Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Društveni moral

A A A
Pokroviteljstvo čestitih ljudi - III dio

Pokroviteljstvo čestitih ljudi - III dio

Budući da za svako djelo i ponašanje u islamu postoje posebna pravila i uvjeti, tako i za udjeljivanje te pružanje pomoći i podrške drugim ljudima postoje odrađena pravila i uvjeti. Kur'an o tome daje posebne preporuke. Istinski prihvatljivo i pohvalno udjeljivanje je ono udjeljivanje koje je popraćeno ovim pravilima i uvjetima, a osobe koje primjenjuju ova pravila i uvjete poznate su kao čestiti ljudi.

U ovom predavanju govorit ćemo o pravilima i uvjetima udjeljivanja sa stanovišta Kur'ana:

Pravila i uvjeti udjeljivanja

Čestiti ljudi, sa sviješću o tome da je istinski vlasnik Bog, svoj uspjeh na polju udjeljivanja smatraju velikom Božijom milošću, a pružanje podrške siromašnima i služenje drugima smatraju svojim ponosom. Upravo zbog toga se nikada ne ohole, ne umišljaju i ne uništavaju poželjne učinke udjeljivanja prigovaranjem i uznemiravanjem, već se nadaju Božijoj nagradi:

 وَأَنفِقُوا مِمَّا جَعَلَكُم مُّسْتَخْلَفِينَ فِيهِ فَالَّذِينَ آمَنُوا مِنكُمْ وَأَنفَقُوا لَهُمْ أَجْرٌ كَبِيرٌ

Udjeljujte iz onoga što vam On stavlja na raspolaganje, jer one od vas koji budu vjerovali i udjeljivali čeka nagrada velika.[1]

Pored toga, čestiti ljudi spoznali su činjenicu da udjeljivanje drugima donosi mirnu savjest, veliku opskrbu i duhovne učinke te oni baš zato ulažu velik napor i trud na polju pružanja podrške drugima, kao što kaže Uzvišeni Bog:

وَمَثَلُ الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمُ ابْتِغَاءَ مَرْضَاتِ اللّهِ وَتَثْبِيتًا مِّنْ أَنفُسِهِمْ كَمَثَلِ جَنَّةٍ بِرَبْوَةٍ أَصَابَهَا وَابِلٌ فَآتَتْ أُكُلَهَا ضِعْفَيْنِ

Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da bi razvili vlastite vrline – slični su vrtu na visoravni na koji se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod.[2]

Da bismo ovo bolje pojasnili, ukazat ćemo na druge uvjete i pravila udjeljivanja.

Dobročinstvo i izbjegavanje prigovora i uznemiravanja

Čestiti ljudi uvažavanjem dobročinstva prilikom udjeljivanja, osim zadovoljavanja potreba siromašnih ljudi, pomažu i u razvoju njihove ličnosti, a zahvaljujući lijepom ophođenju prilikom pružanja pomoći drugima u njima udvostručuju radost i polet. Oni ih na taj način podstiču da aktivno sudjeluju u društvu, sasvim dostojanstveno i ponosito, a sami bivaju nagrađeni od Boga. Kao što oni siromašne čine radosnim i njihovim porodicama donose sigurnost i mir, Uzvišeni Bog one koji udjeljuju čuva od svake vrste straha i tuge, kao što kaže u Kur'anu:

الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِى سَبِيلِ اللّهِ ثُمَّ لاَ يُتْبِعُونَ مَا أَنفَقُواُ مَنًّا وَلاَ أَذًى لَّهُمْ أَجْرُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ وَلاَ خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلاَ هُمْ يَحْزَنُونَ

One koji troše imetke svoje na Allahovu putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovaranjem i uvredama, čeka nagrada u Gospodara njihova – ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati.[3]

Za razliku od njih, nevaljali ljudi svoje udjeljivanje poprate prigovorima i samoisticanjem i kao posljedica toga ne samo da im je Božija nagrada uskraćena na Onom svijetu već ih i na Ovom svijetu mrze i preziru oni kojima udjeljuju i svi ostali ljudi, a njihova pomoć i podrška neće imati učinkovite i plodonosne uticaje na društvo.[4]

Čuvanje umjerenosti i izbjegavanje škrtosti i rasipništva

Čestiti ljudi su u okrilju islamskih učenja odgojeni tako da su postojani u izvršavanju dobrih djela i sigurni od šteta koje potiču iz bilo koje vrste pretjerivanja. Jer, kao što škrtost i suzdržavanje od udjeljivanja drugima uništava duh požrtvovanosti i humanizma, tako rasipništvo i pretjerivanje u dijeljenju ima za posljedicu čovjekovu tugu i žaljenje, kao što kaže Uzvišeni Allah:

وَلاَ تَجْعَلْ يَدَكَ مَغْلُولَةً إِلَى عُنُقِكَ وَلاَ تَبْسُطْهَا كُلَّ الْبَسْطِ فَتَقْعُدَ مَلُومًا مَّحْسُورًا

Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao.[5]

Udjeljivanje onoga što je dobro i čisto

Pored toga što čestiti ljudi svojim udjeljivanjem ispunjavaju potrebe siromašnih, oni udjeljivanjem onoga što sami vole iskazuju poštovanje prema onima kojima daju, a time pokazuju i svoju odanost moralnim načelima i ljudskosti. Oni, također, na taj način pokazuju svoju istinsku ljubav i naklonost prema Bogu i potvrđuju svoju nevezanost za Ovaj svijet i privrženost Onom svijetu. Udjeljivanje onoga što je najbolje ima najveći uticaj na očuvanje dostojanstva onih kojima se udjeljuje, a također i na razvoj ličnosti i vjerovanje onoga koji udjeljuje, kako kaže Uzvišeni Bog:

لَن تَنَالُواْ الْبِرَّ حَتَّى تُنفِقُواْ مِمَّا تُحِبُّونَ

Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže.[6]

Također, Uzvišeni Bog u vezi s korisnim i plodonosnim udjeljivanjem kaže:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ أَنفِقُواْ مِن طَيِّبَاتِ مَا كَسَبْتُمْ وَمِمَّا أَخْرَجْنَا لَكُم مِّنَ الأَرْضِ

O vjernici, udjeljujte od onoga što je dobro i čisto što stičete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo.[7]

Za razliku od čestitih, nevaljali ljudi dijele bezvrijedni i loši dio imetka. Takvo udjeljivanje niti će uticati na duhovni odgoj i razvoj ljudskog duha onoga koji udjeljuje niti će donijeti neku korist osobama u stanju potrebe. Naprotiv, to spada u neku vrstu uvrede i poniženja i upravo zato Uzvišeni Bog kori takvu vrstu udjeljivanja:

وَلاَ تَيَمَّمُواْ الْخَبِيثَ مِنْهُ تُنفِقُونَ وَلَسْتُم بِآخِذِيهِ إِلاَّ أَن تُغْمِضُواْ فِيهِ

Ne izdvajajte ono što ne vrijedi da biste to udijelili – kada ni vi sami ne biste to primili, osim zatvorenih očiju.[8]

Prepreke i teškoće vezane za udjeljivanje

Kratkovidi nevaljalci zbog velike vezanosti za ovosvjetski imetak bježe od pružanja podrške i pomoći siromašnima, a udjeljivanje ljudima koji imaju potrebe smatraju nekom vrstom štete i gubitka imetka. Zbog velike pohlepe i gramzivosti okreću se gomilanju imetka, a zbog odavanja strastima i proždrljivosti posvećuju se trošenju i rasipništvu radi odavanja užicima.

Prema tome, njihova škrtost i neumoljivost, s jedne strane, i odavanje strastima i užicima, s druge strane, uzrokuje ne samo da se suzdržavaju od udjeljivanja i pomaganja siromašnima već pribjegavanjem metodama koje podstiču pokvarenost i nered u društvu ostvaruju ogromne prihode. Izazivanjem pokvarenosti i razvrata sprječavaju širenje kulture udjeljivanja i brige o siromašnim slojevima društva. U ovom dijelu predavanja govorit ćemo o drugim preprekama i teškoćama u vezi s udjeljivanjem.

Lihvarstvo

U velikom broju kur'anskih ajeta primjetna je određena suprotstavljenost između kamate i davanja zekata i sadake,[9] jer kao što davanje sadake i zekata širi ljubav i naklonost među ljudima, lihvarstvo povećava bijes i mržnju onoga koji daje kamatu prema onome koji je uzima. Kao što udjeljivanje siromašnim i ugroženim ljudima ima za posljedicu njihovo izbavljenje iz teškoća, kamata povećava nevolje dužnika i poveća klasnu razliku, a u onoj mjeri u kojoj podrška siromašnima pomaže aktivnostima, proizvodnji i ekonomskim odnosima u društvu, šireći u društvu mir i sigurnost, lihvarstvo raspiruje inflaciju i nezdrave ekonomske odnose i unutar društvenog sistema stvara nered. Pored toga, širenjem lihvarstva u društvu nestaje duh praštanja, požrtvovanosti i pružanja podrške siromašnim slojevima i sprječava se širenje kulture udjeljivanja. Upravo zbog toga Bog upozorava na loš završetak lihvarstva i podstiče na davanje sadake i zekata, kao što je spomenuto u Kur'anu:

وَمَا آتَيْتُم مِّن رِّبًا لِّيَرْبُوَ فِى أَمْوَالِ النَّاسِ فَلَا يَرْبُو عِندَ اللَّهِ وَمَا آتَيْتُم مِّن زَكَاةٍ تُرِيدُونَ وَجْهَ اللَّهِ فَأُوْلَئِكَ هُمُ الْمُضْعِفُونَ

A novac koji dajete da se putem kamate uveća novcem drugih ljudi neće se kod Allah uvećati, a za milostinju koju udijelite da biste se Allahu umilili – takvi će dobra djela svoja umnogostručiti.[10] 

S obzirom da lihvarstvo čovjeku uskraćuje ovosvjetsku i onosvjetsku sreću i dovodi u opasnost zdravlje zajednice, za razliku od sadake i udjeljivanja, koji dovode do opće saradnje i razvoja moralnih vrlina, u Kur'anu se u obliku općenitog načela navodi sljedeće:

يَمْحَقُ اللهُ الْرِّبَا وَيُرْبِى الصَّدَقَاتِ وَاللهُ لاَ يُحِبُّ كُلَّ كَفَّارٍ أَثِيمٍ

Allah uništava kamatu, a unapređuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, grješnika.[11]

Rasipništvo i rastrošnost

Rasipništvo i rastrošnost zbog odavanja strastima i užicima predstavljaju najveću prepreku i problem udjeljivanju, jer pored besmislenog traćenja imetka čovjeka vuku u propast i nemoralno ponašanje. Na taj način on izbjegava bilo koju vrstu saosjećanja sa potrebitim ljudima, uzdržava se od bilo kakve pomoći i udjeljivanja siromašnima i u njemu se razara duh požrtvovanosti i humanizma. Upravo zbog toga Uzvišeni Bog upozorava:

وَآتِ ذَا الْقُرْبَى حَقَّهُ وَالْمِسْكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ وَلاَ تُبَذِّرْ تَبْذِيرًا ۝ إِنَّ الْمُبَذِّرِينَ كَانُواْ إِخْوَانَ الشَّيَاطِينِ وَكَانَ الشَّيْطَانُ لِرَبِّهِ كَفُورًا

Daj bližnjem svome pravo njegovo, i siromahu, i putniku-namjerniku, ali ne rasipaj mnogo, jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.[12]

Prema tome, prekomjerno trošenje imetka radi pokvarenosti i na putu neistine predstavlja jasan primjer rasipništva i rastrošnosti,[13] posebno ako se time vrši pronevjera državne kase, čije će loše posljedice osjetiti svi siromašni i ovisni u društvu.

Sažetak

- Dobročinstvo i udjeljivanje ne smiju biti popraćeni prigovorom i uznemiravanjem, a potrebno je dati ono što je nama drago.

- Čuvanje umjerenosti i izbjegavanje škrtosti, prekomjerne darežljivosti, rasipništva i rastrošnosti predstavlja neke od uvjeta udjeljivanja.

 
Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo, 2012, preveo sa perzijskog: Sedad Dizdarević

[1]El-Hadid, 7.

[2] El-Bekare, 265.

[3] El-Bekare, 262. Nemune, sv. 2, str. 317; Mizan, sv. 2.

[4] El-Bekare, 264.

[5] El-Isra', 29.Nemune, sv. 12. str. 86.

[6] Ali ‘Imran, 92. Nemune, sv. 3, str. 2; Mizan, sv. 3, str. 394.

[7]El-Bekare, 267.

[8] El-Bekare, 267. Nemune, sv. 2, str. 248.

[9] Mizan, Arebi, sv. 2, str. 413; Nemune, sv. 2, str. 273.

[10] Er-Rum, 39.

[11]El-Bekare, 276.

[12]El-Isra', 26-27.

[13] Mizan, sv. 13. str. 80; Nemune, sv. 12, str. 86. Ako se imetak troši na putu istine, onda to nije rasipništvo, ma koliko da se troši, ali to, u skladu sa 29. ajetom sure El-Isra', može za posljedicu imati žaljenje i tugu onoga koji udjeljuje.

Zadnji put promijenjen: petak, 29 Juli 2016 14:52
×

Log in