Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Društveni moral

A A A
Čestiti ljudi i popravljanje društva - I dio

Čestiti ljudi i popravljanje društva - I dio

Čestiti vjernici na temeljima kur'anskih učenja ulažu velik napor na polju popravljanja ljudske zajednice i iskorjenjivanja pokvarenosti i propasti. Da bi to postigli, s jedne strane, ljude pozivaju ka pravdi i dobročinstvu, a s druge strane, nadziru društvo kako bi se borili protiv zastranjivanja i slabosti. Prema tome, drugi dio društvenih odnosa čestitih ljudi tiče se popravljanja i nadzora, a njihov najvažniji dio je naređivanje dobra, a odvraćanje od zla.

Važnost naređivanja dobra i odvraćanja od zla

Riječ ma‘ruf (معروف) znači “poznato” i odnosi se na sve radnje koje su u skladu sa čistom ljudskom prirodom i koje su pohvalne za razum i vjeru, dok riječ munker (منکر) znači “nepoznato”, a odnosi se na sve ružne i pokuđene radnje.[1]

Širenje kulture naređivanja dobra, a odvraćanja od zla u društvu ima za posljedicu širenje dobročinstva. Kao što namaz odvraća od ružnog djela i razvrata i ima za posljedicu popravljanje pojedinca, naređivanje dobra i odvraćanje od zla, također, čiste društvo od svih vrsta grijeha i nečistoća, pripremaju u društvu preduvjete za razvoj i napredak ljudi, a duh vjerovanja i poštenja obuhvata cjelokupno biće svih članova zajednice. Upravo zbog toga, Uzvišeni Bog i velikani vjere nakon naredbe o klanjanju namaza spominju naređivanje dobra i odvraćanje od zla, kao što Lukman kaže svom sinu:

يَا بُنَىَّ أَقِمِ الصَّلَاةَ وَأْمُرْ بِالْمَعْرُوفِ وَانْهَ عَنِ الْمُنكَرِ

O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih.[2]

Naređivanje dobra, najbolji znak čestitih ljudi

Čestiti ljudi su zabrinuti za ljudsku zajednicu i osjećaju odgovornost za popravljanje ostalih ljudi, te se najviše zalažu i podnose najveće teškoće da bi jačali društvene odnose. Upravo zbog toga su muslimani predstavljeni kao najbolji ummet koji služi ljudskoj zajednici:

كُنتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ

Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate.[3]

Čestiti ljudi, koji su se sami udaljili od grijeha i koji razumiju ružnoću pokvarenosti, druge također pozivaju na dobrohotnost i da čine dobra djela. Međutim, nevaljali ljudi, koji su i sami obuzeti raznim vrstama prljavština, pokvarenosti i izopačenosti, druge ne odvraćaju od ružnih djela, već pripremaju preduvjete za zastranjivanje i propadanje društva, kao što je rečeno o nekim Izraelćanima:

كَانُواْ لاَ يَتَنَاهَوْنَ عَن مُّنكَرٍ فَعَلُوهُ لَبِئْسَ مَا كَانُواْ يَفْعَلُونَ

Jedni druge nisu odvraćali od grješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali![4]

Popravljanje i nadzor u svjetlu naređivanja dobra i odvraćanja od zla

Naređivanje dobra i odvraćanje od zla predstavlja jedan opći i opsežni program za međusobno ispravljanje i nadzor braće vjernika, a to je i jedan od puteva komunikacije čestitih ljudi sa ostalim članovima ljudske zajednice, kako bi svi zajedno išli stazom upute i sreće i kako bi se spasili pada i propasti.

Čestiti ljudi se nikada nakon pobjede nad neprijateljima poput tlačitelja ne odaju uživanju i ne zabavljaju umišljenošću i opijenošću. Oni pobjede i uspjehe smatraju sredstvom za izvršavanje Božijih propisa i prilikom da šire dobro. Uzvišeni Bog, kada govori o borcima muslimanima, kaže sljedeće:

الَّذِينَ إِن مَّكَّنَّاهُمْ فِى الْأَرْضِ أَقَامُوا الصَّلَاةَ وَآتَوُا الزَّكَاةَ وَأَمَرُوا بِالْمَعْرُوفِ وَنَهَوْا عَنِ الْمُنكَرِ وَلِلَّهِ عَاقِبَةُ الْأُمُورِ

One koji će, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i zekat udjeljivati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a odvraćati od nevaljalih – A Alahu se na kraju sve vraća.[5]

Iz ovog časnog ajeta proizlazi da naređivanje dobra, a odvraćanje od zla – pored toga što predstavlja obavezu svakog muslimana – također predstavlja obavezu i samog sistema vlasti.

U islamskom društvu potrebno je da jedna skupina “nadzire” ispravnost izvršavanja društvenih poslova i da se na razini društva bori protiv pokvarenosti i nemorala pojedinaca. Osnivanje “skupina za nadzor” i uspostavljanje jedne “organizacije” za okončavanje razvrata u društvu spada u poslove islamske vlasti, a da bi se osnovala ova skupina, neophodno je da se u odgovarajućem broju muslimani pokrenu i da sarađuju, kao što kaže Uzvišeni Bog:

وَلْتَكُن مِّنكُمْ أُمَّةٌ يَدْعُونَ إِلَى الْخَيْرِ وَيَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَيَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنكَرِ وَأُوْلَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići.[6]

Prethodni ajet ukazuje da su u onom društvu u kojem je rašireno naređivanje dobra – sigurnost, blagostanje, uspjeh i pobjeda vidljivi i očiti, a da su bratske veze i društveni odnosi u takvom društvu veoma jaki i postojani.Međutim, u društvu u kojem se ne vrši praksa naređivanje dobra, opačina i razvrat zahvataju sve stubove društvenog sistema, među članovima društva se javljaju razdor i sukobi, a unutar institucija i poslovnih centara u kojima se vrše određene aktivnosti slabosti i greške se povećavaju te loši učinci napuštanja naređivanja dobra i odvraćanja od zla zahvataju sve članove društva, kako na Ovom tako i na Onom svijetu.

وَلاَ تَكُونُواْ كَالَّذِينَ تَفَرَّقُواْ وَاخْتَلَفُواْ مِن بَعْدِ مَا جَاءَهُمُ الْبَيِّنَاتُ وَأُوْلَئِكَ لَهُمْ عَذَابٌ عَظِيمٌ

I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika.[7]

 

Spas onih koji naređuju dobro

Zalaganje za pozivanje ka istini i dobru te borba protiv pokvarenosti i ružnoće, samo po sebi predstavlja jedan od najboljih puteva očuvanja imana čestitih ljudi. To povećava njihovu postojanost u borbi protiv ružnih pojava i predstavlja izvor njihovog spasa, kao što kaže Uzvišeni Bog:

 أُوْلَئِكَ هُمُ الْمُفْلِحُونَ

Oni će šta žele postići.[8]

A ukoliko muslimani napuste ovu obavezu, malo-pomalo će razvrat i pokvarenost obuzeti cijelo društvo te će povući i vjernike u propast i sunovrat i oni će biti zajedno sa nevaljalim ljudima.

Dvije napomene

1. Povodljivost ljudi

Kao što čovjek uči iz znanja i nauke drugih, on također potpada i pod uticaj djela i poslova drugih ljudi. Kao što dobra djela članova društva predstavljaju dobar uzor za ljude i usmjeravaju ih ka dobru, loše ideje i djela pojedinih ljudi također predstavljaju loš uzor za buduće naraštaje i vuku ih u grijeh i pogreške. U Kur'anu je o mnogobošcima i osobama uprljanim grijesima i greškama rečeno:

وَإِذَا قِيلَ لَهُمْ تَعَالَوْاْ إِلَى مَا أَنزَلَ اللهُ وَإِلَى الرَّسُولِ قَالُواْ حَسْبُنَا مَا وَجَدْنَا عَلَيْهِ آبَاءَنَا

A kada im se kaže: “Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!”, oni odgovaraju: “Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.[9]

S obzirom da ponašanje prestupnika ima najveći uticaj na zastranjivanje pojedinaca u društvu, oni koji žele dobro i koji nastoje popraviti društvo ulažu najveći trud na planu poticanja na dobro i odvraćanja od zla.[10]

2. Ljudska sloboda izbora

Mada u društvenom životu čovjek potpada pod uticaj drugih ljudi, a njegova sudbina je povezana sa sudbinom društva, on ipak posjeduje i nezavisnost u pogledu mišljenja i stavova, tako da svoju sudbinu može odvojiti od sudbine drugih, pa čak za sobom povesti i veliku skupinu ljudi i promijeniti sudbinu naroda. Upravo zbog toga, mnoštvo grijeha i grešaka u društvu ne treba čovjeka odvući u propast, a stranputica drugih ga ne treba udaljiti od Pravog puta. Naprotiv, čovjek ima moć da se suzdrži od zastranjivanja i upravo zato je svako odgovoran za svoja djela, kao što kaže Uzvišeni Bog:

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ عَلَيْكُمْ أَنفُسَكُمْ لاَ يَضُرُّكُم مَّن ضَلَّ إِذَا اهْتَدَيْتُمْ إِلَى اللّهِ مَرْجِعُكُمْ جَمِيعًا فَيُنَبِّئُكُم بِمَا كُنتُمْ تَعْمَلُونَ

O vjernici, brinite se o sebi; ako ste na Pravom putu, neće vam nauditi onaj ko je zalutao! Allahu ćete se svi vratiti i On će vas obavijestiti o onome šta ste radili.[11]

Treba znati da ovaj časni ajet nije u suprotnosti sa naređivanjem dobra i odvraćanjem od zla, već pojašnjava da u prilikama kada naređivanje dobra i odvraćanje od zla nemaju uticaja čovjek mora sačuvati bar svoje vjerovanje a spasiti se nevjerovanja i grijeha.

S tim u vezi prenosi se da je Božiji poslanik, s.a.v.a., rekao:

 

 ائمروا بالمعروف و تناهوا عن المنکر حتی اذا رأيت شحا مطاعا و هوی متبعا ودنيا مؤثرة و إعجاب کل ذي رأي برأيه فعليك بخاصة نفسك ودع عنك أمر العوام

Naređujte dobro i odvraćajte od zla, ali kada vidite da ljudi daju prednost Ovom svijetu, da su njima ovladali škrtost i strast i da je svako ushićen svojim mišljenjem, posvetite se sebi i klonite se svjetine!”[12]

Dakle, naređivanje dobra i odvraćanje od zla je jedan od najvažnijih islamskih temelja i svi muslimani se trebaju zalagati na ovom polju, osim ako nema nade da će ove djelatnosti uroditi plodom i ako ne postoje potrebni uvjeti.

Sažetak

- Termin dobro (معروف) označava svako djelo koje je prema Vjerozakonu i razumu dobro i u saglasju sa ljudskom čistom prirodom, a termin zlo(منکر) se odnosi na svako ružno i pokuđeno djelo.

- U Kur'anu se poziv na činjenje dobrih djela i odvraćanje od ružnih ubraja u najvažnije odlike islamskog ummeta.

- Naređivanje dobra i odvraćanje od zla predstavlja najvažniju metodu za očuvanje zdravlja i čestitosti društva, kao i njegovog popravljanja.

- S obzirom da ljudi vrše jedni na druge uticaj, svako mora pored nastojanja da popravi društvo sačuvati samoga sebe od opasnosti razvrata.

 
Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija "Mulla Sadra",Sarajevo, 2012, preveo sa perzijskog:Sedad Dizdarević

[1] Nemune, sv. 3, str. 37.

[2]Lukman, 17.

[3] Ali ‘Imran, 110. Nemune, sv. 3, str. 48.

[4]El-Ma'ide, 79.

[5]El-Hadždž, 41.

[6]Ali ‘Imran, 104.

[7]Ali ‘Imran, 105.

[8]El-Mu'minun, 3.

[9]El-Ma'ide, 104.

[10] Mizan, sv. 3, str. 426.

[11] El-Ma'ide, 105. Mizan, sv. 6, str. 126.

[12] Nemune, sv. 5, str. 110; Mizan, sv. 6, str. 175. Preneseno od Tirmizija, Ibn Madže, Ibn Džerira, Bejhekija i drugih.

Zadnji put promijenjen: petak, 29 Juli 2016 14:54
×

Log in