Molio sam Gospodara svoga za tri prednosti pa mi je dao dvije, a uskratio mi jednu.’ Molio sam: ‘O Gospodaru moj, nemoj glađu uništiti zajednicu moju!’ Odgovorio je: ‘Imaš to.’ Molio sam: ‘O Gospodaru moj, nemoj dati vlast nad njima neprijatelju-tuđinu – tj. mnogobošcima (mušricima) – pa da ih unište!’ Rekao je: ‘Imaš i to.’ Zamolio sam: ‘O Gospodaru moj, nemoj dati da iskuse silu jedni drugih!’, ali mi to nije uslišao.’”[20]

Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Zaista, Bog Svevišnji mi je dao obećanje u pogledu pripadnika moje zajednice i zaštitio ih je od troga: neće ih sve obuhvatiti sušom, neće ih neprijatelj uništiti i neće dati da svi u zabludu odu.”[21]

Vjerovjesnikovo, s.a.v.a., moljenje za njegov narod

 Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Bože moj, oprosti mome narodu, jer oni zaista ne znaju!”[22]

U djelu Eš-Šifa bi ta‘rifi hukuki-l-Mustafa stoji: “Preneseno je da je Vjerovjesnik, s.a.v.a. – kada mu je na Dan Uhuda bio razbijen sjekutić i zasječeno lice pa je to teško pogodilo njegove saborce, koji su zatražili: ‘Da zamoliš Boga protiv njih!’ – rekao je: ‘Ja, uistinu, nisam poslat da proklinjem, nego sam poslat da pozivam i kao milost. Bože moj, uputi moj narod, jer oni zaista ne znaju!’”[23]

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Ebu Hurejrea: “Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., je došao je Tufejl ibn Amr i rekao: ‘O Allahov Poslaniče, zaista pleme Devs je nepokorno Bogu i odbili su prihvatiti pokornost Njemu, pa ih prokuni!’ Ljudi su očekivali da će ih on sigurno prokleti. Ali, on je rekao: ‘Bože moj, uputi Devs i dovedi ih predane Tebi!’”[24]

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Abdullaha ibn Mesuda: “Kao da gledam Vjerovjesnika, s.a.v.a., kada je kazivao o jednom od vjerovjesnika, kojeg je njegov narod udarao i okrvavio, a on je brisao krv sa svoga lica i govorio: ‘Bože moj, oprosti narodu mome, jer oni zaista ne znaju!’”[25]

Rasprava o moljenju Vjerovjesnika, s.a.v.a., za druge

Allahov Poslanik, s.a.v.a., i Poslanikova porodica, mir s njima, očitovanje su Božijih svojstava i najljepših imena Njegovih, među kojima su Njegovi milost i mudrost. Otuda mudrost nalaže da oni svojim čistim i uslišanim moljenjima koriste drugima i obuhvataju ih pažnjom i milošću Božijom.

Nekoliko zapažanja zahtijevaju pažnju kod proučavanja ovih moljenja:

  1. Moljenja Vjerovjesnikova, s.a.v.a., i Porodice njegove, mir s njima, moguće je podijeliti na nekoliko skupina:

Prva skupina: Moljenja koja sadrže poruku za Zajednicu muslimana.

Druga skupina: Moljenja kojima se žele osigurati potrebe osoba koje su tražile moljenje Poslanikove Porodice.

Treća skupina: Moljenja Poslanikove porodice kojima se žele osigurati potrebe osoba koje su im pružile uslugu.

  1. Moljenja Allahova Poslanika, s.a.v.a, za Porodicu njegovu, mir s njima, sadrže političke i poruke načelnih vjerovanja cjelokupnoj zajednici muslimana i ukazuju na njihovu uzvišenu ličnost i visoko mjesto koje imaju u okrilju islamske vjere. To se vidi u hadisu Vjerovjesnika, s.a.v.a, ‘o ogrtaču’, a u vezi s ugledom Porodice njegove, mir s njima: “Bože moj, ovi su Porodica moja, pa odstrani od njih nečistotu svaku i potpuno ih očisti!”

Također, moljenja koja su izrečena od strane Poslanika Božijeg, s.a.v.a., o osobama kao što su Ebu Zerr, Ammar i drugi ukazuju na njihovu slavu, veličinu i visok duhovni stepen. Ova vrsta moljenja ponekad također sadrži i političke i društvene poruke.

  1. Moljenja Poslanika Božijeg, s.a.v.a., i Poslanikove porodice, mir s njima, za osiguranje potreba drugima ili osobama koje su Poslanikovoj porodici pružili uslugu, također sadrže poruku o načelima vjerovanja. Jer odazivanje ovim moljenjima upućuje na visoko mjesto Poslanikove porodice u Boga Svevišnjeg. Potrebno je imati na umu da ova vrsta moljenja ne ukazuje nužno na duhovni položaj osoba na koje se odnosi, već to zavisi od samog sadržaja moljenja. Zato učenjaci koji proučavaju prenosioce hadisa ne smatraju da je svako moljenje od strane Poslanika Božijeg, s.a.v.a., dokaz ispravnosti osobe za koju je moljeno, njezinu pravednost te da je pouzdana. Tako se u jednoj predaji navodi da je Vjerovjesnik, s.a.v.a, rekao u vezi s nekim jevrejem koji mu je učinio neku uslugu: “Bože moj, uljepšaj ga!” I njegova bijela kosa je pocrnjela kao posljedica tog moljenja.

Vjerovjesnikovo, s.a.v.a., moljenje za kišu

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Enesa: “Dok je Vjerovjesnik, s.a.v.a., jednoga petka držao hutbu, ustao je neko i zatražio: ‘O Allahov Poslaniče, stradali su konji, stradale su ovce, pa moli Boga da nam podari kišu!’ I on je ispružio ruke i molio!’”[26]

U zbirci Sahihu-l-Buhari se prenosi od Enesa: “Dok je Vjerovjesnik, s.a.v.a., jednom držao u petak hutbu, došao je neki čovjek i zatražio: ‘O Allahov Poslaniče, moli Boga da nam podari kišu!’ Nebo se, potom, naoblačilo i kiša počela padati da je čovjek jedva mogao stići kući; i neprestano je padala do sljedećeg petka. Isti čovjek, ili neko drugi, ponovo je ustao i rekao: ‘Moli Boga da od nas otkloni kišu, jer smo potopljeni!’ Tada je Allahov Poslanik, s.a.v.a., zamolio: ‘Bože moj, učini da kiša pada okolo nas, a ne na nas!’ I oblaci su se počeli raspršivati okolo Medine, tako da kiša nije padala na stanovnike Medine.”[27]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mudrosti Vjerovjesnika islama, sv. 3, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2012., sa arapskog preveli: Mehmedalija Hadžić i Samed Jelešković

[1] Tarihu Dimešk, sv. 42, str. 311, predaja 8860.

[2] Fedailu-s-sahabe libni Hanbel, sv. 2, str. 599, predaja 1022.

[3] Musnedu Ibn Hanbel, sv. 6, str. 401, predaja 18506.

[4] El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 22, str. 412, predaja 1022.

[5] Es-Sunenu-l-kubra li-n-Nesai, sv. 6, str. 73, predaja 10088.

[6] El-Menakib libni-l-Megazili, str. 375, predaja 421.

[7] El-Mustedreku ‘ale-s-sahihajn, sv. 3, str. 183, predaja 4781.

[8] Tarihu Dimešk, sv. 14, str. 236, predaja 3546.

[9] Isto, sv. 13, str. 203, predaja 3181.

[10] Hud, 73; El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 24, str. 281, predaja 713.

[11] El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 22, str. 332, predaja 833.

[12] El-Menakib libni Šehr Ašub, sv. 1, str. 84.

[13] Sunenu-t-Tirmizi, sv. 5, str. 679, predaja 3823.

[14] El-Mu‘džemu-l-kebir, sv. 9, str. 79, predaja 8457.

[15] El-Musannef libni Ebi Šejbe, sv. 7, str. 437, predaja 121.

[16] El-Ena‘m, 94; El-Haraidž ve-l-džeraih, sv. 1, str. 90, predaja 150.

[17] Tehzibu-l-ahkam, sv. 3, str. 202, predaja 473.

[18] Šerhu Nehdži-l-belaga, sv. 15, str. 42.

[19] El-Mu‘džemu-s-sagir, sv. 2, str. 143.

[20] El-Hisal, sv. 83, str. 9.

[21] Sunenu-d-Darimi, sv. 1, str. 33, predaja 54.

[22] Sahihu Ibn Hibban, sv. 3, str. 254, predaja 973.

[23] Eš-Šifa bi ta‘rifi hukuki-l-Mustafa, sv. 1, str. 105.

[24] Sahihu-l-Buhari, sv. 5, str. 2349, predaja 6034.

[25] Isto, str. 1282, predaja 3290.

[26] Sahihu-l-Buhari, sv. 1, str. 315, predaja 890.

[27] Isto, sv. 5, str. 2335, predaja 5982.

Zadnji put promijenjen: srijeda, 16 Januar 2019 09:34
×

Log in