Registracija

Prijavite se na portal

Korisničko ime *
Lozinka *
Zapamti me

Kreirajte račun

Polja oznacena sa zvjezdicom (*) su obavezna.
Ime *
Korisničko ime *
Lozinka *
Potvrdite lozinku *
Email *
Potvrdite email *

Dove

A A A
Vrijednost dove

Vrijednost dove

Gospodar vaš je rekao: “Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi se klanjaju – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi!” (El-Mu'min, 60)

Dova je čovjekovo obraćanje Allahu Uzvišenom, obraćanje Allahu duša je svakog ibadeta, a ibadet je svrha zbog koje je čovjek i stvoren.
Ove tri tačke ocrtavaju nam značaj dove i pojašnjavaju njenu zbilju, pa ćemo započeti od ove posljednje, te ćemo postepeno preći na drugu, a završit ćemo prvom.
Kur'an jasno kazuje na činjenicu da je cilj čovjekovog stvaranja ibadet. Allah kaže:

A džine i ljude stvorio sam samo zato da Mi ibadet čine! (Ez-Zarijat, 56) Ovo je ona posljednja tačka i ona ima veoma veliku ulogu u ovoj vjeri.

A vrijednost ibadeta jeste u činjenici da on vuče čovjeka prema Allahu i vezuje ga za Njega.
Stoga je namjera približavanja Bogu u ibadetu stvar od suštinskog značaja u ostvarivanju samog ibadeta, a bez nje ibadet nije ibadet. Jer, ibadet u svojoj suštini znači kretanje prema Allahu, okretanje Allahu, nastojanje da se zadobije Njegova naklonost, odnosno da se postigne Njegovo zadovoljstvo.
Ovo je druga zbilja i ona pojašnjava onu prvu. Prva je, pak, to da je dova obraćanje Allahu i da predstavlja najjasniji slučaj povezanosti i prisnosti s Allahom… Među ibadetima nema takvog ibadeta koji više približava Allahu od dove.
Od Sejfa et-Temmara prenosi se sljedeće: “Čuo sam Ebu Abdullaha Sadika, a.s., kad je rekao: ‘Čvrsto se prihvatite dove, jer se ničim drugim nećete tako približiti Allahu kao njome!’” 
I što je čovjekova potreba za Allahom veća, njegova ovisnost o Njemu snažnija a potreba za Njim izraženija, predanost Allahu u dovi sve je veća.
A odnos između čovjekovog osjećaja ovisnosti o Allahu i potrebe za Njim, na jednoj strani, te čovjekove predanosti Allahu u dovi, na drugoj strani, jeste srazmjeran, jer potreba i nužda čovjeka tjeraju da utočište potraži kod Allaha. U onoj mjeri u kojoj čovjek osjeća ovu potrebu, biva i njegova predanost Allahu, a i obrnuto. Uzvišeni kaže:

Uistinu, čovjek se uzobijesti čim se neovisnim osjeti! (El-‘Alek, 6–7)

Čovjek se, dakle, uzoholi i okrene od Allaha u mjeri u kojoj osjeća da je neovisan o Njemu, a okreće se Allahu u mjeri u kojoj shvati svoju ovisnost o Allahu i potrebitost pred Njim. Kur'anski izraz jako je jasan: Čim se neovisnim osjeti. U stvarnosti, pak, čovjek ne posjeduje neovisnost o Allahu, već je kao biće u cijelosti ovisan o Njemu:

O ljudi, vi ste ovisni, vi trebate Allaha, a Allah je Neovisan i hvale Dostojan! (Fatir, 15)

Čovjeku se, međutim, samo pričinjava da je neovisan, a njegova vlastita uobraženost stvara mu ovakav privid. Pa ako mu se učini da je neovisan o Allahu, okrene se i uzoholi, pa nepokoran postane.
A kada ga nevolja snađe i on osjeti da mu niko osim Allaha ne može pomoći, vrati se i obrati se Njemu.
Prema tome, suština dove zapravo jeste obraćanje Allahu. Zato, ko moli Uzvišenog Allaha i Njemu se skrušeno priklanja, mora se i duhom usmjeriti prema Njemu, Uzvišenom.
Ovo obraćanje zapravo je suština dove, odnosno njena bit i njena vrijednost.

Izvor: Muhammed Mehdi El-Asifi, Dova u baštini Poslanikove porodice, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011, sa arapskog preveli: Adnan Mešanović, Samed Jelešković, Mustafa Prljača

Zadnji put promijenjen: srijeda, 30 Decembar 2015 13:14
×

Log in