Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Irfan

On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi. (Al-Hadid: 3)

A A A
Stepen predanosti

Stepen predanosti

أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا ادْخُلُوا فِى السِّلْمِ كَافَّةً وَلَا تَتَّبِعُوا خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ إِنَّهُ لَكُمْ عَدُوٌّ مُّبِينٌ 

O vjernici, uđite svi u “silm” i ne idite stopama šejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj otvoreni.[1] 

1. Šta znači riječ silm (سِلم)?

 Riječ silm dolazi u značenju predanost, poginjanje glave i pokoravanje, a u pogledu značenja odgovara riječima islam (اسلام    ) i teslim (تسلیم    ). Teslim, također, ima veliki broj stepena i faza, a počinje od verbalne i vidljive predanosti i nastavlja se do srčane, odnosno potpune predanosti.  

2. Zašto nije rečeno islimu (اسلموا)? Šta je to silm pa treba u njega ući? 

Ponekad se kaže: “Pokvasite svoje lice vodom”, a nekad opet: “Bućnite se u vodu!” Ova dva izraza su veoma različita, međutim od ta dva izraza uzvišeniji je onaj kada učitelj plivanja kaže: “Da biste postali plivači morate se spustiti u vodu i nakon toga cijelim svojim bićem ući u vodu.”

Izraz: uđite svi u “silm” (ادْخُلُوافِىالسِّلْمِكَافَّةً ) je sličan trećem, gore spomenutom izrazu: “Uronite u predanost i cijelim svojim bićem se predajte, uđite u predanost i budite sušta predanost.” 

3. Kod predanosti – koja je uloga razuma i pameti, s jedne strane, te volje i slobode izbora, s druge strane? 

Značajan dio vjere, vjerskih znanja i učenja je moguće pojmiti i promišljati uz pomoć razuma i razumijevanja. U takvim slučajevima vjerovanje u takva učenja se, također, ubraja u predanost. Međutim, postoje dijelovi, koji zbog različitih razloga nisu spoznatljivi uz pomoću krnjeg ljudskog razuma. To je stepen predanosti koji dolazi nakon imana i vjerovanja.

Vjerski obredi, kao prostor ispitivanja predanosti vjernika, imaju veoma čvrsto uporište u razumu. Zahvaljujući ovim čvrstim stubovima, vjerski obredi su u potpunosti odbranjivi i opravdani. Čist i zdrav razum nalaže da se treba pokoravati zapovijedima Sveznajućeg, Samilosnog i Mudrog Boga, iako sve dimenzije tih zapovijedi nisu jasne i njihova mudrost i korist u ovom trenutku je uvijena u veo nejasnoća. Takav je slučaj sa milionima običnih ljudi koji isti ovaj razum svakoga dana predaju umješnim ljekarima, iskusnim inženjerima i stručnjacima u različitim disciplinama i na taj način bez postavljanja ikakvog pitanja okreću točak života.

4. Zar vjernici nisu predani pa im je rečeno uđite u silm (predanost)? 

O jednoj fazi islama i pokoravanju (teslim) prije vjerovanja se govori u suri Hudžurat: 

قَالَتِ الْأَعْرَابُ آمَنَّا قُل لَّمْ تُؤْمِنُوا وَلَكِن قُولُوا أَسْلَمْنَا وَلَمَّا يَدْخُلِ الْإِيمَانُ فِى قُلُوبِكُمْ 

Neki beduini govore: “Mi vjerujemo!”, Reci: “Vi ne vjerujete, ali recite ‘Mi se pokoravamo!’, jer u srca vaša prava vjera još nije ušla.”[2] 

Ovakav islam je samo verbalno izjašnjavanje i izvanjsko pokoravanje. Svi ljudi izgovaranjem šehadeta postaju muslimani i na njih se primjenjuju muslimanski propisi.

Iman (ایمان) je viši stepen od pokoravanja (teslim), a to je srčano pokoravanje svemu onome što je potvrđeno kao istina i pri tom se čovjek pokorava svome razumu i razumijevanju.  Viši stepen pokoravanja dolazi nakon imana, o čemu je riječ u ovom ajetu. To je apsolutna i svestrana predanost i ona je opća, a podrazumijeva uzdržavanje od šejtanskih puteva. 

5. Na kojim poljima su slabe tačke vjernika i u čemu je moguće da nisu predani? 

Problem vjernika jeste pitanje protivrječnosti između istina i prohtjeva duše. Opasnost koja prijeti dunjalučkim interesima i teškoće odvajanja srca od materijalnih sklonosti, također, prosječnim vjernicima predstavljaju nešto važno i značajno i upravo zbog toga su pozvani da se svestrano i u potpunosti predaju. Pored duševnih prohtjeva i strasti, koje obuzimaju sve ljude (pa čak i neke vjernike), stavovi, mišljenje, raščlanjivanje i analiza, također, popunjavaju dio misaonog prostora ljudi. Tako je, ponekad, odustajanje od ličnog stava i mišljenja mnogo teže od odvajanja od materijalnih i duševnih prohtjeva.

Naredba sveobuhvatne predanosti se odnosi na obje navedene vrste odvajanja. Ljudi su obavezni, u cilju očuvanja Božijih granica i zabrana, da se bore protiv prohtjeva duše i da se odriču svojih stavova i mišljenja naspram vjerskih propisa. Uistinu, koji od dijelova vjere i Božijih naredbi i zabrana može na polju predanosti i pokoravanja biti problematičan za vjernike, te da im pokoravanje na tom polju bude teško i mučno?

Predstavljanje Boga, Božijih imena i atributa, predstavljanje poslanika i tumačenje njihovog praktičnog životopisa, pojašnjavanje proživljenja i bavljenje Džennetom, Džehennemom i Berzahom... ne stvara nikakve probleme u islamskoj zajednici i vjernicima nije problem da se pokoravaju ovim saznanjima i učenjima. Također, veliki broj individualnih i obredoslovnih propisa i etičkih preporuka nije u protivrječnosti sa njihovim interesima i prohtjevima i moguće ih je podnositi.

Ono što na ovom polju može biti predmet promišljanja jesu: imovinska pitanja, pitanja borbe i vlasti, koja nisu u skladu sa dunjalučkim interesima i postaju problematična usljed postojanja različitih stavova i mišljenja pojedinaca u vezi s njima.

Stoga, u komentaru ovog ajeta predanost silm se tumači kao vlast čistih Imama, mir s njima. Iako je ovo samo primjer, to je veoma istaknut i primjer vrijedan pažnje.

6. U kojem značenju dolazi riječ kaffe (كَافَّة) i šta znači u ovom ajetu? 

Riječ kaffe dolazi u značenju opći, sveobuhvatni i kolektivni. Pod ovom riječju u navedenom ajetu se misli da se vjernici kolektivno i zajedno pokore i da iskazuju poštovanje prema ovom važnom principu, te da se zalažu na planu njegovog ostvarenja.

S obzirom na činjenice o kojima je bilo riječi u odgovorima na prethodna pitanja, može se zaključiti da većina potčinjavanja izostaje na planu društvenih i pitanja vlasti. Praktičan primjer je nepokoravanje govoru istine na poprištima koja se odnose na društvo i koja su povezana sa materijalnim interesima ili sa moći i uticajem pojedinaca i političkih strujanja. S obzirom na suštinu ove vrste pitanja, koja se odnose na sve ljude i koja utiču na sve pojedince u društvu, rješavanje ovih problema, također, treba poduzeti uz pomoć svih ljudi i svi trebaju nastojati da postignu željene rezultate.

Sasvim je jasno da će na polju društvenih i političkih pitanja i očuvanja jedinstva i interesa zajednice doći do uspjeha onda kada se poduzmu opće aktivnosti i kada se postigne opći dogovor oko ostvarenja reformskih programa. Takvo što ne može se ostvariti bez toga da se svi ljudi, a posebno uticajne ličnosti u društvu, pokore i potčine istini i dok Božije propise ne prihvate kao zadnju riječ u međusobnim neslaganjima i u skladu s Kur'anom: Dok se svi ne pokore!. 

7. Šta se misli pod stopama šejtanovim (خُطُوَاتِالشَّيْطَانِ)? 

Šejtanska opravdavanja u cilju očuvanja interesa, ustrajavanje na stavovima i mišljenjima, udovoljavanje tjelesnim prohtjevima – predstavlja koračanje stopama šejtana.

Šejtan se pred Bogom okrenuo argumentaciji i naspram Njega je iznio argument. Pojedini ljudi, također, iznose argumentacije protiv vjere i za potvrđivanje vlastitih stavova iznose dokaze. Božiju vjeru tumače u skladu sa svojim željama i prema Božijoj vjeri se odnose selektivno prihvatajući neke njene dijelove i negirajući neke druge. Preuveličavajući one dijelove vjere koji su “manje štetni” (štetni po dunjalučke interese) skreću pozornost sa ključnih i bitnih dimenzija vjere. Ovo i stotine drugih primjera predstavlja šejtanske stope.

Najvažnija osobina šejtana jeste uobrazilja, umišljenost, kompleks više vrijednosti i kao rezultat toga oholost. Kada je šejtan rekao: “Ja sam bolji od njega!” (أَنَاخَيْرٌمِّنْهُ)[3], on je time jasno predočio svoju unutarnjost, a rezultat toga bila je oholost, nepokornost i buntovnost. Inat i tvrdoglavost, tj. istrajavanje u pogrešci i griješenju, također, predstavlja jednu od karakteristika šejtana. Umjesto pokajanja i nadoknađivanja, tražio je vremenski rok da zadovolji svoj osvetoljubivi duh. Treća osobina šejtana jeste nastojanje da zaustavi druge i da prenosi svoj duh oholosti na druge.

Kada je rečeno: “Nemojte slijediti šejtana”, to je bilo u značenju: “Udaljite se od tih karakteristika!” 

Sintagma stope šejtanove podrazumijeva sljedeće: 

الشَّيْطَانُ يَعِدُكُمُ الْفَقْرَ وَيَأْمُرُكُم بِالْفَحْشَاءِ وَاللهُ يَعِدُكُم مَّغْفِرَةً مِّنْهُ وَفَضْلاً وَاللهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ 

Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas na razvrat, a Bog vam obećava oprost Svoj i izobilje; Bog je Svemoćan i zna sve.[4] 

إِنَّمَا ذَلِكُمُ الشَّيْطَانُ يُخَوِّفُ أَوْلِيَاءَهُ فَلاَ تَخَافُوهُمْ وَخَافُونِ إِن كُنتُم مُّؤْمِنِينَ 

To vam je samo šejtan koji svoje prijatelje plaši, i ne bojte ih se, a bojte se Mene, ako ste vjernici![5] 

أَلَمْ تَرَ‌ إِلَى الَّذِينَ يَزْعُمُونَ أَنَّهُمْ آمَنُوا بِمَا أُنزِلَ إِلَيْكَ وَمَا أُنزِلَ مِن قَبْلِكَ يُرِ‌يدُونَ أَن يَتَحَاكَمُوا إِلَى الطَّاغُوتِ وَقَدْ أُمِرُ‌وا أَن يَكْفُرُ‌وا بِهِ وَيُرِ‌يدُ الشَّيْطَانُ أَن يُضِلَّهُمْ ضَلَالًا بَعِيدًا 

Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe pa ipak žele da im se pred šejtanom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega. A šejtan želi da ih u veliku zabludu navede.[6] 

وَمَن يَتَّخِذِ الشَّيْطَانَ وَلِيًّا مِّن دُونِ اللهِ فَقَدْ خَسِرَ‌ خُسْرَ‌انًا مُّبِينًا     يَعِدُهُمْ وَيُمَنِّيهِمْ وَمَا يَعِدُهُمُ الشَّيْطَانُ إِلَّا غُرُ‌ورً‌ا

A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Boga, zaista će propast očitu doživjeti! On im obećava i primamljuje ih lažnim nadama, a ono što im šejtan obeća samo je obmana.[7]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا إِنَّمَا الْخَمْرُ‌ وَالْمَيْسِرُ‌ وَالْأَنصَابُ وَالْأَزْلَامُ رِ‌جْسٌ مِّنْ عَمَلِ الشَّيْطَانِ فَاجْتَنِبُوهُ لَعَلَّكُمْ تُفْلِحُونَ

O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.[8]

إِنَّمَا يُرِ‌يدُ الشَّيْطَانُ أَن يُوقِعَ بَيْنَكُمُ الْعَدَاوَةَ وَالْبَغْضَاءَ فِى الْخَمْرِ‌ وَالْمَيْسِرِ‌ وَيَصُدَّكُمْ عَن ذِكْرِ‌ اللهِ وَعَنِ الصَّلَاةِ فَهَلْ أَنتُم مُّنتَهُونَ

Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Boga i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti.[9]

وَزَيَّنَ لَهُمُ الشَّيْطَانُ مَا كَانُواْ يَعْمَلُونَ

A šejtan im je lijepim prikazivao ono što su radili.[10]

إِنَّ الْمُبَذِّرِ‌ينَ كَانُوا إِخْوَانَ الشَّيَاطِينِ وَكَانَ الشَّيْطَانُ لِرَ‌بِّهِ كَفُورً‌ا

Jer su rasipnici braća šejtanova, a šejtan je Gospodaru svome nezahvalan.[11]

وَقُل لِّعِبَادِى يَقُولُوا الَّتِى هِىَ أَحْسَنُ إِنَّ الشَّيْطَانَ يَنزَغُ بَيْنَهُمْ إِنَّ الشَّيْطَانَ كَانَ لِلْإِنسَانِ عَدُوًّا مُّبِينًا

Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj.[12]

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّبِعُوا خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ وَمَن يَتَّبِعْ خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ فَإِنَّهُ يَأْمُرُ‌ بِالْفَحْشَاءِ وَالْمُنكَرِ‌

O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi.[13]

8. Koja je veza između ulaska u silm i neslijeđenja stopa šejtanovih?

“Stvari se definiraju njihovim suprotnostima.” (Svaka se stvar sa njenom suprotnosti bolje upoznaje.)

Suprotnost silmu jeste slijeđenje šejtanskih stopa.Za većinu ljudi teško je odrediti područje predanosti (silm), ali je veoma lahko odrediti šejtanske puteve.

Od članova Ehli-bejta prenosi se da su pripadnici emevijske dinastije puštali ljudima na slobodu da poučavaju tevhidu, ali su ih sprječavali da poučavaju širku.[14] Razlog navedenog je veoma suptilan i osjetljiv. Oni su znali da će većina ljudi, u vrijeme dok budu poučavali i proučavali tevhid, zanemariti njegove primjere i ono što je njemu suprotno i to neće predstavljati problem za njihovu vlast. Međutim, ukoliko bi pored tevhida razumijevali i širk, odmah bi tragali za primjerima širka i shvatili bi da su tagutske i nevjerničke vlasti najočitiji primjeri i očitovanja širka. U cilju produbljivanja ljudskog poimanja, Kur'an stalno tevhid i širk, uputu i zabludu, svjetlost i tamu spominje jedno pored drugog, kako bismo bolje razumjeli njihove primjere.

9. Zašto je rečeno: nemojte slijediti stope šejtanske (خُطُوَاتِالشَّيْطَانِ)? Zar nije bilo dovoljno reći: “nemojte slijediti šejtana”?

Riječ hutuvat (خطوات) označava razdaljinu između dvije stope prilikom hodanja. Da bi čovjek stigao na cilj, u zavisnosti od blizine i daljine cilja – korača. Svaki korak predstavlja uvod za stizanje do krajnjeg cilja kretanja. Šejtan je, također, za svoje ciljeve odredio korake i napravio pripreme kako bi osobe kojima se obraća postepeno doveo do željenog cilja. On dobro zna da vjernici neće tako lahko prihvatiti njegove želje i neće se predati njegovim prohtjevima. Jedini prikladan način da ih “vuče” prema cilju, jeste da ih približava korak po korak. Zbog udaljenosti koraka od glavnog cilja postoji nada da će vjernici doći na to mjesto. Naravno, svaki korak u mjeri samog tog koraka putnike približava cilju, a to za šejtana, koji ima jako puno strpljenja, predstavlja veliki uspjeh.

Šejtan vjernike nikada ne zove u kufr i širk. Svoj način i glavni cilj ne objelodanjuje tek tako – na početku, već projektuje veliki broj koraka do tog cilja, kako bi izazvao što manje osjetljivosti u skladu sa ljudskim, tjelesnim i duševnim prohtjevima. Nakon dužeg perioda putovanja, korak po korak, približava ih do granica širka i kufra i postepeno dovodi do ivice provalije, zatvara puteve izlaza i njihov pad čini sigurnim. Insistiranje na hutuvat (koracima) pokazuje da šejtan koristi različite puteve i s tim u vezi budnost vjernika se nameće kao nužnost.  Naspram puta istine, koji je jedan jedini put, neistine ima veliki i raznovrstan broj ogranaka, koje šejtani koriste u skladu sa zahtjevima unutarnjih težnji različitih osoba i, ustanovljavajući slabu tačku osoba kojima se obraćaju, oni stavljaju one puteve pred ljude koji odgovaraju njihovim slabostima.

10. Kakvo je neprijateljstvo šejtana prema vjernicima i zašto je šejtan postao neprijatelj vjernika?

Iblis, kao vođa šejtana i njihova pokretačka karika, protjeran je iz Božije blizine zbog nečinjenja sedžde Ademu. Umjesto pokajanja i iskupljenja za ovu pogrešku, on je odlučio da se osveti Ademu i njegovim potomcima. Mržnja i zloba koje su se na taj način stvorile u njegovom srcu predstavljaju izvor neprijateljstva prema Ademovim potomcima. Međutim, neprijateljstvo šejtana prema vjernicima uvijek se vraća na dugotrajnu borbu između istine i laži, koja traje kroz historiju i ona je nužna za slobodu ljudske volje i izbora.

Iman vjernika predstavlja problem za one koji se odaju strastima i prirodno je da se bore protiv vjernika, kako bi uklonili te probleme. Ova borba, koja se ostvaruje na različite načine, u prvoj fazi usmjerena je na iman vjernika i kada nestane imana, onda se troškovi suočavanja znatno smanjuju i nema potrebe za oštrim i skupim sukobljavanjima. Teme o šejtanu, primjeri i manifestacije šejtana i njihove praktične metode su veoma važne i opsežne, međutim na ovom mjestu je nemoguće tome posvetiti više prostora izuzev odgovora na jedno pitanje.

11. Ako je šejtan otvoreni neprijatelj, zašto se onda podsjeća da je on neprijatelj?

Vjernici ne sumnjaju u neprijateljstvo šejtana i s te strane on je otvoreni neprijatelj, međutim, njegove metode i savjeti nisu baš otvoreni i to iziskuje ozbiljno upozorenje. Šejtan nije od onih lopova početnika koji nastoje ukrasti vrč i to “u po bijela dana”, već je oštrouman i iskusan neprijatelj, koji je čak poželio da utiče na poslanike i koji posjeduje veliki broj varki i ukoliko vjernici ne budu budni neće se lahko osloboditi iz njegovih kandži. Naravno, šejtan je otvoreni neprijatelj, ali metode i načini njegovog uticaja nisu otvoreni i jasni. Pored toga čovjek je, također, zaboravljiv i veoma brzo pada u nemar i kao rezultat toga pada u šejtanske zamke.

Napomene

- Suština vjere, njena zbilja i duh, jeste predavanje istini. S obzirom da je Bog apsolutna istina i da sve istine postoje kroz vezu s tom Apsolutnom istinom i po Njoj opstaju, kažemo da vjera znači predavanje Bogu i Božijoj vjeri.

Najveći ponos vjere je da čovječanstvo poziva da se preda istinama i da se klone okretanja leđa istini kako bi preko ljestvi istina stigli do Apsolutne Istine i kako bi prešli stepene usavršavanja i uzdizanja.

- Do nepokoravanja dolazi ili zbog toga što razum nije uvjeren ili zbog sukobljenosti sa putenim željama i prohtjevima. Naravno, u velikom broju slučajeva unutarnji razlog koji opravdava nepokornost su strasti i prohtjevi, a izvanjski sumnje.

U svakom slučaju, ukoliko uistinu neko ne prihvati pokornost zbog toga što njegov razum nije uvjeren i ukoliko se radi samo o tome i ničemu drugom, takva osoba ima opravdanje pa čak se nalazi na stepenu prije imana, a to je stepen istraživanja, ispitivanja i sticanja znanja. Potrebno je takvim osobama dati priliku da steknu potrebno znanje i informacije.

- Na bistrom izvoru vjere i vrelu života učenja Objave, mogu se napojiti one osobe koje vjeri prilaze sa velikim “posudama”, ali praznim, kako bi se u trenutku približavanja ovom izvoru napunile do vrha. Međutim, osobe koje vjeri prilaze sa vlastitim stavovima i mišljenjima ili se sa vjerom susreću sa “posudama” prepunim strasti i putenih prohtjeva, jasno je da neće imati nikakve koristi.

 
Izvor: Mohammad Mohammadijan, Čovjekov zavjet Bogu 1, Fondacija "Mulla Sadra", Sarajevo 2012, preveo sa perzijskog: Sedad Dizdarević

[1] El-Bekare, 208.

[2] El-Hudžurat, 14.

[3] El-A‘raf, 12.

[4] El-Bekare, 268.

[5] AliImran, 175.

[6] En-Nisa, 60.

[7] En-Nisa, 119-120.

[8] El-Maide, 90.

[9] El-Maide, 91.

[10] El-En‘am, 43.

[11] El-Isra, 27.

[12] El-Isra, 53.

[13] En-Nur, 21.

[14] Kafi, tom 2, str. 415.

Zadnji put promijenjen: srijeda, 25 Maj 2016 10:34
×

Log in