Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Irfan

On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi. (Al-Hadid: 3)

A A A
Da li je sa stanovišta razuma moguće us­posta­viti u cjelosti svjesnu vezu sa Stvoriteljem

Da li je sa stanovišta razuma moguće us­posta­viti u cjelosti svjesnu vezu sa Stvoriteljem

Potpuno zadovoljavanje čovjekovih fitretskih težnji moguće je samo u sjeni svjesne i potpune povezanosti sa Izvorom postojanja. Mogućnost ovakve veze može se dokazati sljedećim filozof­skim argumentom: Sva stvorenja imaju neuništivu vezu sa svojim Stvoriteljem, zbilja njihove egzistencije sâma je povezanost s Njim i ovisnost o Njemu; s obzirom da čovjek može pronaći svjesno, prisutno znanje o svojoj zbilji - a njegova zbilja nije ništa drugo nego sama povezanost sa Stvoriteljem - onda može uspostaviti vezu s Njim potpuno svjesno. Drugačije rečeno, čovjek može pro­naći svoju potpunu egzistencijalnu povezanost s Njim i jasno se osvjedočiti u nju.

Prisutno znanje o sebi predmetom je slaganja svih teozofa. Kada god čovjek ignorira svoja čula i misli, te se potpuno okrene sebi, naći će sebe (svoj bitak) pomoću prisutnog znanja (ilme hu­zuri). Ovo znanje postoji i u drugim stanjima, mada čovjek zbog zauze­tosti drugim percepcijama nije svjestan njegovih pojedinosti. Njega je moguće ojačati i dovesti na razinu jasnoće i pune obavi­ještenosti smanjivanjem materijalne ovisnosti, samokontrolom i koncentri­sanjem pažnje na sebe.

Ali, egzistencijalnu povezanost sa Stvoriteljem i ovisnost o Njemu možemo dokazati i načelima uzvišene mudrosti (transcen­dentalne teozofije), koju je merhum Sadru-al-Muteelihin (Mulla Sadra) objasnio tako što je istakao da egzistencija posjeduje verti­kalne razine, pri čemu su niže razine redoslijedom posljedice i zrake one Najuzvišenije razine, s kojom i opstoje. Zbiljska uzroč­nost znači egzistencijalnu povezanost, a ne odnos između dvaju stvari koje neovisno egzistiraju, jer u tom slučaju nijedna od njih u egzistenciji neće imati potrebu za onom drugom. Upravo veza iz­među neovisnog i ovisnog označava egzistenciju kao samu povez­anost i ovisnost o njenom uzroku. Otud, egzistencija posljedice na osnovu njenog zbiljskog uzroka koji joj ulijeva egzistenciju nije ništa drugo nego sama povezanost i prosvijetljenost - i ako se neko osvjedoči u tu zbilju, vidjet će da ona opstoji zahvaljujući uzroku i da je samo njegova zraka.

Dakle, ako neko uspije osvjedočiti se u svoju zbilju, naći će da ona opstoji zahvaljujući Stvoritelju i da ovisi o Njemu upravo u samoj povezanosti s Njim. Takvo osvjedočenje neće se razlikovati od osvjedočenja u povezanost zraka svjetlosti sa Suncem, koje simbolizira Uzvišenog, Samoopstojećeg. Jer, percipiranje povez­anosti ovisne egzistencije nije moguće bez percipiranja onog s kim se ona povezuje i koji je neovisna egzistencija, koji jeste Samoop­stojeći.

Prosvijetli oči naših srca svjetlošću pogleda prema Tebi sve dok oči srca ne pocijepaju zastore svjetlosti i ne stignu do izvora veličanstvenosti, a duše nam se zakvače za mjesto svetosti moći Tvoje! (Munadžat Šabaniyye - Dovešaputanjau mjesecu šabanu)

Otud, osvjedočenje o zbilji duše pomiješano je s osvjedočen­jem o neovisnosti zraka i svjetlosti Ljepote i Uzvišenosti Boga.

Ko sebe spozna, spoznao je Gospodara svoga.

Pritom, onoliko koliko je krug nefsa rasprostranjeniji i njegova razina savršenija, a osvjedočenje dublje, doživljeno sa većom pažnjom i koncentracijom, toliko je i percipiranje Božanske svjet­losti jače i jasnije.

Uvedi nas u najljepšu svjetlost Tvoje moći, da spoznajemo samo Tebe i da okrenemo leđa svemu što nije Ti. (Munadžat Ša­baniyye)

Također, onoliko koliko čovjek svoju ovisnost i nebivanje neo­visnim bolje shvati, toliko će i obraćati više pažnje Posjedniku ne­ovisnosti, prauzročnom Biću, te će imati više koristi od svjetlosti Uzvišenog, sve dok ne postane potpunim ogledalom i potpunom manifestacijom Biti svoga Gospodara, neka je uzvišena Njegova Veličanstvenost!

Nema razdvojenosti između Tebe i njih osim u tome što su oni Tvoji robovi i stvorenja Tvoja, upravljanje njima u Tvojoj je ruci, početak njihov od Tebe je i povratak njihov prema Tebi je. (Dova u danima mjeseca redžeba)

Ostvarivanjem ovakve veze u potpunosti bivaju zadovoljene čovjekove težnje: želja za spoznajom zbilja, priželjkivanje moći i čežnja za ostvarenjem najuzvišenijeg užitka – spajanja čovjeka sa svojim Gospodarem. Kao rezultat čovjekovog spajanja sa Zbil­jskim ciljem i njegovim otkrivanjem svoje egzistencijalne povez­anosti s Njim, najsavršenija razina stječe se onda kada duša u pot­punosti zapostavi upravljanje svojim tijelom i kada nema potrebe da se osvrće prema bilo čemu drugom osim prema Istini, kada poslovi ovoga svijeta ne privlače njenu pažnju i ne sprečavaju je od utopljenosti u osvjedočenje.

I oči naše na Danu susreta s Tobom obveseli viđenjem Tebe! (Šaputanje onih koji se ustežu)

Najjednostavniji put

Najjednostavniji put za uvjerenost u postojanje mogućnosti za povezivanje sa Svetim svijetom i Dvorom Gospodara jeste isti onaj put kojeg je Uzvišeni Gospodar preko svojih poslanika pokazao svim ljudima i tako Svoje robove postavio na položaj ukazivanja beskrajne Mu hvale, upotpunivši im dokaz protiv njih samih.

لِئَلاَّ يَكُونَ لِلنَّاسِ عَلَى اللّهِ حُجَّةٌ بَعْدَ الرُّسُلِ

Da ljudi poslije poslanika ne bi nikakvog opravdanja pred Allahom imali (An-Nisa: 165)

Božiji poslanici, bez izuzetka, pozivali su ljude na prib­ližavanje Gospodaru te na povezivanje s Izvorom beskonačnog znanja i moći, obećavši im stizanje do vječnih blagodati i besko­načnih uži­taka, kao i svega onoga što zažele.

لَهُم مَّا يَشَاءونَ عِندَ رَبِّهِمْ ذَلِكَ جَزَاء الْمُحْسِنِينَ

Sve što zažele u Gospodara svoga će naći, to će biti nagrada onima koji su dobro činili. (Az-Zumer: 34)

وَفِيهَا مَا تَشْتَهِيهِ اْلأَنفُسُ وَتَلَذُّ اْلأَعْيُنُ

U njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju. (Az-Zuhruf: 71)

فَلاَ تَعْلَمُ نَفْسٌ مَّا أُخْفِيَ لَهُم مِّن قُرَّةِ أَعْيُنٍ

I niko ne zna kakve ih, kao nagrada, za ono što su činili skriv­ene radosti čekaju. (As-Sedžda:17)

لَهُمْ مَّا يَشَاؤُونَ فِيهَا وَلَدَيْنَا مَزِيدٌ

U njemu će imati što god zažele, a od Nas i više. (Al-Qaf: 35)

اَلْحَمْدُ لِلَّهِ الَّذِي صَدَقَنَا وَعْدَهُ وَأَوْرَثَنَا الْأَرْضَ نَتَبَوَّأُ مِنَ الْجَنَّةِ حَيْثُ نَشَاءُ

Hvala Allahu, Koji nam je obećanje Svoje ispunio i u Džen­netu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo gdje hoćemo! (Az-Zumer: 74)

Suštinska i temeljna prednost poziva poslanika Božijih u od­nosu na druge nosioce reformatorskih ideja namijenjenih čovječan­stvu upravo je u isticanju napomenutih istina: ovaj ograničeni i brzo prolazeći život nije posljednje stanište čovjekovog života, već uvod u stjecanje vječne radosti, most za stizanje vječnom svijetu.

بَلْ تُؤْثِرُونَ الْحَيَاةَ الدُّنْيَ وَاْلآخِرَةُ خَيْرٌ وَأَبْقَ إِنَّ هَذَا لَفِي الصُّحُفِ الْأُولَى صُحُفِ إِبْرَاهِيمَ وَمُوسَى

Ali vi više život na ovom svijetu volite, a onaj svijet bolji je i vječan, ovo dosita ima u listovima davnašnjim, listovima Ibrahi­movim i Musaovim (Al-Aala: 16 - 19)

Uzrok nevjerničkog poricanja i odbijanje poziva poslanika ug­lavnom je njihova nemoć viđenja ove istine.

وَقَالَ الَّذِينَ كَفَرُوا هَلْ نَدُلُّكُمْ عَلَى رَجُلٍ يُنَبِّئُكُمْ إِذَا مُزِّقْتُمْ كُلَّ مُمَزَّقٍ إِنَّكُمْ لَفِي خَلْقٍ جَدِيدٍ أَفْتَرَى عَلَى اللَّهِ كَذِبًا أَمْ بِهِ جِنَّةٌ بَلِ الَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِاْلآخِرَةِ فِي الْعَذَابِ وَالضَّلَالِ الْبَعِيدِ

Dok oni koji ne vjeruju govore: Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da će te kada se sasvim raspadnete zaista ponovno stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu laži ili je lud? Nijedno, već će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj. (As-Saba: 7, 8)

زَعَمَ الَّذِينَ كَفَرُوا أَن لَّن يُبْعَثُوا قُلْ بَلَى وَرَبِّي لَتُبْعَثُنَّ ثُمَّ لَتُنَبَّؤُنَّ بِمَا عَمِلْتُمْ وَذَلِكَ عَلَى اللَّهِ يَسِيرٌ يَوْمَ يَجْمَعُكُمْ لِيَوْمِ الْجَمْعِ ذَلِكَ يَوْمُ التَّغَابُنِ وَمَن يُؤْمِن بِاللَّهِ وَيَعْمَلْ صَالِحًا يُكَفِّرْ عَنْهُ سَيِّئَاتِهِ وَيُدْخِلْهُ جَنَّاتٍ تَجْرِي مِن تَحْتِهَا الْأَنْهَارُ خَالِدِينَ فِيهَا أَبَدًا ذَلِكَ الْفَوْزُ الْعَظِيمُ وَالَّذِينَ كَفَرُوا وَكَذَّبُوا بِآيَاتِنَا أُوْلَئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ خَالِدِينَ فِيهَا وَبِئْسَ الْمَصِيرُ

Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: Hoćete, Gospo­dara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa će te o onom što ste radili, doista, biti obaviješteni, a to je Allahu lahko. A onoga dana kada On vas na onom svijetu sakupi, to će biti dan kada će vam biti jasno da ste sami sebe obmanuli, i On će proći preko rđavih postu­paka onoga ko je u Allaha vjerovao i dobra djela činio i uvest će ga u džennetske bašče kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno i zauvijek boraviti. To će uspjeh veliki biti. A oni koji nisu vjerovali i koji su ajete naše poricali bit će stanovnici u vatri, u njoj će vječno ostati, a to će užasna sudbina biti. (At-Tagabun: 7, 9, 10)

وَنَحْشُرُهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ عَلَى وُجُوهِهِمْ عُمْياً وَبُكْماً وَصُمًّا مَّأْوَاهُمْ جَهَنَّمُ كُلَّمَا خَبَتْ زِدْنَاهُمْ سَعِيرًا ذَلِكَ جَزَآؤُهُم بِأَنَّهُمْ كَفَرُوا بِآيَاتِنَا وَقَالُوا أَئِذَا كُنَّا عِظَامًا وَرُفَاتًا أَإِنَّا لَمَبْعُوثُونَ خَلْقًا جَدِيدًا أَوَلَمْ يَرَوْا أَنَّ اللّهَ الَّذِي خَلَقَ السَّمَاوَاتِ وَالأَرْضَ قَادِرٌ عَلَى أَن يَخْلُقَ مِثْلَهُمْ وَجَعَلَ لَهُمْ أَجَلاً لاَّ رَيْبَ فِيهِ فَأَبَى الظَّالِمُونَ إَلاَّ كُفُورًا

Mi ćemo ih na Sudnjem danu sakupiti licem zemlji okrenute, slijepe, nijeme i gluhe, boravište njihovo bit će Džehennem, kad god mu plamen jenja, pojačat ćemo im oganj. To će im biti kazna zato što u dokaze Naše nisu vjerovali i što su govorili: 'Zar kad postanemo kosti i prah, zar ćemo kao nova stvorenja doista biti oživljeni?' Zar oni ne znaju da je Allah, Stvoritelj Nebesa i Zemlje, kadar da stvori slične njima i da im je već odredio čas oživljenja u koji nema sumnje? Ali nevjernici samo poriču. (Al-Isra 97 - 99)

Božiji poslanici nisu se zadovoljavali samo pozivanjem na Pravi put, govorom o nagradi i kazni, već su sa dozvolom Gospo­dara po­kazivali i primjere (mu’džize) koji su odraz njihove povez­anosti s Uzvišenim svijetom i Izvorom beskonačne moći i znanja da bi na taj način svi razumjeli da stjecanje znanja i moći nije ograničeno samo na materijalne uzroke te da je za čovjeka moguće  i korištenje Božanskih znanja i natprirodnih moći.

Poslanici su činom donošenja vijesti iz Skrivenog svijeta i otkrivanjem skrivenih tajni (gajb) - kao i objašnjenjem znanja te mudrosti bez prethodnog izučavanja i školovanja - praktično doka­zali mogućnost povezivanja s Uzvišenim svijetom i moć primanja znanja iz Skrivenog svijeta (ilme ledunni).

وَعَلَّمَ آدَمَ الأَسْمَاءَ كُلَّهَا

I poduči Adema imenima svim. (Al-Baqara: 31)

وَعَلَّمْنَاهُ مِن لَّدُنَّاعِلْمًا

I podučili smo ga znanjem od Nas. (Al-Kahf: 65)

وَآتَيْنَاهُ الْحُكْمَ صَبِيًّا

A dadosmo mu mudrost dok je još dječak bio. (Maryam: 12)

قَالُوا كَيْفَ نُكَلِّمُ مَن كَانَ فِي الْمَهْدِ صَبِيًّا قَالَ إِنِّي عَبْدُ اللَّهِ آتاَنِيَ الْكِتَابَ وَجَعَلَنِي نَبِيًّا

'Kako da govorimo djetetu u bešici?', rekoše. 'Ja sam Allahov rob', ono reče, 'meni je On knjigu dao, i vjerovjesnikom me učinio.'(Maryam: 29 - 30)

وَأُنَبِّئُكُم بِمَا تَأْكُلُونَ وَمَا تَدَّخِرُونَ فِي بُيُوتِكُمْ

I kazivat ću vam šta jedete i šta u domovima svojim gomilate.(Ali-Imran: 49)

عُلِّمْنَا مَنطِقَ الطَّيْرِ وَأُوتِينَا مِن كُلِّ شَيْءٍ

Dato nam je da razumijemo govor ptica, i svašta nam je dato. (An-Naml: 16)

وَكُلاًّ آتَيْنَا حُكْمًا وَعِلْمًا

Svima pojedinačno dali smo mudrost i znanje. (Al-Anbija: 79)

Najveći od svih poslaničkkih dokaza jeste sami Kur’an Časni, koji je vječna mu’džiza Poslanika Islama, s.a.v.a. Spušten je osobi koja nije bila školovana i društvu koje je bilo zaostalo. To je Objava koja je od početka svog spuštanja izazivala ljude i džinne da donesu jednu njoj sličnu suru. No, kao što znamo, pored posto­janja mnoštva pokušaja za takvo šta, još se nije našao neko ko bi mogao odgovoriti ovom izazovu, i - onako kako nas Kur’an Časni obavještava - nikada se neće ni naći.

Također, Božiji poslanici svojim mu’džizama i pobjedom nad prirodnim moćima i zakonima praktično su dokazali mogućnost čovjekovog oslobađanja od materijalnih ograničenja te ispoljili mogućnost njegovog postizanja izvanprirodne, neuništive moći. Izlazak žive kamile iz brda posredstvom Saliha, a.s., spas Ibra­hima, a.s., od Nemrudove ogromne vatre, pretvaranje štapa Musaovog, a.s., u aždahu, otvaranje mora, izviranje dvanaest vrela iz jednog kamena posredstvom Musaa, a.s., povratak vida onima koji su bili slijepi od rođenja i oživljavanje mrtvaca posredstvom Isaa, a. s., i podređenost osjetilnih i neosjetilnih moći Sulejmanu, a.s., primjeri su mu’džiza poslanika koje Časni Kur’an prenosi. I neki nasljednici poslanika, pa čak i mnogi od njihovih istinskih sljedbenika, posjedovali su ovakva znanja i moći. U qudsi hadisu prenosi se:"Moj robe, pokori Mi se da bih te učinio Sebi sličnim, Ja za nešto kažem 'budi', i ono bude; učinit ću tada i tebe moćnim, pa kada za nešto kažeš 'budi', ono će i biti. "

Pritom, ako bismo krenuli u sabiranje kerameta koji su evidenti­rani kao sahih ili mutewatir[1], vidjeli bismo da bi nam za takvo šta bilo potrebno mnogo tomova knjiga.

Uzimajući u obzir sve ovo, postavlja se pitanje da li je uopće uredu da neki, ne želeći sagledati stanje stvari i općenito bezo­brazno nastupajući, poriču nematerijalni svijet i mogućnost us­postavljanja veze s njim, odvraćajući pritom druge od toga?

Uistinu, i kada ne bi postojale ovakve poslaničke mu’džize i jasni ajeti, opet bi bilo prikladno da čovjek, radi ispitivanja valja­nosti poslaničkih  «ponuda», provede takvo šta u djelo i na taj način procijeni njegov ogromni utjecaj na svoju materijalnu i du­hovnu sreću, jer pitanje je toliko važno da opravdava svaku vrstu požrtvovanosti na putu istraživanja i ostvarivanja. Posebno uzima­jući u obzir ovu činjenicu, provođenje u djelo «programa» poslanika, nasuprot mnogih drugih ideja, ne znači nužno zatvaranje očiju pred svim ovosvjetskim blagodatima i užicima, već ono ga­rantira mir i udobnost i na Ovom svijetu. Postojali su, naime, po­jedinci između poslanika i njihovih sljedbenika koji su se više okoristili blagodatima Ovog svijeta i od samih dunjalučara.

Kako, onda, čudesne tajne (mu’džize) svih poslanika u vezi s ovim pitanjem te njihova neviđena požrtvovanost, kao i požrt­vovanost njihovih nasljednika i istinskih sljedbenika, na putu pozivanja i poticanja čovječanstva na slijeđenje Dobra, nisu mogli potaknuti ni probuditi u srcima (ne)pristrasnih ljudi makar moguć­nost da su možda njihove (poslaničke) tvrdnje istinite?!

Živjela nepristrasnost!

Da li je vrijednost ovakve istine manja od vrijednosti otkrivanja tajni prirode i potčinjavanja nebeskih tijela? Olakšavanje npr. pod­nošenja boli i mnogih poteškoćea te upot­rebljavanje bezbrojnih pri­rodnih i ljudskih moći radi novih naučnih otkrića shvatljivo je i poželjno. Ali, zar i upotreba jednog dijela čovjekovih moći zarad uspostavljanja veze s Izvorom beskonačnog znanja i moći te sti­zanja do vječne sreće nije ispravna i logična?! Živjela razboritost i dalekovidnost!

Svjedočenje iz ajeta i rivajeta

Rezultati do kojih smo došli iz racionalnih premisa i prisutnog znanja predmetom su odobravanja Kur’ana i Sunneta. Sada ćemo pristupiti navođenju drugih primjera iz ajeta i poslaničkih predaja. Kur’an Časni čovjeka predstavlja kao biće koje za Boga zna po fitretu, tvrdeći da su se svi ljudi, u jednoj raz­ini egzistencije, jasno pokorili Gospodaru svom i posvjedočili te priznali Njegovo Gospodstvo (rububijjet) nad njima.

أَلَسْتَ بِرَبِّكُمْ قَالُوا بَلَى

'Zar Ja nisam Gospodar vaš', oni odgovoriše: 'Da!'. (Al-Araf: 172)

Život na Ovom svijetu svodi se na čovjekovo djelovanje po zahtjevu iz datog zavjeta obožavanja Uzvišenog Boga, pa čovjeku jedino ostaje da čini takvo šta i usavršava se posredstvom slobod­nog izbora, tim prije što će mu se suditi po mjeri odanosti njego­vom fitretskom zavjetu.

وَمَا خَلَقْتُ الْجِنَّ وَالْإِنسَ إِلاَّ لِيَعْبُدُونِ

Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju. (Az-Zarijat: 56)

Za spomenuto suđenje o čovjekovim djelima potrebna je razno­likost uvjeta da bi svi ljudi mogli slobodno izabrati svoj put.

لِيَبْلُوَكُمْ أَيُّكُمْ أَحْسَنُ عَمَلاً

(...) da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati. (Al-Hud: 7)

Na mračnim putevima života, punim krivina, neki dolaze do is­pravnog i sigurnog puta i budu upućeni prema Bogu, a to su oni koji vole Gospodara svog, utječu se Njemu i traže Njegovo zado­voljstvo.

وَالَّذِينَ آمَنُواْ أَشَدُّ حُبًّا لِّلّهِ

Ali pravi vjernici još više vole Allaha. (Al-Beqare: 165)

قُلْ إِن كُنتُمْ تُحِبُّونَ اللّهَ فَاتَّبِعُونِي يُحْبِبْكُمُ اللّهُ

Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti!' (Ali Imran: 31)

يَهْدِي بِهِ اللّهُ مَنِ اتَّبَعَ رِضْوَانَهُ سُبُلَ السَّلاَمِ وَيُخْرِجُهُم مِّنِ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِ وَيَهْدِيهِمْ إِلَى صِرَاطٍ مُّسْتَقِيمٍ

(...) kojom Allah upućuje na Puteve spasa, one koji nastoje da steknu zadovoljstvo Njegovo, i izvodi ih po volji Svojoj iz tmina na svjetlo i na Pravi put im ukazuje. (Al-Maide: 16)

وَمَن يُسْلِمْ وَجْهَهُ إِلَى اللَّهِ وَهُوَ مُحْسِنٌ فَقَدِ اسْتَمْسَكَ بِالْعُرْوَةِ الْوُثْقَى

Onaj ko se sasvim preda Allahu, a usto čini dobra djela, uh­vatio se za najčvršću vezu. (Lukman: 22)

فَأَمَّا الَّذِينَ آمَنُواْ بِاللّهِ وَاعْتَصَمُواْ بِهِ فَسَيُدْخِلُهُمْ فِي رَحْمَةٍ مِّنْهُ وَفَضْلٍ وَ يَهْدِيهِمْ إِلَيْه صِرَاطًا مُّسْتَقِيمًا

One koji budu u Allaha vjerovali, i čvrsto se Njega držali, On će sigurno u milost Svoju i blagodat uvesti i Pravim putem Sebi uputiti. (Al-Nisa: 175)

 Ovakvi će na kraju biti u milosti Božijoj i na položaju Božije bliskosti, postići će viđenje i susret sa svojim Voljenim.

يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ ارْجِعِي إِلَى رَبِّكِ رَاضِيَةً مَّرْضِيَّةً فَادْخُلِي فِي عِبَادِي وَادْخُلِي جَنَّتِي

A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, pa uđi među robove Moje i uđi u Džennet Moj! (Al-Fedžr: 27 - 30)

فِي مَقْعَدِ صِدْقٍ عِندَ مَلِيكٍ مُّقْتَدِرٍ

(...) na mjestu u kome će biti zadovoljni kod Vladara Svemoć­noga(Al-Qamer: 55)

وُجُوهٌ يَوْمَئِذٍ نَّاضِرَةٌ اِلَى رَبِّهَا نَاظِرَةٌ

Toga dana neka lica blistava će biti i u Gospodara svoga gle­dat će. (Al-Qijame: 22 - 23)

Ali oni koji su svoja srca vezali za ukrase Ovog svijeta i izabrali ljubav drugih umjesto Božije ljubavi i nemaju čežnju za milošću Njegovom bit će u iskušenju bolne patnje koja je vječna, i lišeni od fitretskog viđenja svog Voljenog.

إَنَّ الَّذِينَ لاَ يَرْجُونَ لِقَاءنَا وَرَضُواْ بِالْحَياةِ الدُّنْيَا وَاطْمَأَنُّواْ بِهَا وَالَّذِينَ هُمْ عَنْ آيَاتِنَا غَافِلُونَ أُوْلَـئِكَ مَأْوَاهُمُ النُّارُ بِمَا كَانُواْ يَكْسِبُونَ

Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na Ovom svijetu, koji su u njemu smireni, i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni, prebivalište njihovo bit će Džehennem zbog onoga što su radili. (Junus: 7 - 8)

قُلْ إِن كَانَ آبَاؤُكُمْ وَأَبْنَآؤُكُمْ وَإِخْوَانُكُمْ وَأَزْوَاجُكُمْ وَعَشِيرَتُكُمْ وَأَمْوَالٌ اقْتَرَفْتُمُوهَا وَتِجَارَةٌ تَخْشَوْنَ كَسَادَهَا وَمَسَاكِنُ تَرْضَوْنَهَا أَحَبَّ إِلَيْكُم مِّنَ اللّهِ وَرَسُولِهِ وَجِهَادٍ فِي سَبِيلِهِ فَتَرَبَّصُواْ حَتَّى يَأْتِيَ اللّهُ بِأَمْرِهِ

Reci: 'Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se pri­jatno osjećate, miliji od Allaha i Njegovog Poslanika, i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne do­nese! (At-Tawba: 24)

كَلاَّ إِنَّهُمْ عَن رَّبِّهِمْ يَوْمَئِذٍ لَّمَحْجُوبُونَ

Uistinu, oni će toga dana od Gospodara svoga zaklonjeni biti. (Al-Mutaffifun: 15)

U hadisima od Poslanika i u predajama od Ehli-bejta Poslanik­ovog postoji mnoštvo svjedočenja koje ćemo navesti kao primjere, i to iz hadisi-qudsija, munadžata i dova bezgrešnih.

Uzvišeni u hadisu o Miradžu poručuje Časnom Poslaniku:

Ko radi za Moje zadovoljstvo nužna su mu tri svojstva: Po­dučit ću ga zahvali s kojom se ne miješa neznanje, i spominjanju koje se ne miješa sa zaboravom, i ljubavi u kojoj se ljubav stvorenja ne pretpostavlja ljubavi prema Meni. Kada Me zavoli, Ja ga zavolim, i učinit ću ga voljenim kod robova Mojih i otvorit ću mu oči njegovog srca prema Uzvišenosti i Veličanstvenosti Mojoj, i neću od njega skriti Moje posebno znanje o stvorenjima, šaputat ću mu u tminama noći i u osvijetljenosti dana sve dok ne prestane pri­čati sa ljudima i onima sa kojima sjedi - da mu je srce stalno sa Mnom i da samo Mene uzima za sagovornika - učinit ću da čuje govor Moj i govor Mojih meleka, i upoznat ću ga s tajnama koje sam od ljudi skrivao (…), i utopit ću mu razum u spoznaju Mene, i Ja ću mu zamijeniti položaj njegovog razuma (…): tako ću upravljati njegovim poslovima da neće imati potrebu da upot­rebljava razum za njih, i da svoj razum upotrebljava samo radi spoznaje Mene(…).

Kada se duša vjernika prikom njegovog duhovnog uspeća od­vaja od tijela  i bude ugošćena kod Uzvišenog, ona će kazati:

Bože Ti si me upoznao sa Sobom, onda sam spoznajom Tebe postala neovisnom od stvorenja Tvojih. Tako mi Tvoje Moći i Uz­višenosti, ako bi Tvoje zadovoljstvo bilo u tome da moje tijelo bude raskomadano i da budem ubijena sedamdeset puta na najteži način, izabrala bih Tvoje zadovoljstvo!

Uzvišeni Bog to potvrđuje i poručuje joj: Otvorit ću mu oko i uho srca njegovog da bi uhom srca čuo Moj govor i okom srca vidio Uzvišenost i Veličanstvenost Moju.

A Poslaniku, s.a.v.a., dalje se kaže: O Ahmede! I ako rob Moj klanja namaz onih koji su na Zemlji i onih koji su na Nebu, i posti post onih koji su na Zemlji i onih koji su na Nebu, i ako se uzdrži od hrane poput meleka a odjeća mu bude kao da je neodjeven, bez obzira na sve to - ako mu u srcu vidim trunku ljubavi prema Ovom svijetu, ili privrženost lijepom kazivanju drugih o njemu samom, ili vođstvu, ili ugledu, ili ukra­sima njenim - neće biti u Mojoj blizini, i iščupat ću Svoju ljubav iz srca njegovog, zatamnit ću mu srce sve dok Me ne zaboravi, i neću mu dozvoliti da okusi slast Moje spoznaje, i neka je Moj selam i rahmet na tebe!

U drugom hadisu Uzvišeni Bog poručuje: Nijedan rob od Mojih robova ne približava Mi se ničim brže od onog što sam mu učinio obaveznim (farzovima), pa nastavi približavati Mi se nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, postat ću mu uho kojim sluša, i oko kojim gleda, i jezik kojim govori, ruka kojom drži; ako me pozove odazvat ću mu se, ako mi zatraži, udovoljit ću mu. (Usul al- Kafi, tom II, str. 352)

Opet u jednom drugom hadisu poručuje se: O sine Ademov, Ja sam Neovisni Koji ne može biti ovisan, pokoravaj Mi se u onom što ti naređujem, učinit ću te neovisnim tako da ne budeš ovisan. O sine Ademov, Ja sam Živi Koji ne umire, pokoravaj Mi se u onome što ti naređujem, učinit ću te živim koji ne umire. O sine Ademov, Ja šta god želim da bude, kažem 'budi', i ono bude, pokoravaj Mi se u onome što ti naređujem, pa ću te učiniti takvim da kada za nešto kažeš 'budi', ono će i biti. (Ibn Feht, str. 91).

Emir al-Muminin, a. s., u Dovama (šaputanjima) mjeseca ša­bana obraća se Uzvišenom riječima:

Moje čežnje postavi u lagodnosti kojima se dospijeva i koje se stjču imenima Tvojim u mjestu Tvoje Svetosti… O Bože, daj mi potpunu odsječenost od svega drugog osim Tebe, i osvijetli oči srca naših nurom pogleda prema Tebi, sve dok oči srca naših ne prodru kroz snopove svjetlosti i ne stignu izvoru Tvoje Veli­čanstvenosti, i dok se duše naše ne zakvače za Svetost moći Tvoje, i uvedi nas u najljepšu svjetlost moći Tvoje da spoznajemo samo Tebe i da se okrenemo od svega što nije Ti.

Isto tako, i u dovi Kumejl obraća se Uzvišenom:

Pa pretpostavi da izdržim Tvoju kaznu, ali kako da izdržim od­vojenost od Tebe, i pretpostavi da izdržim vrelinu Tvoje vatre, ali kako da izdržim ne gledati u Tvoju plemenitost?!

Također, prenosi se od Imama Alija, a.s., da je rekao: Nisam ništa vidio a da prije toga nisam Allaha vidio.

U odgovoru nekom ko ga je upitao: Da li si vidio svoga Gospodara? Imam je odgovorio: Zar da robujem onom koga ne vidim?!

Prvak šehida Imam Husejn, a.s., u dovi Arefe obraća se Uz­višenom:

Bože, došao sam do saznanja preko raznolikosti učinaka i različitosti stanja da Ti je želja da me u svemu upoznaš sa Sobom tako da ni u čemu ne budem neznalica o Tebi… Bože, zabavljenost i zauzetost posljedicama razlog je odlaganja viđenja Tebe. Zato me obdari služenjem koje će me Tebi direktno dovesti! Kako ono što u svom postojanju ovisi o Tebi uzimaju dokazom za postojanje Tvoje?! Zar ono što nije Ti ima manifestacije koje Ti nemaš e da bi bilo razlogom Tvoje manifestacije?!

Kada si to bio skriven, pa da je potreban dokaz koji će ukazivati na Tebe?! Kada si to bio udaljen da bi se preko znakova i učinaka stvorenja Tvojih došlo do Tebe?! Neka je slijepo oko koje Tebe ne vidi prisutnim, i na šteti je rob kojem nisi učinio da ima udjela u ljubavi Tvojoj!

Bože, naredio si nam vraćanje znakovima i učincima stovernja Tvojih, i zato nas vrati u odjeću svjetlosti i uputi nas vidom srca, i vrati nas k Sebi sve do trena povratka, pa da se tako vratimo, da tajne srca naših budu očuvane od pogleda prema učincima i pouz­danja u njih (…)!

Bože, poduči me iz riznica Tvoga znanja, i sačuvaj me zas­torom bezgrešnosti, i upoznaj me sa zbiljama onih Tebi bliskih! Vodi me na Putu onih koje Sebi privlačiš, i učini me ovisnim o Tvom upravljanju i izboru Tvojim izborom (…)! Ti si Onaj Koji je srca Svojih prijatelja obasjao svjetlošću sve dok se nisu upoznali sa Jedinstvom Tvojim! Ti si očistio srca Tvojih voljenih od svega što nisi Ti sve dok ne zavolješe samo Tebe i dok se ne utekoše samo Tebi, Ti si njihovo utočište iz svega što ih plaši, i Ti ih upućuješ na mjesto gdje im znakovi postaju jasni! Onaj koji je Tebe izgubio, šta je pronašao, a onaj koji je Tebe pronašao, pa šta je izgubio?!

Svako ko je umjesto Tebe prihvatio drugog uistinu je postao beznadežan, i svaki onaj koji se okrenuo od Tebe na velikoj je šteti (…)! Bože, poželi me Svojom Milošću sve dok ne stignem do Tebe, Svojom Dobrotom privlači me Sebi sve dok lice, srce, svoje ne ok­renem Tebi, Ti si sve upoznao sa Sobom, pa ništa nema da Te ne zna, i Ti si me u svemu upoznao sa Sobom, pa sam Te u svemu vidio jasno, i Ti si jasan za sve! Ti si Onaj Koji je očigledan za sve!

Imam Sedžad, a.s., u Šaputanju uplašenih obraća se Gospo­daru: I ne odvoji one koji čeznu za Tobom od gledanja u prizor lje­pote Tvoje!

Šapćuće moljenje molitelja:

Išćem Ti sjajem Lica Tvog i svjetlima Svetosti Tvoje, i molim Te nježnošću Milosti Tvoje i blagošću Dobrote Tvoje da potvrdiš mišljenje moje u očekivanju velike blagostivosti Tvoje, i lijepog dara Tvog, blizinom Tebi, bliskošću s Tobom, i radošću gledanja u Te!

Šaputanje molitelja:

Bože moj, zato daj nam da putujemo putima koji dovode Tebi i pokreni nas stazama najkraćim u dosezanju Tebe (…)! Ti si cilj moj, i niko drugi; samo Tebi pripada buđenje moje i nesnenost moja! Susretanje Tebe jeste radost oka mog, dostizanje Tebe čežnja je duše moje!

Prema Tebi je čežnja moja, u ljubavi za Te gorljiva žudnja moja, u sklonosti prema Tebi vruća želja moja! Zadovoljstvo Tvoje cilj moj jeste, viđenje Tebe potreba moja, blizina Tvoja htijenje moje, bliskost Tebi krajnja svrha iskanja mog (…), o Srećo moja i Vrtu moj, moj Svijetu, i sadašnji, i budući!

Šaputanje zaljubljenih:

Bože moj, smjesti nas s onima koje si izabrao za blizinu Svoju (…), koje si darovao gledanjem Lica Tvog, obradovao zado­voljstvom Tvojim, zaštitio od odvajanja od Tebe i gnušenja Tvog, nastanio u boravište iskrenosti u blizini Tvojoj (…) koje si izabrao za viđenje Tebe (…)! Počasti me dopuštnjem da gledam u Te!

Šaptanje onih koji se nastoje približiti:

O Ti Koji si oči njihove obveselio gledanjem u Te u Danu sus­reta s Tobom, i Koji si ih učinio nasljednicima položaja iskrenosti u blizini Svojoj…وَ

Šaptanje potrebitih:

Ništa neće rashladiti gorljivost moju osim susretanje Tebe, nema ništa što će ugasiti čežnju moju osim gledanje u Lice Tvoje, niti će mi išta podariti stanište doli bliskost Tebi; ničim ja nemam ukloniti žalost svoju doli bliskošću Tvojom!

Šaputanje arifa:

Bože, učini nas od onih kojima su oči njihove obveseljene gle­danjem Voljenog njihovog. Kako li je ugodan okus ljubavi Tvoje! Kako li je ushitno piće bliskosti Tvoje! Zato daj nam uto­čište od Tvog progona i Tvog udaljavanja!

Šaptanje onih koji se sjećaju:

Bože moj, zaljubljena srca ushićena su Tobom, različiti umovi sabrani su na razaznavanju Tebe, srca ne nalaze smirenost osim u sjećanju na Te, duše ne nalaze spokoj osim u viđenju Tebe… Molim Tvoj oprost za svako zadovoljstvo drugo osim sjećanja Tebe, za svaku ugodnost drugu osim bliskosti s Tobom, za svako radovanje drugo osim radosti blizine Tebi, za svaku zauzetost drugu osim pokoravanja Tebi!

Šaputanje ustezatelja:

Usadi u srca naša drveće ljubavi Svoje, upotpuni za nas svjetla znanja Svog (…), obveseli oči naše u Danu susreta s Tobom viđenjem Tebe(…)!

 

 

Izvor: Ajatollah Misbah Jazdi, Samospoznaja i duhovno uzdizanje, Fondacija "Mulla Sadra",Sarajevo,2004, sa perzijskog preveo: Lutfi Akbaš

[1]Pouzdana predaja prenesena putem više pouzdanih i neovisnih lanaca prenosilaca

Zadnji put promijenjen: četvrtak, 28 Juli 2016 11:18
×

Log in