Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Društveni moral

A A A
Starateljski odnosi čestitih ljudi - II dio

Starateljski odnosi čestitih ljudi - II dio

U prethodnom predavanju upoznali smo se sa položajem i ulogom predvodništva u islamskom društvu, a u ovom ćemo ukazati na neke od najvažnijih obaveza islamskog ummeta prema njegovom predvodniku.  

Podrška islamskom predvodništvu, opća obaveza

Islamsko predvodništvo predstavlja tajnu opstojnosti islamskog ummeta i okosnicu jedinstva i ujedinjenosti cjelokupnog ummeta. Kao što je u prethodnom predavanju rečeno, samo kroz podršku i slijeđenje islamskog predvodnika moguće je neprijateljima pokazati snagu, čvrstoću i veličinu islamskog ummeta i odvratiti ih od nasrtanja na prava muslimana i na islamske zemlje.

Upravo zbog toga Uzvišeni Bog pružanje podrške Poslaniku, s.a.v.a., i islamskom predvodniku predstavlja kao jedno opće i sveobuhvatno načelo i obraćajući se stanovnicima Medine i okolnih područja (što je za vrijeme Božijeg poslanika bila jedina islamska teritorija) kaže sljedeće: 

مَا كَانَ لِأَهْلِ الْمَدِينَةِ وَمَنْ حَوْلَهُم مِّنَ الأَعْرَابِ أَن يَتَخَلَّفُواْ عَن رَّسُولِ اللّهِ وَلاَ يَرْغَبُواْ بِأَنفُسِهِمْ عَن نَّفْسِهِ ذَلِكَ بِأَنَّهُمْ لاَ يُصِيبُهُمْ ظَمَأٌ وَلاَ نَصَبٌ وَلاَ مَخْمَصَةٌ فِى سَبِيلِ اللّهِ وَلاَ يَطَؤُونَ مَوْطِئًا يَغِيظُ الْكُفَّارَ وَلاَ يَنَالُونَ مِنْ عَدُوٍّ نَّيْلاً إِلاَّ كُتِبَ لَهُم بِهِ عَمَلٌ صَالِحٌ إِنَّ اللّهَ لاَ يُضِيعُ أَجْرَ الْمُحْسِنِينَ

Nije trebalo da stanovnici Medine ni beduini u njenoj blizini iza Allahova poslanika izostanu i da svoj život njegovu životu pretpostave jer njih neće zadesiti ni žeđ, ni umor, ni glad na Allahovu putu, niti će stupiti na neko mjesto koje će nevjernike naljutiti, niti će ikakvu nevolju od neprijatelja pretrpjeti, a da im to sve neće kao dobro djelo upisano biti – Allah zaista neće dopustiti da propadne nagrada onima koji čine dobro.[1] 

Treba znati da su ljubav i podrška, koje čestiti ljudi pružaju vodstvu, toliko jake i duboke da oni daju prednost odnosu sa Božijim poslanikom i islamskim predvodnicima nad rodbinskim vezama i ukoliko im rođaci skrenu sa Božijeg puta i uprljaju se nevjerstvom i pokvarenošću, oni se od njih odvajaju, kao što kaže časni Kur'an: 

لَا تَجِدُ قَوْمًا يُؤْمِنُونَ بِاللَّهِ وَالْيَوْمِ الْآخِرِ يُوَادُّونَ مَنْ حَادَّ اللَّهَ وَرَسُولَهُ وَلَوْ كَانُوا آبَاءَهُمْ أَوْ أَبْنَاءَهُمْ أَوْ إِخْوَانَهُمْ أَوْ عَشِيرَتَهُمْ أُوْلَئِكَ كَتَبَ فِى قُلُوبِهِمُ الْإِيمَانَ وَأَيَّدَهُم بِرُوحٍ

Ne treba da ljudi koji u Allaha i u Onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi. Njima je On u srca njihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih osnažio.[2] 

Nevaljali ljudi pak ne samo da ne podržavaju Božijeg poslanika, s.a.v.a., i islamske predvodnike i da nisu zahvalni za ono što ovi čine već im okreću leđa, u laž ih utjeruju i slijeđenjem strasti bacaju se u provaliju propasti, kao što kaže časni Kur'an: 

وَإِن يَرَوْا آيَةً يُعْرِضُوا وَيَقُولُوا سِحْرٌ مُّسْتَمِرٌّ ۝ وَكَذَّبُوا وَاتَّبَعُوا أَهْوَاءَهُمْ

A oni, uvijek kada vide neki znak, okreću glave i govore: “Čarolija neprestana!” Oni sve to lažnim smatraju i povode se za strastima svojim.[3]

Materijalna potpora vodstvu, oslonac za popravljanje ljudske zajednice

Poslanici i predvodnici islamskog društva zbog veze sa različitim skupinama ljudi mnogo više od drugih upoznati su sa njihovim potrebama i poznati su im društveni problemi i postojeći nedostaci u društvu. S druge strane, za njih je očuvanje islamske vlasti, popravljanje društva i otklanjanje siromaštva od svih muslimana najvažnija obaveza i u to, s krajnjom saosjećajnošću i uvažavanjem pravednosti, ulažu najveći mogući trud i zalaganje.

Upravo zbog toga je Bog naredio da jedan dio prihoda i plijena dobijenog ratom treba pripasti Poslaniku, s.a.v.a., i predvodnicima islamskog društva, kako bi uz pomoć toga pomogli Božiju vjeru, riješili nedaće siročadi i siromaha i kako bi pravilnom podjelom imetka uklonili nepravdu i uspostavili pravdu te onemogućili zloupotrebe bogataša, kao što je rečeno u Kur'anu: 

مَّا أَفَاءَ اللَّهُ عَلَى رَسُولِهِ مِنْ أَهْلِ الْقُرَى فَلِلَّهِ وَلِلرَّسُولِ وَلِذِى الْقُرْبَى وَالْيَتَامَى وَالْمَسَاكِينِ وَابْنِ السَّبِيلِ كَىْ لَا يَكُونَ دُولَةً بَيْنَ الْأَغْنِيَاءِ مِنكُمْ

Plijen od stanovnika sela i gradova koji Allah Poslaniku Svome daruje pripada: Allahu i Poslaniku njegovu, i bližnjim njegovim, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima – da ne bi prelazilo iz ruku u ruke bogataša vaših.[4] 

Potrebno je znati da što je veća materijalna podrška predvodniku, to će i njegova moć da popravi stanje u društvu i da riješi društvene teškoće biti veća. Pored toga, na ovaj način se predstavlja veličina i dostojanstvo islamskog društva i jača veza između naroda i vodstva.

Jedan od jasnih pokazatelja čestitih ljudi i istinskih vjernika je da vrlo lahko i bez ikakvog prigovora i tromosti daju zekat, hums i plijen na raspolaganje Poslaniku, s.a.v.a, i vodstvu islamskog društva, kao što kaže Kur'an:

وَاعْلَمُواْ أَنَّمَا غَنِمْتُم مِّن شَىْءٍ فَأَنَّ لِلهِ خُمُسَهُ وَلِلرَّسُولِ وَلِذِى الْقُرْبَى وَالْيَتَامَى وَالْمَسَاكِينِ وَابْنِ السَّبِيلِ إِن كُنتُمْ آمَنتُمْ بِاللهِ

I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima-namjernicima, ako vjerujete u Allaha.[5] 

U obilježja nevaljalih ljudi i dvoličnih licemjera spada i to da ne samo da im je bilo teško da materijalno pomažu Poslanika i njegovu čistu porodicu i da su se bunili zbog načina na koji je Božiji poslanik dijelio imetak već su sprječavali i druge da udjeljuju kako bi otežali život vjernicima i borcima na Allahovom putu i kako bi ih na taj način udaljili od predvodnika islamskog društva. Uzvišeni Allah opisujući licemjere kaže: 

هُمُ الَّذِينَ يَقُولُونَ لَا تُنفِقُوا عَلَى مَنْ عِندَ رَسُولِ اللَّهِ حَتَّى يَنفَضُّوا

Oni govore: “Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova poslanika, da bi ga napustili!”[6]

Pravila ponašanja sljedbenika prema vođama

Pridržavajući se pravila lijepog ponašanja u odnosu na Poslanika, s.a.v.a., i predvodnike, čestiti ljudi pokazuju čistotu srca spremnog da prihvati bogobojaznost i iskazuju spremnost za pokornost i poslušnost predvodnicima islamskog društva. Također, poštivanjem kodeksa lijepog ponašanja u odnosu na profesore i učitelje pokazuju pripravnost za usvajanje što više znanja i vrlina, a poštivanjem pravila lijepog ponašanja u odnosu na roditelje i ostale obznanjuju svoju zahvalnost za njihovo zalaganje i trud i time potvrđuju svoju ljudsku ličnost.

Treba znati da iako poštivanje i pridržavanje pravila lijepog ponašanja u odnosu na sve ljude priprema teren za razvoj i napredak na Ovom svijetu i dobijanje Božije nagrade na Budućem, poštivanje pravila ponašanja pred Poslanikom, s.a.v.a., i vođama islamskog društva ima poseban značaj. Tako izbjegavanje žurbe s govorom prije njihovog govora i donošenja odluka, kao i izbjegavanje žurbe prilikom iznošenja mišljenja i zauzimanja stavova stvara uvjete da se koristi živototvornim riječima Božijeg poslanika, s.a.v.a., i omogućava korištenje plodnim uputama islamskih vođa. Pored toga, na ovaj način ugled islamskog vodstva i čast islamske vlasti bivaju svima objelodanjeni, kako prijatelja tako i neprijatelja. S druge strane, nepoštivanje Poslanika, s.a.v.a., i uznemiravanje predvodnika islamskog društva ukazuje na neznanje i oholost nevaljalih ljudi, a za posljedicu ima neuređenost poslova na Ovom svijetu i upropaštavanje nagrade za djela na Onom svijetu. U vezi s tim Uzvišeni Allah kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تُقَدِّمُوا بَيْنَ يَدَىِ اللَّهِ وَرَسُولِهِ وَاتَّقُوا اللَّهَ إِنَّ اللَّهَ سَمِيعٌ عَلِيمٌ ۝ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَرْفَعُوا أَصْوَاتَكُمْ فَوْقَ صَوْتِ النَّبِىِّ وَلَا تَجْهَرُوا لَهُ بِالْقَوْلِ كَجَهْرِ بَعْضِكُمْ لِبَعْضٍ أَن تَحْبَطَ أَعْمَالُكُمْ وَأَنتُمْ لَا تَشْعُرُونَ

O vjernici, ne žurite ispred Allaha i Poslanika Njegova, i bojte se Allaha! Allah, zaista, sve čuje i sve zna. O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njim glasno kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primijetite.[7] 

Čestiti ljudi, zahvaljujući posebnom poštovanju koje iskazuju prema Božijem poslaniku, zajedno sa Božijim melecima uglas donose salavat na Poslanika i njegovu časnu porodicu te na taj način iskazuju svoju povezanost i privrženost tom svetom biću, o čemu časni Kur'an kaže: 

إِنَّ اللَّهَ وَمَلَائِكَتَهُ يُصَلُّونَ عَلَى النَّبِىِّ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا صَلُّوا عَلَيْهِ وَسَلِّمُوا تَسْلِيمًا

Allah i meleci Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljate ga i potpuno se pokorite njegovoj naredbi![8] 

Za razliku od njih, nevaljali ljudi nepokornošću, činjenjem grijeha i nevjerovanjem uznemiravaju Božijeg poslanika, s.a.v.a., i zato im biva uskraćena posebna Božija milost i uputa na Ovom svijetu, a na Budućem će biti daleko od Božije milosti, kao što se poručuje u Kur'anu: 

إِنَّ الَّذِينَ يُؤْذُونَ اللَّهَ وَرَسُولَهُ لَعَنَهُمُ اللَّهُ فِى الدُّنْيَا وَالْآخِرَةِ وَأَعَدَّ لَهُمْ عَذَابًا مُّهِينًا

One koji Allaha i Poslanika Njegova budu vrijeđali Allah će i na Ovom i na Onom svijetu prokleti, i sramnu im patnju pripremiti.[9]

Sažetak

- Pružanje podrške i slijeđenje vođe dovodi do jedinstva i kompaktnosti zajednice, uvećava njenu snagu i čvrstoću, a povlači za sobom i beznadežnost neprijatelja.

- Pružanje materijalne podrške vođi predstavlja jednu od najvažnijih obaveza ummeta, kako bi mu se na taj način pomoglo u ostvarivanju društvenih ciljeva.

- Ljudi su dužni da na najbolji način poštuju mjerila lijepog ponašanja i poštivanja islamskog vođe.

Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2012, preveo sa perzijskog: Sedad Dizdarević



[1] Et-Tevbe, 120. Nemune, sv. 8, str. 186.

[2] El-Mudžadele, 22.Mekarim Širazi, Ahlak dar Kur'an, sv. 1, str. 372.

[3] El-Kamer, 2-3.

[4] El-Hašr, 7. Nemune, sv. 23, str. 500-512.

[5]El-Enfal, 41.

[6] El-Munafikun, 7. Nemune, sv. 24, str. 161.

[7] El-Hudžurat, 1-2. Nemune, sv. 22, str. 133-135.

[8] El-Ahzab, 56.

[9] El-Ahzab, 57. Mizan, sv. 16, str. 345.

Zadnji put promijenjen: petak, 29 Juli 2016 14:51
×

Log in