Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Filozofija

Riječ hikmet arapskog je porjekla u značenju čvrste i postojane spoznaje. Najčešće se koristi za slučajeve praktične spoznaje. U 39. ajetu sure Isra' spomenut je hikmet upravo u ovom značenju. Međutim, rasprostranjena upotreba ovog termina u značenju je praktične filozofije i etike.

A A A
Tri svijeta u filozofiji Mulla Sadraa

Tri svijeta u filozofiji Mulla Sadraa

Mulla Sadra svijet egzistencije u jednom vertikalnom nizu dijeli na tri stadija, odnosno na tri univerzalna svijeta. Sva tri ova svijeta sastoje se od mnogo stepeni i faza. Po Sadraovom vjerovanju, čovjek na svom duhovnom putovanju na svakom stepenu umire i biva ponovo proživljen. U skladu s ovim učenjem, nije moguće ni izbrojati koliko puta čovjek umire i biva proživljen. Kratko ćemo se osvrnuti na spomenute svjetove:

  1. Osjetilni svijet

Izvor i temelj ovog svijeta je priroda, upravo ona priroda koja je podložna uništenju i u kojoj ne postoji nikakav vid postojanosti. Ovaj svijet nema potrebu za dokazivanjem, jer ono što mi oko sebe vidimo pomoću jednog od naših osjetila jeste upravo taj svijet. Čovjek na početku svoga života ima udjela samo u ovoj razini egzistencije, a tek poslije postepeno se suočava sa sljedećim fazama. Pošto se nalazi na najnižem stepenu, ovaj svijet je pasivan u odnosu na više svjetove.

  1. Imaginalni svijet

Sva tijela se kreću i u toku ovog kretanja čuvaju svoju prirodu. Njihovo gibanje ima potrebu za pokretačem izvan njihove prirode, koji će ih pokrenuti. Taj pokretač je duša koja je izvor Imaginalnog svijeta (‘aleme misal). Egzistencije Imaginalnog svijeta imaju spoznajni bitak ili, drugim riječima, to su forme bez materije.

Prema Sadraovoj interpretaciji Imaginalnog svijeta, taj svijet je u svojoj biti odvojen od Ovozemaljskog i Osjetilnog svijeta, ali je u isto vrijeme i povezan s njim.[1]

Ovo se može objasniti time da Imaginalni svijet, sa stanovišta primjetljivosti te posjedovanja oblika i količine, liči na materijalni svijet, ali nema druga obilježja materije, poput promjenljivosti, vremenitosti i prostornosti, pa je s tog stanovišta sličniji Svijetu intelekta (‘aleme ‘aql). Budući da ovaj svijet ima mnogo sličnosti sa moći ljudske imaginacije[2], nazvan je odvojena imaginacija (hijal munfasil), dok je čovjekova moć imaginacije nazvana spojena imaginacija (hijal muttasil).

Pod spojenom imaginacijom misli se na čovjekovu moć koja pohranjuje osjetilne forme i koja nekada od njih stvara nove, koje također pohranjuje u sebi.

Nakon što prođe kroz određena razdoblja djetinjstva, čovjek stiže u jedno od razdoblja oblikovanja duše i spreman je da pristupi svijetu imaginacije, u kojem stvara osjetilne forme bez materije. Te forme, koje su u osjetilnom svijetu očuvane pomoću tijela i materije, na ovom stadiju očuvane su pomoću duše.

Drugo obilježje ove razine svijeta jeste da su u njemu združive suprotnosti i različitosti, kao crno i bijelo, koje u Osjetilnom svijetu nisu združive na jednom mjestu, zato što priroda nije sposobna za ovakva združivanja, a duša jeste.

Kada čovjek spoznaje imaginalne forme, ustvari se povezao sa odvojenim Imaginalnim svijetom. Forme svih zbilja ovoga svijeta, pa i one koje ne postoje na ovom svijetu, nalaze se u odvojenom Imaginalnom svijetu, ali imaginalne forme čovjeka nisu uvijek u podudarnosti sa odvojenim Imaginalnim svijetom jer su slabost ove moći u čovjeku i drugi činioci prepreke toj podudarnosti. Otklanjanjem tih prepreka mogu se privremeno, kasnije i stalno, spoznati egzistencije Imaginalnog svijeta. U svakom slučaju, stizanje do tog stepena zahtijeva ispunjavanje raznih uvjeta koji se navode u knjigama o praktičnom irfanu.

  1. Svijet intelekta

Temelj ovoga svijeta je um, koji je ujedno i čuvar duše. Poticaji i jake želje koji se stvaraju u duši dokaz su postojanja ovog svijeta. U njemu ne postoje različite materijalne forme već intelektualne koje mnoge odvojene forme objedinjuju u sebi. Sadra vjeruje kako jedino čovjek, među svim bićima, posjeduje ova tri svijeta, pod uvjetom da očuva svoju zbilju i da ona opstane. U početku se oblikuje čovjekovo prirodno postojanje, nakon toga se rađa egzistencija njegove duše sa pripadajućim moćima, i na kraju njegova intelektualna egzistencija sa pripadajućim moćima, što ujedno obilježava i posljednji stepen čovjekove egzistencije. Čovjek poprima neophodnosti i obilježja onog svijeta čija savršenstva ovladavaju njime.[3]

Mulla Sadra je uvjeren kako između osjetilnih, imaginalnih i inteligibilnih razina koje pripadaju izvanjskim pojavama postoji suštinska veza, a da nije tako, čovjek se ne bi mogao prebacivati iz osjetilnog ka imaginalnom i od imaginalnog ka inteligibilnom. U ovom stepenastom nizu egzistencije oni na nižoj razini, da bi dospjeli na višu, moraju proći putovanje uzlaznim lukom, kao što se i oni koji se nalaze na višoj razini, da bi obavili određene dužnosti, moraju uputiti silaznim lukom i primiti određeni oblik, kako bi bili primjetni onima koji su na nižim razinama. Primjer ovoga, po vjerovanju Sadraa, jeste Poslanikovo viđenje oblika Džebraila i drugih meleka na Ovom svijetu. Ukazanje onog meleka hazreti Merjemi također je primjer putovanja silaznim lukom.[4]

Izvor: Muhammed Taqi Sohrabifer, Razum i ljubav, život i misao Mulla Sadaa Širazija, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., s perzijskog prevela Amina Čorak

[1] Mulla Sadra: Asfar, sv. 8, str. 24.

[2] Postoji ozbiljna razlika između ovoga dvoga, o čemu će više riječi biti u poglavlju o proživljenju.

[3] Objašnjenje ovoga slijedi u poglavlju o antropologiji.

[4] Mulla Sadra: Mabda' wa ma‘ad, str. 261–262; Asfar, sv. 9, str. 194–195.

Zadnji put promijenjen: srijeda, 26 Septembar 2018 14:50

Povezani članci (by tag)

×

Log in