Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Dove

A A A
Dan Arefata

Dan Arefata

Vjernik uvijek stremi Božijoj blizini i Njegovom zadovoljstvu. Brojni su ajeti i islamske predaje kojima se preporučuju dove i pokajanja u svrhu stjecanja Božijeg zadovoljstva, ali postoje i posebna mjesta i posebno vrijeme  kada čovjek ima priliku približiti se Bogu.

Uzvišeni Bog svoja stvorenja neprestano obasipa Svojom milošću, ali ta milost je u nekim danima i na nekim mjestima posebna. Jedan od tih dana jeste i dan Arefata. Za onoga ko traži Božiju milost dan Arefata iznimna je prilika da stekne Božije zadovoljstvo i da se pokaje ze svoje grijehe.

Dan Arefata  je poseban dan kako za ljude koji se nalaze na brdu Arefatu tako i za one koji  se nalaze na drugim mjestima tog dana. Posebna prilika koja se pruža vjernicima tog dana jeste spoznaja Boga promišljanjem o stavkama iz dove Imama Husejna, mir Božiji neka je s njim, koje obiluju zbiljama o Božijoj jednoći. Na koji je način Bog stvorio čovjeka, kako ga je opskrbio, na koji je način podario Svoju blagodat, na koji način oprašta grijehe, i mnogo drugih tema spomenuo  je u dovi koju je na dan Arefata učio Imam Husejn, mir Božiji neka je s njim.

Učenjem arefatske dove bolje upoznajemo Boga. Spoznavajući da je krajnji stepen tevhida da osim Boga drugog ne vidimo i drugo ne želimo, trudimo se da taj stepen i dosegnemo. Imam Husejn, a.s., kaže: Kada Si to bio skriven, pa da mi je potreban znak koji će ukazivati na Tebe?! Slijepe su oči koje Te ne vide. Oni koji žele povećati svoju spoznaju Uzvišenog Boga Mogu to postići učenjem arefatske dove.

Uzvišeni Bog kaže:

الَّذِي جَعَلَ لَكُمُ الْأَرْضَ فِرَاشًا وَالسَّمَاءَ بِنَاءً وَأَنزَلَ مِنَ السَّمَاءِ مَاءً فَأَخْرَجَ بِهِ مِنَ الثَّمَرَاتِ رِزْقًا لَّكُمْ ۖفَلَا تَجْعَلُوا لِلَّـهِ أَندَادًا وَأَنتُمْ تَعْلَمُونَ

Koji vam je Zemlju učinio posteljom, a nebo zdanjem; Koji s neba spušta kišu i čini da s njom rastu plodovi, hrana za vas. Zato ne činite svjesno druge Allahu ravnim! (El-Bekare, 22)

Čovjek treba znati da svoje potrebe zadovoljava Božijim blagodatima, koje svakog trenutka mogu biti prekinute ako to Uzvišeni htjedne. Svaki put kada ljude zbog njihovih grijeha pogodi suša ili slična nevolja, okreću se Uzvišenom Bogu ne bi li im grijehe oprostio i otvorio vrata Svoje milosti.

Imam Husejn u arefatskoj dovi  u vezi s Božijim blagodatima kaže:

Stoga, koje od Tvojih blagodati, moj Bože, ja mogu procijeniti brojanjem ili spominjanjem.

Za koje od Tvojih darova sam kadar da Ti nazahvaljujem?

Pošto su oni, o, Bože moj, mnogobrojniji od onoga što brojač može izračunati,...

Jedan od najboljih načina spoznaje Boga jeste pažnja prema putu usavršavanja živih bića i promjenama kod neživih bića te svim pojedinostima koje se vežu za svaku od njih.

Imam Husejn, mir Božiji neka je s njim, Božije Gospodstvo u dovi opisuje na sljedeći način:

Ja obznanjujem Tvoje blagodati koje se ne mogu izbrojati,

priznajem njihovu mnoštvenost i njihovu opsežnost,

njihove manifestacije i njihovo postojanje od drevnih vremena sve do sada,

u kojima nikada nisi prestao da se brineš o meni dostavljajući mi ih, od momenta kada Si me stvorio i doveo me u postojanje početku mog bitisanja,

obogaćujući moju siromašnost,

uklanjajući moje nedaće,

donoseći olakšice,

uklanjajući tegobe,

razgoneći nesreće,

i dajući tjelesno zdravlje

i pouzdanost u vjeri…

O Svojoj moći Uzvišeni Bog kaže:

قُلْ مَن يَرْزُقُكُم مِّنَ السَّمَاءِ وَالْأَرْضِ أَمَّن يَمْلِكُ السَّمْعَ وَالْأَبْصَارَ وَمَن يُخْرِجُ الْحَيَّ مِنَ الْمَيِّتِ وَيُخْرِجُ الْمَيِّتَ مِنَ الْحَيِّ وَمَن يُدَبِّرُ الْأَمْرَ ۚ فَسَيَقُولُونَ اللَّـهُ ۚ فَقُلْ أَفَلَا تَتَّقُونَ

 

Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo, i ko upravlja svim?’ – ‘Allah!’ – reći će oni – a ti reci: ‘Pa zašto Ga se onda ne bojite?’ (Junus, 31) 

Također, upoređujući Svoju moć s drugima, kaže:

هَـٰذَا خَلْقُ اللَّـهِ فَأَرُونِي مَاذَا خَلَقَ الَّذِينَ مِن دُونِهِ ۚ بَلِ الظَّالِمُونَ فِي ضَلَالٍ مُّبِينٍ

 

To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi. (Lukman, 11) 

Imam Husejn u arefatskoj dovi kaže:

On čuje obraćanja i zazivanja,

a odbija nesreće;

uzdiže u stepenima

i ruši tiranine.

To je zato što nema drugog božanstva osim Njega

i što Mu ništa ravno nije

Njemu ništa nalik nije,

On je Onaj Koji čuje i vidi

U mnogim kur’anskim ajetima Uzvišeni Bog ljude poziva da promišljaju o prirodi i stvorenom svijetu pa kaže:

 إِنَّ اللَّـهَ فَالِقُ الْحَبِّ وَالنَّوَى

 

Allah čini da zrnje i košpice proklijaju. (…) (El-En’am, 95)

فَالِقُ الْإِصْبَاحِ وَجَعَلَ اللَّيْلَ سَكَنًا وَالشَّمْسَ وَالْقَمَرَ حُسْبَانًا ۚ ذَٰلِكَ تَقْدِيرُ الْعَزِيزِ الْعَلِيمِ

 

On čini da zora sviće, On je noć odredio za počinak, a Sunce i Mjesec za računanje vremena; to je odredba Silnoga, Sveznajućeg. (El-En’am, 96)

Imam Ali kaže: “Uzvišeni Bog se najbolje pokazuje kroz postojanost upravljanja stvorenim poretkom.”

Dan Arefata  također je prilika za pokajanje. Pokajanje je najvažnija  ljudska potreba. Na ovaj dan Uzvišeni Bog prihvaća pokajanje i oprašta grijehe a za čovjeka je dovoljno samo da prizna svoju slabost u izbjegavanju grijeha i da se pokaje za svoja loša djela jer, ko zna, možda je ovo posljednji dan Arefata u našem životu i sljedeća prilika nam neće biti pružena, stoga je treba  dobro iskoristiti.

Dan Arefata je dan kada je Uzvišeni Bog prihvatio pokajanje Adema i Davuda, mir Božiji neka je s njima.[1]

O veličini dana Arefata dovoljno govori predaja Imama Sadika, mir Božiji neka je s njim, koji kaže: “Kome ne bude oprošteno u mjesecu ramazanu oprostit će mu se još jedino na dan Arefata.”[2]

Dan Arefata je dan kada su, po riječima Imama Sedžada, mir Božiji neka je s njim, vrata Božije milosti otvorena a Božija milost ljudima raširena, pokajanje se prihvaća a dova uslišava.

U islamskoj predaji koja nam dolazi od Imama Sedžada, mir Božiji neka je s njim,  kaže se  da je vidio ljude kako prose i rekao da su to najgori ljudi jer su Božiju milost tog dana (dana Arefata) zanemarili; umjesto da se okrenu Bogu, okrenuli su se ljudima. Najvažnija obaveza vjernika tog dana jeste da pažnju usmjeri ka Bogu, ali i da druge ljude obavijesti o važnosti toga dana, pojašnjavajući važnost učenja dove i traženja od Uzvišenog Boga.

Prenesene su mnoge dove bezgriješnih imama u vezi s danom Arefata, a sve su pokazatelj spoznaje Boga i traženja Njegovog zadovoljstva.

 

Pripremio: Mohammad Reza Soleimani

S perzijskog prevela: Amina Čorak

 



[1]Šejh Mufid, Masar Al- shi’a, Kom, 1413, str. 37.

[2]Sejjid  ibn Tavus, Al-Iqbal li salih al-a'mal, str. 28.

 

Zadnji put promijenjen: četvrtak, 31 Avgust 2017 09:54
×

Log in