Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Kur'an

"U mjesecu ramazanu je zapocelo objavljivanje Kur’ana koji predstavlja uputu za ljude i jasni dokaz razlikovanja dobra od zla.“ (El-Bekare, 185)

A A A
Spoznaja Kur'ana

Spoznaja Kur'ana

Položaj Kur'ana

Kur'an Časni jeste najsvetija činjenica islama. Od riječi do riječi, ova knjiga jeste govor Božiji.

Za razliku od mnogih drugih svetih knjiga, čiji proces sabiranja i sastavljanja nije jasan, Kur'an je u potpunosti objavljen u našem historijskom vidokrugu, tako da mi tačno znamo kada je počela objava ove svete knjige i kada je okončana. Časni Poslanik ponavljao je Riječ Božiju nakon objavljivanja, a njegovi ashabi, oslanjajući se na snažnu sposobnost pamćenja kojom su se odlikovali ondašnji Arapi kao narod sa izuzetno bogatom poetskom tradicijom, pamtili su njegove riječi.

Kur'an je zapisan za Poslanikovog, s.a.v.a., života posredstvom pisara Objave i ostalih, osobito Alija ibn Ebi Taliba, a.s., i Zejda ibn Sabita, a neki Poslanikovi, s.a.v.a., ashabi sačinili su za sebe primjerke kur'anskih ajeta te bi iz njih učili.

Za vrijeme Osmanovog hilafeta, prikupljanjem primjeraka zapisanih od strane pisara Objave i ashaba, priređen je cjelovit i jedinstven pisani primjerak Časnog Kur'ana, i, u skladu s naredbama koje je dao sam Poslanik, s.a.v.a., priređen je u 114 sura, onakav kakav je danas nama dostupan.

U isto to vrijeme, od ovog konačnog Mushafa priređeno je i prepisano nekoliko primjeraka koji su odaslani na sve četiri strane islamskog svijeta u nastanku. Nakon toga, svi drugi primjerci Časnog Kur'ana prepisani su sa ovog Mushafa i do danas u njemu nije bilo nikakve promijene ili izmjene. Od tog vremena, taj jedinstveni tekst prihvaćen je od svih muslimana i za njih se računa osnovnim vrelom istine, upute i nadahnuća.

Dublje razumijevanje ovog svetog teksta uvijek se oslanjalo na promišljeno tumačenje. Područje tumačenja Kur'ana prostire se od prvih djela, koja je priredio hazreti Ali, a.s., i ostali ashabi, a onda Hasan Basri i Imam Džafer Sadik, a.s., do poznatih i priznatih djela poput tefsira autora Taberija, Zamahšerija, Tabersija i Tabatabaija. Pisanje tefsira Kur'ana nastavilo se kroz sva ta stoljeća do danas.

Nauk Kur'ana

Časni Kur'an iznosi znanja o transcendentnim zbiljama, sadrži etičke zakonitosti koje su temelj i osnova islamskog Šerijata, a sadrži, također, i dijelove o historiji pojave islama, životima ranijih Božijih poslanika, te neke propise.

Kur'an se pri određivanju suštine svijeta ne bavi samo osjetilnim svijetom, nego još više suštinom svijeta melekuta, dakle, svijeta koji je Bog stvorio ponad našeg, osjetilnog svijeta.

Kur'an s jedne strane kaže da ništa nije poput Boga, Boga koji je Svevišnji, Uzvišeni i Veličanstveni, a s druge strane, objavljuje da je On bliži čovjeku od bilo čega drugog. Prema tome, Kur'an istovremeno sadrži uzvišeni nauk o visokom položaju Božijem, ali i učenje o tome da nam je Bog blizak.

Druga važna poruka Kur'ana jeste etička. Časni Kur'an naglašava provođenje načela u skladu s kojima čovjek mora živjeti, te nam naređuje da živimo bogobojazno, da budemo pravedni, milosrdni i skromni.

Kur'an stalno napominje čovjeku posljedice i konačni rezultat njegovih djela i postupaka, te ga podsjeća da se na Ovom i Onom svijetu neće moći spasiti plodova i posljedica vlastitih djela i postupaka. I pored toga, Kur'an dodaje, također, da Bog mnogo prašta i da Njegova pravda i konačni sud nisu lišeni oprosta i milosti.

Iako Kur'an izričito i opetovano podsjeća na Božiju pravdu, te napominje važnost ili nužnost dobrih djela te odgovornost čovjeka u pogledu takvog postupanja, u njemu se također ističe da se od Boga uvijek može zatražiti oprost, i da je, u skladu s ajetom:

لَا تَقْنَطُوا مِن رَّحْمَةِ اللهِ

Ne gubite nadu u Allahovu milost![1]

Božija milost je prisutna u svakom trenutku ljudskog života.

Neki od elemenata vjerozakona, poput propisa nasljeđivanja, izričito su navedeni u ovom svetom tekstu, no mnoga pitanja, slučajeve i vjerozakonske propise, koji imaju svoj korijen u Kur'anu, može se dokučiti samo uz pomoć sunneta Božijeg Poslanika, s.a.v.a.

U Kur'anu se izrazito pohvalno i s veličanjem spominje nekoliko velikih Božijih poslanika poput hazreti Ibrahima, hazreti Musaa i hazreti Isaa. Neka od historijskih izvješća o prošlim poslanicima, naprimjer priča o hazreti Ibrahimovom prinošenju žrtve, priča o hazreti Jusufu ili povijest života hazreti Isaa i hazreti Merjeme, čine važne elemente u oblikovanju vjerske svijesti muslimana. Hazreti Musa također ima bitnu i veoma uticajnu ulogu u Kur'anu te se mnogi kur'anski ajeti odnose na spominjanje događaja iz njegovog života.

Nadnaravnost Kur'ana

Kako bi dokazali svoje poslanstvo i vezu sa nevidljivim svijetom, Božiji poslanici iznosili su nadnaravna djela (mudžize). Mudžiza je djelo kakvo obični ljudi nisu u stanju učiniti. A Kur'an jeste mudžiza Muhammeda, s.a.v.a.

Nadnaravnost Kur'ana ima različite aspekte, poput književne nadnaravnosti, znanstvene nadnaravnosti i informativne nadnaravnosti. Prvenstveno i prije svega drugog, mudžizom Božijeg Poslanika smatra se začudna rječitost Kur'ana Časnog, takva da nikada niti najrječitiji čovjek nije uspijevao govoriti na takav način.

Književna nadnaravnost Kur'ana

Arapi su u doba objave Kur'ana posjedovali veoma bogatu usmenu književnost. Oni su izuzetnost arapskog jezika, književno bogatstvo i poeziju svojih velikih pjesnika smatrali najvećim ponosom prije islama. Zato je začudna retorika i rječitost Kur'ana imala prednost nad najboljom poezijom pjesnika iz predislamskog doba i predstavljala je najvažniji činilac uticaja među Arapima.

Činilac neusporedive privlačnosti kur'anskih ajeta jeste to što njegova ljepota nije ograničena samo na izvanjsku ljepotu i književno umijeće, već on posjeduje i vezu sa ljudskim umom i dušom.

Nadnaravnost sadržaja Kur'ana

Nadnaravnost sadržaja Kur'ana može se bolje razumjeti uzevši u obzir uvjete u kojima se nalazio njegov kazivatelj i uvjete u vrijeme njegovog objavljivanja.

Muhammed, s.a.v.a., vodio je do četrdesete godine običan i privatan život, takav da u slučaju da se nije desila Objava, njegovo ime ne bi ostalo zapamćeno u historiji.

Međutim, ulaskom u četvrtu deceniju života, u njemu se odjednom dogodila promjena koja će neposredno ostaviti trajnoga traga na društvo u kojem je živio, potom na susjedna društva, te naposljetku na čitav ljudski rod.

Obznanjujući da je od Boga zadužen da dostavlja poruku Objave, pozvao je narod Mekke i Hidžaza, a potom susjedne narode Perzije, Bizanta i Jemena, što je okončano osnivanjem novog ummeta poznatog kao ummet islama.

Trinaestogodišnje razdoblje njegovog života u Mekki nakon početka Objave utrošeno je u izazivanje promjena u stavovima i uvjerenjima vjernika, a desetogodišnje razdoblje njegovog boravka u Medini više je predstavljalo doba podučavanja individualnom i duhovnom načinu življenja te društvenog ponašanja muslimana. Obje ove faze su se odvile uz oslonac na tekst, koji on nije smatrao proizvodom svoga uma i ideja.

Sljedeće dvije osobenosti čine Poslanika islama drugačijim od ostalih mislilaca čovječanstva: Prvo je činjenica da dio stavova svih mislilaca biva okrnjen protokom vremena i napretkom ljudskih znanja, no u poruci Kur'ana, koja obuhvata različita područja ljudskog života, ne postoji ništa što je napredak ljudskog znanja poništio i učinio nevažećim.

Drugo, svi mislioci čovječanstva neizbježno su se koristili znanjima mislilaca koji su im prethodili, no Poslanik islama, koji je bio ummijj odnosno nije pohađao nikakvu školu i živio je u narodu kome su bila strana onovremena ljudska znanja, predstavio je svoju misaonu školu bez oslanjanja na znanja svoga vremena.

Najvećim čudom Kur'ana treba smatrati uspostavu misaone škole čija blistavost nije ništa umanjena i nakon što je proteklo više od hiljadu i četiri stotine godina, nego su napretkom znanosti njena snaga i bogatstvo samo uvećani.

Tošiko Izucu, istaknuti japanski izučavatelj Kur'ana, u svojim istraživanjima o Kur'anu objašnjava da je Poslanik islama, uz pomoć kur'anske Objave, na inovativan način, riječima koje su prije toga postojale u arapskom jeziku dao potpuno novo značenje, pa je s tim novim značenjem priredio novu kulturu transcendentnih, etičkih i socijalnih učenja, kakva do tada nije bila poznata Arapima, a niti čovječanstvu.

Naprimjer, riječ iman proizlazi iz korijena a-m-n, u značenju sigurnosti. U ono vrijeme, za Arape je ova riječ označavala samo fizičku sigurnost u ratu ili pred napadom drugog plemena, ali je Poslanik, preobrazbom koju je izazvao u značenju ove riječi, sigurnost po život zamijenio duhovnom i duševnom sigurnošću u okrilju vjere u jedinog Boga i oslonca na Njega, što je Arapima do tada bilo nepoznanica. Isto se desilo i sa stotinama drugih riječi, i u sklopu toga, posredstvom Poslanika oblikovao se skup novih i dotad nepoznatih viđenja i ideja, koje su bile nove i izazivale promjene ne samo za Arape već i za sve ostale ljude.

Obrazlagateljska metodologija Kur'ana

1. Bog Kur'an predstavlja kao svjetlo (nur) i pojašnjenje (tibjan), dakle kao odstranitelja svakog mraka i nejasnoće u poznavanju ispravnog puta življenja i objašnjenje svakog znanja korisnog za ljudsku sreću.

2. Kur'an govori jezikom iskonske prirode (fitret), te se zato svi ljudi mogu koristiti njegovom općenitom uputom.

3. Iako je Časni Kur'an razumljiva knjiga, on ipak nije tako jednostavan da ne bi bilo potrebe za tumačenjem i objašnjenjem, niti je tako složen i zagonetan da bi bio daleko od razumijevanja i dosega ljudske misli. Smisao toga da je Kur'an svjetlo jeste njegova udaljenost od mraka i sumnje, a ne samoočiglednost svih njegovih učenja i nepostojanje potrebe za istraživanjem i promišljanjem.

4. Kur'anske nauke nisu sve na istoj razini. Iako je prva razina kur'anskog nauka dostupna svima, u Kur'anu postoji i viši nauk i dublja znanja koja dosežu oni koji posjeduju potencijal za to i više intelektualne i duhovne sposobnosti. Najviši stepen razumijevanja Kur'ana osobitost je Poslanika, s.a.v.a., i njegovog čistog Ehli-bejta i oni su oni koji upućuju druge u dubine ove nebeske knjige.

5. Kur'an Časni predstavljen je kao knjiga upute, lijek za duševne bolesti i duhovna milost svim ljudima. I pored toga, moguće je da grijeh i razvrat, slijeđenje zablude, neznabožački običaji i neosnovana uvjerenja budu katanac na srcu i zastor pred snagom čovjekove spoznaje, te da ga spriječe u poimanju nauka Kur'ana i korištenju njegovom uputom:

6.

فَإِنَّهَا لَا تَعْمَى الْأَبْصَارُ وَلَكِن تَعْمَى الْقُلُوبُ الَّتِى فِى الصُّدُورِ

...ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima.[2]

أَفَلَا يَتَدَبَّرُونَ الْقُرْآنَ أَمْ عَلَى قُلُوبٍ أَقْفَالُهَا

Zašto ne razmisle o Kur'anu? Zar su na srcima njihovim katanci?![3]

Ovaj ajet poziva sve ljude na duboko razmišljanje i umovanje nad kur'anskim ajetima i jasno je svjedočanstvo o neispravnosti mišljenja onih koji umišljaju da su samo Poslanik i Bezgrješni, a.s., kadri razumjeti ispravno značenje ajeta Kur'ana dok za ostale ljude ne postoji put za promišljanje, tumačenje i razumijevanje kur'anskih ajeta. Naime, ukoliko bi Kur'an bio takav da ga razumijevaju samo Poslanik, s.a.v.a., i Imami, a.s., ne bi imalo smisla pozivati sve ljude da razmisle o njegovim ajetima.

Kur'anska književnost

1. Kako bi objasnio svoj nauk, Kur'an se široko koristi metodom usporedbe, odnosno navođenjem primjera koji duže ostaju u ljudskoj svijesti i duši. Ova metoda je veoma upotrebljiva za pojednostavljivanje složenih i dubokih pitanja. Naprimjer, u Kur'anu se primjer svjetlosti koristi za predstavljanje zbilje Božije i razine Njegove egzistencije.

2. I u vezi sa prirodnim pojavama, Kur'an također ima inovativnu i jedinstvenu metodu. Stotine kur'anskih ajeta bave se objašnjavanjem prirodnih pojava kao znakova Božije mudrosti i dovode nas u vezu s ciljem i svrhom njihovog stvaranja.

3. Kur'an veliku važnost pridaje objašnjavanju sveobuhvatnih i nepromjenljivih zakona i zakonitosti koje vladaju historijom i društvom i, koristeći se pripovijestima o životu ranijih naroda i poslanika, objašnjava sveobuhvatne i nepromjenljive Božije zakone koji se tiču zalutalih i nemoralnih društava.

4. Kur'anske pripovijesti daleko su od svih proturječja i oprečnosti kakve se javljaju kad je riječ o ovim pričama u Tevratu sa novim znanstvenim otkrićima i racionalnim načelima, i to jeste jedan od čudesnih aspekata Kur'ana.

Tumačenje Kur'ana (tefsir)

1. Tumačenje Kur'ana (tefsir) počelo je od vremena Objave i nastavilo se do danas. Ova lijepa tradicija utemeljena je od strane Časnog Poslanika, s.a.v.a., i kroz historiju islama održavali su je Ehli-bejt, a.s., ashabi, tabiini i muslimanski učenjaci.

Najvažnije vrelo tefsira jeste sam Kur'an Časni koji je pojasnitelj i tumač samoga sebe.

Drugo vrelo tefsirske znanosti jeste sunnet masuma, jer, u skladu sa hadisom o dva skupocjena amaneta (hadisom sekalejn), Poslanikova porodica jeste poput Kur'ana, i korištenje bilo kojim od ovo dvoje mora biti praćeno obraćanjem onom drugom.

Treće vrelo tefsira jeste razum. Sve ono što se dokazuje ili odbacuje sredstvom racionalnog argumenta mora biti uzeto u obzir pri tumačenju Kur'ana.

Najbolja i najupotrebljivija metoda tumačenja Kur'ana jeste metoda tefsira Kur'ana Kur'anom. Pri ovoj metodi, svaki ajet iz Kur'ana Časnog objašnjava se promišljanjem o muhkem ajetima, odnosno korištenjem temeljnih i jasnijih ajeta koji postoje u vezi s tom temom.

2. Postojanje nekih prividnih neusklađenosti u dijelovima nekog dugačkog teksta koji je u toku nekoliko godina, u različitim uvjetima i pred različitim sagovornicima izrečen, u očima onih koji takav tekst proučavaju kasnije posve je prirodna stvar, zbog toga što ovi nisu upoznati svim uvjetima vremena u kojem je ovaj tekst izrečen i zbog nekih neophodnosti i pravila koji vladaju jezikom i književnošću ljudi. Međutim, kad je riječ o jednom postojanom, tečnom i uređenom tekstu, onda se te izvanjske neusklađenosti moraju otkloniti promišljanjem o drugim dijelovima tog teksta. I to je upravo ona metoda koju nam na znanje stavlja Kur'an naređujući promišljanje i umovanje nad ajetima te korištenje jasnim ajetima kako bismo otklonili sumnje u pogledu manje jasnih ajeta.

3. Ukupnost ajeta Kur'ana – a ne jedan ili nekoliko ograničenih ajeta – sadrži sav nauk potreban čovjeku za postizanje sretnog života. Prema tome, kako bismo dosegnuli uputu Kur'ana u pogledu jednog pitanja, nije dovoljno pozvati se na jedan ili nekoliko ajeta, već moramo istražiti sve ajete koji imaju neke leksičke ili smisaone veze sa tom temom, kako bismo kroz njihovu ukupnost mogli dosegnuti kur'ansku uputu.

4. Tumačenje Kur'ana na temelju ljudskih preduvjerenja (tefsir po vlastitom nahođenju) nije ispravna metoda odnosa prema Kur'anu. Iako ljudska znanja mogu uvećati naš intelektualni kapacitet za dosezanje dubljih znanja o Kur'anu, uvjet korištenja uputom Kur'ana jeste da ne nastojimo nametnuti Kur'anu naše pretpostavke i preduvjerenja.

Muhkem i mutešabih ajeti

1. Kur'an svoje ajete dijeli u dvije skupine – muhkemat (jasni) i mutešabihat (manje jasni) ajeti. Muhkem ajeti su izričiti i jasni i ne postoji sumnja i nedoumica u pogledu njihovog značenja, dok su mutešabih oni ajeti za koje se da zamisliti više značenja te njihov stvarni smisao treba pronaći uz pomoć muhkem ajeta i tako ukloniti nejasnoću.

Ali, zašto u Kur'anu moraju postojati mutešabih ajeti?

Postojanje nekih dubljih i transcendentnih učenja o spoznaji Boga, smrti, Sudnjem danu i ostalim religijskim uvjerenjima, čije bi izričito i otvoreno objašnjavanje izazvalo krivo razumijevanje i više sumnji, te nesposobnost poznate ljudske književnosti da ispravno objašnjava ovakvu vrstu spoznaja, uzrokovali su da se ovaj dio kur'anskih znanja izlaže nagovještavanjem, navođenjem primjera, ili pomoću alegorija, što je uzrokovalo nejasnoću u značenjima ovakvih ajeta.

Postojanje ljudima nepoznatih znanja u Kur'anu koja moraju biti upoznata i otkrivena postepeno i vremenom bio je drugi razlog za korištenje mutešabih ajetima. Naime, ovi ajeti, posjedovanjem slojeva za brojna značenja, imaju odličan kapacitet za prenošenje znanja čije dubine čovječanstvo treba dosezati postepeno, kroz vrijeme i epohe. Ukazujući na ove ajete, hazreti Ali objašnjava Kur'an kao okean čija su čuda beskrajna i čije dragocjene dragulje čovjek nikada ne može sve sabrati.

2. Ispravan put razumijevanja mutešabih ajeta jeste da, uz pomoć muhkem ajeta, odstranimo nejasnoću od njih i dovedemo ih do potrebne jasnoće. Muhkem ajeti nose nadimak Ummu-l-kitab (majka knjige) zato što mogu odigrati ovakvu ulogu u pogledu mutešabih ajeta. Jer, kao što majka odgaja svoje dijete da bi moglo samo stajati na nogama, tako i muhkem ajeti imaju obavezu pripremiti mutešabih ajete, odstraniti sumnje i nejasnoće od njih i uspostaviti jasno i dokazivo značenje.

3. Svi muhkem ajeti nisu na istoj razini jasnoće. Pri spoznaji Kur'ana treba otpočeti od najjasnijih ajeta, onih koji imaju u potpunosti jasno značenje, pa oslanjajući se na njih rasvjetljavati malo nejasne ajete, i na taj način ih podići na razinu muhkem ajeta i dodati ih među jasne ajete. U narednoj fazi treba, uz pomoć ovog novog skupa, jasnih ajeta preći na druge mutešabih ajete, pa ih na isti način odgonetati i pretvarati u muhkem ajete. Slijedeći ovaj pravac, postepeno se može doći do rasvjetljivanja svih mutešabih ajeta i dosegnuti uređen poredak kur'anske misli.

Valja napomenuti da se proces iznalaženja novih značenja mutešabih ajeta nikada ne zaustavlja i svaki mislilac poznavatelj Kur'ana, u svakom vremenu, može uz pomoć drugih kur'anskih ajeta tumačiti mutešabih ajete na novi način i izvoditi iz njih nova značenja.

4. Postojanje različitih mogućnosti u pogledu značenja mutešabih ajeta dovodi do grešaka u prostim umovima i može poslužiti kao dobar izgovor smutljivcima i zabludjelima da ih tumače u skladu sa svojim željama i ciljevima. Prema riječima velikog mufesira Allame Tabatabaija, tumačenje mutešabih ajeta Kur'ana bez obraćanja pažnje na muhkem ajete i neispravno korištenje njih uvijek je bilo činilac zastranjenja za zabludjele muslimanske sekte, kao što je i držanje za muhkem ajete i upućivanje mutešabih ajeta Kur'ana na muhkem ajete bilo tajna valjanog razmišljanja ispravnih.

5. Poslanici i Imami, baš poput ajeta Kur'ana, jesu muhkem islamskog društva i muslimani moraju u svakom vremenu, slijedeći njihovu uputu, stavove i postupke pronalaziti Pravi put i čuvati se od zasrtranjenja s tog puta.

Izvor: Sejjid Ali Reza Sadr Husejni, Islamska naučavanja, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo,2012., sa perzijskog preveli: Muamer Kodrić i Akbaš Lutfi


[1] Ez-Zumer, 53.

[2] El-Hadždž, 46.

[3] Muhammed, 24.

Zadnji put promijenjen: ponedjeljak, 01 Februar 2016 14:48
×

Log in