Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Kur'an

"U mjesecu ramazanu je zapocelo objavljivanje Kur’ana koji predstavlja uputu za ljude i jasni dokaz razlikovanja dobra od zla.“ (El-Bekare, 185)

A A A
Odbacivanje sumnje o izmjeni Kur'ana

Odbacivanje sumnje o izmjeni Kur'ana

Sumnju o izmijenjenosti Kur'ana stalno su opovrgavali i odbacivali veliki islamski učenjaci i istraživači. Razmatranje sumnje o izmijenjenosti Kur'ana je važno zbog povezanosti ovog pitanja s dokazivanjem kur'anskog teksta. Stoga je potrebno da se ovo pitanje iscrpno razmotri, tako da ispravnost ili neispravnost ovog pitanja postane jasna.

Riječ izmjena (تَحْرِيف) u jeziku

Riječ tahrif dolazi od riječi harf, što znači rub. A tahrifu-l-kelam podrazumijeva zastranjenje od prirodne putanje. Prirodna putanja izraza jeste prenošenje istinskog značenja i njegove zbiljske namjere, a u slučaju odstupanja od tog značenja nastaje izmjena. U skladu s tim su izmjenu govora definirali ovako: To je tumačenje suprotno onome što je vanjsko značenje.

Ovakav način tumačenja je vrsta neispravnog hermeneutičkog tumačenja, znači promjena govora i njegovo okretanje u drugom smjeru. Ovakva vrsta izmjene se naziva izmjena značenja, jer se ustvari ovdje izmjenjuje ukazivanje riječi i mijenja se njena putanja i smjer.

Riječ izmjena u terminologiji

Tahrif se terminološki koristi u sedam značenja:

1. Izmjena u ukazivanju govora

To je neispravno tumačenje i hermeneutika se, na način da se tumačenje ne podudara s riječima i da ne postoje pokazatelji koji bi ukazali na valjanost tog tumačenja, oslanja samo na vlastito nahođenje. Ovakva neosnovana hermeneutika smatra se neispravnom i tumačenjem po vlastitom mišljenju. Allahov Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

 مَن فَسَّرَ الْقُرْآنُ بِرَأْيِهِ فَلْيَتَبَوَّأْ مَقْعَدَهُ مِنَ النَّارِ

“Onaj ko bude tumačio Kur'an po vlastitom mišljenju, neka pripremi sebi mjesto u vatri!”[1]

 2. Stavljanje ajeta ili sure u mushaf suprotno redoslijedu objave

Ovakvo razmještanje se dogodilo kod sura, ali mogućnost da se ovo desi u ajetima je veoma slaba.

 3. Učenje Kur'ana suprotno poznatom kiraetu

Ovo je počelo u prvom stoljeću i nastavilo se još nekoliko stoljeća, a neki učači su učili suprotno poznatom kiraetu.

 4. Učenje Kur'ana suprotno kurejšijskom narječju

Svako pleme je imalo svoje posebno narječje i učili su Kur'an suprotno kurejšijskom narječju, iako je Kur'an objavljen na kurejšijskom narječju. Naravno, Allahov Poslanik, s.a.v.a., je dopustio ovu raznolikost narječja, a predaja: “Kur'an je objavljen na sedam slova” (نَزَلَ الْقُرْآنُ عَلَی سَبْعَةِ أَحْرُف), odnosi se na raznolikost u narječjima.

 5. Zamjena riječi

Misli se na brisanje jednog izraza (riječi) iz Kur'ana i stavljanje njegovog sinonima umjesto njega.

 6. Dodavanje Kur'anu

Od Ibn Mes'uda se prenosi da je dodavao neke riječi kao tumačenje u sam ajet, kako bi namjera ajeta bila jasnija, kao što je dodao rečenicu: Zaista je Ali, staratelj vjernika, u ajetu o dostavljanju, pa je spomenuti ajet učio na sljedeći način:

يَا أَيُّهَا الرَّسُولُ بَلِّغْ مَا أُنزِلَ إِلَيْكَ مِن رَّبِّكَ إِنَّ عَلِيًّا مَوْلَی الْمُؤْمِنِينَ وَإِن لَّمْ تَفْعَلْ فَمَا بَلَّغْتَ رِسَالَتَهُ

O Poslaniče! Dostavi ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga: Zaista je Ali staratelj vjernika – a ako to ne uradiš, onda nisi dostavio Njegovu poslanicu...[2]

Također, adžaridije (neki od haridžija koji su sljedbenici Ibn 'Adžra) su mislile da je sura Jusuf dodana Kur'anu.[3]

 7. Umanjivanje od Kur'ana

Neki su mislili da je Kur'an bio obimniji od sadašnjeg i da se greškom i nenamjerno ili namjerno od njega nešto umanjilo i oduzelo.

Sumnja o izmjeni Kur'ana odnosi se na posljednja tri značenja i upravo se najveća rasprava vodi o tome. Razlog razmatranja pitanja o brisanju dijelova Kur'ana jesu neke predaje kod ehli-sunneta, a i kod šiija. Ipak, među muslimanima postoji konsenzus da se Kur'anu nije nikada ništa dodalo.

Ishodište govora o izmjeni Kur'ana

Porijeklo govora o izmjeni Kur'ana jesu predaje koje se spominju i u knjigama ehli-sunneta i u knjigama šiija. Izvanjsko značenje ovih predaja ukazuje na izmijenjenost Kur'ana; međutim, ili su njihovi lanci prenosilaca slabi i nepouzdani, ili su njihova ukazivanja nejasna, i mogu se hermeneutički tumačiti. Upravo iz ovog razloga ove predaje su u potpunosti odbačene u djelima metodologije i kelama.

Allame Šejh Muhamed Dževad Belagi u uvodu tefsira Alau-r-Rahman o ovakvim predajama kaže: “Neke (od ovih predaja) u pogledu značenja imaju velike razlike i u konačnici se uzajamno negiraju i suprotstavljaju jedna drugoj. Osim toga, lanac prenosilaca kod većine ovih predaja se vraća na osobe koje su učenjaci opisali kao slabe u govoru, izopačene u vjeri i one koji su pronevjeravale predaje, a neke su, također, poznate i kao osobe koje govore i smišljaju laži te prenošenje predaja od njih nikada nije dozvoljeno. Jedna skupina njih nije ni prihvatala imamet imama Ehli-bejta, a.s., i bili su im neprijatelji. Ovi opisi su dovoljni da predaje prenesene od ovih osoba ne budu prihvaćene.[4]

Moja malenkost je nakon razmatranja i analize svih ovih predaja – bilo da su prenesene od sunija ili šiija – došla do zaključka da su ove predaje, koje su klevetanje vjere, većinom ili izmislili neprijatelji vjere, ili se mogu tumačiti na drugi način, što u tom slučaju nije nikako povezano sa izmjenom Kur'ana.[5]

Argumenti za poricanje izmjene Kur'ana

Argumenti za poricanje izmjena u Kur'anu su mnogobrojni i opširni, a ono što ćemo ovdje navesti je skraćen prikaz ovih argumenata:

 1. Historija kao svjedok

Sam plemeniti Poslanik, s.a.v.a., bio je čuvar Kur'ana i stalno je naređivao da se Kur'an pamti i bilježi pa su muslimani bili dužni da ga zabilježe i zapamte te su radi toga pravili mnogobrojne primjerke i čuvali ih u svojim kućama u sanducima, ili u posebnim kesama, i niti jedan tren nisu bili nemarni prema njemu. Pored pisanja i bilježenja Kur'ana u obliku mushafa, pripremili su i podijelili po cijelome islamskom svijetu mnogobrojne primjerke. Pitanje pamćenja Kur'ana se od tih dana raširilo i nebrojene osobe u islamskom društvu imale su titulu hafiza Kur'ana.

Pored običnih ljudi, veliku pažnju prema ovoj Knjizi iskazali su islamski velikani i učenjaci. Ova Knjiga je u različitim i sudbonosnim dešavanjima imala glavnu ulogu te se i u različitim islamskim naukama ubrajala u osnove. Uputitelj i vodič svakog učenjaka, koji je izučavao jedan smjer islamskih nauka, bio je Kur'an. Mnoge islamske nauke nastale su samo radi dostizanja kur'anskih zbilja te su i mnoge nauke među muslimanima nastale upravo od Kur'ana. Prema tome, islamski učenjaci su uvijek imali potrebu za Kur'anom i bavili su se njim pa ako bi se u njemu nešto umanjilo ili mu se dodalo, to bi se odmah prepoznalo.

 2Nužnost kur'anskog tevatura

Uvjet za prihvatanje Kur'ana jeste da je u svakom slovu, svakoj riječi, svakom samoglasniku i svakom znaku mutevatir (مُتَوَاتِر). To znači da ga je većina muslimana prenosila s ruke na ruku, iz prsa u prsa, na način da su ga svi prenosili. Ono što su neki rekli u vezi sa izmijenjenošću Kur'ana, poput tvrdnji: “Ona riječ ili ona rečenica je bila u Kur'anu”, s obzirom na činjenicu da su ove predaje usamljene[6], one ne mogu biti prihvaćene te se, prema principu nužnosti kur'anskoga tevatura – što je jedno od nužnih pitanja islama prihvaćeno od svih učenjaka – ubrajaju u odbačene predaje. U osnovi, usamljena predaja u metodologiji fikha i kelama nema vrijednost, tj. vrijedi samo u nekim sporednim pitanjima.

 3. Pitanje nadnaravnosti Kur'ana

Jedno drugo pitanje koje zasigurno opovrgava izmijenjenost Kur'ana jeste pitanje nadnaravnosti Kur'ana, a učenjaci ga smatraju najvećim argumentom za opovrgavanje sumnje o izmijenjenosti Kur'ana, jer je za dodavanje nužna mogućnost donošenja Kur'anu sličnog, a znamo da niko nema takvu snagu i moć da donese nešto slično kur'anskom ajetu, što se ne razlikuje od Kur'ana u rječitosti, retorici, tropici i sadržaju:

قُل لَّئِنِ اجْتَمَعَتِ الْإِنسُ وَالْجِنُّ عَلَى أَن يَأْتُواْ بِمِثْلِ هَذَا الْقُرْآنِ لاَ يَأْتُونَ بِمِثْلِهِ وَلَوْ كَانَ بَعْضُهُمْ لِبَعْضٍ ظَهِيرًا

Reci: “Kada bi se udružili ljudi i džini da slično Kur'anu ovome donesu, ne bi donijeli što slično mu je, makar pomagali jedni druge!”[7]

Također, umanjivanje od Kur'ana će uzrokovati da se osnovni poredak riječi izmijeni i nestane, a kao rezultat, promijenit će se retorička metoda govora. Stoga se ne može reći da je novi poredak, koji je nastao nakon umanjivanja i oduzimanja, upravo onaj božanski poredak koji je objavljen.

Isto je i s mogućnošću promjene kur'anskih riječi, jer svaka promjena kur'anskih riječi u rečeničnom nizu uzrokuje da se suština Kur'ana promijeni i da on tako izgubi objavljenu suštinu. U tom slučaju preče i bolje je pripisivati izmijenjeni govor onome koji ga je i izmijenio nego Uzvišenom Bogu. Zbog toga se svaka pomisao o dodavanju, umanjivanju ili promjeni kur'anskih riječi kosi i u suprotnosti je sa nadnaravnošću Kur'ana.

 4. Božije jamčenje

Jedan od najjasnijih argumenata ispravnosti i tačnosti Kur'ana jeste jamčenje koje je Uzvišeni Bog preuzeo na Sebe – da će neprekidno paziti na Kur'an i da će ga sačuvati od šteta koje mu nevolje mogu nanijeti:

إِنَّا نَحْنُ نَزَّلْنَا الذِّكْرَ وَإِنَّا لَهُ لَحَافِظُونَ

Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti![8]

Ovaj ajet u potpunosti jamči ispravnost i tačnost Kur'ana. To, također, iziskuje Božija dobrostivost, jer je Kur'an živi dokaz islama i argument ispravnosti poslanstva pa uvijek mora biti očuvan od šteta koje mu nevolje mogu nanijeti.

 5. Upoređivanje predaja sa Kur'anom

Drugi argumenti ispravnosti i nepromijenjenosti Kur'ana kroz cijelu historiju jesu predaje koje su nam stigle od Allahova Poslanika, s.a.v.a. Jedna od njih je i sljedeća:

إِنَّ عَلَى كُلِّ حَقٍّ حَقِيقَةً وَ عَلَى كُلِّ صَوَابٍ نُوراً فَمَا وَافَقَ كِتَابَ اللَّهِ فَخُذُوهُ وَ مَا خَالَفَ كِتَابَ اللَّهِ فَدَعُوهُ

“Zaista, nad svakom istinom je zbilja, a nad svakom ispravnošću je svjetlost. Stoga, sve što se slaže sa Božijom knjigom uzmite, a sve što se protivi Božijoj knjizi ostavite!”[9]

Sada nam se nameće pitanje: Ako je postojala mogućnost izmjene Kur'ana, čime on gubi vrijednost, da li bi mogao biti predstavljen kao mjerilo i jasan argument ispravnosti i neispravnosti predaja? Nikada! Kur'an uvijek mora biti očuvan, kako bi mogao čuvati svoju vrijednost te da bi bio mjerilo istine i neistine.

 Predaje Ehli-bejta, a.s.

O poricanju izmjene Kur'ana postoje posebne predaje prenesene od bezgrješnih imama, a.s., koji mogućnost izmijenjenosti Kur'ana ili sumnju o izmijenjenosti Kur'ana u potpunosti poriču.[10] Šiije imamije, kao sljedbenici Ehli-bejta, a.s., vjeruju da je Kur'an zauvijek sačuvan od svake vrste izmjene. Ovdje ćemo se zadovoljiti navođenjem jedne predaje.

Imam Bakir, a.s., u svome pismu Sa'du-l-Hajru napisao je:

وَ کَانَ مِنْ نَبْذِهِمُ الْکِتَابَ أَنْ أَقَامُوا حُرُوفَهُ وَ حَرِّفُوا حُدُودَهُ.

“Jedan od primjera bacanja Knjige iza sebe jeste da su očuvali njegova slova, a izmijenili su propise njegove.”[11]

U ovoj predaji se spominje izmjena značenja i pogrešno tumačenje, ali se o kur'anskim riječima govori kao o neizmijenjenima.

 Mišljenja velikih šiijskih učenjaka

Šiijski učenjaci su uvijek zagovarali neizmijenjenost Kur'ana, ali neki krajnji tradicionalisti – a koji nisu svrstani u istaknute šiijske učenjake – izjavljivali su nešto što ne smijemo općenito pripisivati šiijama. Umjesno je da ovdje navedemo govor jednog od velikih šiijskih učenjaka o opovrgavanju izmijenjenosti Kur'ana.[12]

Šejhu-l-muhaddisin Ebu Džafer Muhammed ibn Ali ibn El-Husejn ibn Babevejh Saduk (umro 381. g. po H.) u poslanici I'tiqadat ovako kaže: “Naše vjerovanje je da je Kur'an, koji je spušten Allahovom Poslaniku, s.a.v.a., upravo ovaj postojeći Kur'an koji je u rukama ljudi, sa 114 sura, bez ikakvog manjka i nedostatka, a svako ko nam pripisuje da smatramo kako je Kur'an više od ovoga – lažov je.”[13]

Odbacivanje optužbe:

Mnogi veliki učenjaci ehli-sunneta, koji su nepristrano proučavali pitanje izmjene Kur'ana, smatrali su da su šiije nevino optuženi da vjeruju u izmijenjenost Kur'ana. Prva osoba koja je svjedočila u korist šiija je Ebu-l-Hasan Ali ibn Ismail Eš'ari (umro 324. g. po H.), predvodnik eš'arija i osnivač eš'arijske škole, a današnji svijet ehli-sunneta slijedi njega. On o ovome kaže: “Šiije imamije se dijele u dvije skupine. Jedna skupina su oni površni, koji ne razmišljaju i u vjerskim pitanjima nemaju stavove ni duboka mišljenja. Ovi su zagovarali izmijenjenost Kur'ana u smislu nedostajanja nekih riječi, a njihov argument su predaje koje su kod šiijskih stručnjaka bezvrijedne. Međutim, ova skupina u potpunosti poriče dodavanje Kur'anu i kažu: ‘Nikada Kur'anu nije nešto dodato!’ Druga skupina su istraživači i oni koji imaju svoje stavove i koji su dostigli stepen idžtihada te koji poriču obje mogućnosti izmjene Kur'ana, i dodavanje i oduzimanje. Oni kažu: ‘Kur'an je i danas onakav kakav je spušten Poslaniku, s.a.v.a., neizmijenjen, i potpuno je sačuvan od izmjene. Nije mu se desilo niti dodavanje, niti oduzimanje, niti promjena.’”[14]

I drugi veliki učenjaci ehli-sunneta, poput profesora šejha Muhammeda Muhammeda Medenija i Muhammeda Abdullaha Derraza, branili su šiijsku stranu i općenito smatraju nepravednim pripisivanje ovoga šiijama.[15]

Izvor: Mohammed Hadi Ma'refetUvođenje u kur'anske znanosti, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2013., preveo sa perzijskog: Arman Berberac


[1] 'Avali-l-leali, sv. 4, str. 104, br. 154.

[2] El-Ma'ide, 67.

[3] El-Milel ve-nihal, sv. 1, str. 128.

[4] Tefsir Alau-r-Rahman, sv. 1, str. 460-479.

[5] Za upoznavanja sa dokazima, vidi: 'Ulumu Kur'ani, str. 460-479.

[6] Pod “usamljenom” se misli na predaju koja ne dostiže stepen mutevatira.

[7] El-Isra, 88.

[8] El-Hidžr, 9.

[9] Usulu Kafi, sv. 1, str. 69.

[10] 'Ulumu Kur'ani, str. 454.

[11] Usulu Kafi, sv. 2, str. 627, br. 1.

[12] Iskaze šiijskih velikana o odbacivanju izmijenjenosti Kur'ana opširno smo izložili u djelu: Sijanetu-l-Kur'an mine-t-tahrif.

[13] I'tikadate Šejhe Saduk hemrah ba šerhe hadi ašar, str. 93-94.

[14] Makalatu-l-islamijjin, sv. 1, str. 119-120; Sijanetu-l-Kur'an mine-t-tahrif, str. 79-81.

[15] Sijanetu-l-Kur'an mine-t-tahrif, str. 79-81.

Zadnji put promijenjen: petak, 07 Februar 2014 15:13
×

Log in