Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Ljudska prava

A A A
Tumačenje u području vrijednosti, prvo čovjekovo pravo

Tumačenje u području vrijednosti, prvo čovjekovo pravo

Bilo bi veoma prikladno i primjereno da je, prije iznošenja uzroka i motiva uspostavljanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima i njene materije, obavljeno potrebno i dostatno proučavanje o čovjeku, kako bi bilo jasno ko se ili šta se u ovoj Deklaraciji podrazumijeva pod pojmom “čovjek”. Da li je to isti onaj čovjek kojeg su nam poslanici opisali ovako: “To je biće koje ima urođene čast, ugled i dostojanstvo, nastalo prema potpunoj mudrosti Božijoj, usmjereno ka jednom uzvišenom cilju, koje će kroz natjecanje u dobru i savršenstvu stići do tog cilja, osim ako sam čovjek tu vrijednost odbaci od sebe; i svako ko ovog čovjeka povrijedi i zanemari njegova prava, stupio je u borbu protiv Božije volje”? Ili je to čovjek kojeg su definisale razne osobe poput Thomasa Hobbesa i Machiavellija, rekavši: “Čovjek je čovjeku vuk i nikakva vrijednosna istina realno ne postoji u ljudskom biću”? Drugim riječima, čovjek nema nikakve vrijednosti od Boga i egzistencije izvan sebe. Zbog toga je prirodno sebičan, autoritaran i lukav, i, uopćenije rečeno, on je egocentrično biće koje nema druge logike osim: “Ja sam cilj, drugi su sredstvo.”

Ja sam na konferenciji o ljudskim pravima sa stanovišta Zapada, koja je od 7. do 11. maja 1989. održana na Filipinima, u gradu Manili, a bila je organizovana za zemlje Azije i Okeanije, tokom svoga govora iznio sljedeće:[1]

1. Motivi uspostavljanja i formulisanja univerzalnih ljudskih prava Organizacije ujedinjenih nacija – kao što je navedeno u uvodu – jesu nužnost upoznavanja ljudskih prava kako bi čovjek bio spašen od poniženja i uvreda te, također, uspostavljanje slobode, pravde i svjetskog mira na osnovi urođenog dostojanstva i ugleda svih članova porodice čovječanstva, kao i njihovih jednakih prava. Jasno je da za istinsko ostvarenje ovakvih ljudskih ideala nužno treba dokazati urođenu čast i plemenitost čovjeka. Univerziteti u svijetu, još uvijek, za dokazivanje časti i dostojanstva ne samo da ne preduzimaju ispravne naučne i filozofske korake nego, nažalost, iz dana u dan sve više jačaju teoriju “prioriteta moći”, s jedne strane, i oduzimanja svetosti i duhovnog dostojanstva ljudi zbog kulturnog obezvrjeđivanja i neosnovanih redukcija u temeljnim principima historije (poput triju historijskih faza ekstremnog pozitivizma), s druge strane. A stvarnost je da čovjek, sa stanovišta islama i drugih Božanskih religija, u skladu s ajetom: Mi smo sinove Ademove, zaista, odlikovali,[2] ima suštinsku plemenitost i sposobnost usavršavanja u skladu sa uzvišenim vrijednostima. Na temelju ovog stanovišta, potpuno su logične preporuke i naredba svim ljudskim društvima u vezi s čovjekom zasnovani na tome da suštinski ljudski ugled, čast i dostojanstvo trebaju biti poštovani. Zbog toga univerzalna ljudska prava Zapada, da bi se pretvorila u univerzalnu kulturu,prvo trebaju za ljude utvrditi ovaj suštinski ugled, čast i plemenitost, trebaju čovjeka izvesti iz stanovišta makijavelističkih mišljenja, “prioriteta moći” ili utilitarizma, od kojih svako sve ljude smatra za krvoločne vukove jedne prema drugima, te trebaju čovjeka postaviti na njegov autentičan položaj.

2. Temelj ljudskih prava sa stanovišta Zapada – upravo kao što je izneseno – jeste miroljubiv suživot, uz slobodu i pravdu u ljudskim društvima. Naravno, niko nema sumnje u idealnost ovih činjenica. Ali, kao što zapažamo, apstraktna tvrdnja o nužnosti ovog temelja, potpomažući se primordijalnim ljudskim osjećanjima, nije ostvarila istinsku potrebu ljudi za stvaranjem svijeta u kome svi njegovi pripadnici sebe smatraju članovima jedne porodice, jer se ovakva tvrdnja treba oslanjati na jedan uzvišeniji temelj koji je, sa islamskog stanovišta, Bog, ili, minimalno, nije oslonjena na jedan općeprihvatljiv naučni temelj za obavezivanje svih zemalja – obuhvatajući one napredne, zaostale, u razvoju, moćne i slabe – na prihvatanje i djelovanje prema spomenutim univerzalnim pravima.

3. Historijska iskustva su veoma dobro potvrdila da uspostavljanje i kodificiranje jednog uzvišenog pravnog sistema nije iziskivalo i ne iziskuje nužno njegovo stvarno provođenje. Dva su glavna uzroka ovog neprovođenja: diskriminacija i nepostojanje društvene spremnosti. To je zbog toga što uspostavljanje i kodificiranje najuzvišenijih prava za neko društvo, čiji pripadnici u pogledu odgoja i obrazovanja nemaju spremnosti za prihvatanje i djelovanje prema njima, jeste isto kao izgradnja jedne veličanstvene i raskošne palače na vrhu vulkanske planine.

Zbog toga je nužno da se, za pripremanje svih ljudskih društava za istinsko prihvatanje i provođenje univerzalnih prava, svi poduče jednom nizu zajedničkih psihičkih i moralnih principa. Nije bez razloga što islam općenito pridaje životni značaj moralnom odgoju i obrazovanju ljudi radi prihvatanja i djelovanja prema pravima.

4. Univerzalna ljudska prava sa stanovišta Zapada zanemarila su pitanje vrijednosne vrline i dostojanstva za ljude te ni u jednom slučaju ovih prava nije predviđena prednost za ljude s vrlinom, čedne i plemenite. Ali sa stanovišta islama, ova prednost i njeno obznanjivanje su nužni za podsticanje ljudi na usavršavanje i njihovo smještanje na dostojne položaje društvenog života. Ovo ne znači da će, ukoliko se da prednost ljudima s vrlinom, doći do remećenja prava drugih ljudi: Isto kao što su u svim ljudskim društvima iskreniji, pametniji i svjesniji ljudi dostojniji za izbor na više poslove, i islam je, potpuno jasno, iznio ovu prednost:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ إِنَّا خَلَقْنَاكُمْ مِنْ ذَكَرٍ‌ وَأُنْثَى وَجَعَلْنَاكُمْ شُعُوبًا وَقَبَائِلَ لِتَعَارَ‌فُوا إِنَّ أَكْرَ‌مَكُمْ عِنْدَ اللَّـهِ أَتْقَاكُمْ

O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji.[3]

 
 
 
 
 

Izvor: Mohammad Taki Dža'fari, Univerzalna ljudska prava, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2014., sa perzijskog preveo: Sabahudin Šarić


[1] Vidjeti: U ime razuma, 1379. sol. g. po H, str. 45-58.

[2] Al-Isra', 70.

[3] Al-Hujurat, 13.

 

Zadnji put promijenjen: srijeda, 31 Decembar 2014 13:36
×

Log in