Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Kur'an

"U mjesecu ramazanu je zapocelo objavljivanje Kur’ana koji predstavlja uputu za ljude i jasni dokaz razlikovanja dobra od zla.“ (El-Bekare, 185)

A A A
Dimenzije nadnaravnosti Kur'ana (2)

Dimenzije nadnaravnosti Kur'ana (2)

U vezi s nadnaravnošću Kur'ana razmatraju se tri dimenzije: 

- Retorička nadnaravnost,

- Naučna nadnaravnost,

- Zakonodavna nadnaravnost. 

Naučna nadnaravnost

Pod naučnom nadnaravnošću podrazumijevaju se naučna ukazivanja koja se primjećuju u nekim kur'anskim ajetima, pri čemu glavni cilj nije pojašnjenje te teme, jer je Kur'an knjiga upute čiji je glavni cilj usmjeravanje čovjeka u njegovom životu, kao i podučavanje putu sreće, a ne pojašnjavanje i iznošenje naučnih pitanja. Stoga, ako u Kur'anu naiđemo na neka naučna ukazivanja, to je zato što ovaj govor potiče iz vrela znanja i mudrosti Božije i ukazuje na izvor beskonačnog znanja:

قُلْ أَنزَلَهُ الَّذِى يَعْلَمُ السِّرَّ فِى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ

Reci: “Spustio ga je Onaj Koji zna tajne u Nebesima i Zemlji...”[1]

 

U Kur'anu se nalaze mnoga naučna ukazivanja, neka od njih su od davnih vremena, a neka su u posljednjim godinama, zahvaljujući naučnim pomagalima, postala jasna. Možda će i mnoga druga vremenom biti otkrivena. Naučnici su se, naročito u posljednje vrijeme, u vezi s ovim mnogo potrudili pa iako su neke osobe krenule pogrešnim putem, mnoge su i uspjele. Primjere ovih ukazivanja naveli smo u knjizi Et-Temhid, sv. 6., i 'Ulumu Kur'ani, poglavlje o naučnoj kur'anskoj nadnaravnosti. Ovdje ćemo se radi sažimanja zadovoljiti s dva primjera. 

a) Otežano disanje na većim nadmorskim visinama

وَمَن يُرِدْ أَن يُضِلَّهُ يَجْعَلْ صَدْرَهُ ضَيِّقًا حَرَجًا كَأَنَّمَا يَصَّعَّدُ فِى السَّمَاءِ

A koga Allah hoće u zabludi da ostavi, On mu grudi njegove tijesnim i tegobnim učini, kao da se u Nebesa uspinje...[2] 

U ovom ajetu govori se o teškom i tegobnom životu onih koji su zalutali i oni se porede sa onima koji pri uspinjanju u više slojeve atmosfere bivaju izloženi teškom disanju i velikom pritisku na pluća.

Prijašnji su se mufessiri o poređenju u ovom ajetu razilazili u mišljenjima. Neki su vjerovali da se misli na osobu koja se uzaludno trudi da poleti i da poput ptica među oblacima leti, a kako nije u mogućnosti da to učini, ljuti se te joj zbog jačine ljutnje disanje postaje teško. Drugi su govorili da je ovo poređenje poput stanja mladica stabala koja u gustoj šumi žele rasti, ali se stara stabla povežu i tako zatvore put uzdizanja. U ovom primjeru mladice će s teškoćom naći sebi put do otvorenog mjesta. Iznesena su i druga tumačenja koja su slična ovima, ali nijedno od njih u potpunosti ne pojašnjava značenje ajeta.

Danas, shvatanjem fenomena atmosferskog pritiska i njegove povezanosti sa krvnim pritiskom čovjeka na zemlji – što uzrokuje ravnotežu između vanjskog i unutrašnjeg pritiska i smanjenje pritiska sa povećavanjem visine – poređenje u ovom ajetu postaje jasnije, čime su se umanjile nejasnoće koje su postojale u prethodnim tefsirima.

Greška prijašnjih mufessira je bila ta da su iz rečenice: da se u Nebesa uspinje (يَصَّعَّدُ فِي السَّمَاءِ– sa tešdidom na sadu i 'ajnu i sa prijedlogom fi), razumijevali trud i nastojanje za uspinjanje u Nebesa. Međutim, da je ovo bilo željeno značenje, bilo bi potrebno upotrijebiti prijedlog ila (إِلَی)umjesto fi. Zatim, riječ uspinje (يَصَّعَّدُ) nema značenje uzdizanja, nego upotreba ovog izraza u ovom obliku izražava značenje upasti u tegobu i teškoću, te zbog osjećanja teškoće disanje plućima biva otežano. U rječniku tesa'ade nefsuhu (تَصَعَّدَ نَفَسُهُ) ima značenje otežanog disanja, gušenja, osjećaja bola i patnje. Riječi su'ud (صَعُود) i sa'ade (صَعَد) koriste se za teško savladiva planinska podnožja i za svaki posao koji je veoma težak.

U suri Džinn stoji:

وَمَن يُعْرِضْ عَن ذِكْرِ رَبِّهِ يَسْلُكْهُ عَذَابًا صَعَدًا 

...A onoga ko neće da se Gospodara svoga sjeća, uvest će u patnju silnu.[3]

 

Također, u suri Muddessir stoji:

سَأُرْهِقُهُ صَعُودًا 

Opteretit ću ga teškom tegobom.[4]

 

U skladu s navedenim, značenje ajeta će biti: On je poput osobe koja je u višim slojevima atmosfere, teško diše i zadesile su je brojne teškoće. Ustvari, onaj koji je zaboravio Boga u svom životu je poput onoga koji se nalazi u višim slojevima atmosfere, ophrvan bolom, mukom i otežanim disanjem. Zato se iz ovog izraza može dobro shvatiti da će neko, ako je u višim atmosferskim slojevima i ako nema potrebnu opremu koja će ga zaštititi, biti izložen ovakvoj tegobi i teškom disanju, a ukazivanje na takvo nešto u ona vremena jeste jedna od naučnih nadnaravnosti Kur'ana.

b) Nebeski svod čuvar zemlje

وَجَعَلْنَا السَّمَاءَ سَقْفًا مَّحْفُوظًا وَهُمْ عَنْ آيَاتِهَا مُعْرِضُونَ 

I nebo smo učinili svodom osiguranim, a oni se okreću od znamenja koja su na njemu.[5]

Zemlju okružuje debeli atmosferski omotač čija visina dostiže 350 kilometara. Atmosfera se sastoji od gasova poput dušika (78.03 %), kisika (20.99 %), ugljičnog dioksida (0.04 %), vodene pare i drugih gasova (0.94 %). Ovaj atmosferski omotač sa ovom debljinom i ovim omjerima gasova je poput neuništivog štita koji okružuje Zemlju, čuva je od meteora, koji se u velikom broju[6] sa svih strana kreću ka Zemlji i smatraju se velikom prijetnjom njenim stanovnicima, i čini mogućim život na njoj.

Pored toga, postojanje ozonskog omotača oko Zemlje ima veoma veliku važnost. Ovaj omotač, koji nastaje pod uticajem grmljavine, čuva Zemlju od štetnih zraka koje dolaze iz svemira. Da nema ovog omotača, život na Zemlji bio bi nemoguć. Kur'an je prije hiljadu i četiri stotine godina izrazima svod osigurani (سَقْفًا مَحْفُوظًا) ukazao na ove naučne činjenice, što se ubraja u naučne nadnaravnosti Kur'ana.

 

Zakonodavna nadnaravnost

 

Čovjek je uvijek sebi postavljao pitanja o egzistenciji i tajnama stvaranja. Neprestano se trudio da pronađe zadovoljavajuće odgovore na pitanja kakva su: Odakle sam došao? Zašto sam došao? Kamo ću otići? Čovjekov trud usmjeren ka shvatanju tajne egzistencije nije ga mogao dovesti do zadovoljavajućeg odgovora i sva ova pitanja mu učiniti jasnim:

وَمَا أُوتِيتُم مِّن الْعِلْمِ إِلاَّ قَلِيلًا 

...A vama nije dato od znanja, osim malo.[7]

Vjera je, onako kako ju je Kur'an predstavio, na sva ova pitanja na dostatan i ispravan način odgovorila. Promišljanjem o onome što je Kur'an ponudio zastranila mišljenja se uravnotežuju, a polovični uspjesi se upotpunjuju:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ قَدْ جَاءَتْكُم مَّوْعِظَةٌ مِّن رَّبِّكُمْ وَشِفَاءٌ لِّمَا فِى الصُّدُورِ وَهُدًى وَرَحْمَةٌ لِّلْمُؤْمِنِينَ 

O ljudi! Zbilja, stigla vam je pouka od Gospodara vašeg i lijek za ono što u grudima je, i uputa i milost vjernicima![8]

Pod lijekom za ono što je u grudima misli se na oslobađanje čovjeka od boli koju osjeća u sebi u potrazi za odgovorima na svoja pitanja. Zato su pojašnjenja koja nudi objava najbolji lijek koji može izliječiti ovu bol i patnju. Kur'an je čovjeku ponudio ono za čime je i sam čovjek tragao, ali do čega nije mogao doći ni biti siguran da je to uistinu našao, što je jedan od dokaza nadnaravnosti Kur'ana, jer da nije ove milosti i posebne dobrote, čovjek nikada ne bi mogao stići do traženog cilja.

Od najprimitivnijih nomadskih plemena pa sve do najciviliziranijih društava tog vremena svi su ljudi imali uvjerenja o svijetu egzistencije, ishodištu stvaranja, određenju i upravljanju, koja su bila daleko od istine i više su ličila na predodžbe koje se temelje na mašti. Naučavanja vjerovjesnika, a.s., vremenom su izmijenjena i iskrivljena i zato čovječanstvo nikako nije moglo znati odakle je došlo, zašto je došlo i kamo će ići sve dok Kur'an nije ponudio jasne i kategorične odgovore na svim poljima. Prema tome, novosti koje vjera donosi nalaze se u dvije dimenzije, u spoznajama i u propisima. Spoznaje koje je Kur'an ponudio daleko su od svake vrste uprljanosti neistinom i praznovjerjem, a i dimenzija propisa – pored toga što je sveobuhvatna i savršena – čista je od svih zastranilih stremljenja.

Objavljeni zakoni (u propisima i zakonima koji vladaju poretkom društvenog života) imaju odlike koje se ne mogu naći kod drugih zakona, koji su konvencionalni (ljudski):

1. Bivanje čistim od svih vrsta stremljenja koja vode zastranjenju i koja mogu uticati na konvencionalne zakone

2. Poštovanje triju dimenzija u čovjekovom životu koje su neophodne za njegov društveni život na Ovom svijetu:

                      a. Veza čovjeka sa sobom kao individuom i ličnošću,

                      b. Njegova veza sa društvom u kojem se nalazi,

                      c. Njegova veza sa Bogom.

Konvencionalne zakone zanimaju samo prve dvije dimenzije čovjeka, znači individualna i društvena dimenzija. Oni poklanjaju manje pažnje prvoj dimenziji, njihove ambicije uglavnom su usmjerene na drugu dimenziju, dok su treću dimenziju, tj. vezu sa Bogom, u potpunosti zanemarili, a upravo ova treća dimenzija je ta koja čovjekovom životu poklanja sjaj te ga oslobađa iz okova tjelesnih potreba i daruje mu nebesko lice.

Sada ćemo ukratko navesti primjer nadnaravnosti kur'anske upute u pogledu spoznaje i propisa.

Božiji atributi ljepote i uzvišenosti

Kur'an je Boga opisao na najbolji način. Predstavio Ga je kao Onog Koji posjeduje sve atribute savršenstva i smatra Ga uzvišenim i čistim od svakog ružnog i Njemu nepriličnog svojstva. Pri kraju sure Hašr čitamo:

هُوَ اللَّهُ الَّذِى لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ عَالِمُ الْغَيْبِ وَالشَّهَادَةِ هُوَ الرَّحْمَنُ الرَّحِيمُ ۝ هُوَ اللَّهُ الَّذِى لَا إِلَهَ إِلَّا هُوَ الْمَلِكُ الْقُدُّوسُ السَّلَامُ الْمُؤْمِنُ الْمُهَيْمِنُ الْعَزِيزُ الْجَبَّارُ الْمُتَكَبِّرُ سُبْحَانَ اللَّهِ عَمَّا يُشْرِكُونَ ۝ هُوَ اللَّهُ الْخَالِقُ الْبَارِئُ الْمُصَوِّرُ لَهُ الْأَسْمَاءُ الْحُسْنَى يُسَبِّحُ لَهُ مَا فِى السَّمَاوَاتِ وَالْأَرْضِ وَهُوَ الْعَزِيزُ الْحَكِيمُ 

On je Allah, osim Kojeg nema drugog boga, Znalac je skrivenog i javnog, On je Svemilosni, Samilosni. On je Allah, osim Kojeg nema drugog Boga, Vladar, Presveti, Koji nema nedostataka, Pouzdani, Skrbni, Moćni, Silni, Gordi, čist je Allah od onog što Mu (kao) druga pripisuju. On je Allah, Tvorac, Stvoritelj, Uobličitelj, Njemu pripadaju imena najljepša, slavi ga sve ono što je na Nebesima i Zemlji, i On je Silni i Premudri.[9]

Ovo je samo jedan dio istaknutih Božijih atributa navedenih u Kur'anu. U drugim knjigama ili u poimanjima nekih ljudi Bog je opisan na način koji nikako nije dostojan položaja Božanstva Uzvišene Istine.

U današnjem Tevratu vidimo da je Uzvišeni Bog opisan tako da Ga razum ne može prihvatiti. U priči o izgradnji Babilona Bog je strahovao da će ljudi, ako se ujedine, stvoriti veliku snagu koja će dovesti u opasnost Božije gospodarenje. Zato je naredio Džibrilu da uništi njihovo ujedinjenje.[10]

Također, u mitovima stare Grčke Bog svijeta je predstavljen uz brojne i različite male i velike bogove, a dio toga je poznati historičar William James Durant naveo u svome djelu o historiji.[11]

Sveobuhvatnost islamskih propisa 

Islam u zakonodavnoj dimenziji ima potpunu sveobuhvatnost i opširnost koja ne postoji ni u jednom drugom nebeskom zakonu, a ni u konvencionalnim zakonima.

Islam u tri dimenzije, obredoslovlju, mu'amelatu[12] i društvenim propisima, ima određene poglede i u svim aspektima ovih dimenzija je na opširan način ponudio svoje stavove te je pozvao čovječanstvo slijeđenju islama kako bi stiglo do životne sreće (materijalne i duhovne).

Islamsko obredoslovlje poklanja duši smirenost i učvršćuje čovjekovu vezu sa uzvišenim nebeskim svijetom, što uzrokuje jačanje čovjekove duše, kao i njenu čistotu. Dubokim razmišljanjem o namaskim zikrovima, sa iskrenošću i srčanom pažnjom prema Bogu Uzvišenom, kao i unutrašnjim istrajnošću koja se dobija postom, dovama i drugim ibadetima, što obaveznim što pohvalnim – uz posebno naglašavanje njihovog obavljanja na svetim mjestima – uviđa se proračunati program za pročišćenje čovjekove nutrine i njegov razvoj i usavršavanje u okviru društvenoga života.

Riječ pročišćenje (تَزْکِيَة) ukazuje na to da je cilj ibadeta upravo čistota i pročišćenje unutrašnjosti. U suri Šems učimo:

قَدْ أَفْلَحَ مَن زَكَّاهَا 

Uistinu, uspjet će onaj koji je očisti.[13]

Čovjek u svojoj unutrašnjosti osjeća da nad kreacijom postoji uzvišenija sila koja obuhvata sve egzistencije, a sebe vidi kao malu česticu koja pluta na uzburkanim valovima egzistencije. Upravo ta uzvišenija sila čuva njega i druge čestice egzistencije. Osim toga, upravo ova nemoć ga tjera prema savršenstvu i apsolutnoj moći, a njegovu unutrašnju pažnju usmjerava ka apsolutnom savršenstvu. Zato on iz svoje unutrašnjosti nastoji da ovu želju, težnju i ljubav prema apsolutnom savršenstvu izrazi kroz riječi i izraze (dove i zikrove) i upravo na ovaj način iz njegove nutrine izviru izrazi ljubavi i zahvalnosti, koji teku poput nabujale rijeke, a ako kod sebe primijeti neku grešku, traži da mu se oprosti. Ovo je ono s čim je čovjek od dana kada je sebe spoznao naviknut i priroda njegova postojanja uvijek je bila bliska s tim.

Obožavanja i moljenja – kojih ima mnogo oblika – otjelovljeni su oblici čovjekovih unutrašnjih osjećanja, koji su se javno ispoljili. Svaka vjera je, na jedan način, dio čovjekovih moljenja uzela kao praktičnu ideju vodilju.

U starim religijama hindusa i zoroastrijanaca postojali su ovakvi primjeri moljenja i obožavanja. Također su među jevrejima i kršćanima postojali i postoje neki oblici moljenja, ali čini se da su postojeći oblici izmiješani sa mnogim izmišljotinama i neprikladnim novotarijama.

Ako zanemarimo obredoslovlje, poglavlja o mu'amelatu i, pored njih, društveni propisi islama su toliko opširni i obuhvatni da su uzrokovali zapanjenost kod onih koji proučavaju religije. U osnovi, ne postoji vjerozakon koji je opširan kao islamski vjerozakon – koji nadgleda sve dimenzije društvenoga života i za svaku iznosi mišljenje. Jedina živa Božanska vjera na svijetu je islam. I tačka!

إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللهِ الْإِسْلاَمُ

Zaista je jedina prava vjera kod Boga, islam...[14] 

وَمَن يَبْتَغِ غَيْرَ الْإِسْلاَمِ دِينًا فَلَن يُقْبَلَ مِنْهُ وَهُوَ فِى الْآخِرَةِ مِنَ الْخَاسِرِينَ 

A onaj koji želi neku drugu vjeru, osim islama, neće mu biti primljena, i on će na Drugom svijetu biti jedan od gubitnika.[15]

Izvor: Mohammed Hadi Ma'refetUvođenje u kur'anske znanosti, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2013., preveo sa perzijskog: Arman Berberac



[1] El-Furkan, 6.

[2] El-En'am, 125.

[3] El-Džinn, 17.

[4] El-Muddessir, 17.

[5]El-Enbija, 32.

[6] Svaki dan milioni meteorita putuju ka Zemlji.

[7] El-Isra', 85.

[8] Junus, 57.

[9] El-Hašr, 22-24.

[10] Knjiga postanka, poglavlje 11, br. 22-24.

[11] Tarihe temeddun, sv. 2, str. 197.

[12] Mu'amelat u općem značenju označava svako djelo pri čijem obavljanju nije potrebno imati namjeru približavanja Bogu. U ovom značenju obuhvata naređivanje dobra i odvraćanje od zla, čišćenje odjeće i dvostrane ugovore.

[13] Eš-Šems, 9.

[14] Ali 'Imran, 19.

[15] Ali 'Imran, 75.

Zadnji put promijenjen: petak, 07 Februar 2014 15:05
×

Log in